REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-301/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari 1. tužitelja ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mladenu Čaržavcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja i razvrgnuća, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2025. u prisutnosti 1. tužitelja i 2. tužiteljice osobno uz punomoćnika te punomoćnice tužene, 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je 1. tužitelj ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u 2/6 dijela, 2. tužiteljica ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica u 2/6 dijela te tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, vlasnica u 2/6 dijela na zk.č.br. 3284/1 – KUĆA BR. 12, ZGRADA BR. 12/1, 2 (DVIJE) ZGRADE I DVORIŠTE U MASARYKOVOJ ULICI – ukupne površine 762 m2, i to: 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-1), u naravi poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade, ukupne površine 16,32 čm, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Razvrgava se suvlasništvo nekretnine na zk.č.br. 3284/1 - KUĆA BR. 12, ZGRADA BR. 12/1, 2 (DVIJE) ZGRADE I DVORIŠTE U MASARYKOVOJ ULICI – ukupne površine 762 m2, i to: 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-1), u naravi poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade, ukupne površine 16,32 čm, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], civilnom diobom tako da će se navedena nekretnina prodati na javnoj dražbi, a iznos dobiven prodajom će se podijeliti na način da 1. tužitelju ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadne 2/6 utržene vrijednosti, 2. tužiteljici ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadne 2/6 utržene vrijednosti te tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, 2/6 dijela utržene vrijednosti.

III Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi 1. tužitelju ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljici ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 3.629,89 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu 8. prosinca 2022. u kojoj navode da su parnične stranke suvlasnici nekretnine koja predstavlja prvi suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-1), u naravi poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade, ukupne površine 16,32 čm, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koja cijela nekretnina predstavlja zk.č.br. 3284/1, oznake KUĆA BR. 12, ZGRADA BR. 12/1, 2 (DVIJE) ZGRADE I DVORIŠTE U MASARYKOVOJ ULICI, površine 762 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to 1. tužitelj ZC u 2/6 dijela, 2. tužiteljica ĐC u 2/6 dijela i tužena Republika Hrvatska u 2/6 dijela.

1.1. Dalje navode da su tužitelji pokrenuli pred ovim sudom izvanparnični postupak koji se pred ovim sudom vodio pod brojem R1-31/2020 te u kojem postupku su tužitelji upućeni na pokretanje ove parnice, jer je tužena osporila suvlasništvo predmetne nekretnine. Tužitelji smatraju da su kao pošteni stjecatelji zaštićeni načelom povjerenja u zemljišne knjige. Kako geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguće, to predlažu provesti postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice civilnom diobom, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim udjelima. Stoga predlažu donijeti presudu kojom će sud utvrditi da su 1. tužitelj i 2. tužiteljica suvlasnici, svaki u 2/6 dijela te tužena u 2/6 dijela sporne nekretnine (točka I zahtjeva), da sud razvrgne suvlasništvo predmetne nekretnine na zk.č.br. 3284/1 - KUĆA BR. 12, ZGRADA BR. 12/1, 2 (DVIJE) ZGRADE I DVORIŠTE U MASARYKOVOJ ULICI – ukupne površine 762 m2, i to: 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-1), u naravi poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade, ukupne površine 16,32 čm, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], civilnom diobom tako da će se navedena nekretnina prodati na javnoj dražbi, a iznos dobiven prodajom će se podijeliti na način da 1. tužitelju i 2. tužiteljici svakome pripadne po 2/6 utržene vrijednosti, te tuženoj 2/6 dijela utržene vrijednosti (točka II zahtjeva), uz naknadu parničnih troškova, u roku 15 dana.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor nedopuštenosti tužbe, jer se tužitelji nisu prethodno obratili nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Osporila je i osnovanost zahtjeva, jer upravni postupak koji se vodi pred Gradskim uredom za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada Zagreba predstavlja prethodno pitanje o kojem se treba pravomoćno odlučiti. Stoga je osporila i aktivnu i pasivnu legitimaciju.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-6498/2022-6 od 1. lipnja 2023. odbačena je tužba tužitelja podnesena 8. prosinca 2022. uz obrazloženje da se prije pokretanja ovog postupka nisu obratili nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora (listovi 41-42 spisa).

3.1. Povodom žalbe tužitelja navedeno rješenje je ukinuto te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje, uz izraženo shvaćanje da bi inzistiranje na primjeni odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP-a u okolnostima konkretnog slučaja predstavljalo nepotrebno formaliziranje koje bi bilo protivno pravu stranke na pravično suđenje, uz uputu da sud izvede predložene dokaza i meritorno odluči o osnovanosti tužbenog zahtjeva (listovi 56-58 spisa).

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (listovi 5-11 spisa), rješenje ovog suda broj R1-31/2020 od 16. ožujka 2022. (listovi 12-16 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1788/2022 od 26. rujna 2022. (listovi 17-19 spisa), dopis Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (listovi 27-28 spisa), dopis tužitelja (listovi 29-30 spisa), prijedlog za upis prava vlasništva (listovi 69-70 spisa), Ugovor o prodaji zaključen 28. ožujka 2001. (listovi 71-73 spisa), tabularnu izjavu od 29. ožujka 2001. (listovi 75-76 spisa), djelomično rješenje od 26. travnja 1999. (listovi 87-91 spisa), zaključak o obnovi postupka od 19. ožujka 2001. (listovi 92-95 spisa), žalbu zainteresirane osobe protiv zaključka od 19. ožujka 2001. podnesenu 11. lipnja 2001. (listovi 103-104 spisa), izvršen je uvid u presliku predmeta koji se vodi pred Gradskim uredom za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada Zagreba, Odjela za upravne poslove poslovni broj Klasa: UP/I-942-01/2006-013/29 te su saslušani 1. tužitelj (listovi 109-110 spisa) i 2. tužiteljica (list 110 spisa).

4.1. Na ročištu održanom 27. ožujka 2025. tužitelji su odustali od prijedloga za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem, zbog čega taj dokaz nije izveden.

4.2. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su parnične strane suvlasnici predmetne nekretnine svaki u 2/6 dijela te zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom.

5.1. Između stranaka nije sporno da su tužitelji svoje pravo suvlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisali temeljem Ugovora o prodaji zaključenog između "PLASA" limarsko instalaterska obrtnička zadruga p.o. iz Zagreba, kao prodavatelja i tužitelja, kao kupaca 28. ožujka 2001. (listovi 71-73 spisa) te da je 29. ožujka 2001. prodavatelj izdao tužiteljima tabularnu izjavu kojom je potvrdio da mu je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti te kojom je ovlastio tužitelje na upis prava suvlasništva (list 75 spisa).

5.2. Tužena je osporila vlasništvo tužitelja navodeći da upravni postupak u kojem je njihov prednik "PLASA" limarsko instalaterska obrtnička zadruga stekao pravo vlasništva još nije pravomoćno okončan.

6. Uvidom u djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Odjel za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek, Klasa: UP/I-942- 01/97-02/056, Ur. broj: 251-18-04/03-99-10 od 26. travnja 1999., koje je postalo pravomoćno 17. srpnja 2000. utvrđeno je da je istim prednik tužitelja – „PLASA“ utvrđen suvlasnikom predmetne nekretnine u 4/6 dijela (listovi 87-90 spisa).

7. Uvidom u zaključak Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Odjel za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek, Klasa: UP/I-942-01/97-02/056, Ur. broj: 251-18-02/203-01-30 od 19. ožujka 2001. dopuštena je obnova postupka okončanog pravomoćnim rješenjem istoga tijela, Klasa: UP/I-942-01/97-02/056, Ur. broj: 251-18-04/03-99-10 od 26. travnja 1999. te je odlučeno da će se upravni postupak obnoviti u cijelosti (listovi 92-94 spisa).

7.1. Uvidom u dostavnicu utvrđeno je da je predmetni zaključak uručen punomoćniku "PLASA" zadruge 22. ožujka 2001. (list 100 spisa).

8. Tužitelji su, kao zainteresirane osobe, 11. lipnja 2001. izjavile žalbu protiv zaključka od 19. ožujka 2001. (listovi 103-104 spisa) kojim je dopuštena obnova postupka.

9. Prvo tužitelj ZC u svom iskazu naveo je da je 10-ak godina bio u zakupu predmetnog poslovnog prostora. Taj prostor u zakup je davao Grad Zagreb. Poznato mu je da je u jednom trenutku pokrenut postupak povrata imovine u kojem postupku je suvlasnički dio u tom prostoru pripao firmi "PLASA" i to temeljem rješenja koje je postalo pravomoćno. "PLASA" mu je ponudila otkup njihovog suvlasničkog dijela prostora po vrlo visokoj cijeni, ali kako su tamo radili dugi niz godina te su uložili sredstva u uređenje prostora pristali su na njihovu cijenu. Zemljišno knjižno stanje bilo je uredno te je "PLASA" bila upisana kao suvlasnik tog prostora. Oni su sklopili predugovor, platiti kaparu te konačno sklopili i glavni ugovor te isplatili kupoprodajnu cijenu čime su mislili da je sve riješeno. Podnijeli su prijedlog za uknjižbu te se uknjižili kao suvlasnici predmetnog poslovnog prostora. Sa sigurnošću može reći da je zk stanje u trenutku isplate kupoprodajne cijene bilo uredno. Čini mu se da su postojale možda neke plombe ili zabilježbe iz 1941. ili 1945., dok ne može sa sigurnošću reći je li se zk stanje izmijenilo do trenutka do kada su predavali prijedlog za uknjižbu. Ove plombe i zabilježbe iz 40-ih misli da su bile financijske prirode, a možda su datirale iz ranijeg vremena. Brzo nakon kupoprodaje direktor "PLASE" obavijestio ga je o pokretanju upravnog postupka od strane nasljednika dioničara "PLASE", čini mu se da se zvao Z, koji je htio da se poništi rješenje prema kojem je dio poslovnog prostora pripao "PLASI". Zbog proteka vremena može reći da je to bilo brzo nakon kupoprodaje, a sada ne zna je li se radilo o danima ili tjednima.

10. Drugo tužiteljica ĐC u svom iskazu navela je da je slušala iskaz svoga supruga te da se slaže s njim u cijelosti. Dodala je da su oni predugovor sklopili 23. veljače 2001. te su platili kaparu od 25.000,00 DEM. Jako su se neugodno iznenadili kada su čuli za obnovu upravnog postupka, jer su prije kupoprodaje sve provjerili. Provjeru je radio njihov odvjetnik i bili su sigurni da je sve u redu sa spornom nekretninom.

11. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit u dijelu u kojem su naveli da je u vrijeme kupoprodaje zemljišnoknjižno stanje nekretnine bilo uredno te da je „PLASA“ bila upisana kao suvlasnik tog prostora, kao i da je zemljišnoknjižno stanje provjerio njihov odvjetnik, jer su oni iskazivali iskreno i uvjerljivo.

12. Prema odredbi čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, 94/17, dalje ZV) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i potpuno pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama Zakona. Prema stavku 2. istog članka stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Prema stavku 3. nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

12.1. Prema odredbi čl. 123. st. 1. ZV-a stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

13. Iz citiranih odredbi slijedi da će se smatrati da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako je prilikom sklapanja pravnog posla i u trenutku kada je podnio prijedlog za uknjižbu postupao s takvom pažnjom, a da pored toga nije imao dobrog razloga posumnjati u to da nekretnina pripada otuđivatelju, tj. da je možda vlasništvo neke druge osobe.

14. Sud je prihvatio iskaze tužitelja u dijelu u kojem su oni iskazali da je zemljišnoknjižno stanje provjerio njihov odvjetnik iz čega ovaj sud zaključuje da su tužitelji, kao podnositelji pri stjecanju sporne nekretnine postupali uz redovitu i uobičajenu dužnu pažnju koju su kod takvog pravnog posla trebali imati.

15. Uvidom u prijedlog za uknjižbu od 2. travnja 2001. utvrđeno je da su isti podnijeli tužitelji zastupani po punomoćniku odvjetniku radi upisa svog prava suvlasništva sporne nekretnine temeljem Ugovora o prodaji od 29. ožujka 2001. (listovi 69-70 spisa).

16. Kako je ranije u presudi navedeno, tužitelji su žalbu kao zainteresirane osobe, protiv zaključka od 19. ožujka 2001. podnijeli 11. lipnja 2001.

17. Dovodeći u vezu sadržaj i vrijeme podnošenja prijedloga za uknjižbu, izjavljene žalbe i iskaza tužitelja sud utvrđuje da su oni i prilikom podnošenja prijedloga za uknjižbu postupali uz redovitu i uobičajenu dužnu pažnju.

17.1. Sud zaključuje da su za zaključak od 19. ožujak 2001., tužitelji saznali tek nakon što su podnijeli prijedlog za uknjižbu svog prava (su)vlasništva. Naime, logično je da su tužitelji žalbu protiv zaključka od 19. ožujak 2001. izjavili odmah nakon što ih je direktor „PLASA“-e o tome obavijestio. Kako su tu žalbu tužitelji izjavili u lipnju 2001., ovaj sud zaključuje da su za zaključak od 19. ožujak 2001. tužitelji saznali tek nakon što su podnijeli prijedloga za uknjižbu 11. lipnja 2001.

18. Stoga, sud utvrđuje da su se u konkretnom slučaju ispunile zakonom propisane pretpostavke te da su tužitelji upisom stekli suvlasnički dio spone nekretnine, jer su taj dio postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekli od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine, njihov upis nije bio izbrisan zbog nevaljanosti te oni nisu imali razloga sumnjati da sporni dio nekretnine ne pripada „PLASA“-i.

19. Stoga je sud ocijenio neosnovanim prigovore nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije tužene.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

21. Svaki suvlasnik ima nezastarivo pravo na razvrgnuće suvlasništva (čl. 47. st. 1. ZV-a), jer nitko nije dužan biti u suvlasničkoj zajednici.

22. Odredbom čl. 48. st. 2. ZV-a propisano je da će suvlasnik pravo na razvrgnuće ostvariti u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće) ili putem suda (sudsko razvrgnuće).

23. Nesporno je da sporazuma stranaka o razvrgnuću nema.

24. Prema odredbi čl. 51. st. 1. ZV-a suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.

24.1. U konkretnom slučaju pravo na razvrgnuće isplatom nije posebno određeno zakonom niti pravnim poslom, a niti jedna od parničnih stranaka tijekom postupka, nije niti tvrdila da bi za razvrgnuće isplatom postojao osobito ozbiljan razlog.

25. U nedostatku sporazuma stranaka o načinu razvrgnuća te izostanka prava na razvrgnuće isplatom, ako je to moguće, a da se znatno ne umanji njihova vrijednost sud nekretnine mora dijeliti geometrijski, osim ako utvrdi da takva dioba nije moguća ili dopuštena.

25.1. Tijekom postupka niti jedna od stranaka nije tvrdila da bi geometrijska dioba predmetne nekretnine bila uopće moguća ili moguća a da se pri tome znatno ne umanji vrijednost te nekretnine. Stoga je sud utvrdio, osobito imajući na umu da predmetna nekretnina predstavlja poslovni prostor ukupne površine 16,32 čm, da geometrijska dioba sporne nekretnine nije moguća.

26. Stoga je sud vezan strogim zakonskim odredbama, koje u smislu odredbe čl. 50. st. 4. ZV-a određuju da će sud odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

27. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 51. st. 4. ZV-a u vezi odredbe čl. 47. st. 1. ZV-a, prihvaćen je zahtjev za civilno razvrgnuće.

28. Na kraju se ističe da sud nije odredio prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja upravnog postupka, kako je to predlagala tužena. Ovo zato što, osim pitanja eventualnog prava vlasništva prednika tužitelja, za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, bilo je potrebno utvrditi savjesnost tužitelja u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji i podnošenja prijedloga za uknjižbu, jer tek za slučaj da su tužitelji postupali nesavjesno, činjenica suvlasništva njihovog prednika bila bi odlučna. Dakle, pravomoćno okončanje upravnog postupka, kraj utvrđene činjenice savjesnosti tužitelja, ne predstavlja prethodno pitanje, odnosno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda u ovoj pravnoj stvari.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

30.1. Tužiteljima je prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi (33.180,70 eura) i Tarifi priznat trošak sastava tužbe u visini 250 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 13. travnja 2023. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava žalbe protiv rješenja u visini 125 bodova prema Tbr. 10/4 Tarife, zastupanja na ročištu 24. travnja 2024. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 29. travnja 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife i zastupanja na ročištu 27. ožujka 2025. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

30.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura, te tužiteljima pripada iznos 2.450,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 3.062,50 eura.

30.3. Tužiteljima je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 189,13 eura i za prvostupanjsku presudu u iznosu 378,26 eura.

30.4. Slijedom navedenog, tužiteljima je valjalo dosuditi parnični trošak u sveukupnom iznosu 3.629,89 eura.

30.5. Na tako određeni trošak tužiteljima su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

31. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. travnja 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku 1.-2. tužitelja

- punomoćniku tužene