Poslovni broj: Usž-2561/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SĆO iz [adresa] i SĆ, [adresa], koje zastupa opunomoćenik Damir Batarelo, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2B/II, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izmjene i dopune odobrenja za građenje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1790/2023-6 od 6. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1790/2023-6 od 6. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/23-02/172, URBROJ: 531-07-1-3-1/3-23-2 od 31. svibnja 2023. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Omiš KLASA: UP/I- 361-03/22-01/000139, URBROJ: 2181/1-11/04/20-23-0007 od 2. ožujka 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 31. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja 2. ožujka 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem izmjene i dopune građevinske dozvole za građenje građevine stambene namjene 2b skupina – stambena zgrada katnosti prizemlje i kat s jednom stambenom jedinicom i pomoćne građevine - konobe s parkingom na krovu, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja se formira od [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

2. Tužitelji su protiv navedene presude podnijeli žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navode kako sud pogrešno tumači da su lokacijski uvjeti određeni aktom o uvjetima gradnje, jer u vrijeme izdavanja predmetnog odobrenja za građenja pojam "lokacijskih uvjeta" nije bio zakonski definiran. Tvrde da je sud, time što je primijenio odredbu članka 126. stavka 1., umjesto stavka 2. istog članka Zakona o gradnji, pogrešno primijenio materijalno pravo. Pojašnjava da je nedvojbeno u konkretnom predmetu riječ o građevini kakvu ima u vidu odredba članka 126. stavka 2. te da su tužitelji imali legitimna očekivanja da će upravno tijelo u istovrsnim predmetima postupati na istovrstan način. Naglašavaju da nisu tražili, a niti pristali na to da se na njihov slučaj primjenjuje novi plan, već su tražili primjenu plana koji je vrijedio u trenutku kada su dobili dozvolu.

2.1. Smatraju irelevantnom činjenicu kako akt o uvjetima gradnje nije upravni akt, a upućivanje tužitelja u mogućnost legalizacije objekta ne znači ništa budući da bi opet morali udovoljavati zahtjevima iz novog prostornog plana u pogledu parkirnih mjesta, što za njih predstavlja prekomjerni teret. Opetovano naglašavaju da su im prvostupanjskom odlukom povrijeđena ustavna prava i legitimna očekivanja te da sud nije pribavio niti pregledao Odluku koja zamjenjuje Urbanistički plan Splita i obalnog područja, a koja se odnosi upravo na predmet spora. Predlažu preinačiti prvostupanjsku odluku na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuju trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.

6. Naime, i prema ocjeni ovoga Suda, osnovano je prvostupanjski sud potvrdio zakonitost rješenja tuženika kojim je odbijena žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a koje je doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 178. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), a u vezi s odredbom članka 126. stavka 1. istog Zakona, kao mjerodavnim materijalnim odredbama za predmetnu upravnu stvar.

7. Odredbom članka 178. Zakona o gradnji propisano je da se odredbe tog zakona kojima se uređuje izmjena, dopuna, produženje važenja i ukidanje građevinske dozvole na odgovarajući način primjenjuju na izmjenu, dopunu i ukidanje i/ili poništavanje građevinske dozvole, potvrde glavnog projekta, rješenja o uvjetima građenja i rješenja za građenje izdanih, odnosno donesenih na temelju zakona koji važio prije stupanja na snagu ovog zakona.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak pokrenut 30. rujna 2022. na temelju zahtjeva tužitelja, kao investitora, za donošenjem rješenja o izmjeni i/ili dopuni odobrenja za građenje UP/I-04-458/74 od 9. travnja 1974., izdanog od strane Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove i upravni nadzor, Odsjeka za upravne poslove Općine Omiš. Uvidom u spis predmetnog odobrenja za građenje, zatraženog po službenoj dužnosti iz arhiva Splitsko-dalmatinske županije, prvostupanjsko je tijelo utvrdilo da su lokacijski uvjeti određeni aktom o uvjetima gradnje, broj: 04-968/72 od 29. svibnja 1972. Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove i nadzor.

8.1. Odlučujući o navedenom zahtjevu prvostupanjsko je tijelo, imajući u vidu odredbu članka 126. stavka 1. Zakona o gradnji, istog odbilo uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju akt o građenju, odnosno odobrenje za građenje ne može mijenjati i dopunjavati u pogledu lokacijskih uvjeta jer tom odobrenju nije prethodila lokacijska dozvola, već neupravni akt (akt o uvjetima gradnje) koji se prema važećim propisima ne može mijenjati.

9. Naime, odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o gradnji propisano je da se rješenje o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole za građevinu za čije građenje je izdana lokacijska dozvola kojim se mijenjaju i/ili dopunjavaju lokacijski uvjeti donosi nakon izmjene i/ili dopune lokacijske dozvole.

10. Kraj činjenice da je odobrenje za građenje, čiju izmjenu i dopunu tužitelji traže, doneseno temeljem uvjeta uređenja prostora određenih aktom o uvjetima gradnje od 29. svibnja 1972., to se isti, i po ocjeni ovog Suda, ne mogu mijenjati u pogledu lokacijskih uvjeta jer tom odobrenju nije prethodilo izdavanje lokacijske dozvole, već uvjeti uređenja prostora koji su bili neupravni akt, a čija izmjena ili dopuna nije omogućena važećim propisima. Pravilnost prethodnog utvrđenja proizlazi i iz same odredbe članka 178. Zakona o gradnji koja izričito navodi da se može tražiti izmjena i dopuna akata o gradnji donesenih na temelju zakona koji je važio prije stupanja na snagu ovog zakona (dakle Zakona o prostornom uređenju i gradnji "Narodne novine" broj: 76/07., 38/09., 55/11.), a o čemu se ovdje ne radi.

11. Prigovor tužitelja kojim upirući na pogrešnu primjenu materijalnog prava i smatraju da je u konkretnom predmetu trebalo primijeniti odredbu članka 126. stavka 2. Zakona o gradnji, pravilno je otklonio tuženik pojasnivši da navedena odredba ima u vidu situaciju kada se samim aktom za gradnju (odobrenjem za građenje) utvrđuju lokacijski uvjeti, a o čemu se ovdje ne radi.

12. Kako je dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona jer tužitelji sa žalbom nisu uspjeli.

U Zagrebu, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić