--

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-182/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Švaci, odvjetniku iz Koprivnice, Josipa Vargovića 2/I protiv tuženice ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o. Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-424/2019- 30 od 23. prosinca 2024., u sjednici održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice ABC i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-424/2019-30 od 23. prosinca 2024. pod toč. I., II., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 218-50-3856580 zaključen dana 27.12.2006. godine sklopljen između ABC, [osobni identifikacijski broj] [adresa] kao kreditora i HH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] istovjetan sa ..., [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], kao korisnika kredita i to ugovorne odredbe točke točke 2. i točke 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju Banke za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

II. Nalaže se tuženoj ABC, [osobni identifikacijski broj] [adresa] da u roku od 15 dana tužitelju HH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] istovjetan sa HH, [adresa], 48311 Kunovec, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] isplati pretplaćeni iznos zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora o kreditu i to iznos od 698,17 EUR / 5.260,39 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet (5) postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godini po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, računajući tu kamatu:

- na iznos od 2,84 EUR / 21,39 kn od 28.02.2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,27 EUR / 2,02 kn od 31.03.2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,22 EUR / 1,68 kn od 30.04.2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,03 EUR / 0,26 kn od 30.06.2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,61 EUR / 4,59 kn od 31.08.2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,66 EUR / 4,98 kn od 30.09.2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,36 EUR / 2,74 kn od 30.11.2007. godine do isplate,

- na iznos od 3,99 EUR / 30,05 kn od 31.12.2007. godine do isplate,

- na iznos od 4,31 EUR / 32,49 kn od 31.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 3,69 EUR / 27,81 kn od 29.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,02 EUR / 30,30 kn od 31.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 3,95 EUR / 29,76 kn od 30.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 7,60 EUR / 57,24 kn od 31.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 6,70 EUR / 50,46 kn od 30.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 7,23 EUR / 54,47 kn od 31.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 7,59 EUR / 57,18 kn od 31.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 6,95 EUR / 52,38 kn od 30.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 9,94 EUR / 74,91 kn od 31.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR / 19,01 kn od 31.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 7,58 EUR / 57,11 kn od 31.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,04 EUR / 60,58 kn od 28.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,88 EUR / 81,99 kn od 31.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,93 EUR / 82,38 kn od 30.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,13 EUR / 91,41 kn od 31.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,85 EUR / 89,25 kn od 30.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,38 EUR / 85,78 kn od 31.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,04 EUR / 83,19 kn od 31.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,14 EUR / 83,95 kn od 30.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,06 EUR / 83,30 kn od 31.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,42 EUR / 86,03 kn od 30.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,29 EUR / 92,63 kn od 31.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,27 EUR / 100,00 kn od 31.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,27 EUR / 100,00 kn od 28.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 28.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 29.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 28.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 31.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn od 30.09.2013. godine do isplate,

- na iznos od 11,83 EUR / 89,11 kn od 31.10.2013. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženoj ABC, OIB: 53056966535 Zagreb, Magazinska cesta 69 da u roku od 15 dana tužitelju HH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] istovjetan sa HH, [adresa], 48311 Kunovec, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] isplati pretplaćeni iznos zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita i to iznos od 2.008,25 EUR / 15.131,14 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet (5) postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, računajući tu kamatu:

-na iznos od 0,54 EUR / 4,10 kn od 31.03.2008. do isplate,

-na iznos od 3,62 EUR / 27,27 kn od 31.10.2008. do isplate,

-na iznos od 14,58 EUR / 109,86 kn od 30.11.2008. do isplate,

-na iznos od 4,50 EUR / 33,88 kn od 31.12.2008. do isplate,

-na iznos od 5,13 EUR / 38,63 kn od 31.01.2009. do isplate,

-na iznos od 5,41 EUR / 40,79 kn od 28.02.2009. do isplate,

-na iznos od 4,63 EUR / 34,86 kn od 31.03.2009. do isplate,

-na iznos od 4,78 EUR / 35,99 kn od 30.04.2009. do isplate,

-na iznos od 3,57 EUR / 26,93 kn od 31.05.2009. do isplate,

-na iznos od 2,69 EUR / 20,26 kn od 30.06.2009. do isplate,

-na iznos od 2,92 EUR / 22,03 kn od 31.07.2009. do isplate,

-na iznos od 3,39 EUR / 25,55 kn od 31.08.2009. do isplate,

-na iznos od 3,35 EUR / 25,24 kn od 30.09.2009. do isplate,

-na iznos od 2,88 EUR / 21,69 kn od 31.10.2009. do isplate,

-na iznos od 3,76 EUR / 28,36 kn od 30.11.2009. do isplate,

-na iznos od 4,47 EUR / 33,71 kn od 31.12.2009. do isplate,

-na iznos od 5,48 EUR / 41,32 kn od 31.01.2010. do isplate,

-na iznos od 5,25 EUR / 39,57 kn od 28.02.2010. do isplate,

-na iznos od 6,62 EUR / 49,90 kn od 31.03.2010. do isplate,

-na iznos od 6,36 EUR / 47,94 kn od 30.04.2010. do isplate,

-na iznos od 6,87 EUR / 51,76 kn od 31.05.2010. do isplate,

-na iznos od 11,26 EUR / 84,81 kn od 30.06.2010. do isplate,

-na iznos od 10,35 EUR / 78,01 kn od 31.07.2010. do isplate,

-na iznos od 13,11 EUR / 98,79 kn od 31.08.2010. do isplate,

-na iznos od 12,16 EUR / 91,61 kn od 30.09.2010. do isplate,

-na iznos od 10,63 EUR / 80,06 kn od 31.10.2010. do isplate,

-na iznos od 13,86 EUR / 104,43 kn od 30.11.2010. do isplate,

-na iznos od 17,98 EUR / 135,44 kn od 31.12.2010. do isplate,

-na iznos od 15,06 EUR / 113,48 kn od 31.01.2011. do isplate,

-na iznos od 16,08 EUR / 121,18 kn od 28.02.2011. do isplate,

-na iznos od 14,78 EUR / 111,39 kn od 31.03.2011. do isplate,

-na iznos od 15,02 EUR / 113,15 kn od 30.04.2011. do isplate,

-na iznos od 20,53 EUR / 154,71 kn od 31.05.2011. do isplate,

-na iznos od 21,07 EUR / 158,76 kn od 30.06.2011. do isplate,

-na iznos od 25,68 EUR / 193,49 kn od 31.07.2011. do isplate,

-na iznos od 23,31 EUR / 175,65 kn od 31.08.2011. do isplate,

-na iznos od 20,72 EUR / 156,12 kn od 30.09.2011. do isplate,

-na iznos od 20,44 EUR / 154,03 kn od 31.10.2011. do isplate,

-na iznos od 20,24 EUR / 152,52 kn od 30.11.2011. do isplate,

-na iznos od 21,48 EUR / 161,84 kn od 31.12.2011. do isplate,

-na iznos od 22,56 EUR / 169,96 kn od 31.01.2012. do isplate,

-na iznos od 22,76 EUR / 171,52 kn od 29.02.2012. do isplate,

-na iznos od 21,96 EUR / 165,43 kn od 31.03.2012. do isplate,

-na iznos od 22,46 EUR / 169,22 kn od 30.04.2012. do isplate,

-na iznos od 22,80 EUR / 171,82 kn od 31.05.2012. do isplate,

-na iznos od 22,22 EUR / 167,45 kn od 30.06.2012. do isplate,

-na iznos od 22,38 EUR / 168,60 kn od 31.07.2012. do isplate,

-na iznos od 21,94 EUR / 165,33 kn od 31.08.2012. do isplate,

-na iznos od 21,00 EUR / 158,25 kn od 30.09.2012. do isplate,

-na iznos od 22,00 EUR / 165,79 kn od 31.10.2012. do isplate,

-na iznos od 22,48 EUR / 169,41 kn od 30.11.2012. do isplate,

-na iznos od 22,15 EUR / 166,87 kn od 31.12.2012. do isplate,

-na iznos od 20,26 EUR / 152,65 kn od 31.01.2013. do isplate,

-na iznos od 21,86 EUR / 164,73 kn od 28.02.2013. do isplate,

-na iznos od 22,00 EUR / 165,79 kn od 31.03.2013. do isplate,

-na iznos od 21,38 EUR / 161,05 kn od 30.04.2013. do isplate,

-na iznos od 19,42 EUR / 146,32 kn od 31.05.2013. do isplate,

-na iznos od 19,37 EUR / 145,95 kn od 30.06.2013. do isplate,

-na iznos od 19,85 EUR / 149,57 kn od 31.07.2013. do isplate,

-na iznos od 20,62 EUR / 155,37 kn od 31.08.2013. do isplate,

-na iznos od 21,69 EUR / 163,40 kn od 30.09.2013. do isplate,

-na iznos od 1.130,48 EUR / 8.517,57 kn od 31.10.2013. do isplate.

IV. Tužena je dužna tužitelju naknaditi prouzročeni trošak parnice u iznosu od 1.375,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje od dana donošenja presude tj. od 23. prosinca 2024., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova uvećano za PDV u iznosu od 750,00 EUR, sa kamatom iz točke IV. izreke presude kao neosnovan.«

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 187. Zakona o parničnom postupku jer se iz toč. I. izreke pobijane presude ne može utvrditi koji konkretni dio osporenih odredaba prvostupanjski sud utvrđuje ništetnima. Pored toga, prvostupanjski sud da nije primijenio odredbu čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku te je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. istog Zakona jer u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra da je tijekom postupka iznijela niz argumentiranih prigovora potkrijepljenih dokazima koji ukazuju da postoji niz okolnosti zbog kojih sporne odredbe nisu nepoštene i da se stoga ne mogu primijeniti utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite. Već u odgovoru na tužbu istaknuto je da se radi o ugovornim odredbama koje su jasne, razumljive i lako uočljive, da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti te da je tužitelj imao mogućnost izbora između kredita u drugim valutama. Premda je tužitelj iskazao da mu je ponuđen samo kredit u chf iz spisa predmeta proizlazi drugačije. Smatra da valutna klauzula, kao i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Uopće da nije obrazloženo zašto prvostupanjski sud primjenjuje odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima tj. zašto tužitelju dosuđuje zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati. Što se tiče žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud uopće nije ocjenjivao da li se tužitelj može smatrati prosječnim potrošačem. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava ističe da je pogrešno primijenjen Zakon o zaštiti potrošača, Direktiva 93/13/EZ, kao i da je pogrešno primijenjena odredba čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima budući da se ništetnost ne može isticati stoga što se radi (eventualno) o zabrani manjeg značaja. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu da je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-222/2004 od 5. ožujka 2004. Tužitelj da nikada nije iskoristio pravo da raskine ugovor ili zatraži ugovornu konverziju, a osim toga, pogrešno je i primijenjen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Upućuje na izdvojeno mišljenje suca Ustavnog suda Republike Hrvatske KH od 5. veljače 2021. u odnosu na odluku istog suda poslovni broj U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021. Smatra da je i nezakonita odluka o troškovima postupka. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu tuženica kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) budući da je iz toč. I. izreke pobijane prvostupanjske presude razvidno u kojem su to dijelu pobijane odredbe proglašene ništetnima jer se izričito navodi da su utvrđene djelomično ništetne toč. 2. i toč. 7. Ugovora o kreditu od 27. prosinca 2006. u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

5.1. Neosnovan je i navod tuženice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP jer u ovom slučaju prvostupanjska presuda sadrži sve elemente propisane tom zakonskom odredbom pa tako i činjenice koje su stranke iznijele, dokaze koji su predloženi, koje su činjenice utvrđivane od strane prvostupanjskog suda i zašto kao i koje je dokaze sud prvog stupnja izveo i kako ih je ocijenio te su navedena izjašnjenja o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te njihovim prijedlozima i prigovorima.

5.2. Suprotno navodima stranaka prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da presuda u pobijanom dijelu ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

5.3. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnima dijelovi ugovornih odredbi glede promjenjive kamate i valutne klauzule u Ugovoru o kreditu od 27. prosinca 2006., kao i isplata po osnovi preplaćenih iznosa na ime valutne klauzule koje je tužitelj plaćao u trenutku zaključenja samog ugovora te iznosa koje je plaćao u kasnijim razdobljima sukladno promjeni valute chf uz primjenu promjenjive kamatne stope.

7. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, formulirala banka, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 – dalje ZZP/03) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju jer je Ugovor o kreditu zaključen 27. prosinca 2006. slijedom čega su te odredbe Ugovora ništetne.

8. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

8.1. Pored toga, na sjednici Građanskog odjela Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi:

"4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite porošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

9. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženica mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

10. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09., 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje ZZP/07) te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

11. Tužba u predmetnom postupku podnesena je 12. lipnja 2019., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare glede utuženih iznosa.

12. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtjeva tužitelja uzima u obzir odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a identična je situacija i sa valutnom klauzulom.

13. Stoga, kako odredbe čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22, dalje ZZP/14) propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, to je stajalište suda prvog stupnja pravilno.

14. Naime, svrha čl. 118. ZZP/14 je da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obligatorno primjeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava, pa je i stav ovog suda da je volja zakonodavca bila da i u parničnom postupku kao što je ovaj, a u kojem se suštinski traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača (u prilog tome govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete).

15. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 502.c ZPP, jer i po ocjeni ovog suda, odluka iz postupka za zaštitu potrošača u smislu prethodno navedenih zakonskih odredbi obvezuje i u ovom postupku.

16. U odnosu na tvrdnju tuženice kako uopće prvostupanjski sud nije ocjenjivao da li se tužitelja može smatrati potrošačem u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP/03 istaći je da iz sadržaja Ugovora o kreditu od 27. prosinca 2006. proizlazi da je tužitelj navedeni kredit zaključio kao fizička osoba i to u svrhu kupnje osobnog vozila pa je na taj način nedvojbeno dokazano svojstvo potrošača tužitelja pri čemu valja istaći da je sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP na tuženici, koja tužitelju osporava svojstvo potrošača, teret dokaza da takvu činjenicu i dokaže (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).

17. Nadalje, iz spisa predmeta ne proizlazi da je u konkretnom slučaju došlo do tzv. konverzije pa je stoga neosnovano pozivanje tuženice na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/15).

18. Visina dosuđenih iznosa u konkretnom slučaju nije prijeporna.

19. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

20. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

21. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22. Kako je u konkretnom slučaju do tuženičinog stjecanja došlo na temelju po njoj sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, ona ima položaj nesavjesnog stjecatelja te je na stečeni novčani iznos po čl. 1115. ZOO dužna tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka financijske struke.

23. U odnosu na odluku o troškovima postupka tuženica samo paušalno ističe da je ista nezakonita budući da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti, a koji žalbeni navodi nisu pravno odlučni budući da tuženica u tom dijelu nije konkretizirala u pogledu kojih točno stavki dosuđenog parničnog troška prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo.

24. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

25. U nepobijanom dijelu pod toč. V. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović