REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-3754/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mihovilu Perkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mrklić & partneri j.t.d. u Splitu, Klaićeva poljana 1, protiv tuženika pod 1. RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužene pod 1. i pod 2. zastupane po punomoćnici Sutjeski Paić, odvjetnici u Splitu, Karamanova 6, i pod 3. EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku ŠĆ, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 7.ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mihovila Perkovića, odvjetnika u Splitu, punomoćnice tuženica pod 1. i 2. Sutjeske Paić, odvjetnice u Splitu, zamjenice punomoćnika tužene pod 3. EĆ i to Marine Parčine, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 16.travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženicima pod 1.) RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 3) EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati tužitelju PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 556 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na ime tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to:

-tuženik pod 1.) RĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/16 dijela cjeline vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 556 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina],

-tuženik pod 2.) FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/16 dijela cjeline vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 556 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina],

-tuženik pod 3) EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/16 dijela cjeline vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 556 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina],

uz istodobno brisanje prava vlasništva svakog od tuženika za po 1/16 dijela cjeline predmetne nekretnine, a u protivnom takvu ispravi zamijenit će ova presuda.

II.

Nalaže se tuženicima pod 1.) RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 3) EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku 15 dana naknade tužitelju parnični trošak u iznosu 6.497,98 EUR (slovima: šest tisuća četiri stotine devedeset sedam eura devedeset osam centi).

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 5.veljače 2013. tužba u kojoj se navodi da je tužitelj s prednicom tuženika, sada pok.TĆ, sklopio predugovor o kupoprodaji zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 556 m2, katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], zv. „Krilava", po kulturi pašnjak. Ugovorena cijena iznosi 50.000,00 EUR za m2, odnosno ukupna cijena za površinu od 556 m2 iznosi 27.800,00 EUR. Prilikom potpisa predugovora i javnobilježničke ovjere prodavateljeva potpisa, tužitelj je kao kupac prodavatelju platio na ruke kao kaparu iznos od 7.500,00 EUR, što je u vrijeme sklapanja ugovora iznosilo 53.460,26 kn. Ugovoreno je da će se prilikom sklapanja glavnog ugovora kapara uračunati u cijenu. Po sklapanju predugovora i isplati cijene, tužitelj je kao kupac stupio u posjed nekretnine. Pokojna TĆ obvezala se urediti zemljišnoknjižno stanje, budući da je ona bila uknjižena na 1/4 idealna dijelova, a za ispunjenje obveza iz predugovora kao jamac svojom plaćom i svim iznosima po računima i to baš vraćanja dvostruke kapare za slučaj neispunjenja obveza iz predugovora jamčila je tužena pod 2. FĆ. Rok za ispunjenje obveze iz predugovora bio je do 31. prosinca 2009. Prednica tuženika nije do navedenog roka, pa ni do svoje smrti, ispunila obvezu iz predugovora, a u međuvremenu je proveden ostavinski postupak u kojemu su tuženici utvrđeni suvlasnicima, kao nasljednici pok. TĆ, svaki za 1/16 idealnih dijelova cjeline predmetne nekretnine. Kako predugovor ima sva obilježja glavnog ugovora u odnosu na 1/4 idealna dijela cjeline, koji je bio u vlasništvu prodavateljice pok. TĆ, a koju su tuženici naslijedili na način da je svaki od njih uknjižen kao suvlasnik 1/16 idealnih dijelova cjeline, te je plaćena kapara koja odgovara vrijednosti 1/4 nekretnine, to spomenuti predugovor ima sve uvjete da ga se tretira kao ugovor o prodaji zemljišta i to baš idealnog dijela čijom je vlasnikom bila prednica tuženika, pa tužitelj je ispunio svoju obvezu i stupio u posjed, to su ostvareni svi uvjeti da se tužitelja utvrdi vlasnikom 1/4 idealnog dijela nekretnine.

1.1.Slijedom svega navedenoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je tužitelj kupoprodajom stekao pravo vlasništva 1/4 idealnih dijelova čest. zem. [katastarska čestica], površine 556 m[2] , katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kulture pašnjak, pa su tuženici dužni u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva 1/4 idealnih dijelova cjeline navedene nekretnine i to svaki za 1/16 idealnih dijelova koji im pripada, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s njihovog imena, a ako tako ne postupe takvu ispravu zamijenit će ova presuda, te naložiti tuženicima da tužitelju naknade trošak parničnog postupka,

-uz fakultativni tužbeni zahtjev prema kojem je tuženici mogu osloboditi obveze iz tužbenog zahtjeva ukoliko solidarno u roku od 15 dana od donošenja pravomoćne presude isplate tužitelju iznos od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sve u smislu odredbe čl.XI.Predugovora o kupoprodaji zemljišta.

2. U odgovoru na tužbu tuženici pod 1., 2., i prethodno označeni tuženik pod 4. DĆ osporili su tužbu u cijelosti, s tim da su priznali sklapanje predugovora o kupoprodaji nekretnine, ali su naveli da je isti raskinut, te priznaju postojanje obveze povrata dvostruke kapare.

3.Tužena pod 3. EĆ u odgovoru na tužbu usprotivila se tužbi i tužbenom zahtjevu, smatrajući da je tužitelj prekludiran u pravu na zahtijevanje sklapanja glavnog ugovora. Nadalje, tužena pod 3. EĆ smatra da je predugovor ništetan, odnosno pobojan budući da je prednica tuženika bila narušenog zdravstvenog stanja, nesvjesna što potpisuje i koje su posljedice toga, a tužena pod 2. FĆ na prijevaran način ju je navela da potpiše predugovor. Nadalje, tužena pod 3. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor da je stvarna vrijednost nekretnine u vrijeme zaključenja predugovora znatno veća, pa je riječ o nedopuštenoj činidbi. Također je prigovorila zastari i osporila da je tužitelj uveden u posjed nekretnine.

4.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Predugovora o kupoprodaji zemljišta od 1.prosinca 2008. ovjerenog od strane javnog bilježnika Zrinke Milić- Štrkalj iz Splita pod brojem Ov-20817/2008 i OV-20818/2008 od 1.prosinca 2008., izvatka iz zemljišne knjige za zk uložak [broj ZK uloška] od 15.siječnja 2013. i od 20.siječnja 2011., uvidom u parnični predmet ovog suda posl.br.IIP-1758/95 (list 28-29-spisa) i u ostavinski predmet posl.br.O-3085/2010 (list 36 spisa), pregledom dopisa Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje zaprimljenog 13.veljače 2014., dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split zaprimljenog 18.srpnja 2014., saslušanjem tužitelja i tužene pod 2. FĆ, te saslušanjem svjedoka KĆ.

5.Presudom ovog suda posl.br. Pst-159/2013 od 19.listopada 2015. u ovom predmetu pod točkom I.izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tužitelj kupoprodajom stekao pravo vlasništva 1/4 idealnih dijelova čest. zem. [katastarska čestica], površine 556 m[2] , katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k.o. K., kulture pašnjak, pa su tuženici dužni u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva 1/4 idealnih dijelova cjeline navedene nekretnine i to svaki za 1/16 idealnih dijelova koji im pripada, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s njihovog imena, a ako tako ne postupe takvu ispravu zamijenit će ova presuda; pod točkom II. naloženo je tužitelju da naknadi tuženicima pod 1. i pod 2. parnični trošak u iznosu od 829,52 EUR, a pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknadi tuženoj pod 3. parnični trošak u iznosu od 829,52 EUR sa zateznim kamatama od 19.listopada 2015. do isplate.

6.Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj, povodom koje je Županijski sud u Splitu presudom posl.br.Gž-2259/2016 od 11.svibnja 2017. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijanu prvostupanjsku presudu, navodeći da je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev smatrajući da predugovor nema snagu glavnog ugovora, iz razloga što su se stranke izričito sporazumjele da će, nakon što TĆ osigura tužitelju podobnu ispravu za uknjižbu, sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine (toč. X. Predugovora).

7. Tužitelj je izjavio reviziju protiv drugostupanjske presude, koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske (nadalje: VSRH) prihvatio rješenjem posl.br.Rev 2480/2017 od 11.listopada 2022., te ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2259/2016 od 11. svibnja 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj Pst- 159/2013 od 26. siječnja 2016. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz priloženo odvojeno mišljenje suca izvjestitelja i člana vijeća koji nisu suglasni s odlukom vijeća.

8. U obrazloženju revizijski sud navodi da pravni posao kojega su stranke naslovile kao „predugovor“, a koji sadrži ne samo bitne elemente glavnog ugovora već su stranke istim preuzele obvezu plaćanja cijene, ugovorile su plaćanje kapare i predaju u posjed odmah po primitku kapare i javnobilježničke ovjere prema pravnom shvaćanju tog suda (pred)ugovor treba smatrati glavnim ugovorom neovisno o tomu kako su stranke naslovile taj pravni posao. U ovoj pravnoj stvari zaključeni predugovor sadrži sve bitne elemente ugovora o prodaji, sadrži obvezu plaćanja cijene i obvezu na isplatu kapare (koja je i isplaćena) pa se zapravo radi o ugovoru, a ne predugovoru (tako i ovaj sud u Rev-1737/11 od 26. veljače 2013.).

9. U nastavku postupka u cijelosti su obnovljeni rezultati dosadašnjeg raspravljanja te je izveden dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja i tužene pod 2. FĆ, saslušanjem svjedoka UĆ, HĆ i JĆ, te pregledom djelomične presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu posl..br.IIP- 103/2008 od 24.svibnja 2011. Podneskom od 18.prosinca 2023. tužitelj je povukao fakultativni tužbeni zahtjev, uvažavajući stajalište revizijskog suda, kao i to da tuženici nisu prihvatili navedenu ponudu tijekom postupka.

10. Presudom ovog suda posl.br. P-568/2023-28 od 2.svibnja 2024. prihvaćen je u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva 1/4 idealnih dijelova čest. zem. [katastarska čestica], površine 556 m[2] , katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa su tuženici dužni tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati ispravu podobnu za upis prava vlasništva 1/4 idealnih dijelova cjeline navedene nekretnine i to svaki za 1/16 idealnih dijelova koji im pripada, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s njihovog imena, a ako tako ne postupe takvu ispravu zamijenit će ova presuda. Prihvaćen je i fakultativni zahtjev prema kojem se tuženici mogu osloboditi obveze iz tužbenog zahtjeva ukoliko solidarno u roku od 15 dana od donošenja pravomoćne presude isplate tužitelju iznos od 15.000,00 EUR, sve u smislu odredbe čl.XI.Predugovora o kupoprodaji zemljišta, te je naloženo tuženicima pod 1., 2., 3. i prethodno označenom tuženiku pod 4. DĆ da u roku 15 dana naknade tužitelju parnični trošak u iznosu 4.422,98 EUR.

11. Protiv citirane presude žalbu su izjavili svi tuženici, s tim da je prethodno označeni tuženik pod 4. DĆ povukao izjavljenu žalbu, što je utvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br.Gž-2541/2024-3 od 2.svibnja 2024. Na taj način pobijana presuda postala je pravomoćna za tuženika pod 4. DĆ, u odnosu na kojeg je pravomoćno okončan ovaj postupak.

12. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-2541/2024-3 od 2.svibnja 2024. preinačena je pobijana presuda u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da je tužitelj kupoprodajom stekao pravo vlasništva 3/16 idealna dijela čestice zemlje [katastarska čestica], površine 556 m2, katastarske oznake 686/1 k. o. [katastarska općina], kulture pašnjak na način da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan spram tuženika pod 1., 2. i 3. Rješenjem je za više dosuđeno prvostupanjskom odlukom u točkama I. izreke i točkama II. i III. izreke spram tuženika pod 1., 2. i 3. presuda ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

13. Dakle, u ovom postupku pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženike pod 1., 2. i 3., koji glasi na utvrđenje da je tužitelj kupoprodajom stekao pravo vlasništva 3/16 idealna dijela čestice zemlje [katastarska čestica], površine 556 m2, katastarske oznake 686/1 k. o. [katastarska općina], dok je preostalo odlučiti o zahtjevu tužitelja kojim traži da mu tuženici pod 1., 2. i 3. predaju ispravu podobnu za upis prava vlasništva 1/4 idealnih dijelova cjeline navedene nekretnine i to svaki za 1/16 idealnih dijelova koji im pripada, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s njihovog imena, a ako tako ne postupe takvu ispravu zamijenit će presuda, kao i o troškovima cjelokupnog postupka.

14. U obrazloženju drugostupanjske odluke navodi se da je ugovor o kupoprodaji dvostranoobvezujući pravni posao i u procesnoj situaciji kad je jedna od ugovornih strana u obvezi ispuniti svoju obvezu, ne može sa uspjehom tražiti ispunjenje obveze od druge strane, dok prethodno ne ispuni svoju. Pravilo istovremenog ispunjenja, tražbine i protutražbine time bi bilo povrijeđeno, pa tuženici u žalbi osnovano ističu da presuda ne sadrži odlučne razloge o činjenici je li tužitelj izvršio svoju obvezu ili je pokazao spremnost izvršiti svoju obvezu, što je od odlučnog značenja glede obveze tuženika.

15. Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja prvog stupnja da su tužitelj i pravni prednik tuženika zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnine, jer činjenica da su parnične stranke takav ugovor nazvali predugovor nije od značaja, budući taj ugovor sadrži sve bitne elemente ugovora o kupoprodaji.

16. Podneskom od 28.studenoga 2024. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev pod točkom I., te je istaknuo da je s ranije označenim tuženikom pod 4. DĆ sklopio Sporazuma temeljem kojeg je tužitelj isplatio DĆ preostali pripadajući dio kupoprodajne cijene u iznosu od 5.075,00 EUR. Naime, ugovorom utvrđeni iznos kupoprodajne cijene iznosio je 27.800,00 EUR, umanjeno za 7.500,00 EUR koji je plaćen prilikom sklapanja ugovora, preostali iznos kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu iznosi 20.300,00 EUR. To znači da svakom od četvero nasljednika TĆ pripada još po 5.075, EUR. Navedeno znači, da je tužitelj, sada i bez dodatnih uvjeta spreman tuženicima isplatiti preostali dio kupoprodajne cijene od po 5.075,00 EUR. Nadalje, tužitelj je osnovao javnobilježnički polog u korist tuženica pod 1., 2. i 3. kojim ih ovlašćuje da preuzmu iznos od po 5.075,00 EUR na ime isplate ostatka kupoprodajne cijene.

17. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici izdaju ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 556 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to tužena pod 1. RĆ za 1/16 dijela, pod 2. FĆ za 1/16 dijela i pod 3. EĆ za 1/16 dijela, uz istodobno brisanje prava vlasništva svakog od tuženika za po 1/16 dijela cjeline predmetne nekretnine, u protivnom će takvu ispravu zamijeniti presuda.

19. Fakultativni tužbeni zahtjev prema kojem je tuženici mogu osloboditi obveze iz tužbenog zahtjeva ukoliko solidarno u roku od 15 dana od donošenja pravomoćne presude isplate tužitelju iznos od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sve u smislu odredbe čl.XI.Predugovora o kupoprodaji zemljišta, tužitelj je povukao još podneskom od 18.prosinca 2023.

20. Između parničnih stranaka prethodno je bila sporna pravna priroda sklopljenog predugovora, odnosno da li isti ima značenje predugovora ili se radi o ugovoru o kupoprodaji nekretnine, a sve uzimajući u obzir da je tužitelj prednici tuženika nakon sklapanja predugovora isplatio kaparu u iznosu od 7.500,00 EUR. Međutim, drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje ovog suda iz ukidne presude prema kojem su tužitelj i pravna prednica tuženica pod 1., 2. i 3. sklopili ugovor o kupoprodaji, neovisno o tome što su ga nazvali predugovorom.

21. Slijedom navedenog ostalo je kao sporno utvrditi da li je tužitelj u cijelosti izvršio svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji ili je pokazao spremnost da izvrši svoju obvezu, odnosno isplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene.

22. Prema odredbi čl.358. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO), u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla (st.1.). Ali ako u sudskom postupku jedna strana istakne da nije dužna ispuniti svoju obvezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud će joj narediti da ispuni svoju obvezu kad i druga strana ispuni svoju (st.2.).

23. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis, kao i na temelju rezultata raspravljanja, nedvojbeno je utvrđeno sljedeće:

- da su sada pok. TĆ pok. P, kao prodavateljica, i tužitelj kao kupac, sklopili 1. prosinca 2008. Predugovor o kupoprodaji zemljišta i to č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 556 m2 (k. č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (toč. I.), za cijenu od 50 EUR-a za m2 ili ukupno od 27.800,00 EUR-a (toč. IV), da je kupac na ime kapare isplatio iznos od 7.500,00 EUR-a (toč. VI.), da su ugovorne stranke suglasno ugovorile da će međusobno sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine iz toč. I. kada prodavatelj osigura kupacu ispravu podobnu za uknjižbu vlasništva zemljišta i to najkasnije do 31. prosinca 2009. i da će tada kupac prodavateljici isplatiti ostatak ugovorene cijene,

-da je navedeni predugovor ovjeren 1.prosinca 2008. kod javnog bilježnika Zrinke Milić Štrkalj pod br. OV-20817/2008 i OV-20818/2008,

- da je prodavateljica TĆ preminula **.**.2010. i da su istu prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita posl.br. O-3085/10 od 23.listopada 2012. naslijedili kćeri RĆ, FĆ i EĆ, te sin DĆ, svatko za po 1/4 (1/16) dijela i to nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 556 m[2] , z. u. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

-da su nasljednici pok.TĆ u ovom postupku označeni kao tuženici pod 1., 2., 3. i 4.,

- da su kao suvlasnici nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], zk 1386 K. O. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi upisani tuženici pod 1., 2., 3. i 4. za po 1/16 dijela svaki, zatim ŽĆ za 2/4 dijela, i ČĆ za 1/4 dijela,

- da je sada pok. TĆ kao tužiteljica, pokrenula parnicu protiv tuženika SĆ, s tužbenim zahtjevom da tuženik tužiteljici izda podobnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], i da je Općinski sud u Splitu donio presudu posl.br.IIP-1758/1995 od 15.lipnja 2007. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl.br.Gž-1096/2008 od 29.svibnja 2008.,

- da je sada pok. TĆ kao tužiteljica, pokrenula parnicu protiv tuženika pod 1. ČĆ, pod 2. CĆ i pod 3. R (Mire) Matana, radi utvrđenja da je tužiteljica TĆ jedina i isključiva vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] (katastarske oznake 686/1 K. O. [katastarska općina]), i da je Općinski sud u Splitu donio djelomičnu presudu zbog ogluhe posl.br.IIP-103/2008 od 24.svibnja 2011. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženu pod 1. ČĆ, na način da je tužena pod 1. ČĆ dužna u roku 15 dana izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva jer će je u protivnom zamijeniti ta presuda,

- da sada pok. TĆ nije ispunila svoju obvezu iz toč. X. Predugovora, niti je s tužiteljem sklopila glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine,

- da tužitelj pok. TĆ nije isplatio ostatak cijene,

- da je tužitelj podnio zahtjev za uknjižbu na temelju Predugovora, ali je zahtjev prvostupanjski sud odbio rješenjem posl. broj Z-7069/10 od 3. kolovoza 2010.

-da se predmetna nekretnina na dan 1.prosinca 2008. nalazi u građevinskom području,

-da je prema podacima nadležne porezne uprave cijena građevinskog zemljišta u k. o. [katastarska općina] 2008. iznosila 57,80 EUR/m2, 2009. iznosila je 53,20 EUR/m2, a 2014. 48,51 EUR/m2,

-da je tužitelj kod javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita osnovano javnobilježnički polog predajom iznosa od 15.225,00 EUR na račun javnog bilježnika, uz ovlaštenje da javni bilježnik isplati tuženicama pod 1. RĆ, pod 2. FĆ i pod 3. EĆ iznos od po 5.075,00 EUR na njihov zahtjev uz obvezu tuženica da prilikom podizanja novca potpišu Tabularnu izjavu/Potvrdu o namirenju kupoprodajne cijene,

-da je tužitelj ugovorio da se novac na depozitu javnog bilježnika čuva najkasnije do 2.lipnja 2025., te ukoliko tužene ne preuzmu navedeni iznos i potpišu tabularnu izjavu do tog datuma, da se novac ima vratiti tužitelju,

-da do zaključenja glavne rasprave 7.ožujka 2025. tuženice pod 1. RĆ, pod 2. FĆ i pod 3. EĆ nisu pristupile kod javnog bilježnika i preuzele preostali dio kupoprodajne cijene.

24. Tužitelj u svom iskazu u bitnom navodi da nasljednicima TĆ i tuženici pod 2. FĆ nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene tj. iznos od 20.300,00 EUR već je samo isplatio 7.500,00 EUR na ime kapare, da ga nitko od tuženika nije niti pozivao da plati tu razliku u cijeni između kapare i kupoprodajne cijene, te da nakon što je sklopljen predugovor on nije niti čuo niti vidio nikoga od prodavatelja, a ni tuženu pod 2. FĆ. Njegov otac je po isteku roka za sklapanje glavnog ugovora tražio i TĆ i tuženu pod 2. FĆ, ali ih nije uspijevao naći na njihovim prijavljenim adresama, te se raspitivao kod brata TĆ i Ivkinog bivšeg supruga, ali ni oni nisu imali podatke o adresi F i FĆ. Tužitelj navodi da on nije sa TĆ, a niti s njezinim nasljednicima sklopio glavni ugovor, da ne zna zbog čega je u predugovoru bio određen datum 31.12.2009. jer je sve pregovore vodio njegov otac koji je prvi rođak GĆ, kao i da njega osobno nije previše zanimala kupovina zemlje već je tužena pod 2. FĆ najprije jednu parcelu od nekih 200 m2 ponudila njegovom ocu, pa ju je on naposljetku kupio i uredno se uknjižio, a nekih pola godine kasnije je ponovno nazvala tužiteljevog oca i ponudila mu predmetnu parcelu s tim da je spominjala da je dobila neku presudu i da samo mora „očistiti“ od uknjiženih drugih osoba. Predmetna parcela uopće nema pristupni put, visinska razlika između najniže i najviše točke je nekih 10-ak metara i riječ je o terenu prekrivenom kamenom i plavom tupinom koja se ne može deponirati na smetlište na Karepovcu već isključivo na deponij Kukuzovac kod Sinj, pa bi za čišćenje te parcele bilo potrebno angažirati strojeve, pikamere, prevesti barem 150 kamiona tog kamena, a prijevoz i deponiranje jednog kamiona bi koštao oko 331,81 EUR, pa stoga smatra da su navodi tuženika o tome da je nekretnina prodana jeftino neosnovani jer su veliki troškovi da bi se ta nekretnina dovela u nekakav red. Jednom prilikom tužitelj je sreo tuženu pod 2. FĆ u [adresa], te kada joj je zaprijetio pozivanjem policije ona mu je kazala da će ga odvesti kod svog odvjetnika koji će mu vratiti njegov novac tj. kaparu i tad su zajedno otišli u ured odvjetnika ŠĆ, u [adresa], ali on nije bio u uredu te, dok je tužitelj razgovarao s ostalim djelatnicima iz ureda, tužena je nestala iz ureda. Potom se u ožujku 2010. susreo s odvjetnikom ŠĆ, a na traženje da mu isplati kaparu dotični odvjetnik se nasmijao i kazao da on nema što njemu vraćati novac, te je kazao da zemljište vrijedi 300,00 EUR/m2 i da bi tužitelj trebao platiti razliku. Tužitelj je dvaput zatražio uknjižbu predmetne parcele na svoje ime, ali mu je prijedlog za uknjižbu odbijen. On nije nije sudjelovao u sastavljaju predmetnog predugovora već ga je sastavio njegov otac, a isplata ostatka cijene je bila uvjetovana time da TĆ očisti zemljišnoknjižno stanje do 31.12.2009. tj. da ona bude uknjižena. Njegov otac je datum 31.12.2009. odredio tako što mu je tužena pod 2. FĆ kazala da će ona do tog datuma srediti z.k. stanje, a kasnije je u ožujku 2010. doznao da je postupak sređivanja z.k. stanja vodio odvjetnik ŠĆ. Nakon davanja kapare tužitelj je ušao u posjed predmetne nekretnine, te i da danas drži posjed, s tim da mu je odvjetnik ŠĆ prilikom sastanka govorio da je zemlja još uvijek „na sudu“ i da tuženici neće sklopiti ugovor po onoj cijeni navedenoj u predugovoru jer je vrijednost zemljišta 300,00 EUR.

24.1. U dopunskom iskazu tužitelj navodi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza danog u ovom postupku. Što se tiče isplate preostalog iznosa kupoprodajne cijene, tužitelj je uvijek bio za to da iznos isplati pok. F, ali nikako nisu mogli ni on ni njegov otac doći do nje niti do tužene pod 2. FĆ, niti ikoga od tuženika. Tužitelj je bio čak i voljan da sklope Aneks ugovora, kojim bi se produžio rok u kojem se treba srediti zk stanje predmetne nekretnine. Zvao je telefonski tuženu pod 2. FĆ, ali se nije javljala, niti odgovarala na poruku. Negdje u travnju 2010. slučajno ju je sreo u Tršćanskoj ulici u Splitu, te joj je zaprijetio da će zvati policiju, i to je bio jedini put da ju je sreo, te ga je tužena pod 2. odvela do svog odvjetnika ŠĆ u njegov ured. Tom prilikom ga nije našao, već za nekoliko dana prema ugovorenom terminu, kada je isti priopćio tužitelju da je cijena nekretnine oko 300,00 EUR po m2, odnosno da je to tržišna vrijednost, a što bi bilo negdje oko 600% više od ugovorene cijene. Tužitelj je odgovorio da na to neće pristati, te mu je odvjetnik ŠĆ rekao da će u tom slučaju ostati i bez zemlje i bez novca. Nakon nekih mjesec dana od tog sastanka preminula je TĆ, a tuženici kao nasljednici u ostavinskom postupku su izjavili da ona nema imovine, pa je tužitelj stavio prijedlog u tom ostavinskom postupku. Naime, u vrijeme sklapanja predugovora pok. TĆ nije bila uopće upisana u zemljišnim knjigama, da bi negdje u ožujku 2012. na internetu vidio da je ista upisana kao suvlasnica navedene nekretnine za 1/4 dijela. Nakon provedene ostavinske rasprave, tuženici su upisani na njen suvlasnički dio od 1/4, odnosno ukupno za 1/16 dijela svaki. Što se tiče novih saznanja, tužitelj navodi da je saznao da su tuženici uključujući i njihovu majku pok. F, dva puta prevarili druge osobe na način da su zadržali novac od prodaje, kao i nekretninu koju su prodavali. Isto tako u tijeku su postupci koje su tuženici pokrenuli protiv tužitelja, od kojih je jedan okončan u korist tužitelja na način da je utvrđeno da je pošteni posjednik predmetne nekretnine. O tuženicima dovoljno govori to što su u jednoj od tih parnica tvrdili da je tužitelj na predmetnoj nekretnini izgradio objekte koje iznajmljuje trećim osobama i na taj način zarađuje, u drugom navode da su oni u posjedu navedene nekretnine koju su stekli dosjelošću i da na istoj beru masline, dok u trećoj parnici tvrde da je tužitelj bio u najmu navedene nekretnine, koji je istekao, te je sad kao neovlašteno u posjedu navedene nekretnine. Dakle, isti iznose laži vezano za predmet spora. Posebno upitan izjavljuje da tuženici imaju osnovu temeljem koje bi mogli na predmetnoj nekretnini upisati svoje pravo u zemljišne knjige, odnosno imaju pravomoćnu presudu temeljem koje bi se mogli uknjižiti za daljnjih 1/4 dijela nekretnine, ali to izbjegavaju kako tužitelj to ne bi mogao potraživati. Nikada nije bila upitna volja tužitelja da tuženicima isplati preostali iznos kupoprodajne cijene, te je on to voljan učiniti i danas. Tuženike nije pozivao na sklapanje glavnog ugovora, poznato mu je da su u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici upisane, osim tuženika, i druge osobe, da su te osobe preminule, jedna od tih osoba je ČĆ, dok se imena ostalih suvlasnika ne može sjetiti. Tužitelj je samo s pok. TĆ sklapao ugovor u vezi predmetne nekretnine, nije osnovao sudski polog radi isplate preostale kupoprodajne cijene, iako je to tuženicima nudio, ali su isti to odbili. Vezano za sastank s odvjetnikom ŠĆ, tužitelj izjavljuje da je išao vidjeti kako bi se mogla riješiti uknjižba na njegovo ime, i da plati preostali iznos kupoprodajne cijene. Tada mu je odvjetnik rekao da bi kupoprodajna cijena bila 300,00 EUR po kvadratu, kako je tužitelj već naprijed opisao.

25. Tužena pod 2. FĆ u svom iskazu navodi da tužitelj ni njoj ni njezinoj pok. majci nije platio ostatak kupoprodajne cijene, a isto tako nije sklopio niti glavni ugovor s TĆ ili s njezinim nasljednicima. Tužitelj je nju jednom pratio do ureda odvjetnika ŠĆ i kazao da će ju pratiti cijeli dan i da će doznati gdje ona i majka žive, a TĆ je rekla da mu neće prodati zemlju. Rok do 31.12.2009. odredio je tužiteljev otac koji je pravnik i on je sam pisao predugovor. Jednom u uredu odvjetnika ŠĆ bio je prisutan i KĆ koji je kazao da on ne bi prodao to zemljište ispod 300,00 EUR/m2 na što je tužitelj kazao da je cijena pala na 250,00 EUR/m2 i da je zemlja bezvrijedna, a KĆ je kazao da je bezvrijedna možda nekome drugom, ali ne i njemu. Tužena pod 3. EĆ kopiju predugovora odnijela je odvjetniku ŠĆ radi pregleda istog i savjetovanja. Nadalje, tužena pod 2. FĆ navodi da je TĆ bila psihički zdrava osoba, znala je što potpisuje i da ju ona nije na nijedan način mogla prisiliti da potpiše taj ugovor, a da je bila psihički zdrava i da tuženica pod 2). FĆ nije nikoga varala dokaz je da su oporučni nasljednici njih svi tuženici, a ne samo tuženica pod 2. Ona nije znala kako se kreću cijene dok nije razgovarala s tuženom pod 3. koja je tad ugovor odnijela odvjetniku ŠĆ i rekla da ih je tužitelj prevario za cijenu, da je njezina majka bila upoznata s cijenom u predugovoru, s njom je bila suglasna sve do trenutka dok tužena pod 3. EĆ nije vidjela taj predugovor. Za pravomoćnost presude doznala je čitajući zapisnik iz ovog predmeta, s tim da je tužitelj u hodniku odvjetnika ŠĆ kazao "došla je", misleći na drugostupanjsku presudu, te da ona nije prije sklapanja predugovora o tom predugovoru obavijestila tuženike pod 1., 3. i 4., a iznos kapare uzela je ona u majčino ime.

25.1. U dopunskom iskazu tužena pod 2. FĆ navodi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza u ovom postupku od 18. prosinca 2013., kao i svih odgovora na postavljena pitanja. Želi naglasiti da je tužitelj u ovom postupku lagao kada je izjavio da ju nije napao kada je sreo. Naime, dok je čekala na stanici zaustavio se sa svojim vozilom iz kojeg je izletio, te govorio da mu tužena pod 2. da zemlju, opsovao joj je majku, koja je tada već bila preminula, te je rekao da policija traži tuženu pod 2., na što mu je ona odgovorila da zemlja koju traži nije njena. Isto je saznala i da je tužitelj uhodio po Stobreču, kao i njegov otac, bio je i pred vratima stana u kojem stanuje, a čak je stanodavka pitala da li je policija traži, što znači da je tužitelj i bio do njenog stana. Točno je da je tuženu pod 2. FĆ tada tražila policija, ali ona to nije znala. Tužitelj ju je napao kod Zagrebačke banke, a nije govorio istinu kada je rekao da smo išli kod odvjetnika ŠĆ, već su prvo išli kod odvjetnice Paić, koje nije bilo, pa su išli u odvjetnika ŠĆ. Tamo je bio i saslušani svjedok KĆ, koji je i potvrdio nasilno postupanje tužitelja prema meni, a kada je pitao po koliko je kupio zemlju, tužitelj je rekao po 50 EUR po m2, a na to mu je KĆ rekao da je ne bi dao ispod 300,00 EUR. Tužitelj od tužene pod 2. FĆ, a kasnije od odvjetnika ŠĆ, tražio povrat kapare, a nikad nije nudio ostatak kupoprodajne cijene. Kaparu je tužitelj dao tuženoj pod 2. FĆ i njenoj majci, te su potrošili iznos dobiven na ime kapare. Razlog zbog kojeg nije došlo do realizacije kupoprodaje je taj što je u predugovoru stavljen kratak rok radi „čišćenja“ zemlje, uz napomenu da je predugovor sastavio otac tužitelja, a odvjetnicima je prepušteno da pokrenu i ishode presudu o vlasništvu prodane nekretnine. Nakon isteka roka iz predugovora trebao se potpisati aneks, ali tužene pod 2. FĆ i tužena pod 3. EĆ nisu isti potpisale, jer im je savjetovano da ne potpisuju ništa dok se odvjetnik ŠĆ ne vrati sa zimovanja i očituje. Koliko je tuženoj pod 2. FĆ poznato još nije okončan postupak "čišćenja“ predmetne nekretnine, ona je bila posrednik u svemu tome, te se ne bih znala izjasniti na čije ime se nekretnina trebala očistiti. Upitana zbog čega se nije uknjižila na 1/4 dijela nekretnine upisane na ime ČĆ temeljem pravomoćne presude, odnosno o daljnjoj četvrtini predmetne nekretnine, tužena pod 2. FĆ izjavljuje da ona ne zna ništa, da je to prepustila odvjetnicima. Po njoj se to odnosi i na uknjižbu odnosno izostanak uknjižbe na 1/4 dijela upisanog na ime pok. majke tužene TĆ na temelju rješenja o nasljeđivanju iza smrti odnosno to sve vode odvjetnici. Navodi da na spornoj nekretnini postoji izgrađena ograda Hrvatskih cesta, koju je postavio tužitelj.

26. Svjedok KĆ u svom iskazu navodi da je od sredine 2004. pa do kraja 2008. bio vježbenik kod odvjetnika ŠĆ, nakon čega je otvorio samostalan odvjetnički ured i odselio s lokacije u [adresa], gdje je njegov ured. Poznaje tuženice FĆ i EĆ jer je odvjetnik ŠĆ zastupao njihovu majku u parnici koju je ona vodila radi sređivanja vlasničkog stanja nekretnine na predjelu Krilava na TTTS-u. Koliko mi je poznato, taj spor je majka tuženica i dobila, s tim da je nakon donošenja prvostupanjske odluke svjedok bio izvan događaja jer je učio za pravosudni ispit koji je položio u lipnju 2008. Odnosi između tužitelja i tužene pod 2. FĆ svjedoku nisu poznati, čak nije ni poznavao tužitelja, već je upoznao njegova oca koji je svjedočio u korist majke tuženika. Također, svjedok se jednom prilikom slučajno zatekao u uredu odvjetnika ŠĆ, gdje je usputno svratio pozdraviti kolege. Tijekom njegova boravka u ured su došli tužena pod 2. FĆ i još jedna muška osoba, koju je ona oslovljavala imenom PĆ. Tu je svjedočio jednoj mučnoj sceni, gdje je ta muška osoba tuženu pod 2. AĆ držala za ruku i povlačila, te je govorio da ga je prevarila, a tužena pod 2. je govorila "vi ste nas prevarili". Svjedoku nije poznato oko čega se svađaju i što je sporno među njima, te nakon tog događaja nije više imao nikakvih saznanja o tome.

27. Svjedok HĆ u svom iskazu navodi da je tužitelja možda jednom vidio, ali istog ne bih prepoznao izvan sudnice, dok mu nitko od strane tuženika nije poznat, pa ni prisutna tužena pod 2. FĆ. Međutim, svjedok je poznavao pok. majku tuženika NĆ udatu FĆ, jer je zajedno s njenim sinom DĆ , tuženikom pod 4., pregovarao i sklopio ugovor o kupnji nekretnine, koja se nalazi uz nekretninu tužiteljeva oca. Ostale tuženike ne poznaje, pa u tom dijelu ispravlja navod da ne poznaje nikoga od tuženika. Kupnja je uredno realizirana, a pok. TĆ nije poznavao do realizacije kupnje nekretnine, osim što je istu morao zbog izdavanja nove osobne iskaznice voziti u nadležnu policijsku postaju. Saznanje za prodaju nekretnine dobio je posredstvom ženinog prijatelja, a nekretnina koju je kupio od pok. TĆ nalazi se u blizini TTTS-a, i na istoj je postavio montažno skladište koje iznajmljuje. Vezano za ostalo izjavljuje da poznaje JĆ, budući da je on tetak svjedokove supruge, i zna da je isti kupovao nekretninu, vjerojatno od tuženika pod 4. DĆ, koja se nalazi nešto poviše nekretnine koju je kupio svjedok. JĆ i tuženika pod 4. DĆ upoznao je svjedok vezano za prodaje nekretnine. Navedena kupnja nije realizirana, s tim da ne zna točno razlog tome. UĆ, oca tužitelja, poznaje nekih 20ak godina, susjedi su odnosno dijele među između nekretnina, od čega je svjedokova kupljena od pok.TĆ. Svjedok se s UĆ malo viđa, te mu tim prilikama nije spominjao nikakve probleme koje bi on ili sin-tužitelj imali vezano za nekretnine i za tuženike. Upitan da li je vidio tužitelja da dolazi na nekretninu koja bi se nalazila neposredno blizu nekretnine svjedoka, isti izjavljuje da ga je vidio samo jednom, da ga nije tamo viđao, što ne znači da nije dolazio.

28. Svjedok JĆ u svom iskazu navodi da ne poznaje tužitelja, ali je poznavao pok. majku tuženika i poznaje tuženika pod 4. DĆ, kojeg je upoznao preko gospodina HĆ prilikom kupoprodaje zemlje, koja se nalazi odmah do sporne nekretnine. Što se tiče predmeta spora, poznato mu je da je spor vezan za nekretninu koju je i svjedok kupovao od tuženika pod 4. DĆ negdje 1995., koji je nastupao u ime svoje majke pok. TĆ. Pregovore je cijelo vrijeme vodio tuženik pod 4. DĆ, te su sastavili ugovor o kupoprodaji u pisanom obliku. Istom je svjedok isplatio kupoprodajnu cijenu u nekoliko rata, ukupno 8.000,00 DEM, a tuženik pod 4. DĆ potpisao je da je primio navedeni iznos. Pokazivao je neke papire da je u tijeku spor vezano za predmetnu nekretninu, te ukoliko isti spor ne dobije, da će svjedoku vratiti plaćeni iznos uvećan za 10% kamate. Međutim, do danas svjedok nije dobio ni zemlju, ni povrat plaćenog novca. Pok. F se preselila iz [adresa] na Kman, i uzalud je svjedok pokušavao doći do iste. Zadnji put se s tuženikom pod 4. DĆ čuo prije nekih pola godine, te je isti rekao svjedoku kako je to sve radio u ime majke, a novac je uzimao on u stanu u [adresa], u prisustvu majke pok. TĆ. Nakon svega se svjedok informirao u zemljišniku, da li je predmetna nekretnina očišćena 1/1, a nakon toga je nestao i tuženik pod 4. DĆ, te je preko policije uspio saznati da isti boravi u [adresa]. Svjedok je išao na državno odvjetništvo radi prijave, ali mu je rečeno da je za to već kasno zbog zastare, pa zbog toga razloga nije pokretao ni parnični postupak. Nakon toga nikad više nije uspio stupiti u kontakt sa pok. TĆ, iako je istoj napisao i pismo, koje je gurnuo ispod vrata stana u kojem je stanovao njen bivši suprug, ali nikakav odgovor nije dobio. Posebno upitan svjedok navodi na ne zna napamet broj nekretnine, da je prije sklapanja ugovora svjedok provjeravao zk stanje, da je išao sa tuženikom pod 4. DĆ u zemljišnik, da se sjeća da je u zemljišnim knjigama bila upisana pok. TĆ i još neke osobe, kao suvlasnici, te da je navedenu zemlju trebalo "očistiti". Svjedok sa pok. F nije sklopio predugovor ili ugovor koji bi bio javnobilježnički ovjeren, već je sve bilo napisano za internu upotrebu i potpisan od strane svjedoka i tuženika pod 4. DĆ, uz supotpis pok. TĆ.

29. Svjedok UĆ, otac tužitelja, u svom iskazu navodi da ga je brat pok. NĆ udate TĆ, a ujak tuženika, gospodin E pitao da li bi svjedok kupio nekretninu koja je predmet ovog spora, a koja graniči odnosno nalazi se odmah do svjedokove nekretnine. S obzirom na svoje godine rekao je da za to nije zainteresiran, ali da će pitati svog sina PĆ, ovdje tužitelja, koji u početku uopće nije bio zainteresiran. Međutim, svjedoka je zvala tužena pod 2. FĆ, te su se jednom prilikom našli kod kioska Hrvatske lutrije, gdje je ona radila i plačući molila svjedoka da kupi navedenu nekretninu. Kao razlog žurne prodaje navedene nekretnine ista je navela da je njena sestra tužena pod 3. EĆ kupila stan, da joj je ostao dio duga koji ne može podmiriti kamatarima. Nakon toga tužitelj je pristao, a svjedok je posredovao između njega i pok. F vezano za kupoprodaju nekretnine. Što se tiče cijene nekretnine tužitelj je rekao da može dati samo iznos novca u visini ugovorene kupoprodajne cijene, a na što je pok. F pristala. Tekst predugovora sastavio je svjedok, te su pok. F, on, tužitelj i tužena pod 2. FĆ otišli u ured javnog bilježnika Zrinke Milić- Štrkalj, u kojem uredu su se ovjerili potpisi. Iznos kapare tužitelj je dao pok. F odmah po ovjeri ugovora, i to u predsoblju prostorija javnog bilježnika. Svjedoku je bilo poznato zemljišnoknjižno stanje, odnosno da prodavateljica pok. F nije upisana za cijelo, s tim da je tužena pod 2. FĆ pokazala prvostupanjsku presudu prema kojoj je pok. F utvrđena vlasnicom. Isto tako napominje kako je odmah po ovjeravanju predugovora pok. F uvela tužitelja u posjed predmetne nekretnine, jer su odmah otišli na lice mjesta. Tužitelj je od tada pa sve do danas u posjedu cijele predmetne nekretnine, na toj nekretnini nije ništa radio niti gradio, osim što je postavio na jednom dijelu ogradu. Kako se rok iz predugovora za sređivanje zemljišnoknjižnog stanja bližio, tužitelj je zamolio svjedoka da kontaktira pok. F i vidi da li je ista sredila zk stanje. Naime, kao posjednik navedene nekretnine upisan je bio Ivkin otac. Nazvao je tuženu pod 2. FĆ, koja je u razgovoru rekla da treba povećati cijenu nekretnine, na tome je inzistirala i molila navodeći da joj sestra EĆ, tužena pod 3., mora platiti dug kamatarima. Tužitelj na to nije pristao, a ista mu je na to rekla "izgubiti ćete i zemlju i pare". Tada je svjedok shvatio da to nisu čista posla. Tužitelj je htio sam isplatiti pok. F i preostali iznos kupoprodajne cijene, a da mu ona preda ispravu da se može uknjižiti kao vlasnik nekretnine. Međutim, nisu mogli stupiti u kontakt ni sa pok. F ni sa tuženom pod 2. FĆ. Svjedok je znao da pok. F stanuje u [adresa] u [adresa], pa je išao na tu adresu, ali su susjedi rekli da su prodali stan. Nakon toga je išao na [adresa] u [adresa] jer je znao da imaju i tamo kuću, ali mu je susjeda u [adresa] rekla da su prodali i tu kuću, te da ne zna gdje stanuju, osim da se bivši suprug pok. F nalazi u Domu na Zenti. Otišao je istom u posjet, te je svjedoku isti rekao da nije u kontaktu ni sa bivšom suprugom ni sa djecom, da isti ne dolaze njemu u posjet, te da su prodali sve što im je ostavio, uključujući i radionicu. Međutim, rekao je da je u kontaktu samo sa kćerkom RĆ, ovdje tuženom pod 1., te je dao njenu adresu. Tužena pod 1. RĆ je svjedoku rekla da ne zna gdje joj stanuje majka i tužena pod 2. FĆ, ali je tako došao do adrese [adresa] u [adresa], kao adrese tužene pod 3. EĆ, zvonio je, netko je bio u stanu, ali vrata se nisu otvarala. Također, je pribavio broj tuženika pod 4. DĆ, koji mu se javio i rekao da ne može pričati, da ga se nazove sutradan, ali se više nikada nije javio svjedoku na pozive. Iz toga proizlazi da su na sve moguće načine pokušali doći do pok. F i njene kćeri, ovdje tužene pod 2. FĆ. Išao je i do kod kioska Hrvatske lutrije na Sućidru, gdje je tužena pod 2. FĆ radila, ali je kiosk bio zatvoren, vidjelo se da isti nije u funkciji, pa je otišao kod Hrvatske lutrije raspitati se da li znaju gdje ista stanuje, na što su mu odgovorili da ista više nije njihova zaposlenica jer je nešto pronevjerila. Nakon toga nikoga više od tuženika nije vidio, iako je to pokušavao na sve moguće načine. Tužitelj je krenuo pravnim putem potraživati ono što ga pripada temeljem sklopljenog ugovora, a to je vlasništvo cijele nekretnine uz isplatu kupoprodajne cijene. Svjedok ističe da je saslušanog svjedoka JĆ vidio prvi put danas u hodniku, a njegove podatke dao mu je OĆ, susjed uz njegovo zemljište, kada je svjedoku rekao da su tuženici i njega prevarili vezano za predmetnu nekretninu. Posebno upitan svjedok izjavljuje da će se platiti dvostruka kapara ukoliko se u roku ne očisti zemlja, da mu nije poznato da li je tko tužio za isplatu dvostruke kapare, niti mu je poznato da bi tužitelj sklapao ikakav kupoprodajni ugovor u pogledu sporne nekretnine s trećim osobama. Svoju volju za isplatom preostale kupoprodajne cijene, tužitelj je očitovao time što je molio svjedoka da nekako dođe do pok. F ili nekoga od njene djece radi isplate navedenog iznosa, s tim da ne zna detalje da li je tužitelj osnovao sudski polog radi isplate preostale cijene.

30. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno zaključio da su tužitelj i prednica tuženika pok.TĆ **.**.2008. sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 556 m2, k. č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za cijenu od 50 EUR-a za m2 ili ukupno od 27.800,00 EUR-a, te je tužitelj kao kupac na ime kapare isplatio iznos od 7.500,00 EUR-a (bez obzira što je isti naslovljen kao Predugovor). Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj predao prednici tuženika pok.TĆ iznos kapare od 7.500,00 EUR, čime je ostao u obvezi podmiriti preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 20.300,00 EUR, ili po 5.075,00 EUR nasljednicima pok.TĆ.

31. Kako je u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji TĆ kao prodavateljica bila uknjižena kao suvlasnica predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za 1/4 dijela, to ni tužitelj kao kupac nije mogao tim ugovorom steći više prava nego što ga je imala TĆ, pogotovo što je isti bio upoznat sa zemljišnoknjižnim stanjem, koje se prodavateljica TĆ obvezala uskladiti sa stvarnim stanjem najkasnije do 31.prosinca 2009. Iz priloženih zk izvadaka proizlazi da je prodavateljica pok. TĆ bila u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnica nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a da su nakon toga u zemljišnu knjigu upisani tuženici kao suvlasnici svaki za po 1/16 idealna dijela. Nije sporno da tužitelj nije tuženicima isplatio preostali iznos kupoprodajne cijene za cijelu nekretninu, a što se u konkretnim okolnostima od tužitelja nije moglo niti očekivati. Naime, prodavateljica nije ispunila svoju obvezu na način da bi ishodila tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu njegovog prava vlasništva u zemljišnu knjigu, kako se obvezala ugovorom, s tim da tek u tom trenutku sukladno odredbama ugovora nastaje obveza tužitelja da isplati prodavateljici preostali iznos kupoprodajne cijene.

32. Nakon smrti TĆ dana 26.svibnja 2010., tuženici kao njeni nasljednici nisu prijavili predmetnu nekretninu u ostavinsku imovinu, slijedom čega je ostavinski postupak iza njene smrti bio obustavljen zbog nepostojanja imovine. Prijedlog za provedbu ostavinske rasprave iza smrti majke tuženika TĆ podnio je tužitelj, i povodom tog prijedloga je provedena ostavinska rasprava i doneseno rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok.TĆ. Takvo ponašanje tuženica pod 1.,2. i 3. suprotno je načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od osnovnih pravila postupanja sudionika u ugovornim odnosima, i ne može uživati sudsku zaštitu. Zanimljivo je da tuženici do danas nisu u zemljišnoj knjizi ishodili upis prava suvlasništva za daljnjih 1/4 idealna dijela temeljem djelomične presude zbog ogluhe posl.br. posl.br.IIP- 103/2008 od 24.svibnja 2011., čime po mišljenju suda svjesno onemogućavaju tužitelju da ostvari svoja prava iz sklopljenog kupoprodajnog ugovora, pa nije ni za očekivati da se pored takvog ponašanja tuženica pod 1., 2. i 3. očekuje od tužitelja da im je isplatio i preostali dio kupoprodajne cijene, za koju je isti izjavio da je spreman na isplatu, naravno, kada tuženici s druge strane ispune svoju obvezu preuzetu od pok. TĆ, odnosno ishode uknjižbu na predmetnoj nekretnini za cijelo na TĆ, ili za ¼ dijela na svakog od tuženika. Dakle, iz svega nedvojbeno proizlazi da je do neispunjenja ugovornih obveza došlo krivnjom prodavateljice pok.TĆ, koja je primila dio kupoprodajne cijene, s tim da nije u roku, niti naknadno ispunila svoju obvezu vezano za usklađivanje stvarnog i zemljišnoknjižnog stanja predmetne nekretnine.

33. Međutim, unatoč tome tužitelj je nakon ukidne odluke osnovao javnobilježnički polog na koji je položio preostali iznos kupoprodajne cijene od 15.225,00 EUR za tuženice pod 1. RĆ, pod 2. FĆ i pod 3. EĆ, odnosno po iznos od 5.075,00 EUR za svaku tuženu. Tužitelj je sa prethodno označenim tuženikom pod 4. DĆ sklopio Sporazum na temelju kojeg je istom isplatio dio kupoprodajne cijene koji pripada tom nasljedniku u iznosu od 5.075,00 EUR, primjerak kojeg sporazuma je dostavio u spis. Iz svega proizlazi da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu iz kupoprodajnog ugovora, odnosno da je isplatio kupoprodajnu cijenu tuženicima kao nasljednicima pod TĆ, dok tužene pod 1. RĆ, pod 2. FĆ i pod 3. EĆ bez opravdanog razloga odbijaju primiti ispunjenje kupoprodajne cijene, kao i izdavanje tabularne isprave tužitelju, na temelju koje bi mogao u zemljišnoj knjizi ishoditi upis prava vlasništva kupljene nekretnine. Prema tome, više nije osnovan prigovor tuženica da ne bi bile u obvezi izdati tužitelju tabularnu ispravu dok tužitelj njima ne isplati ostatak kupoprodajne cijene.

34. Slijedom navedenoga, sud je u cijelosti prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženicama pod 1. RĆ, pod 2. FĆ i pod 3. EĆ izdati tužitelju tabularnu ispravu za uknjižbu njegova prava vlasništva kupljene nekretnine u zemljišnoj knjizi, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

35. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud ne smatra relevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a)

36.1. Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/2023, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018., dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019., 92/2021.), i priloženom popisu parničnog troška, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 7.095,36 EUR, kako je tužitelj označio u tužbi za sljedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 7.travnja 2015., 18.prosinca 2023. i 1.veljače 2024. (ne 01.01.2024.) po 100 bodova za svaki podnesak (100x3), za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude 125 bodova, za sastav revizije protiv drugostupanjske presude 150 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 16.listopada 2013., 18.prosinca 2013., 25.veljače 2015., 4.rujna 2015., 8.rujna 2023., 13.studenoga 2023., 6.veljače 2024. i 13.ožujka 2024. po 100 bodova za svako ročište (100x 8), i za pristup ročištu za objavu odluke od 19.listopada 2015. -50 bodova, odnosno zbrojeno 1 525 bodova; zatim za radnje u postupku povodom ukidne odluke koji se smatra novim postupkom (Tbr-7.toč.2.) i to za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 9.prosinca 2024., 30.siječnja 2025. i 7.ožujka 2025. po 100 bodova (100x3), za sastav obrazloženih podnesaka od 28.studenoga 2024., 3.prosinca 2024. i 28.siječnja 2025. po 100 bodova za svaki podnesak (100x3), ili 600 bodova, što zbrojeno s 1 525 bodova, daje ukupan iznos od 2 125 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 4.250,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 5.312,50 EUR. Tužitelju je priznat trošak pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 197,49 EUR (list 14 spisa), pristojbe za presudu u iznosu od 197,49 EUR, za žalbu protiv presude 395,25 EUR i reviziju u iznosu od 395,25 EUR, koje je tužitelj podmirio tijekom postupka, odnosno ukupno zbrojeno tužitelju je na ime plaćene pristojbe priznat iznos od 1.185,48 EUR, što zbrojeno s iznosom od 5.312,50 EUR daje ukupan iznos od 6.497,98 EUR, koji trošak su tužitelju dužni naknaditi tuženice pod 1. RĆ, pod 2. FĆ i pod 3. EĆ, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 16.travnja 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženicama pod 1. i pod 2. putem punomoćnika,

-tuženoj pod 3. putem punomoćnika,

-u spis.