Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-419/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Marinko Brajko i Marino Brajko, odvjetnici u Đakovu, protiv 1. tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu i 2. tuženika DDM INVEST III AG, OIB: 42497989050, Švicarska, Zug, Landis+Gyr Strasse 1, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja založnog prava, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-195/2022-19 od 16. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja OČ kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P- 195/2022-19 od 16. travnja 2024. u točki II. izreke.

II. Odbijaju se žalbe 1. tuženika Addiko Bank d.d. i 2. tuženika DDM INVEST III AG kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-195/2022-19 od 16. travnja 2024. pod točkama I. i III. izreke.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja OČ, 1. tuženika Addiko Bank d.d. i 2. tuženika DDM INVEST III AG za naknadom troškova žalbe kao neosnovani.

IV. Odbija se zahtjev 1. tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se djelomično ništetnim Ugovor o kreditu broj 5140060250- 64000080380/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljen 07. travnja 2006. godine između tužitelja OČ i prednika I-tuženika, Slavonske banke d.d. Osijek, i to u čl. 3. Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula CHF, odnosno otplata kredita u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća ili na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, te u čl. 4. Ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, vezana uz valutnu klauzulu.

II. Odbija se tužbeni zahtjev preko dosuđenog dijela u toč. I, i to do zahtjeva za utvrđenje ništetnosti navedenog Ugovora o kreditu u cijelosti, kao i zahtjev koji glasi: "II/ Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu [adresa] uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije sklapanja Ugovora iz točke I. izreke ove presude, na način da se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda nalaže provesti brisanje uknjižbe založnog prava na nekretnini pod brojem Z-993/2006 u suvlasništvu založnih dužnika OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i GČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja u naravi predstavlja kuću, dvor i oranicu [adresa] površine 1327 m2, te se nalaže brisanje uknjižbe ustupanja založnog prava upisanog pod brojem Z-3154/2018 za korist II. tuženika DDM Invest, OIB: 42497989050, a temeljem ugovora o prijenosu sredstava osiguranja ovjeren kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OV-9560/2017."

III. Svaka stranka će snositi svoje troškove parničnog postupka.“.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke II. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura.

3. Prvotuženik Addiko Bank d.d. je podnio žalbu protiv točaka I. i III. presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da mu nadoknadi troškove postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe i trošak sudskih pristojbi za žalbu u ukupnom iznosu 365,99 eura.

4. Drugo tuženik DDM INVEST III AG je podnio žalbu protiv točaka I. i III. presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer su primijenjena utvrđenja iz kolektivnog spora iako se ta utvrđenja ne odnose na odredbe konkretnog Ugovora o kreditu koji je sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 390,63 eura i trošak sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 53,09 eura.

5. Prvo tuženik Addiko Bank d.d. u odgovoru na žalbu tužitelja osporava sve žalbene navode i ističe da nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava u odluci prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, pa predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu 303,09 eura.

6. Odgovor na žalbu 1. tuženika i 2. tuženika nije podnesen.

7. Žalbe stranaka nisu osnovane.

8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a koju sadržano ističe 2. tuženik tvrdnjom da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog da se sasluša javni bilježnik Boris Godžirov koji je solemnizirao Ugovor o kreditu. Pravilno je prvostupanjski sud odbio kao nepotreban ovaj dokazni prijedlog uz obrazloženje da zadatak javnog bilježnika prilikom ovjeravanja Ugovora nije davanje razjašnjenja o ekonomskim rizicima sklapanja Ugovora čemu treba dodati da javni bilježnik ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope niti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru kojeg je solemnizirao. Ovakvo pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja i 2. tuženika da je počinjena bitna povreda bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima žalbi pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

10. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o namjenskom kreditu i da se naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se provede brisanje založnog prava na nekretninama.

12. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

13. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je tužitelj sa Slavonskom bankom d.d. 7. travnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140060250-64000080380/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava kojim je odobren kredit od 79.000,00 CHF u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita te je radi osiguranja svih tražbina ugovoreno zasnivanje založnog prava na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor i oranica površine 13a i 27m2,

- da je člankom 3. ugovoren rok otplate od 30 godina u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, odnosno, na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, te da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja,

- da je člankom 4. ugovorena promjenjiva kamatna stopa vezana uz valutnu klauzulu, kao i da se svaka izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa,

- da je kredit odobren kao stambeni kredit za kupovinu obiteljske kuće i njenu adaptaciju,

- da je Ugovor zbog neredovite otplate raskinut 2011. godine, ali da je 4. travnja 2016. sklopljen Sporazum kojim je sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR s danom 30. rujna 2015.,

- da je tražbina po kreditu 2018. godine Ugovorom o cesiji prenesena na 2. tuženika kao novog vjerovnika, a koji je temeljem upisanog založnog prava na založenoj nekretnini iz Sporazuma o osiguranju novčane tražbine upisane u suvlasništvu tužitelja i založnog dužnika GČ pokrenuo ovrhu koja se pred ovim sudom vodi pod posl. brojem Ovr-1652/2018.

14. Nadalje je iz iskaza tužitelja i svjedokinje DČ utvrđeno da je izostalo pregovaranje o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da tužitelju nisu pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, niti parametri promjene kamatne stope, već mu je kredit predočen kao najpovoljniji i kao takav jedino ponuđen, pa da su takve ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača, odnosno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne primjenom članka 81. u vezi s člankom 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/03).

15. Prvostupanjski sud pravilno navodi da njegov zaključak o ništetnosti ugovornih odredbi korespondira s presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja presuda je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

16. Iz ovakvog obrazloženja je razvidno da se prvostupanjski sud ne poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i direktan učinak na konkretni pravni odnos, pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi 1. i 2. tuženika kojima osporavaju da se na njih ne primjenjuje učinak utvrđenja iz kolektivnog spora budući da kreditom Slavonska banka d.d. nije bila stranka u kolektivnom sporu.

17. Neovisno o navedenom valja reći da iz javno dostupnih podataka Sudskog registra proizlazi da je Slavonska banka d.d. rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Tt-09/183-2 od 4. veljače 2009. pripojena trgovačkom društvu Hypo Alpe-Adriabank d.d., koje je promijenilo tvrtku u Addiko Bank d.d., tako da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. odnosi i na tuženika, jer je Slavonsku banku d.d., s kojom je tužitelj sklopio predmetni ugovor, pripojio prije nego što je pokrenut postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te je kao pravni slijednik te banke sudjelovao u tom postupku.

18. Nadalje je prvostupanjski sud zaključio da predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer da ništetnost tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, pa je u ostalom dijelu ugovornih odredbi odbio zahtjev tužitelja kojim zahtijeva ništetnost cijelog Ugovora.

19. Na sporni pravni odnos stranaka prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05) i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/03) s obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen 7. travnja 2006. što znači da je pravni odnos nastao u vrijeme važenja navedenih zakona.

20. Pojam ugovora o kreditu definiran je člankom 1021. ZOO/05 na način da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

21. Iz citirane odredbe proizlazi da su bitni sastojci ugovora o kreditu davanje određenog novčanog iznosa (obveza banke) i vraćanje novčanog iznosa uz plaćanje kamate (obveza korisnika kredita). U konkretnom slučaju banka je ispunila svoju obvezu i isplatila iznos kredita što između stranaka nije sporno.

22. Člankom 324. stavak 1. ZOO/05 propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

23. Člankom 324. stavak 2. ZOO/05 propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

24. Utvrđenjem ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio, da je predmetni Ugovor o kreditu oslobođen ništetnih odredbi što za posljedicu ima djelomičnu ništetnost, ali ne i ništetnost cijelog ugovora. Ovo iz razloga, što tužitelj ne osporava pobude za sklapanje ugovora, ne osporava namjenu kredita, ne osporava da je ugovoreno plaćanje kamata i da je ugovorena valutna klauzula, a osporavanje promjenjivosti kamatne stope i promjene tečaja CHF ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora nego njegovih pojedinih dijelova (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-820/2023 od 23. travnja 2024.).

25. Iznesena utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bitni sastojci bez kojih Ugovor ne može opstati, a što je suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda da predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez odredbi koje su utvrđene ništetnim.

26. Jednako tako pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Našice uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se provede brisanje uknjižbe založnog prava na nekretnini pod brojem Z- 993/2006 u suvlasništvu založnih dužnika OČ i GČ te se nalaže brisanje uknjižbe ustupanja založnog prava upisanog pod brojem Z- 3154/2018 za korist 2. tuženika DDM Invest budući tužitelj tijekom postupka nije iznio niti jednu činjenicu koja bi opravdala ovakav njegov zahtjev, a što predstavlja valjane razloge za donošenje odluke o osnovanosti zahtjeva s obzirom na dužnost tužitelja iz članka 219. stavak 1. ZPP-a prema kojem je tužitelj bio dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji ovakav svoj zahtjev.

27. U odnosu na troškove postupka pravilno je prvostupanjski sud o istima odlučio primjenom članka 154. stavak 4. ZPP-a na način da svaka stranka snosi svoje troškove s obzirom na djelomični uspjeh u parnici u približno jednakim dijelovima. Neosnovani su žalbeni navodi 2. tuženika da se točka I. izreke presude na njega ne odnosi jer da nije bio stranka Ugovora o kreditu. Naime, nije sporno postojanje Ugovora o cesiji tražbine, a koja tražbina proizlazi iz spornog Ugovora o kreditu zbog čega je, uostalom, 2. tuženik stranka u ovom postupku u kojem je osporavao tužbene navode u pogledu ništetnosti Ugovora o kreditu. Također je podnio žalbu protiv točke I. izreke prvostupanjske presude, pa su time kontradiktorni i u cijelosti neosnovani žalbeni navodi u odnosu na osporavanje odluke o troškovima postupka.

28. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

29. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev stranaka jer njihove žalbe nisu osnovane.

30. Odbijen ja zahtjev 1. tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom troškova odgovora na žalbu sukladno članku 166. stavak 1. u vezi članka 155. stavak 1. ZPP- a jer isti nije bio potreban za donošenje ove odluke.

U Velikoj Gorici 16. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak