P Ob-373/2022-42
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužitelja KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Crnovu, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženice EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici LC, odvjetnici u [adresa], radi razvoda braka i uzdržavanja bračnog druga, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave dana 5. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, koja presuda je objavljena dana 16. travnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime uzdržavanja EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaća svakomjesečni novčani iznos od 280,00 eura (dvjestoosamdeseteura) počevši od 20. siječnja 2023. godine pa do 30. siječnja 2024. s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog neplaćenog iznosa uzdržavanja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena.
II. U preostalom se dijelu tuženičin zahtjev za uzdržavanjem odbija kao neosnovan.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu 13. listopada 2022. radi razvoda braka. Tvrdi kako su stranke sklopile brak 31. prosinca 1983. te je u istom rođeno dvoje sada punoljetne djece, a bračna zajednica stranaka prestala je prije sedam godina kada se tužitelj odselio u Njemačku zbog posla gdje tuženica nije htjela ići, nego je ostala u [adresa]. Predlaže da sud donese presudu kojom će razvesti njihov brak.
2. Tuženica 20. siječnja 2023. daje odgovor na tužbu i podnosi protutužbu. Ne protivi se razvodu. Navodi da su stranke 1999. otišle u Njemačku radi zarade. Jednom prilikom je radila na poslovima branja jabuka kada je pala i slomila nogu. Nije tada zatražila pomoć liječnika, već joj je noga krivo zarasla te šepa i može se kretati jedino uz pomoć pomagala. Nakon toga, od 2016. nije se s tužiteljem vraćala u Njemačku jer nije mogla raditi, nakon čega je tužitelj prestao o njoj brinuti. Ističe kako je sa šesnaest godina došla u kućanstvo tužitelja te zasnovala s njim bračnu zajednicu. Ubrzo je rodila prvo dijete te nikada nije zasnovala radni odnos već je brinula o djeci i domaćinstvu, održavala bašču i vodila brigu o životinjama koje su imali dok je tužitelj radio. Sada ima pedeset i pet godina te završenu osnovnu školu bez dana radnoga staža, nema imovine iz koje bi se mogla uzdržavati niti u ovim godinama i zbog svog zdravstvenog stanja može zasnovati radni odnos. Godinama je bila prijavljena na Zavodu za zapošljavanje, međutim do sada nije dobila niti jednu ponudu za posao. Jedini izvor prihoda joj je socijalna pomoć te joj je utvrđena privremena nesposobnost za rad pa si zbog zdravstvenog stanja ne može radom osigurati uzdržavanje. Navodi da tužitelj u Njemačkoj ostvaruje mjesečna primanja oko 3.000,00 eura. Uzimajući u obzir da je brak stranaka trajao četrdeset godina, da tužena zbog svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti u dogledno vrijeme si radom osigurati sredstva za život niti ih može ostvariti na drugi način, podnosi protutužbu kojom od tužitelja potražuje plaćanje uzdržavanja u mjesečnom iznosu od 350,00 eura počevši od siječnja 2023. pa dok za to postoje zakonski uvjeti.
3. Očitujući se na odgovor na tužbu te protutužbu, tužitelj predlaže obustavu ovog postupka te da se isti nastavi kao izvanparnični, budući da sada postoji prijedlog za sporazumni razvod braka. Predlaže da sud odbaci protutužbu sukladno odredbi članka 371. stavka 1. Obiteljskog zakona jer se ista može podnijeti samo radi utvrđivanja da brak ne postoji ili radi poništaja braka. Ističe da je tuženica sposobna za rad budući da joj je utvrđena samo privremena nesposobnost te da to što je prijavljena na HZZ-u nije dokaz da se ne može zaposliti. Ona bi trebala aktivno tražiti posao i dokazati da ga sa svojom stručnom spremom i zanimanjem ne može naći, što ne dokazuje. Također ističe da se nesposobnosti za rad može utvrditi jedino provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada. Kako je bračna zajednica prestala prije sedam godina smatra da bi određivanje uzdržavanja predstavljalo očitu nepravdu tim više što je tuženica napustila bračnu zajednicu, nije htjela ići s njim na rad u Njemačku i time je pokazala nepoštovanje prema svom bračnom drugu.
3.1. Tijekom postupka ističe da je tuženici po prestanku bračne zajednice 2016. uplatio na ime uzdržavanja 2.000,00 eura čime je ispunio svoju obvezu uzdržavanja pa bi stoga plaćanjem uzdržavanja tuženoj dug platio dva puta. U listopadu 2022. uplatio je 3.863,49 kuna za odvoz komunalnog otpada u nekretnini u kojoj živi tuženica, plaća režije za tu nekretninu te je upisan kao vlasnik iste u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dok tuženica sedam godina živi u toj nekretnini, a ne plaća mu naknadu ili najamninu. Nadalje ističe kako je u prosincu 2016. bio u bolnici 15 dana radi operacije bruha, a tuženica ga nije niti nazvala, posjetila niti pitala za njega, što sve ukazuje na činjenicu da određivanje plaćanja uzdržavanja nema osnovu te bi predstavljalo bi očitu nepravdu. On prima plaću 2.200,00 eura te uslijed svojih izdataka u Republici Njemačkoj (obveznih odvjetničkih usluga u Njemačkoj, poreza na vozila, režija, osiguranja, najma stana) kao i budući da uzdržava svoju nezaposlenu partnericu, nema dovoljno sredstava uzdržavati tuženicu.
3.2. Tužitelj tijekom postupka ističe kako je 23. travnja 2024. doživio ozljedu na radu kada je pao s tri metra visine, operiran je te se nalazi na dugotrajnom bolovanju. Radno je nesposoban i prima naknadu za bolovanje te ima povećane izdatke za troškove liječenja i bolesti, ne prima plaću, ne zna koliko će mu trajati rehabilitacija te će imati ograničenje radne sposobnosti pa je radi svoje egzistencije bio prisiljen prodati i nekretninu koja je bila u njegovom vlasništvu, kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Stoga nema dovoljno sredstava i mogućnosti da zadovolji svoje osnovne životne potrebe.
4. Tužena osporava da bi joj tužitelj slao novce za uzdržavanje već je isti poslao novac u nekoliko navrata radi podmirenja režija koji dugovi su se nakupili dok su stranke bile u Njemačkoj te su bili pokrenuti ovršni postupci protiv tužitelja. Napominje da ona podmiruje sve režije za kuću u kojoj živi pa su neistiniti navodi da tužitelj plaća režije. Tužitelj je platio dugovanje za odvoz smeća tvrtke Univerzal d.o.o. jer isti računi ne dolaze na adresu kuće gdje živi tužena. Osim kuće u kojoj živi tužena, tužitelj je vlasnik još nekoliko nekretnina od kojih vinograde daje u arendu te ostvaruje dodatni prihod. Dodaje da nekretnina u kojoj živi tužena nije tužiteljeva posebna imovina već bračna stečevina pa se tužitelj ne može pozivati da bi dopuštanjem tuženoj da živi u njegovoj nekretnini sudjelovao u uzdržavanju tužene. Nadalje tijekom postupka ističe da je tužitelj prodao jedan od vinograda koji ima u vlasništvu (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ostvarivši tako ostvario dodatna imovinska sredstva, temeljem čega ima mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužene.
5. Stranke su učinile nespornim da se među njima vodi postupak radi utvrđenja bračne stečevine kod ovoga suda pod brojem P Ob-398/2023.
6. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u: izvod iz matice vjenčanih, rodne listove, rješenje Centra za socijalnu skrb kojim se EC priznaje pravu na zajamčenu minimalnu naknadu, liječničke potvrde za tuženu, potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 7. studenog 2022., isprave sa str. 26-35 spisa o uplatama putem Western Uniona sastavljene na njemačkom jeziku, karticu partnera Univerzal d.o.o., uvjerenje poslodavca od 13. veljače 2023., izvode s bankovnog računa (str. 46 do 56), izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Đakovo (dalje HZSR PU ĐA) od 15. svibnja 2023. s nalazom i mišljenjem o težini i vrsti invaliditeta, prijevode uplatnica za razdoblje od srpnja 2015. do 2017., zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], preslike uplatnica sa str. 116 do 119 spisa, potvrdu o visini dohotka Porezne uprave, Ispostava Đakovo, podnesak Porezne uprave, Ispostava Đakovo (str. 145), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], medicinsku dokumentaciju za tužitelja, ugovor o kupoprodaji nekretnina, ostalu dokumentaciju u spisu te je saslušao parnične stranke.
6.1. Stranke su na ročištu 5. ožujka 2025. predložile da sud zaključi glavnu raspravu te donese odluku na temelju stanja spisa.
7. Sud je tijekom postupka donio djelomičnu presudu kojom je razveden brak stranaka, dok je sporno ostalo pitanje treba li tužitelj doprinositi za uzdržavanje tuženice.
8. Što se tiče navoda tužitelja da je ovaj postupak trebalo nastaviti kao izvanparnični jer je tuženica bila sporazumna s razvodom, isti su bespredmetni budući da je brak stranaka u ovom postupku pravomoćno razveden.
9. Vezano za navod tuženika da je protutužbu u ovoj pravnoj stvari trebalo odbaciti, isti nije osnovan. Naime, odredbom čl. 297. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 dalje: ObZ) bračni drug može podnijeti zahtjev za uzdržavanje do zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka što je konkretno tuženica i učinila.
10. Zahtjev za uzdržavanje koji je tuženica podnijela je djelomično osnovan.
11. Iz provedenog je postupka utvrđeno kako su stranke sklopile brak 31. prosinca 1983. Tužitelj je 1963., a tuženica 1967. godište. Roditelji su dvoje sada punoljetne djece: LC stare četrdeset i jednu i K starog trideset i pet godina.
12. Iz liječničke potvrde od 1. srpnja 2019. je utvrđeno da tuženica ima otežan hod, šepav na lijevu nogu te hoda uz pomoć dolakatne štake. S obzirom da može doći do pogoršanja stanja, fizička opterećenja poput čestog sagibanja čučanja, nošenja tereta i sl. nisu preporučljiva. Iz potvrde liječnice od 10. listopada 2023. je razvidno da tuženica boluje od kroničnih bolesti: dobroćudna novotvorina dojke, hiperkolesterolemije, hipertenzije, ostalih bolesti arterija i arteriola, bolova u zglobu i leđima, displazije vrata maternice, otežanog hoda te ima abnormalne nalaze kod dijagnostičkog snimanja pluća.
13. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 7. studenog 2022. je utvrđeno da se tuženica vodila u evidenciji nezaposlenih osoba od 19.12.2013. do 23.12.2013., od 13.02.2018. do 26.04.2022. te od 7.11.2022. pa nadalje.
14. Iz isprava sa str. 26 do 35 spisa o uplatama putem Western Uniona prevedenih na hrvatski jezik (str. 84 do 103) je utvrđeno kako je tužitelj tuženici u periodu od srpnja 2015. do siječnja 2017. vršio uplate u iznosima od po 100,00 eura, 500,00 eura, 200,00 eura, 130,00 eura i 150,00 eura uplativši joj u ovom periodu ukupan iznos od 1.980,00 eura s tim da nije naznačeno na što se navedene uplate odnose.
15. Uvidom u karticu partnera Univerzal d.o.o. s opisom plaćanja razvidno je kako je tužitelj platio iznos od 3.863,43 kune dana 5. listopada 2022. za komunalije za period od veljače 2017. do prosinca 2022.
16. Uvidom u uvjerenje poslodavca od 13. veljače 2023. je razvidno da je tužitelj zaposlen kao profesionalni vozač s bruto primanjima od 2.850,00 eura. Ovo uvjerenje priloženo je kao prijevod, dok izvornik nije priložen, a u istom stoji "napomena prevodioca" da "netoprihodi koje je gospodin EC dobivao na račun iznose 2.200,45 eura – što se može i dokazati!"
17. Nadalje je izvršen uvid u izvode s bankovnog računa za tužitelja (str. 49 do 56), međutim izvodi su na njemačkom jeziku, precrtavani su zbog čega imaju nečitke dijelove te su rukom nadopisivani (rukom nadopisano: plaćanje advokata, Internet tele, troškovi vođenja računa, otplata duga iz 2015., garaža, stanarina) tako da ove izvode sud nije uzeo kao vjerodostojne.
18. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - više zk tijela, je utvrđeno kako je tuženik upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] u naravi vinograd [adresa] površine 3313 m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište [adresa] površine 611 m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište [adresa] površine 295 m2 te kč. br. [katastarska čestica] u voćnjak [adresa] površine 392 m2. Na kč. br. [katastarska čestica] je zabilježen spor koji se vodi kod ovoga suda pod brojem P Ob-398/2023.
19. Tužitelj je tijekom ovog postupka prodao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi vinograd [adresa] površine 3314 m2 te kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi oranica polje površine 12646 m2 za kupoprodajnu cijenu od 5.500,00 eura što je utvrđeno uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 3. lipnja 2024.
20. Iz preslika uplatnica (str. 116 do 119 spisa) su razvidne uplate od strane tuženice EC tijekom 2022. i 2023. za HRT, utrošak vode, komunalnu naknadu, T- com, ali i uplate na kojima je kao uplatitelj naznačen tužitelj i to za odvoz komunalnog otpada i Hrvatske vode.
21. Uvidom u potvrdu o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Ispostava Đakovo je utvrđeno da je tužitelj u 2022. ostvario dohodak od imovine od 1.925,00 kuna (255,49 eura) na što je imao porez od 192,50 kuna (25,55 eura). Nadalje je utvrđeno da je Porezna zatražila iznos ostvarenog dohotka tužitelja u Republici Njemačkoj, ali je Porezna uprava u Njemačkoj odgovorila da nisu u mogućnosti dostaviti tražene podatke.
22. Iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Đakovo (HZSR PU ĐA) od 15. svibnja 2023. o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka s nalazom i mišljenjem o težini i vrsti invaliditeta te rješenja Centra za socijalnu skrb Đakovo od 14. rujna 2022. slijedi kako nemaju podatke za tužitelja, dok za tuženicu navode da je korisnica prava na zajamčenu minimalnu naknadu u mjesečnom iznosu od 172,54 eura te nije korisnica prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja. Tuženica s osnova doplatka za pomoć i njegu prima 55,74 eura te je korisnica prava na naknadu ugroženog kupca energenata (rješenjem o priznavanju prava na navedeno plaća se električna energija). Tuženica živi sama u kući katnici za koju navodi kako ju je napravila sa suprugom, iako se vlasništvo vodi na suprugu. Uređeno je prizemlje, a kat nije. Kuća je opremljena potrebnim namještajem te priključena na struju, vodu i komunalije s grijanjem na drva. Tuženica nije vlasnica nepokretne i vrijedne pokretne imovinu. Stranke imaju dvoje zajedničke punoljetne djece od kojih ni jedno ne doprinosi za njezino uzdržavanje. Nadalje je utvrđeno kako je tuženici 17. siječnja 2020. nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju te zapošljavanje osoba s invaliditetom utvrđena privremena potpuna radna nesposobnost uz potrebu kontrolnog vještačenja. Nalazom i mišljenjem istog Zavoda, broj: 737809 od 22. ožujka 2022. ponovno je tuženici utvrđena privremena potpuna radna nesposobnost te postojanje prijeke potrebe pomoći i njege u smanjenom opsegu uz potrebu kontrolnog vještačenja do ožujka 2024. Kod nje tada nije utvrđeno postojanje sposobnosti za osposobljavanje za samozbrinjavanja niti za samostalan rad.
23. Iz medicinske dokumentacije za tužitelja – nalaza Univerzitetske klinike Ulm s prijevodom na hrvatski jezik (str. 156 do 159) spisa slijedi kako je tužitelj liječen 24. rujna 2024. U rubrici "dijagnoze" se iščitava da je tužitelj imao rupturu ramena lijevo, s pokušajem rekonstrukcije 4. lipnja 2024. U rubrici "terapija" (prijevod s njemačkog str. 157) te usporedbom s ispravom na njemačkom (str. 156) se jasno iščitava da je u prijevodu kod rubrike dijagnoza dodana rečenica: „Iz zdravstvenih razloga je pacijent od travnja 2022. i još najvjerojatnije daljnja 4 do 6 mjeseca radno nesposoban pa dobiva novac od jednog osiguranja za slučaj nesreće na radu.“ S obzirom da je usporedbom nalaza na njemačkom i na hrvatskom očito da je u prijevodu dodana rečenica koje nema u nalazu na njemačkom, ovaj dokaz sud nije uzeo kao vjerodostojan.
24. Uvidom u dopis Fonda za osiguranje od 15. srpnja 2024. koji je preveden po ovlaštenom sudskom tumaču slijedi kako je tužitelj radno nesposoban od 23. travnja 2024. do 5. lipnja 2024. zbog čega prima naknadu o bolovanju zbog nesreće na radu u visini od 64,07 eura dnevno te se navodi da mjesec podrazumijeva 30 dana. Nadalje je uvidom u prevedeni izvadak iz bankovnog računa utvrđeno kako je tužitelju za period od 25. rujna 2024. do 16. listopada 2024. (dakle za 16 dana) isplaćeno 1.409,54 eura.
25. Iz daljnje medicinske dokumentacije prevedene po ovlaštenom sudskom tumaču slijedi kako je tužitelj (str. 179. do 190.) imao ozljedu na radu 23. travnja 2024. kada je pao s visine oko 3 metra te ozlijedio lijevo rame, a zakazana mu je operacija za 7. veljače 2025.
26. Tužitelj iskazuje da je s tuženicom živio od 1983. do 2015., a 2015. je prestala njihova bračna zajednica. Do 2013. je živio u [adresa] kada je odselio u Njemačku kako bi se zaposlio. U srpnju 2015. doselila je s njim u Njemačku i tuženica. Krajem 2015. došli su u Hrvatsku proslaviti Božić kada je tuženica rekla da se više neće vraćati u Njemačku jer ovdje ima kokoši i psa. Rekao joj je da ne želi biti sam u Njemačkoj, nakon blagdana je otišao, a tuženica nije išla s njim i toj je bio njihov definitivni raskid. Tuženica je još 2005. u berbi jabuka ozlijedila nogu te s tim nije imala nekih posebnih problema, ali se kada je 2015. došla u Njemačku žalila da ju boli noga. Tijekom trajanja bračne zajednice on je cijelo vrijeme bio zaposlen, a tuženica je povremeno radila u nadnici. Potrebe obitelji financirane su od njegove plaće, a ona je svoju zaradu trošila na kućne potrepštine i cigarete. Radio je kao vozač i često bio zbog toga odsutan, a tuženica je vodila brigu o kućanstvu i djeci. Imaju dvoje djece, kćerku rođenu 1984. i sina rođenog 1990., s tim da dok je on bio odsutan djecu su često čuvali njegovi roditelji. Uz kuću su imali bašču koju je tuženica obrađivala, a imali su i dvije krmače o kojima su se oboje brinuli. Iskazuje da je tuženica imala problema s alkoholom koji je konzumirala tijekom trajanja bračne zajednice, ali se nikada nije službeno liječila. Djeca su bila kod njegovih roditelja povremeno stoga što je tuženica pila alkohol, a ona ima epilepsiju pa ne bi smjela uopće konzumirati alkohol. Bila je nezaposlena budući da su živjeli u [adresa] gdje se nije imala gdje zaposliti jer nije bilo potrebe za radnicima njene stručne spreme. Naime, povremeno je radila Biskupiji u vinogradu, radila je na flaširanju vina, no drugi posao nije mogla naći. On ima plaću 2.100,00 eura neto mjesečno. Živi u [adresa] gdje plaća najam 1.000,00 eura, s tim da izdvaja novac za režije, osiguranje za auto itd. tako da ga životni troškovi iziđu 1.800,00 eura mjesečno uključujući i najam stana. Mora plaćati uz ovo i troškove hrane i odjeće. Nije zdrav jer ima astmu i bronhitis te probleme s jetrom i prošle je godine izdvojio 3.000,00 eura za zdravstvene potrebe. Živi s partnericom te neke troškove dijele, a neke ne, a ona ima plaću do 500,00 eura mjesečno. U vlasništvu ima kuću u [adresa], te iako u zemljišnoknjižnom izvatku stoji da se radi o dvije kuće, jedno od toga je šupa. Također je u istom zemljišnoknjižnom ulošku upisan vinograd i voćnjak. Kuća je predmetom spora radi podjele bračne stečevine, a drugih nekretnina u vlasništvu nema. Od vrjednijih pokretnina ima osobni automobil. Ušteđevine nema niti ima kreditnih obveza i dugovanja. Slao je tuženici oko 2015. neke novce za uzdržavanje, također je platio i neke dugove. Napominje kako je sada ponovo dobio račune za neplaćenu vodu iako ne živi u nekretnini gdje stanuje tuženica. Uzdržavanje joj je prestao plaćati 2017. godine.
Na upit svog punomoćnika, iskazuje kako ga tuženica od prekida bračne zajednice nije kontaktirala, pitala za zdravlje, a vidio ju je zadnji puta prije tri godine na sahrani svoje pokojne mame. 2017. je operirao bruh i bio hospitaliziran petnaest dana u Njemačkoj, tuženica ga nije kontaktirala iako on misli da je znala za njegovu hospitalizaciju budući da je o tome izvijestio zajedničku djecu. On ne koristi nekretnine koje su upisane na njegovom imenu. Dio zemlje daje u zakup te je zakupninu za 2020. u visini od 150,00 eura dao tuženoj. Plaćao je smeće i Hrvatske vode za kuću u kojoj stanuje tuženica, a sinu je dao novce da plati struju. Tuženica mu nikada nije platila najamninu niti naknadu za korištenje nekretninama koje su na njegovom imenu.
Na upit pun. tuženice, iskazuje da zajednički sin stranaka stanuje u [adresa]. Od prekida bračne zajednice 2015. dolazio je iz Njemačke u Republiku Hrvatsku oko dva puta i nije dolazio u kuću gdje stanuje tuženica te kada dolazi plati si smještaj. Od svibanja 2016. je u vezi s novom partnericom. On je kontaktirao tuženicu kako bi se za nju interesirao.
Pun. tuženica imala je primjedbe na iskaz u dijelu gdje se navodi da tuženica nije brinula o djeci za vrijeme trajanja braka te da bi bila sklona alkoholu, te u dijelu o visini zarade svoje vanbračne supruge kao i u dijelu da je kontaktirao tuženu, a da ona nikada njega nije kontaktirala. Primjedbe stavlja u dijelu gdje navodi da je plaćao režije tuženoj obzirom da ista sama snosi sve troškove režija, nakon čega je isti ostao kod svog iskaza.
27. Tuženica je na ročište pristupila oslanjajući se na štaku, otežano hodajući te iskazuje sjedeći kako je počela živjeti zajedno s tuženikom 1983. a na upit kada je prekinuta bračna zajednica iskazuje da tužitelj nikada nije niti bio kod kuće. Ona je radila u nadnici, a na upit suda je li tužitelj bio zaposlen, iskazuje da bi on sjeo u kamion i otišao, a ne zna je li radio i što je radio. Nikada nije bila prijavljena kao zaposlena već je radila "na crno". Tužitelj joj je rijetko davao novce za potrebe obitelji, a ona je financirala potrebe obitelji od onog što je zaradila u nadnicama. U nadnicama je radila do dva mjeseca tijekom godine. Na upit suda tko je brinuo o djeci, iskazuje da su djeca najčešće bila u školi, u komšiluku te kod tužiteljevih roditelja. Ne može se sjetiti kada je zadnji puta bila zaposlena. Prijavljena je na Zavodu za zapošljavanje gdje se redovito javlja. Nije se javljala na oglase za posao jer ne može ništa raditi. Na Zavod se prijavila za svaki slučaj iako ne može raditi. Ne čeka nikakvu kontrolu i testiranje da bi se utvrdilo da je nesposobna za rad. Mjesečno ostvaruje primanja od 70,00 eura jer ima ozlijeđenu nogu, a 155,00 eura dobiva kao socijalnu pomoć. Unazad nekoliko godina sama plaća režije za nekretninu u kojoj stanuje. Stanuje u nekretnini koja se vodi još uvijek kao vlasništvo tuženika. Mjesečne režije joj iznose oko 70,00 eura. Oko 30,00 eura mjesečno izdvaja za lijekove, a ostalo za hranu. Grije se na drva za što godišnje izdvoji 270,00 eura. U vlasništvu nema nikakve imovine. Ne može se očitovati koliki joj je mjesečni iznos potreban da preživi. Od 2015. tužitelj joj je jednom poslao 200,00 eura te joj je dao oko 200,00 eura na ime jednogodišnje zakupnine koju je dobio jer je svoju zemlju davao u zakup. Nije plaćao nikakve dugove za režije. Tužitelju ne plaća najam za stanovanje u nekretnini koja se vodi na njegovom imenu. Nema nikakvih dugova niti kredita. Povremeno joj susjedi odlaze u nabavku jer otežao hoda. Nogu je ozlijedila davno, a unazad četiri godine hoda sa štakom. S tužiteljem je išla raditi u Njemačku, ali je prestala zbog noge. Prije je obrađivala bašču, a sada to ne čini i ne drži domaće životinje o kojima bi se morala brinuti osim mačaka. Tužitelja nije zvala od 2015., ali nije imala niti mobitel, dok je on nju zvao rijetko i to najčešće preko kćerke.
Na upit pun. tužitelja odgovara da sin o njoj slabo brine, dok joj kćerka i zet donose hranu. Nadalje odgovara da su nastali neki dugovi s osnova režija budući da tužitelj iste nije plaćao, a ona je počela plaćati režije nakon što je počela primati socijalnu pomoć.
Pun. tužitelja stavio je primjedbu na iskaz u dijelu koji se odnosi na to da je tuženica sama financirala potrebe obitelji od nadnice, primjedbu na navedenu visinu mjesečnih primanja te da sama plaća režije kao i u dijelu da joj je tužitelj samo jednom poslao novac te da joj djeca pomažu samo oko prehrane nakon čega je ista ostala kod svog iskaza u cijelosti.
28. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da tuženica ima pedeset i osam godina, a tuženik šezdeset i tri te da su parnične stranke sklopile brak dana 31. prosinca 1983., da je u braku rođeno dvoje sada punoljetne zajedničke djece, a bračna je zajednica prekinuta 2015. godine. Dakle bračna zajednica parničnih stranaka trajala je trideset i dvije godine.
29. Među strankama je sporno treba li tuženik i koliko doprinositi za uzdržavanje tuženice.
30. Odredbom čl. 295. ObZ-a je propisano da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti, s tim da sud prilikom određivanja uzdržavanja treba uzeti podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka kao i skrb o djeci ukoliko ih bračni drugovi imaju. Odredbom čl. 299. ObZ-a je propisano da sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ili donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja bračnog druga ako bi uzdržavanje predstavljalo, odnosno predstavlja očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati, odnosno plaća uzdržavanje.
31. Po ocjeni suda, a temeljem provedenih dokaza utvrđeno je kako tuženica nema dovoljno sredstava za život i ne može ih ostvariti iz svoje imovine budući da se nekretnina u kojoj stanuje vodi na imenu tužitelja, te čak i ako se radi o bračnoj stečevini, ona drugih nekretnina u vlasništvu nema. Tuženica prima zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 172,54 eura te za tuđu pomoć i njegu 55,74 eura. Tuženica je korisnica prava na naknadu ugroženog kupca energenata, no unatoč tome, sud smatra da iznos koji prima nije dovoljan za osiguranje njezinih minimalnih egzistencijskih potreba. Iz provedenog postupka slijedi kako djeca pomažu tuženici (kćerka više kada joj donosi hranu), no sud je prilikom donošenja odluke imao u vidu odredbu čl. 283. st. 2. ObZ-a koja propisuje da bračni i izvanbračni drugovi najprije ostvaruju uzdržavanje međusobno, a potom od srodnika. Pored ovoga, iz provedenog postupka slijedi da je tuženici 22. ožujka 2022. (ponovno) utvrđena privremena potpuna radna nesposobnost do ožujka 2024. Tuženica otežano hoda te se kreće uz pomoć štake, a činjenica da je ona prijavljena na Zavodu za zapošljavanje ne znači i da je sposobna za rad. Osim ovoga, sam tužitelj iskazuje kako je tuženica ozlijedila nogu, da se žalila da ju noga boli, a da je ranije radila u vinogradu i na flaširanju vina te se u [adresa] nije niti imala gdje zaposliti jer nije bilo potrebe za radnicima njene stručne spreme. Dakle, tuženica je tijekom trajanja bračne zajednice povremeno radila u nadnici, dok je tužitelj bio zaposlen. U ovom je dijelu neživotnim ocijenjen iskaz tuženice da je ona financirala troškove obitelji od onoga što je ona zaradila jer je radila do dva mjeseca godišnje dok je životno da je tužitelj kao jedini zaposleni snosio troškove života njihove četveročlane obitelji. Što se tiče podjele ostalih obveza tijekom trajanja braka, tuženica je obrađivala bašču te prema iskazu tužitelja vodila brigu o kućanstvu i djeci, iako su djeca znala biti i kod njegovih roditelja. O tome da bi tuženica konzumirala alkohol nema dokaza u spisu. Iz provedenog postupka slijedi da tužitelj živi i radi u Njemačkoj kao vozač te ima plaću oko 2.200,00 eura (iznos koji je on učinio nespornim) no da je u travnju 2024. imao ozljedu na radu te mu je određena naknada za bolovanje 64,07 eura dnevno, a kao mjesec se podrazumijeva 30 dana pa je zaključak suda da on mjesečno s osnova bolovanja prima 1.922,10 eura (64,07 x 30). Tužitelj je uknjižen kao vlasnik nekretnina u [adresa] – vinograda, kuće, dvorišta i voćnjaka te tuženica živi u kući koja se vodi na tuženikovom imenu što je predmetom postupka bračne stečevine. Što se tiče troškova, tužitelj je platio dio režija za predmetnu nekretninu, no dio režija snosila je i tuženica. Tijekom postupka tužitelj je prodao je dio svojih nekretnina (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) za iznos od 5.500,00 eura. Značajno je kako je tužitelj iskazao da osim nekretnina u [adresa] nema drugih nekretnina, da bi tijekom ovog postupka prodao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi oranicu površine 12646 m2. Tužitelj je pored ovoga vlasnik osobnog automobila te dio zemlje daje u zakup pa je primjerice u 2022. ostvario dohodak od imovine od 255,49 eura odnosno 229,94 eura umanjeno za porez. Sud je ocijenio životnim da i tužitelj s obzirom na životnu dob ima zdravstvenih tegoba u vidu bronhitisa, astme i problema s bubrezima, da je ozlijedio desno rame na radu te da u Njemačkoj plaća troškove najma stana, režija i hrane koje dijeli sa svojom partnericom. Navode tužitelja iz odgovora na tužbu da on uzdržava svoju partnericu te da stoga nije u mogućnosti doprinositi uzdržavanju tuženice, sud ne može prihvatiti jer činjenica braka koji je trajao preko trideset godina i u kojem su rođena zajednička djeca nije beznačajna. Pravo je tužitelja da živi s osobom po svom odabiru, no uzdržavanje partnerice (sada) ne može imati prednost pred uzdržavanjem tuženice. S obzirom na navedeno, sud je ocijenio kako su mjesečne potrebe tuženice minimalno 500,00 eura. Tuženica za režije izdvaja 70,00 eura mjesečno, ima potrebu za lijekovima za što izdvoji 30,00 eura mjesečno te plaća troškove grijanja na drva i ima troškove hrane. Uzimajući u obzir potrebe tuženice, i mogućnost tužitelja u smislu odredbi čl. 307. ObZ- a sud smatra da će tužitelj biti u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tuženice iznosom od 280,00 eura mjesečno te da time neće biti ugrožena njegova egzistencija.
32. Obveza tužitelja određena je od podnošenja zahtjeva za uzdržavanje 20. siječnja 2023. primjenom čl. 306. ObZ-a. Obzirom na utvrđene činjenice, ukupno trajanje bračne zajednice preko trideset godina, okolnost da je tuženica tijekom trajanja braka brinula o kućanstvu i djeci jer je tužitelj radio, obrađivala bašču, kao i nemogućnost tuženice da si u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život, sud je ocijenio kako je tuženičin zahtjev djelomično osnovan, no da bi dosuđivanjem iznosa od preko 280,00 eura tužiteljeva egzistencija bila ugrožena. Što se tiče navoda tužitelja da je tuženoj uplatio uzdržavanje tijekom 2015. i 2016., iz provedenog postupka je utvrđeno da je isti tuženoj uplatio 1.980,00 eura, no nije naznačeno na što se navedene uplate odnose pa se ne može nedvojbeno zaključiti da se odnose na uzdržavanje, tim više što on sam navodi kako je plaćao i nekakve dugove, a osim ovoga dio uplata je vršen i dok je trajala njihova bračna zajednica i ne odnosi se na utuženo razdoblje. Isto tako, to što je tuženica odselila iz Njemačke natrag u Hrvatsku nije razlog da joj tužitelj ne plaća uzdržavanje. Sukladno čl. 32. st. 1. ObZ-a bračni drugovi sporazumno određuju mjesto stanovanja oko čega među njima očito nije bilo dogovora. Tuženica je 2015. odlučila ostati u Hrvatskoj, no jednako tako je odluka tužitelja bila da živi u [adresa] gdje je započeo vezu s novom partnericom 2016. pa okolnost da je tada prestala njihova bračna zajednica nije od utjecaja na određivanje uzdržavanja. To što tuženica nije posjetila tužitelja u bolnici kada je 2017. operirao bruh, nije nezahvalnost i okolnost koja bi utjecala na njegovo plaćanje uzdržavanja, jer on je već tada bio u vezi s novom partnericom pa nije za očekivati da ga tuženica kao supruga posjećuje, tim više što i tužitelj kada dolazi u Hrvatsku nije posjećivao tuženicu niti dolazio kod nje već bi si plaćao smještaj. S obzirom na navedeno, plaćanje uzdržavanja ne bi predstavljalo očitu nepravdu za tužitelja.
33. Primjenom odredbe čl. 298. st.1. ObZ-a sud je odredio kako tužiteljeva obveza uzdržavanja traje do 20. siječnja 2024., također imajući u vidu dužinu trajanja braka i nemogućnost tuženice da si na drugi način osigura sredstva za život. Naime, prema odredbi čl. 298. st. 1. ObZ-a obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnostima da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život. Dakle, iz te odredbe proizlazi da obveza uzdržavanja ne može trajati ubuduće već samo do godine dana. U periodu u kojem je dosuđeno uzdržavanje tuženica je bila potpuno nesposobna za rad što je utvrđeno nalazom Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju te zapošljavanje osoba s invaliditetom. Obveza uzdržavanja može se produljiti ukoliko su ispunjeni uvjeti iz čl. 298. st. 2. OBZ-a. Ovdje se upućuje na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2900/2018. od 10. travnja 2019., stav Županijskog suda u Splitu u odluci Gž Ob-555/17 te stav Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-273/2020.
34. Odluka o zateznim kamatama utemeljena je na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. ObZ-a, cijeneći okolnosti slučaja i ishod postupka. Prilikom odlučivanja o trošku sud je imao u vidu kako tuženica nije protivila razvodu, a što se tiče uzdržavanja koje je tuženici dosuđeno u odnosu na ono što je potraživala, uspjeh stranaka je podjednak. Naime, tuženica je odbijena je sa zahtjevom za uzdržavanje preko dosuđenih 280,00 do zatraženih 350,00 eura kao i preko perioda od dosuđenih godinu dana.
36. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 16. travnja 2025.
SUTKINJA
VANDA HORVAT
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženice