REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4491/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Savska cesta 41, protiv tuženika ENEX d.o.o., OIB: 19278788284, Zagreb, Jarunska obala 23, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, Ivana Grohovca 2, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1787/2024-3 od 23. srpnja 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-513/2021-36 od 13. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke zbog pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu i zbog toga što smatra da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje iz čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14, dalje Ustav RH), kao i pravo na mirno uživanje vlasništva zaštićeno čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
2. Tužiteljica je u odgovoru na prijedlog predložila odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Tuženik je u prijedlogu naznačio sljedeća pitanja:
„1. Ima li sud, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu postavljenom na temelju stjecanja bez osnove, koje stjecanje je izvršeno na temelju (u trenutku stjecanja) pravomoćne i ovršne presude, cijeniti i pravni odnos između stranaka o kojem se odlučuje u parničnom postupku koji je u tijeku u povodu (po izvršenom stjecanju) ukinute presude?
2. Predstavlja li pravni odnos između stranaka o kojem je ponovljeni postupak u tijeku, prethodno pitanje u smislu čl. 12. Zakona o parničnom postupku, u parnici u kojoj se odlučuje o stjecanju bez osnove na temelju (ranije) pravomoćne presude donesene u tom (prvom) postupku, a koja je naknadno po odluci o izvanrednom pravnom lijeku ukinuta i predmet vraćen na ponovnu odluku?
3. Može li se, tužbenom zahtjevu utemeljenom na stjecanju bez osnove nastalom uslijed ukidanja presude kao ovršne isprave na temelju koje je u ovršnom postupku naplaćen dosuđeni iznos, s uspjehom suprotstaviti pravo tuženika kao poštenog stjecatelja bez osnove na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, posebno kada je u ponovljenom postupku donesena istovjetna odluka onoj ranije ukinutoj?
4. Može li pravo države, kao tužitelja, na povrat sredstava stečenih bez osnove na teret tuženika koji je pravna osoba, biti veće od zaštite legitimnog interesa tuženika na zaštitu prava vlasništva u smislu čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada je stjecanje izvršeno na temelju pravomoćne i ovršne presude koja je naknadno ukinuta?“
5. Prva dva pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama poslovni broj Rev 1422/18-2 od 22. kolovoza 2018. i Rev 2004/2011-2 od 19. svibnja 2015. te je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitivati sudsku praksu. Treće i četvrto pitanje iz prijedloga nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi s obzirom na to da se tuženik prilikom obrazlaganja navedenih pitanja pozvao na to „da je u tijeku drugostupanjskog postupka opetovano utvrđena obveza ovdje tužiteljice spram tuženika s iste osnove i u jednakoj visini“, pa s obzirom na to da navedena obveza nije bila utvrđena u trenutku zaključenja glavne rasprave u ovome predmetu, kao što je bila utvrđena u predmetu ovoga suda poslovni broj Rev 119/2017- 2 od 4. srpnja 2023., navedena pitanja ne se mogu smatrati važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Zato u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke rješenja.
7. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da je u pobijanoj odluci odgovoreno na sve odlučujuće navode tuženika te je odluka detaljno obrazložena, pa se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Naime, u obrazloženju pobijane odluke drugostupanjski sud navodi: „Nadalje, upravo zbog toga što se o tuženikovu potraživanju prema tužitelju po osnovi naknade za obavljene radove vodio spor, to tuženik nije mogao u ovom parničnom postupku istaknuti prigovor radi prebijanja što nije ni učinio, a da jeste učinio sud prvog stupnja bi taj prigovor odbacio zbog litispendencije“. Također, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva s obzirom na to da je ukidanjem ranije pravomoćne presude otpala pravna osnova na temelju koje je novčani iznos prešao u njegovu imovinu, a nova pravomoćna odluka nije bila donesena u trenutku zaključenja glavne rasprave. Zato tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješio kao u toč. II. izreke rješenja.
Zagreb, 16. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
