Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-68/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska 69, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučuju o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-558/2023-19 od 12. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-558/2023-19 od 12. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod stavcima I., II. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 528-50-3507450 koji je zaključen između stranaka dana 5. lipnja 2006. te koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić dana 26. lipnja 2006. pod brojem OU-526/06, a koja glasi: "promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora" i koja glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…" (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.101,84 eura zajedno sa pripadajućom zateznim kamatama (st. II. izreke), odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi: "Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 528-50-3507450 koji je zaključen između tuženika Raiffeisen Bank Austria d.d. i VČ kao korisnika kredita i založnog dužnika dana 05.06.2006. god. te koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić dana 26.06.2006. god. pod brojem OU-526/06, ništetan u cijelosti.

Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-3507450 koji je zaključen između tuženika Raiffeisen Bank Austria d.d. i VČ kao korisnika i založnog dužnika dana 05.06.2006. god. te koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić dana 26.06.2006. god. pod brojem OU-526/06, a koja u čl. 1. predmetnog Ugovora glasi: "Kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja "i u čl. 10. glasi: "Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora." (st. III. izreke), odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.260,17 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom (st. IV. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.478,85 eura zajedno s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2024. kao dana donošenja presude pa do isplate (st. V. izreke), te je s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška preko dosuđenoga tužitelj odbijen kao neosnovanim (st. VI. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu pod stavcima I., II. i V. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu je utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, dok je predmet spora po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te zahtjev za isplatu iznosa temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli od 3.101,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zahtjev za isplatu iznosa od 1.260,17 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

8. U ovom stadiju postupka ostalo je sporno jesu li ništetne ugovorne odredbe čl. 2. i 7. ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu koja se primjenjuje kod otplate kredita, te iznose li preplate po ništetnoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli 3.101,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

10. Tuženik nije dokazao suprotno tome, jer je svjedokinja ĐČ u svom iskazu navela da nije sudjelovala u zaključenju predmetnog ugovora.

11. Pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

12. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 25. studenog 2021., nije protekao zastarni rok od 5 godina, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

13. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da preplata tužitelja po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznosi 3.105,70 eura, kada se uzmu u obzir i tzv. negativne tečajne razlike, a koji je iznos prvostupanjski sud umanjio za iznos od 3,86 eura, za koji je utvrdio da je u zastari, što iznosi 3.101,84 eura.

14. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka iznos pretplate tužitelja po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 3.101,84 eura, pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelju navedeni iznos, koja se odluka temelji na čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/2008, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), te je pravilno sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos preplate od dana isplate svakog pojedinačnoj iznosa sukladno čl. 1115. ZOO, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj budući da je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je zaključio predmetni ugovor a da pritom nije upoznao tužitelja sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je sve tuženiku moralo biti poznato.

15. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude.

16. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u postupku pravilno mu je prvostupanjski sud dosudio troškove parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. V. izreke pobijane presude.

17. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković