REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.: P-970/2024-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja GK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 koga zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. veljače 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 16. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužitelju GK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.963,30 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:
- 2,86 eura od 30.11.2007. do isplate,
- 4,89 eura od 31.12.2007. do isplate,
- 8,63 eura od 31.1.2008. do isplate,
- 10,69 eura od 29.2.2008. do isplate,
- 14,21 eura od 31.3.2008. do isplate,
- 8,91 eura od 30.4.2008. do isplate,
- 8,69 eura od 31.5.2008. do isplate,
- 11,29 eura od 30.6.2008. do isplate,
- 7,47 eura od 31.7.2008. do isplate,
- 7,66 eura od 31.8.2008. do isplate,
- 9,93 eura od 30.9.2008. do isplate,
- 27,08 eura od 31.10.2008. do isplate,
- 15,59 eura od 30.11.2008. do isplate,
- 30,20 eura od 31.12.2008. do isplate,
- 32,45 eura od 31.1.2009. do isplate,
- 33,46 eura od 28.2.2009. do isplate,
- 33,72 eura od 31.3.2009. do isplate,
- 34,26 eura od 30.4.2009. do isplate,
- 29,93 eura od 31.5.2009. do isplate,
- 26,74 eura od 30.6.2009. do isplate,
- 27,59 eura od 31.7.2009. do isplate,
- 29,27 eura od 31.8.2009. do isplate,
- 29,12 eura od 30.9.2009. do isplate,
- 27,42 eura od 31.10.2009. do isplate,
- 30,61 eura od 30.11.2009. do isplate,
- 33,17 eura od 31.12.2009. do isplate,
- 36,81 eura od 31.1.2010. do isplate,
- 35,98 eura od 28.2.2010. do isplate,
- 40,91 eura od 31.3.2010. do isplate,
- 39,98 eura od 30.4.2010. do isplate,
- 41,80 eura od 31.5.2010. do isplate,
- 57,61 eura od 30.6.2010. do isplate,
- 54,35 eura od 31.7.2010. do isplate,
- 64,29 eura od 31.8.2010. do isplate,
- 60,86 eura od 30.9.2010. do isplate,
- 55,34 eura od 31.10.2010. do isplate,
- 66,99 eura od 30.11.2010. do isplate,
- 81,82 eura od 31.12.2010. do isplate,
- 71,32 eura od 31.1.2011. do isplate,
- 75,00 eura od 28.2.2011. do isplate,
- 70,32 eura od 31.3.2011. do isplate,
- 71,16 eura od 30.4.2011. do isplate,
- 91,04 eura od 31.5.2011. do isplate,
- 92,97 eura od 30.6.2011. do isplate,
- 108,35 eura od 31.7.2011. do isplate,
- 99,86 eura od 31.8.2011. do isplate,
- 90,56 eura od 30.9.2011. do isplate,
- 86,35 eura od 31.10.2011. do isplate,
- 85,64 eura od 30.11.2011. do isplate,
- 90,03 eura od 31.12.2011. do isplate,
- 93,86 eura od 31.1.2012. do isplate,
- 2.664,24 eura od 29.2.2012. do isplate,
koje teku po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da na ime parničnog trošak isplati tužitelju GK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.112,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj Gž-479/2022 od 7. prosinca 2023. godine ukinuta je presuda ovog suda br. P-4535/2019 od 15. ožujka 2022. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
2. Tužitelj u tužbi od 6. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, sklopio ugovor o kreditu broj 178-50-4382418 kojim je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti 23.323,90 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.) u svrhu kupnje vozila, na rok otplate 84 mjeseci s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu (čl.7.), uz kamatnu stopu u visini 5,95%, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora (čl.2.), pa kako iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12 te Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj:Pž-7129/13 i 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17 proizlazi da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i nisu ugovoreni egzaktni parametri i metoda izračuna istih koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate i nepoštenu odnosno ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovarao valutu uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to tužitelj, s obzirom da je zbog ništetnih odredaba predmetnog ugovora preplato dugovani iznos, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u točki I izreke presude odnosno naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 4.963,30 eura sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelove tog iznosa od dospijeća do isplate, pobliže opisano u tužbenom zahtjevu od 27. veljače 2024., uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor aktivne legitimacije, prigovor zastare, protivi se osnovanosti tužbenog zahtjeva tvrdeći da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti presude sudova vezane uz zaštitu kolektivnih interesa potrošača te da tuženik nije vezan citiranim presudama. Dakle, tužitelj se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", pa je na njemu teret dokaza da postoji koji od razloga ništetnosti propisan mjerodavnim propisima odnosno da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za tužitelja bio nepovoljan, da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače, da se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o valutnoj klauzuli jer je tužitelj imao mogućnost ugovoriti istu vezanu uz CHF ili EUR, a isto je tako bio informiran o svim okolnostima vezanim uz valutu CHF.
4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u spis broj P-4535/2019 sa dokumentacijom (list 1 do 227 spisa), rješenje Županijskog suda u Sisku broj Gž- 479/2022 od 7.12.2023. (list 228 do 234 spis), saslušan je tužitelj kao stranka (list 238 spisa), te vještak financijske struke Petra Blašković (list 248 spisa).
5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen u podnesku od 27. veljače 2024. u cijelosti osnovan.
6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
-da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju automobila u akcijskom razdoblju 24. ožujka do 30. lipnja 2006., iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF,
-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 14. rujna 2007. ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila, u kunskoj protuvrijednosti od 23.323,90 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,95 %, uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu,
-da je javni bilježnik Milka Čerga iz [adresa] dana 14. rujna 2007. potvrdio da je tužitelj gore navedeni ugovor podnio na potvrdu, da mu je isprava pročitana i upozoren je da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,
-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.
-da se u Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom pobliže obrazlažu kamate, naknade i troškovi,
-da se u Pravilniku o obračunu kamata i naknada pojašnjavaju, između ostalog, metode obračuna kamata, definiranje kamatnih stopa, način obračuna i plaćanja iste i valutiranje.
7. Prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke sveukupan iznos koji je više plaćen za vrijeme otplate kredita i to promjenom kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi sveukupno 4.963,30 eura. Na nalaz vještaka prigovorio je tuženik. Treba navesti da tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu već metodi kojom je izvršen izračun preplaćenog iznosa po oba osnova. Vještak financijske struke se usmeno očitovao na ročištu 26. veljače 2025. godine te ostao kod svog pismenog nalaza i mišljenja od 31. svibnja 2021. godine navodeći da je izračun izvršen prema zadatku suda. Na očitovanje vještaka punomoćnik tuženika nije prigovarao. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke jer je to mišljenje stručno i objektivno, izrađeno na temelju dokumentacije tuženika, po pravilima struke i iskustva, te nije bilo sumnje u dano mišljenje.
8. Tuženik neosnovano prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja. Tužitelj je ugovorna stranka predmetnog kredita, u spis je dostavio dokumentaciju kojom dokazuje da je osobno uplaćivao anuitete predmetnog kredita, a tuženik je u spis dostavio obavijest dostavljenu tužitelju 10. veljače 2012. godine iz koje proizlazi da je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni kredit.
9. U odnosu na prigovor tuženika da je na tužitelju teret dokaza da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za njega bio nepovoljan odnosno da se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužitelja i stoga se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018). Kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
10. Bez obzira na činjenicu što je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice proveo je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke a na okolnost sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Tužitelj je naveo da je kredit podigao u svrhu kupnje automobila, da se obratio tuženiku koji je imao najpovoljnije uvjete gdje su mu rekli da kredit može ostvariti samo u CHF. Tužitelj je isto tako naveo da mu od strane tuženika nitko nije objasnio kretanje CHF na tržištu niti je mogao razgovarati o kamatnoj stopi, to je bio kredit "uzmi ili ne". Predmetni ugovor je potpisao te je ovjeren kod bilježnika kod kojeg je bila gužva te bilježnika nije niti vidio. Dakle, iz životno logičnog iskaza tužitelja proizlazi da nije mogao birati u kojoj valuti će podići kredit već da mu je u banci sugerirano da može dobiti samo predmetni kredit.
11. Dakle, može se zaključiti da nije bilo pregovora oko bitnih parametara predmetnog ugovora a to je promjenjiva kamatna stopa te kretanje CHF na tržištu.
12. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka dospijeva 30. studenog 2007, pa kako je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018., a tužitelj je podnio tužbu 6. lipnja 2019., prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti i to da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
13. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao pod I izreke presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te čl.502. a i c ZPP-a).
14. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer je nepošten stjecatelj, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika u anuitetima, kao posljedica različitih tečajeva u odnosu na tečaj koji je bio na dan isplate kredita iznosi 4.963,30 eura sud je prihvatio tužbeni zahtjeva i odlučio kao u izreci pod I presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.
16. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska od 8.6.2019., 17.5.2021., 15.7.2021., 6.4.2022. prema tbr. 8 točka 3 po 50,00 eura, za sastav podneska 26.2.2021., 16.7.2021. i 23.8.2021., 19.10.2021., 27.2.2024. prema Tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 13.5.2021., 21.5.2024. i 26.2.2025. prema tbr. 9 točka 1 – po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 8.12.2022. prema tbr. 9 točka 2 – 100,00 eura, pristup na ročište za objavu presude prema tbr. 9 točka 3 – 100,00 eura, što ukupno iznosi 2.200,00 eura, sve uvećano za 25 PDV – 550,00 eura, trošak vještačenje u iznosu od 265,44 eura, trošak pristojbe na tužbu 96,89 eura. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uspio sa 100 % pa mu je sud priznao trošak u ukupnom iznosu od 3.112,33 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.
U Zagrebu, 16. travnja 2025. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
