Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-101/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Buriću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Burić i Koudela iz Šibenika, Poljana 4, protiv tuženica: 1) ABC, zastupane po načelniku VJ, i 2) NM, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko – upravnom odjelu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1972/2018 od 21. lipnja 2022., u sjednici održanoj dana 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1972/2018 od 21. lipnja 2022. i sudi:

Utvrđuje se da je AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik i posjednik fizičkog dijela nekretnine katastarske oznake čest. 469/1 k. o. [katastarska općina], na skici mjesta očevida od 2. svibnja 2022. izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije ing. geod. Maria Jurasa označen brojevima 1-2-3-4-5-6-4-1 površine 4585 m2, a koja skica mjesta očevida čini sastavni dio ove presude.

Utvrđuje se da je AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik i posjednik fizičkog dijela nekretnine katastarske oznake čest. 469/1 k. o. [katastarska općina], na skici mjesta očevida od 2. svibnja 2022. izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije ing. geod. Maria Jurasa, označen brojevima 8-9-10-11-12-13-14-15-16-8 površine 23238 m2, a koja skica mjesta očevida je sastavni dio presude.

Nalaže se tuženicama pod 1) ABC i 2) NM da tužitelju AJ naknade parnični trošak u visini od 2.765,19 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Utvrđuje se da je AJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik i posjednik fizičkog dijela nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na skici mjesta očevida od dana 02. svibnja 2022. godine izraženoj od strane stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije ing. geod. Mario Juras označen brojevima 1-2-3-4-5-6-4-1 površine 4585 m2, a koja skica mjesta očevida čini sastavni dio ove presude.

II. Utvrđuje se da je AJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik i posjednik fizičkog dijela nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na skici mjesta očevida od dana 02. svibnja 2022. godine izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije ing. geod. Mario Juras, označen brojevima 8-9-10-11-12-13-14-15-16-8 površine 23238m3, a koja skica mjesta očevida je sastavni dio ove presude.

III. Dužan je tužitelj naknaditi parnični trošak tuženiku ad.2) NM u iznosu od 926,06€ /7000,00kn sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude 17. studenog 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.''

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno, da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da pobijana presuda nije adekvatno obrazložena, ne sadrži razloge i zaključke zašto je i na temelju kojih činjenica te izvedenih dokaza donesena pa stoga ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude te nema razloga o odlučnim činjenicama. Prvenstveni razlog odbijanja tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pronalazi u tome da tužitelj u ovom postupku nije dokazao koliku je stvarnu površinu njegov prednik dobio po knjizi dodjele nekretnina od Općine Tisno 1938., kao ni kolike su površine dobili prodavatelji nakon dodjele. Smatra da je to potpuno netočno jer je općepoznata činjenica da je tadašnja Općina Tisno zemlju zv. Brošćica, oznake čest. 469/1 k. o. [katastarska općina], dijelila stanovnicima [adresa] i [adresa] koji su u to vrijeme na tim nekretninama vršili ispašu stoke. Način na koji se dodjeljivalo zemljište odvijao se tako da je najprije putem Katastra izvršena numeracija fizički određenih dijelova zemljišta od 1 do 170, potom su stanovnici izvlačili brojeve i tako stjecali vlasništvo određenih dijelova sporne nekretnine koje su se dijelile u naravi kako su označene na terenu a ne po kvadratima pa dokazivanje konkretne površine pojedine nekretnine u ovom slučaju nije bitan element prava vlasništva. Tužitelj je dostavio popis nekretnina koje su dodijeljene pojedinim stanovnicima pa tako i njegovom predniku ĐJ koji je dodjelom stekao nekretnine tada označene brojevima 109 i 169. Nekretnine označene brojevima 167 i 168 isti je stekao kupoprodajom od UJ pok. ĐJ za što je dostavljena "Priznanica" od 8. rujna 1941. te je IJ pok. ĐJ nekretninu broj 168 stekao dodjelom pod rednim brojem 73. Vlasništvo nekretnine broj 167 ĐJ stekao je kupoprodajom od 23. rujna 1941. s prodavateljem LJ a koji je tu nekretninu stekao pod rednim brojem 3. Uvidom u skicu koja prileži uz zapisnik o podjeli razvidno je da se nekretnine označene brojevima 167, 168 i 169 nalaze jedna do druge te da čine cjelinu, kao i da površine samih nekretnina nisu naznačene. Ovlašteni sudski vještak Mario Juras je nakon izlaska na teren i izrađene skice mjesta očevida jasno naznačio i obrazložio kako nekretnina koja ima oznaku 109 odgovara nekretnini koja je u novoj izmjeri za k. o. [katastarska općina] identificirana kao čest. 821 te da je njena stvarna površina 4585 m2 i da se nalazi u posjedu tužitelja. U odnosu na nekretnine označene kao 167, 168 i 169 vještak je obrazložio kako iste odgovaraju čestici u novoj izmjeri za k. o. [katastarska općina] identificiranoj kao čest. 770 površine 24879 m2 koja je također u posjedu tužitelja. Nadalje, vještak Juras u toj skici navodi kako je po podacima iz katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] u posjedovnom listu broj 239 na predmetnim nekretninama kao posjednik upisan ČJ pok. ĐJ iz [adresa] te također potvrđuje kako su pokazane nekretnine identične prikazima na geodetskim snimkama u privitku predmetnog spisa. Uzimajući u obziri navedene činjenice neosnovan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao površine predmetnih nekretnina i to stoga što je tužitelj dostavio sve podatke i dokumente koji su ikada postojali i bili izrađeni u odnosu na prijeporne nekretnine, kao i podatke o njihovom vlasništvu i površini istih koju su tužitelj i njegovi prednici držali u posjedu. Daljnji razlog odbijanja tužbenog zahtjeva ogleda se u tome što prvostupanjski sud navodi kako predmetne nekretnine nisu označene suhozidima niti kamenim oznakama da bi u daljnjem dijelu obrazloženja (toč. 38) sam prvostupanjski sud naveo da su nekretnine omeđene kamenjem u lomnim točkama. U odnosu na iskaz vještaka geodetske struke prvostupanjski sud smatra da je isti naveo kako su se u postupku dodjele dodjeljivale površine od najviše 1200 m2 što ne odgovara istini. Niti jedna nekretnina na tom području nema površinu od 1200 m2 već su sve nekretnine veće površine. Iz skice koja je u prilogu zapisnika o dodjeli vidljivo je kako su nekretnine oznake 167, 168 i 169 višestruko veće od ostalih čija je površina bila između 1000 i 2000 m2. Nadalje je vještak naveo da se površina nekretnina koje su dodjeljivanje određivala koracima što upućuje na definitivnu nemogućnost utvrđivanja točne površine dodijeljenih nekretnina koju činjenicu prvostupanjski sud smatra bitnim elementom utvrđivanja prava vlasništva. Također, vještak navodi kako se skica koja je prilog tužbi slaže sa skicom koju je on sačinio na mjestu spora te da nekretnine označene na obje skice položajno i oblikom odgovaraju i da se točna površina ne zna ni po knjizi dodjele. Pravno relevantne činjenice su daljnji navodi vještaka kako je nova izmjera napravljena 1980. te da je to u tom trenutku bila točna površina posjeda kojeg je pokazao tadašnji posjednik nekretnine. Sadašnja površina iznosi manje tj. 23328 m2 jer je od tada do danas određena linija pomorskog dobra te je izgrađena šetnica pa je površina umanjena za nešto više od 1000 m2. Stoga su zaključci prvostupanjskog suda potpuno van konteksta koji proizlaze iz iskaza vještaka i skice jer površina od oko 1200 m2 odnosila se na plodne nekretnine na drugom dijelu čest. 469/1 k. o. [katastarska općina] dok su neplodne nekretnine koje nisu imale funkciju niti uporabnu korist upravo iz tog razloga dodjeljivane u puno većim površinama što je potkrijepljeno iskazima saslušanih svjedoka koji navode kako se na predmetnim nekretninama čuvala stoka i brala trava što upućuje na zaključak da nije bilo nikakvih drugih kultura. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka prvostupanjski sud gubi iz vida dio iskaza svjedokinje HJ koja je iskazivala da je predmetna nekretnina bila u posjedu prednika tužitelja, da je njegova baka na predmetnoj nekretnini ubirala drva za ogrjev, travu te vodila ovce i tovare na ispašu, kao i da je jednu nekretninu tužiteljev djed dobio, a drugu kupio što točno odgovara navodima iz tužbe te da je nekretninu u novoj izmjeri označenoj kao čest. 821 dobio, a nekretninu označenu kao čest. 770 kupio. Ova svjedokinja ima relevantna saznanja stoga što je njezina nekretnina odmah do tužiteljeve pa ukoliko granice tužiteljeve nekretnine ne bi odgovarale stvarnom stanju ona bi bila prva koja bi imala takve informacije jer bi takvo postupanje tužitelja bilo na njezinu štetu. Svjedok BJ. A također je potvrdio sve pravno relevantne činjenice koje su iznesene u iskazu svjedokinje HJ također ističući kako nitko nikada nije ometao niti posjed niti vlasništvo predmetnih nekretnina tužitelju niti njegovom djedu. Međutim, prvostupanjski sud ne uzima kao relevantan iskaz ovog svjedoka iz razloga što je isti naveo da na terenu postoje suhozidi a sud navodi kako su nekretnine omeđene kamenjem u lomnim točkama. Postojanje ili nepostojanje suhozida nije osnova za stjecanje prava vlasništva u ovom slučaju. Osim toga, prvostupanjski sud uopće ne uzima u obzir relevantne dokaze koji proizlaze iz nove izmjere smatrajući da je samo relevantno to što je nova izmjera odlukom Državne geodetske uprave stavljena van snage. Tužitelj smatra da to nije relevantno jer izvod Državne geodetske uprave o površini i posjedu predmetnih nekretnina nije priložen kao javna isprava već kao dokaz na okolnost činjenice posjeda i površine predmetnih nekretnina pa je stoga te podatke trebalo u tom smislu i cijeniti. Vještak Juras u svom iskazu na ročištu od 8. ožujka 2023. navodi kako je nova izmjera stupila na snagu 1980., da je bila provedena 1970-tih godina te da je to stanje nove izmjere bilo pokazano od strane stvarnih korisnika zemljišta, odnosno, da su svi dobili obavijest da obilježe svoje nekretnine koje drže u posjedu te ako je posjednik obilježio tu cijelu površinu on je nju i držao u posjedu. Tužitelj i njegovi prednici su u novoj izmjeri po pozivu označili svoje nekretnine i tako označene nekretnine bile su na oglasnoj ploči gdje su ih mogli vidjeti svi mještani i nadležna tijela tadašnje Općine, a da stanje nije odgovaralo istini ne bi moglo postojati u katastarskom operatu preko 40 godina. Nelogičan je zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao za koji dio površine je uveden u posjed što je u suprotnosti sa provedenim dokazima prvenstveno iskazom vještaka Jurasa. U odnosu na dio obrazloženja prvostupanjske presude pod toč. 41. gdje se navode primjeri nekretnina za koje se utvrđivalo vlasništvo po istoj osnovi kao i tužitelj isto je u suprotnosti sa zaključkom prvostupanjskog suda iz toč. 36. obrazloženja jer su sve nekretnine navedene u toč. 41. obrazloženja veće od 1200 m2. Osim toga, prvostupanjski sud se uopće nije osvrnuo na dopis DGU Šibenik od 17. ožujka 2023. u kojem su jasno navedene površine i posjedi spornih nekretnina. Na taj način prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 160. st. 1. i čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te se u tom pravcu poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2514/2018, kao i shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske a vezano za povredu čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio ocijeniti je li tužitelj zajedno sa svojim prednicima do 17. studenog 1999. stekao pravo vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama vodeći računa da je njegov posjed bio istiniti, zakonit i pošten. Sve ovo imalo je za posljedicu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kao i pogrešnu odluku o troškovima postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno navodima tužitelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), stoga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te su o odlučnim činjenicama navedeni razlozi koji su jasni i neproturječni.

6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Stoga, žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik fizičkog dijela čest. 469/1 k. o. [katastarska općina] koji je na skici mjesta očevida od 2. svibnja 2022. izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije Maria Jurasa označen brojevima 1-2-3-4-5-6-4-1 površine 4585 m2, kao i fizičkog dijela čest. 469/1 k. o. [katastarska općina] koji je u istoj skici označen brojevima 8-9-10-11-12-13-14-15-16-8 u površini od 23238 m2, a koja skica predstavlja sastavni dio presude.

9. U ovoj fazi postupka nije prijeporno da su sukladno zemljišnoknjižnim podacima, a u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid (toč. 41. obrazloženja prvostupanjske presude) tuženice pod 1) i 2) upisane kao suvlasnice čest. 469/1 k. o. [katastarska općina] slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su iste u konkretnom slučaju pasivno legitimirane.

10. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev navodeći tri razloga koji se ogledaju u slijedećem:

- da tužitelj nije dokazao koju površinu spornih nekretnina je njegov prednik dobio prilikom dodjele zemljišta 1938., a iz čega se indirektno zaključuje da taj stav vrijedi i u odnosu na prodavatelje EJ. ĐJ i NJ pok. V,

- da predmetne nekretnine nisu ograđene suhozidima i

- da tužitelj u ovom postupku nije dokazao za koji dio površine su njegovi prednici uvedeni u posjed.

11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takav stav prvostupanjskog suda odraz je pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Naime, u odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao kolika je površina nekretnina koju je njegov prednik ĐJ dobio u dodjeli 1938., kao i prodavatelji IJ. ĐJ i NJ pok. V ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud pritom gubi iz vida slijedeće činjenice.

12.1. Tužitelj je uz tužbu priložio popis osoba koje su sudjelovale u dodjeli zemljišta 1938. (list spisa 4 do 8) iz kojeg proizlazi da su pojedine fizičke osobe, a među njima i tužiteljev prednik ĐJ pok. Đ te prethodno navedeni prodavatelji, dobili nekretnine koje su numerirane, ne katastarskom oznakom, nego u skladu sa skicom diobe (list spisa 18) koja predstavlja sastavni dio prethodno navedenog popisa te iz koje skice proizlazi da su nekretnine koje su predmet dodjele numerički označene rednim brojevima od 1 do 170.

12.2. Način na koji se vršila ta dioba detaljno je u svom iskazu pojasnio vještak geodetske struke Mario Juras na ročištu od 8. ožujka 2023. (list spisa 84 do 86) navodeći da u pogledu površine nekretnina koje su se dijelile stanovnicima 1938. ima saznanja da su te površine bile različite u dijelovima nekretnina koje su bile za obradu bilo da su na njima bile masline, vinova loza ili vrtovi te su te površine iznosile oko 1200 m2, a površine koje su bile u kršu u području gdje su se koristile samo za sječu drva i za ispašu da su površine bile i veće, a kolike su bile da to ne može točno iskazati.

12.3. Da bi u dodjeli iz 1938. bila riječ o nekretninama različitih površina proizlazi iz skice diobe na listu spisa 18 gdje je vidljivo da su dodijeljene nekretnine značajno različite u pogledu površina što znači da je nedvojbeno iskaz vještaka Jurasa u tom dijelu istinit.

13. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da su sporne površine značajno veće od površine od 1200 m2 sud prvog stupnja tu okolnost ne sagledava kroz iskaz svjedokinje HJ udove U (rođena 1937.) i koja je na očevidu od 8. ožujka 2019. (list spisa 31 do 34), između ostalog, navela kako je tužiteljeva baka I na spornim nekretninama ubirala drva za ogrjev, kao i vodila na ispašu tovara i ovce te sjekla travu na tim nekretninama za stoku.

13.1. Dakle, iz navedenog je zaključiti da je to onaj dio koji je bio predmet dodjele iz 1938. za koji je vještak Juras naveo da su te čestice imale veću površinu u dodjeli jer se radilo o nekretninama koje su neplodne, kao i da se površina od 1200 m2 dodjeljivala u pogledu plodnog zemljišta.

13.2. Osim toga, navedena svjedokinja HJ susjeda je s tužiteljevim nekretninama te je ona vrlo detaljno, okolnosno, životno i logično iskazivala o tome na koji način su tužitelj i njegovi prednici stekli predmetne nekretnine, kao i da u vezi tih nekretnina nikada nije bilo nikakvog spora, a sve to potvrdio je i svjedok BJ pok. A (rođen 1930. u [adresa]).

14. U odnosu na iskaz svjedoka BJ pok. A prvostupanjski sud isti ne prihvaća jer da je taj svjedok naveo da su sporne nekretnine ograđene suhozidom da bi se znalo po brojevima što kome pripada po dodjeli, a što bi se od strane prvostupanjskog suda protumačilo kao nevjerodostojan iskaz jer na predmetnim nekretninama ne postoje suhozidi već lomno kamenje koje označava granice nekretnina.

14.1. Međutim, premda je sud trebao svestrano i detaljno razmotriti predmet spora prvostupanjski sud nije upitao svjedoka BJ pok. A zašto tako iskazuje pri čemu prvostupanjski sud nije ni cijenio činjenicu da je taj svjedok saslušan 2019., a da je rođen 1930. što znači da je u trenutku saslušanja imao 89 godina pa se u toj životnoj dobi vrlo lako može navesti neka činjenica koja ne odgovara u potpunosti stvarnom stanju.

14.2. Radi toga ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da ne može prihvatiti iskaz svjedoka BJ pok. A zbog navedene okolnosti, a ovo tim više što iz samog obrazloženja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud naveo kako na licu mjesta postoji kamenje u lomnim točkama te da su nekretnine u većem dijelu omeđene upravo tim kamenjem.

15. Nadalje, prvostupanjski sud gubi iz vida činjenicu da je iz skice lica mjesta vještaka Jurasa od 2. svibnja 2022. (list spisa 64) razvidno da je vještak izvršio uklop nekretnina koje su predmet ovog spora sa nekretninama kako su bile označene prilikom dodjele zemljišta stanovnicima [adresa]. te da je utvrđena linija pomorskog dobra sa lomnim točkama prenesenim iz grafičkog priloga očitovanja nadležnog Upravnog odjela za pomorstvo, promet i otočni razvoj.

15.1. Iz navedene skice proizlazi da realni dio čest. 469/1 k. o. [katastarska općina] koji je označen brojevima 1-2-3-4-5-6-4-1 površine 4585 m2 u diobnom nacrtu općinskog pašnjaka Brošćica ima brojčanu oznaku 109, kao i da je na toj nekretnini u posjedovnom listu broj 239 za k. o. [katastarska općina] izmjera na čest. 821 površine 4585 m2 upisan posjednik ČJ pok. ĐJ tj. prednik tužitelja.

15.2. Također, iz te skice proizlazi i da realni dio 469/1 k. o. [katastarska općina] označen brojevima 8-9-10-11-12-13-14-15-16-8 površine 23238 m2 obuhvaća tri čestice brojčanih oznaka 167, 168 i 169 u diobenom nacrtu općinskog pašnjaka Brošćice te da po novoj izmjeri ista odgovara čest. 770 k. o. [katastarska općina] – nove izmjere.

15.3. Kako iz popisa glede diobe i dodjele iz 1938. te iz skice dodjele proizlazi da je tužiteljev prednik prilikom dodjele dobio nekretnine oznake 169 i 109 te da je prodavatelj IJ dobio nekretninu oznake broj 168 a prodavatelj NJ nekretninu oznake 167 i kako iz Kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 1941. (list spisa 17) proizlazi da je prodavatelj NJ. V prodao djedu tužitelja "particelu broj 167 u Brošćici" i kako iz priznanice od 8. rujna 1941. (list spisa 16) slijedi da je IJ pok. ĐJ "particelu broj 168" prodao AJT to nedvojbeno slijedi, a kraj iskaza saslušanih svjedoka, da je prednik tužitelja kako dodjelom, tako i kupoprodajom te dosjelošću stekao pravo vlasništva upravo prijepornih realnih dijelova čest. 469/1 k. o. [katastarska općina] koji su predmet ovog spora.

16. Što se pak tiče sadržaja posjedovnog lista broj 239 k. o. [katastarska općina] izmjere za čest. 770, na kojoj nekretnini je kao posjednik bio evidentiran prednik tužitelja ČJ pok. ĐJ, s pravom žalba tužitelja ističe kako se navedena činjenica ne može razmatrati na način kao što to čini prvostupanjski sud i to stoga što iz navedene isprava nedvojbeno proizlazi da je prednik tužitelja bio evidentiran kao posjednik na utuženim nekretninama što predstavlja dokaz u pravcu toga da je tužbena teza u cijelosti osnovana.

16.1. Okolnost što je sukladno odluci Državne geodetske uprave Klasa: 932-01/21- 01/31 Ur. broj: 541-03-01/1-21-3 od 19. veljače 2021. (list spisa 87) stavljeno izvan snage rješenje broj 06-575/1-1980 od 11. kolovoza 1980. kojim je potvrđen katastarski operat za katastarsku općinu [katastarska općina] s danom početka primjene 15. rujna 1980. i to zbog započinjanja produkcije Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra u Područnom uredu za katastar Šibenik Klasa: 932-01/16- 01/11, Ur. broj: 541-03/1-16-5 od 11. travnja 2016. također nije od utjecaja na činjenicu da bi se sadržaj posjedovnog lista broj 239 za k. o. [katastarska općina] izmjere razmatrao, ne kao javna isprava, nego kao isprava u smislu odredbe čl. 232. st. 1. ZPP tj. kao isprava na koju se tužitelj poziva za dokaz svojih navoda.

17. Konačno, a s obzirom na činjenicu da je tužitelj nasljednik VJ (Ivice-Ive) Petrovića prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-37/08 od 17. travnja 2008. i 9. srpnja 2008. to znači da je isti pošteni posjednik u skladu s odredbom čl. 160. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje ZVDSP) te kako iz provedenih dokaza nedvojbeno slijedi (prvenstveno iskaza saslušanih svjedoka HJ i BJ) da su tužitelj i njegovi prednici bili pošteni, mirni i istiniti posjednici predmetnih nekretnina to znači da je tužitelj posjedovanjem istih osobno i putem svojih pravnih prednika u periodu duljem od 40 godina koji teče od 1938., odnosno 1941., stekli pravo vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. i čl. 160. ZVDSP što je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava izraženom u odlukama Trgo (zahtjev broj 35298/2004), L (zahtjev broj 22768/2012) i Radomilja i dr. (zahtjev broj 37685/2010) protiv Republike Hrvatske da treba uračunati i vrijeme proteklo do 8. listopada 1991. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2776/2016-2 od 29. siječnja 2019. i dr.) te kako puko poricanje poštenja posjeda od strane tuženica nije dovoljno (odluka Vrhovnog suda poslovni broj Gž-3074/1977), kao i da sama činjenica upisa u zemljišne knjige ne utječe na poštenje posjednika i da znanje posjednika za zemljišnoknjižno stanje samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2426/1990-2 od 15. veljače 1991.) to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika nije stekao pravo vlasništva dosjelošću na prijepornim realnim dijelovima čest. 469/1 k. o. [katastarska općina].

18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

19. Također je po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

19.1. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj popisao trošak na ročištu 4. svibnja 2022. (list spisa 66) na način da je za svaku poduzetu radnju po punomoćniku iz redova odvjetnika zatražio iznos od 1.000,00 kuna + PDV, kao i trošak očevida te trošak sudskih pristojbi.

19.2. Nakon toga prvostupanjski sud je rješenjem od 21. lipnja 2022. (list spisa 74) preotvorio glavnu raspravu sukladno odredbi čl. 305. ZPP te je za daljnje radnje u postupku tužitelj popisao trošak na ročištu od 4. listopada 2023. na način da, pored popisanog troška na ročištu od 4. svibnja 2022., popisuje daljnji trošak u visini od 100 bodova s pripadajućim PDV-om za svaku poduzetu radnju po punomoćniku iz redova odvjetnika.

19.3. U svezi toga navesti je kako je Tbr. 52. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje Tarifa) propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

19.4. Vrijednost boda sukladno Tbr. 54 Tarife iznosi 2,00 eura.

19.5. U odnosu na popisani trošak na ročištu od 4. svibnja 2022. ovaj drugostupanjski sud nalazi da tužitelju, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP, pripada po 165,90 eura /1.250,00 kuna tj. 1.000,00 kuna + pripadajući PDV za sastav prijedloga za mirno rješenje spora i sastav tužbe te za pristup na ročišta 5. prosinca 2018., 11. lipnja 2018., 16. listopada 2019., 29. listopada 2020. i 4. svibnja 2022. te na očevid 8. ožujka 2019. što sveukupno iznosi 1.327,20 eura (uključujući i pripadajući PDV).

19.6. Nadalje, sukladno popisu troška na ročištu od 4. listopada 2023. tužitelju pripada po 100 bodova tj. 200,00 eura za sastav podneska od 7. veljače 2023. i pristupa na ročišta 30. studenoga 2022., 8. ožujka 2023. i 4. listopada 2023. sve s pripadajućim PDV-om tj. sveukupno 1.000,00 eura.

19.7. Dakle, tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika pripada ukupan iznos od 2.327,20 eura, kao i daljni trošak u visini od 437,99 eura i to na ime plaćene pristojbe na tužbu u visini od 400,00 kuna/53,09 eura (list spisa 20), plaćene pristojbe na presudu u visini od 53,09 eura (list spisa 118) te plaćenog predujma za očevid u visini od 2.500,00 kuna/331,81 euro (list spisa 20) tj. sveukupno 2.765,19 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan.

19.8. Što se tiče troška na ime sastava žalbe tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP već je samo predložio sudu da tuženice obveže da tužitelju naknade troškove žalbenog postupka ne konkretizirajući koliko bi navedeni trošak iznosio po određenim stavkama radi čega je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

Zadar,16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović