Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-945/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Brunu Damjancu, odvjetniku u Požegi, Sv. Florijana 9, protiv tuženika: 1) ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2) HR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]) GR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Marta Marić, odvjetnica u Zagrebu, Klaićeva 27, radi ukidanja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-25/2023-23 od 30. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja TR i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-25/2023-23 od 30. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

„I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

[katastarska čestica]

kuća i dvorište 406 m2, kao poslužnom dobru, počevši od ulazne kapije do [adresa] koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa sve do ulazne kapije koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u korist kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 280m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasnom dobru uknjiženo rješenjem Z-2789/2019 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Požegi temeljem presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, broj Gž-2112/2013 ispravljene rješenjem istog poslovnog broja te presudom Općinskog suda, broj P- 192/2019 te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje služnosti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženicima, ČR s prebivalištem u [adresa], (OIB): [osobni identifikacijski broj], HR s prebivalištem u [adresa], (OIB): [osobni identifikacijski broj] te GR s prebivalištem u [adresa], (OIB): [osobni identifikacijski broj], da solidarno nadoknade tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate , a sve u roku od 15 dana. "

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura (šest stotina dvadeset pet eura ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate u visini stope određene čl. 29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Posebno upire da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je svoju zakonitost djelovanja potvrdio presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2023. Iako je presuda dostavljena na pripremnom ročištu sud u istu nije izvršio uvid radi čega je paušalno zaključio kako ne postoji građevinska dozvola. Također, prvostupanjski sud pogrešno reproducira iskaz tuženice pod 1) gdje izostavlja bitne dijelove iskaza čime je počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Osim toga, obrazloženje presude nema razloge o dokaznom prijedlogu sadržanom u podnesku tužitelja od 21. svibnja 2024., provođenju vještačenja radi utvrđenja testa razmjernosti, koristi povlasne nekretnine, s jedne strane, s gubitkom za poslužnu nekretninu, s druge strane, odnosno za provođenjem građevinskog vještačenja kao i financijskog vještačenja. Činjenično stanje pogrešno je i nepotpuno utvrđeno pri čemu se ukazuje na iskaz svih tuženica iz kojih jasno proizlazi kako tuženice imaju ili su imale prolaz iz stambenog dijela u tzv. poslovni dio kuće, a upravo ta okolnost čini služnost nesvrsishodnom te ostaje nejasno zbog čega sud zaključuje da ne postoji jednako prikladan pristup javnom putu. Na tu okolnost bilo je potrebno provesti vještačenje da se vidi koliki gubitak ima tužitelj prolaskom tuženica kroz njegovu nekretninu, iako imaju prilaz javnoj cesti. Kako je sud odbio provesti vještačenje činjenično stanje je djelomično nepotpuno ostalo utvrđeno, a nedovoljnom analizom iskaza tuženica i pogrešno utvrđeno, pa postavlja pitanje diskriminacije jer tuženice svoju nekretninu mogu iznajmljivati, a tužitelja, onemogućavaju u nastavku normalnog funkcioniranja i poslovanja. Budući da tuženica pod 1) ima postavljenu plinsku instalaciju služnost provoza drva nema razumnu svrhu jer veću štetu čini vlasniku poslužne nekretnine nego je to korist povlasnoj nekretnini. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbu čl. 175. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima povezan s čl. 242. st. 1. istog Zakona. Nije jasno koju je odredbu sud primijenio odbijajući tužbeni zahtjev jer niti jedna odredba materijalnog prava ne promijenjene okolnosti ne kategorizira kao nastavak opstanka pojedine služnosti ustanovljene dosjelošću. Sud u cijelosti zanemaruje sudsku praksu u pogledu primjene navedenih relevantnih odredbi upućujući u svezi s time na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III-825/2006 od 20. studenog 2008., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 1399/1992, Rev 690/1997 i Rev 2666/1999. Konačno, predlaže s obzirom da je služnost izgubila razumnu svrhu da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači tako da udovolji tužbenom zahtjevu, a podredno prvostupanjsku presudu ukine i vrati predmet na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 220. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP) na koju opisno ukazuje tužitelj, kada je odbio provođenje dokaza građevinskim vještačenjem radi utvrđenja postojanja prolaza iz stambenog dijela u tzv. poslovni dio kuće tuženica što da čini služnost nesvrsishodnom te u svezi s time da se utvrdi gubitak tužitelja zbog sporne služnosti u odnosu na dobit tuženica od 100,00 eura mjesečno.

5.1. Naime, sud prvog stupnja poslužio se svojim ovlaštenjem iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP koja odredba propisuje da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a u konkretnom slučaju utvrđenja navedene činjenice koju, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije bilo potrebno utvrđivati jer je izveden dokaz očevidom na licu mjesta na okolnost da li postoji prikladniji prolaz odnosno jednako prikladan prolaz preko povlasne nekretnine te je utvrđeno: "U sklopu povlasne nekretnine nalazi se lokal koji je u vlasništvu I., II., III. tuženika a nalazi se do [adresa] koji nema ulaz u navedenu nekretninu i dvorišni dio osim kroz terasu ugostiteljskog objekta tužitelja, trgovačkog društva ... Ulazak također nije moguć na dvorište sa [adresa], budući da se nalazi kuća i ograđeno dvorište.".

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni. Također o odlučnim činjenicama, pa tako i u dijelu iskaza tuženica kada se ti iskazi sagledaju u cjelini, a ne nepovezano kao što to čini žalitelj, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a o čemu će niže biti riječi.

7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da se ukine pravo služnosti prolaska pješice i povremenog provoza vozilima radi dovoza ogrjeva, građevinskog materijala i sl. po dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužnom dobru, u pravcu opisanom kao pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, a u korist kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasnom dobru.

9. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan s obrazloženjem kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za ukidanje prava služnosti prolaza i provoza po predmetnoj nekretnini u pravcu koji je opisan u izreci prvostupanjske presude jer se od dana osnivanja tog prava utvrđenog pravomoćnim presudama Općinskog suda u Požegi posl. br. P-640/2012 i P-192/2015, pa do danas nisu promijenile okolnosti. Dalje, obrazlaže da su prednici tužitelja i tuženice vodili dugogodišnji spor o utvrđenju prava služnosti prolaza pješice i provoza u dvije parnice potvrđene od strane županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske te da je tužitelj stekao poslužnu nekretninu temeljem Ugovora o darovanju za 2/6 dijela i da je bio upoznat sa činjenicom da je na povlasnoj nekretnini i prije bio poslovni lokal tuženika i da postoji pravo služnosti prolaska pješice i provoza, a tuženice da ne mogu doći na ni jedan drugi način osim spornim putem te da se nisu promijenile okolnosti zbog kojih bi navedena služnost izgubila razumnu svrhu.

10. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjujući žalbene navode koji su od odlučnog značaja za pravilnu primjenu materijalnog prava prihvaća, kao pravilan, zaključak prvostupanjskog suda o neosnovnosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

11. Naime, iz spisa predmeta, kao nesporno, slijedi:

- da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] s pravom suvlasništva u korist tužitelja za 2/6 dijela, a kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] s pravom suvlasništva u korist tuženica,

- da je pod posl. br. Z-2789/2019-zaprimljeno 19. lipnja 2019. uknjižena stvarna služnost u korist kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-2112/2013-4 od 18. ožujka 2015., presude Općinskog suda u Požegi broj P-640/2012 od 1. listopada 2013., rješenja istog suda i poslovnog broja od 16. ožujka 2015., presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-2112/2013 od 23. siječnja 2015., presude Općinskog suda u Požegi broj P-192/2015-29 od 29. ožujka 2018. i to prolaska pješice i povremenog provoza vozilima radi dovoza ogrijeva, građevinskog materijala i sl., po dijelu kat. čet. 1351/1 k. o. [katastarska općina], kao poslužnom dobru, počevši od ulazne kapije do [adresa] koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa sve do ulazne kapije koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u korist kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasnom dobru te

- da je i Županijski sud u Zagrebu odlukom broj Gž-3114/18-2 od 30. travnja 2019. odbio žalbu tamo tuženice NR i potvrdio presudu Općinskog suda u Požegi broj P-192/15-29 od 29. ožujka 2018. u dijelu kojim je utvrđeno postojanje prava stvarne služnosti prolaska pješice i povremenog provoza vozilima radi dovoza ogrijeva, građevinskog materijala i slično, po dijelu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način kako je opisano u gornjoj alineji, a što da je tuženica dužna priznati, te izdati tamo tužiteljicama, ovdje tuženicama, tabularnu ispravu radi upisa tužiteljičinih prava, a koju će u slučaju njezina neizdavanja zamijeniti presuda.

12. U ovoj fazi postupka ostala je sporna činjenica da li su se ispunile pretpostavke za ukidanje prava služnosti koje pravo je uknjiženo na način kako je citirano pod toč. 11. alineja druga obrazloženja ove odluke odnosno da li je služnost izgubila razumnu svrhu.

13. Sud prvog stupnja pravilno je predmet spora raspravio primjenom odredbe čl. 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14. i 81/15.; dalje ZVDSP) koja u st. 1. propisuje da izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana.

14. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sporna služnost nije izgubila razumnu svrhu tj. sporna služnost korisna je tuženicama da na svoju nekretninu imaju pristup prolaskom pješice i povremenim provozom radi dovoza ogrjeva, građevinskog materijala i slično.

15. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda činjenica koju ističe tužitelj da tuženice imaju ili su imale prolaz iz stambenog dijela u tzv. poslovni dio kuće, zatim činjenica što je do kuće tuženice sproveden plin odnosno da tuženice nisu provodile građevinski materijal, ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

15.1. Naime, točno je da se do poslovnog objekta u naravi restoran "..." koji se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi poslovni prostor u posjedu i vlasništvu tuženica izgrađen na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, iz spisa predmeta jasno proizlazi da je navedeni poslovni prostor tuženica postojao od ranije odnosno dok su se između stranaka vodili naprijed navedeni parnični postupci tako da u konkretnom slučaju nije situacija da su se okolnosti slučaja promijenile od trenutka pravomoćnosti ranije donesenih presuda kako to sugerira tužitelj, a čiji prednici, njegov otac ĆR odnosno majka NR, nisu ishodili uspjeh u postupcima koji su navedeni pod toč. 11. obrazloženja ove drugostupanjske odluke.

15.2. Žalbeni navodi kojima se postavlja pitanje diskriminacije prava tužitelja također ne dovode u pitanje zaključak prvostupanjskog suda jer sporna služnost prolaska pješice i tek povremenim provozom koju tuženice konzumiraju još od 1965. kada ni tužitelj odnosno njegovi prednici nisu bili vlasnici poslužne nekretnine - ne onemogućava ga u nastavku normalnog funkcioniranja i poslovanja na ljetnoj terasi. Također žalbeni navodi koji upućuju na nerazmjernost prava tužitelja da normalno posluje naspram prava tuženica da iznajmljuje svoj poslovni prostor ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude jer kako je već naglašeno tuženice nikada nisu imale direktni ulaz sa javne površine ([adresa]) te bi u opisanim okolnostima konkretnog slučaja to značilo da poslovni prostor tuženica ne bi bio više adekvatan kao poslovni prostor, a visina najma, po ocjeni ovog suda, ne umanjuje potrebu tuženica da isti iznajmljuje.

15.3. Naglasiti je da, suprotno žalbenim navodima, iz spisa predmeta ne proizlazi da bi ikada kroz prostor poslovnog prostora tuženice imale direktan ulaz na svoje vlasništvo iz [adresa] pa da bi same sebi uskratile prilaz za ulazak osoba i unos stvari sa ulice kako to neosnovano tvrdi žalitelj radi čega nije primjenjiva niti sudska praksa na koju ukazuje u žalbi budući da se radi o drugačijoj činjeničnoj osnovi.

16. Žalitelj upire na odredbu čl. 242. st. 2. ZVDSP prema kojoj se pravo služnosti na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine može ukinuti ako se utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili drugi jednako prikladan prolaz koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete ili pak jednako prikladan javni prolaz. Međutim, iz spisa predmeta, suprotno žalbenim navodima, ne proizlazi da je ostvarena navedena pretpostavka za ukidanje sporne služnosti jer niti postoji drugi prikladniji prolaz niti jednako prikladan prolaz niti jednako prikladan javni prolaz što je već pojašnjeno u svezi okolnosti na koju upire žalba odnosno prolaska kroz poslovni prostor u vlasništvu tuženica.

16.1. Da je tome tako slijedi kako je već navedeno iz sadržaja zapisnika sačinjenog na licu mjesta 6. svibnja 2024. (list spisa 81) iz kojeg proizlazi da se u sklopu povlasne nekretnine nalazi lokal koji je u vlasništvu tuženice, a nalazi se do [adresa] koji (poslovni prostor) nema ulaz u navedenu nekretninu i dvorišni dio osim kroz terasu ugostiteljskog objekta tužitelja. Također, ulazak da nije moguć na dvorište sa [adresa] budući da se nalazi kuća i ograđeno dvorište.

17. Okolnost što postoji mogućnost instalacije plinskog grijanja također ne predstavlja okolnost zbog koje bi pravo služnosti izgubilo razumnu svrhu budući da tuženica pod 1) koja stanuje na spornoj adresi iz imovinskih razloga koristi drva za grijanje, a okolnost što tuženice nisu izvršavale građevinske radove odnosno koristile služnost dovoza građevinskog materijala ne znači da takva služnost ne bi bila korisna (imala razumnu svrhu) za nekretninu tuženica s obzirom da je riječ o služnosti koja je stvarne prirode.

18. Žalbeni navodi u svezi postupka pred Upravnim odjelom za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Požeško-slavonske županije odnosno građevinske dozvole za ljetnu terasu tužiteljevog poslovnog prostora nisu od utjecaja na donošenje ove drugostupanjske odluke.

19. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja budući da nisu ispunjene pretpostavke za ukidanje sporne služnosti.

20. Žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o trošku koju je pravilno prvostupanjski sud donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 155. istog Zakona i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) jer su tuženice u cijelosti uspjele u parničnom postupku, pa je obvezan tužitelj istima naknaditi troškove postupka.

21. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu budući da je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog koji se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti radi čega je, po odredbi čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove odluke.

U Zadru 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica