Poslovni broj: Pr-70/2023-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo, u pravnoj stvari tužitelja BTA Hrvatska d.o.o., Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 21, OIB: 47916293380, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stojan, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jašaragić, Mamut & Stojan d.o.o., Zagreb, protiv tuženika DŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zdravko Baburak, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženice, 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. siječnja 2020. između tužitelja i tuženice, a koji otkaz je sadržan u Izjavi o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 13. rujna 2023.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.515,90 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 15. prosinca 2023.

II Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 789,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja da izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. siječnja 2020. između tužitelja i tuženice, a koji otkaz je sadržan u Izjavi o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 13. rujna 2023. nije dopušten, te je postavio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.752,86 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate. U tužbi u bitnome navodi da se tuženica kao radnica nalazila u radnom odnosu kod tužitelja kao poslodavca na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2020., na radnom mjestu Kuhar II. te da je 13. rujna 2023. tuženica tužitelju otkazala Ugovor o radu Izjavom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu navodeći kako nastavak radnog odnosa s poslodavcem nije moguć jer je izabrana na radno mjesto kuhara kod drugog poslodavca pod povoljnijim uvjetima. Smatra da nije zakonit i dopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu tuženice jer da okolnost koju tuženica navodi u Izjavi o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, odnosno pronalazak novog zaposlenja, ne predstavlja ni osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa ni drugu osobito važnu činjenicu koja bi predstavljala opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu već da navedeni razlog očito predstavlja pokušaj tuženice da Izjavom o izvanrednom otkazu zaobiđe zakonske odredbe koje propisuju otkazni rok u slučaju redovitog otkaza ugovora o radu. Tužitelj navodi da je zbog nedopuštenog izvanrednog otkaza Ugovora o radu pretrpio štetu zbog neizvršavanja Ugovorom o radu preuzetih obveza tuženice. To iz razloga jer je tuženica bila dužna otkazati Ugovor o radu redovitim otkazom koji uključuje i otkazni rok, pa je za tužitelja nastala šteta zbog neizvršavanja preuzetih poslova iz područja rada tuženice te poremećaji u organizaciji rada i poslovnoj djelatnosti koje je isto uzrokovalo. Također, navodi da je pretrpio štetu i u vidu povećanih troškova zbog naloženog prekovremenog rada ostalim zaposlenicima tužitelja te stoga na temelju odredbe članka 116. stavak 3. Zakona o radu potražuje naknadu prouzročene štete.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela kako je točno da je dala tužitelju Izvanredni otkaz ugovora o radu za radno mjesto kuhar II. iz opravdanog razloga bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka jer je našla kvalitetniji posao u državnoj ustanovi Osnovnoj školi Nikole Hribara u Velikoj Gorici na kojem novom poslu tuženica ima daleko bolje uvijete rada, odnosno ima određeno radno vrijeme koje joj omogućuje slobodne vikende i nema noćnog rada, kao i teških fizičkih poslova. Navela je da kod tužitelja nije imala definirano radno vrijeme i morala je raditi i noćne smjene i na blagdane i kada je god pozovu, a uz tako nedefinirano radno vrijeme tuženica je obavljala i fizičke poslove koji su joj bili teški jer je žena, ali za što poslodavac nije mario. Kako je tuženica morala kod novog poslodavca početi raditi 19. rujna 2023. godine, to je osobito važan razlog za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu bez poštivanja otkaznog roka pa predlaže sudu da odbije tužbu u cijelosti kao neutemeljenu uz obvezu tužitelja da joj naknadi parnični trošak.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku Ugovora o radu od 1. siječnja 2020. (list 3 do 8 spisa), presliku Izvanrednog otkaza ugovora o radu od 13. rujna 2023. (list 9 spisa), Ugovor o radu sklopljen između tuženice DŽ i Osnovne škole Nikole Hribara u Velikoj Gorici od 19. rujna 2023. (list 15 spisa), Obračune isplaćene plaće (list 18 do 26 spisa), Potvrdu (list 29 spisa), te je saslušao tuženicu i svjedoke OŽ, UŽ, TŽ, KŽ, RŽ i HŽ, te izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vatroslavu Zovku.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten dok tužbeni zahtjev za naknadu štete nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. siječnja 2020. između tužitelja i tuženice, a koji otkaz je sadržan u Izjavi o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 13. rujna 2023. nedopušten kao i tužiteljev zahtjev da mu tuženica naknadi štetu koju je uzrokovala izvanrednim otkazom. Prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je tražio naknadu štete u iznosu od 1.752,86 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5.1. Preinakom tužbe od 15. prosinca 2023. tužitelj je tražio naknadu štete u iznosu od 2.305,66 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a sud je, u smislu odredbe članka 190. stavak 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od 15. prosinca 2023. cijenivši je svsishodnom za rješenje spora među strankama te je riješeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

5.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 8. svibnja 2024. tužitelj je tražio isplatu iznosa od 1.515,90 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, čime je, u smislu odredbe članka 193. ZPP djelomično povukao tužebeni zahtjev, a imajući u vidu da se tuženica nije u roku od petnaest dana očitovala o djelomičnom povlačenju tužbe, pri čemu nije ni tražila naknadu troška postupka za povučeni dio tužbe, to je sud, na temelju odredbe članka 193. stavak 2. ZPP odlučio kao u točki II izreke ovog rješenja.

6. Između stranka nije sporno da je tuženica bila radnica tužitelja na temelju ugovora o radu od 1. siječnja 2020., te da je 13. rujna 2023. dala izvanredni otkaz i da nije odradila otkazni rok.

7. Sporno je je li izvanredni otkaz bio dopušten te je li uslijed njega tužitelju nastala šteta u utuženom iznosu.

8. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocjenjivao jesu li razlozi za otkaz ugovora o radu navedeni u Izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 13. rujna 2023. opravdani u smislu odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o radu (“Narodne novine” broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023; dalje ZOR) te je li tužitelju nastala šteta uslijed izvanrednog otkaza ugovora o radu od strane tuženice zbog činjenice da tuženica nije odradila otkazni rok.

9. Na odlučne okolnosti sud je, osim uvida u presliku Ugovora o radu od 1. siječnja 2020. (list 3 do 8 spisa), presliku Izvanrednog otkaza ugovora o radu od 13. rujna 2023. (list 9 spisa), Ugovor o radu sklopljen između tuženice DŽ i Osnovne škole Nikole Hribara u Velikoj Gorici od 19. rujna 2023. (list 15 spisa), Obračune isplaćene plaće (list 18 do 26 spisa), Potvrdu (list 29 spisa), saslušao tuženicu i svjedoke OŽ, UŽ, TŽ, KŽ, RŽ i HŽ, te izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vatroslavu Zovku.

10. Uvidom u presliku Ugovora o radu od 1. siječnja 2020. (list 3 do 8 spisa), utvrđeno je da je odredbom članka 10.2. tog ugovora određeno da su ugovorne strane ovlaštene otkazati taj ugovor o radu u slučajevima, rokovima i po postupcima propisanima Zakonom o radu i internim propisima poslodavca.

10.1. Uvidom u presliku Izvanrednog otkaza ugovora o radu od 13. rujna 2023. (list 9 spisa) utvrđeno je da je u točki I tuženica navela kako daje izvanredni otkaz ugovora od radu od 1. siječnja 2020. s danom 25. siječnjem 2023. Budući da između stranaka nije sporno da je tuženica izvanredni otkaz tužitelju dala 13. rujna 2023. sud nije posebno cijenio što je u točki I izvanrednog otkaz tuženica navela datum 25. siječnja 2023. Dalje je utvrđeno da je tuženica u točki II Izvanrednog otkaza ugovora o radu navela da je 12. rujna 2023. obaviještena da je izabrana na radno mjesto kuhara kod drugog poslodavca. Kao razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tuženica je navela da je izabrana na radno mjesto u svojoj struci na neodređeno vrijeme pod povoljnijim uvjetima pa nastavak radnog odnosa nije više moguć kod tužitelja.

10.2. Uvidom u presliku Ugovora o radu sklopljenog između tuženice DŽ i Osnovne škole Nikole Hribara u Velikoj Gorici od 19. rujna 2023. (list 15 spisa) sud je utvrdio da je tuženica zasnovala radni odnos na radnom mjestu kuhara te da će započeti s radom 19. rujna 2023.

11. Saslušana na ročištu održanom 25. siječnja 2024., tuženica je iskazala kako je za natječaj za kuhara u školi oglas vidjela na stranici škole, negdje sredinom kolovoza, a to zna po tome što je tada bila na godišnjem odmoru, te je poslala prijavu, koja je u školu stigla otprilike nekih tjedan dana nakon slanja. Nakon toga, čekala je do poziva na razgovor nekoliko dana, to je sigurno bilo barem tjedan dana. Na razgovoru ju je Povjerenstvo pitalo o njezinim kvalifikacijama i radnom iskustvu i već na tom razgovoru su joj rekli da im je hitno da zaposle kuhara, jer ima fali ljudi zbog povećane potrebe u smislu osiguravanja kuhane prehrane za 1.100 učenika, kao i zbog odlaska jedne od kuharica u mirovinu. Na usmenom razgovoru, iza nje bilo je još pet do šest žena te su joj iz Povjerenstva rekli da će joj se javiti po provedenom razgovoru sa svim kandidatima. Nakon otprilike tjedan dana nakon razgovora, a to je moglo biti oko 12. rujna 2023. telefonski ju je kontaktirala tajnica škole, gđa UŽ te joj je rekla da je primljena na radno mjesto i da mora što žurnije doći i da ako ne dođe da će zaposliti nekog drugog, da ju eventualno može čekati tjedan dana. Navela je kako posebnu pisanu odluku o primitku na radno mjesto kuhara nije dobila, već je dobila Ugovor o radu i to onaj isti dan kada je i počela raditi, a to je bio 19. rujan 2023. Navela je kako se po završetku godišnjeg odmora i nakon što je poslala prijavu za novi posao u školi, vratila na rad kod tužitelja te da je šefici rekla da se prijavila za posao kod drugog poslodavca, ali da ne zna koji će biti ishod toga. Nakon toga, njezina šefica JŽ joj je rekla da o tome obavijesti TŽ, koja je food manager i KŽ, a ona je HR manager i da dogovori sa njima sastanak, a što je i učinila. Na tom sastanku rekla im je da bi s njima željela razgovarati o otkazu i otkaznom roku jer da više ne može izdržati na radu kod tužitelja. KŽ joj je rekla: „Da nek' se ne bode sa rogatima“ i da to ide na sud. Navela je kako joj je TŽ prethodno putem telefona rekla da je otkazni rok mjesec dana i da je to to, a kasnije je od nje dobila e-mail u kojem joj je rekla da je otkazni rok minimalno dva tjedna. Nakon toga, da je dala izvanredni otkaz. Navela je kako je taj sastanak sa gđom TŽ i KŽ bio odmah nakon što ju je tajnica škole, UŽ nazvala i rekla da je primljena, jer ih je htjela što prije obavijestiti i razdužiti se sa svojim stvarima. Navela je da razduženje nisu prihvatili niti su joj vratili sanitarnu knjižicu. Tuženica je navela kako kod novog poslodavca, a za razliku od prethodnog, radi od ponedjeljka do petka te ima slobodne vikende i blagdane, da je Božić provela kod kuće sa svojom obitelji, da kod novog poslodavca ne radi od 4 ujutro do 1-2 iza ponoći niti prekovremene ili noćni rad, a što je bilo slučaj kod prethodnog poslodavca te navodi kako kod novog poslodavca radi u smjenama, ali da joj jutarnja smjena započinje u 5,30 i traje do 13,30 sati, a kada je u popodnevnoj smjeni da radi od 11,30 do 19,30 sati. Vezano uz visinu plaće tuženica je navela kako su kuhari NŽ, ŽŽ i ŠŽ bili „rangirani“ više u odnosu na nju po pitanju visine plaće, zato što su NŽ i ŽŽ voditelji smjene, a ŠŽ taj status ima po starom kolektivnom ugovoru. Na poseban upit punomoćnika tuženice, tuženica je navela kako GŽ radi kao kuhar te je u razdoblju kada su dostavljene obračunske liste plaća, radila kod tužitelja, ali u drugom restoranu, dakle ne u restoranu u kojem je radila tužena. Navela je da su FŽ, VŽ i CŽ zaposleni na radnom mjestu pomoćnih kuhara. VŽ radi zajedno sa GŽ u drugom restoranu. Tuženica je navela kako je, u vrijeme dok je ona radila kod tužitelja, bila uobičajena praksa da su kod tužitelja dolazili raditi studenti i učenici preko ljeta kao ispomoć, zbog povećanog broja putnika u zračnoj luci. Tuženica je ujedno navela da jedna od studentica po njezinim saznanjima još uvijek radi kod tužitelja kao pomoćni kuhar. Radi se o ČŽ. Dalje je tuženica navela kako je zbog potrebe redovnog obavljanja posla kod tužitelja bilo moguće da pomoćni kuhar ukoliko zna raditi, po potrebi zamjeni kuhara. Tjedni fond sati kod tužitelja je bio 40 sati, a mjesečni 160 sati i dva dana u tjednu slobodna, a u taj fond sati nisu uključeni prekovremeni sati i noćni rad. Navela je kako ne može točno reći i izračunati kolika je njena „gola plaća“ bila kod tužitelja, jer je uvijek imala i prekovremene i subote i nedjelje te blagdane, ali da je prema vrijednosti boda koji je vrijedio za njezino radno mjesto, njezina plaća bez prekovremenih i bez noćnog rada iznosila oko 5.500,00 kuna, odnosno oko 730,00 EUR-a.

12. Saslušan na ročištu održanom 25 siječnja 2024. svjedok OŽ iskazao da se natječaj za radno mjesto na kojem je zaposlena tuženica, proveo kao i svaki drugi natječaj, odnosno, bio je raspisan natječaj, kandidati su podnijeli svoje prijave i dokumentaciju, nakon čega su obavili razgovor sa Komisijom, koja je sastavljena od tri djelatnika škole. Detalja predmetnog natječaja se ne sjeća niti kada je predmetni natječaj objavljen jer je natječaj vodila tajnica škole UŽ.

13. Saslušana na ročištu održanom 25. siječnja 2024. svjedokinja UŽ iskazala je da je bila u Povjerenstvu koje je provodilo predmetni natječaj, ali da se ne može sjetiti točnog datuma kada je raspisani predmetni natječaj. Moglo se raditi o kraju kolovoza ili početku rujna. Oglas je bio objavljen na web stranici škole kao i na oglasnoj ploči škole i na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Rok za prijavu je bio osam dana. Procedura kod provedbe natječaja bila je takva da se, nakon što su pristigle prijave i po isteku roka za primitak prijava, sastalo Povjerenstvo od tri člana te su se otvarale prijave i provjeravala natječajna dokumentacija i nakon što se utvrdilo koji kandidati zadovoljavaju uvjete natječaja, te kandidate se zvalo na usmeni razgovor pred Povjerenstvom. Navela je kako je barem četiri kandidata ispunjavalo uvjete natječaja, a glavni uvjet je bio da osoba ima završen smjer kuhar jer im je u školi trebao kuhar. U natječaju nije bilo navedeno da je potrebno žurno odabrati kandidata, ali zapravo je školi bilo žurno i bitno da što prije odabere kuhara i provede natječaj i to zbog provedbe odluke Vlade o uvođenju školske prehrane u sve škole. Škola je krenula u provedbu odluke Vlade nakon što je odluka objavljena u Narodnim novinama i na stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja, s time da je bilo propisano da se odluka Vlade u školama provede najkasnije od 1. siječnja 2023. Navela je kako se radi o školi sa preko 1.400 učenika i da suočeni s odlukom Vlade u tom trenutku nisu imali dovoljni broj kuhara te su od Ministarstva zatražili suglasnost za zapošljavanje kuhara, pogotovo što im je jedna kuharica u tom razdoblju otišla u mirovinu. Navela je kako se nakon provođenja razgovora s kandidatima napravila rang lista po bodovima kandidata i koja rang lista se dostavila ravnatelju škole, koji je od Školskog odbora tražio suglasnost za zapošljavanje, s time da je u školi običaj da se zapošljava osoba koja na natječaju ostvari najviši broj bodova, koji utvrđuje Povjerenstvo. Nakon što Školski odbor da svoju suglasnost, škola obavještava kandidate. Tako je obaviještena i tuženica. Također je navela kako po proteku roka od osam dana za prijavu na natječaj, obično pričeka još nekih desetak dana prije nego saziva Povjerenstvo radi otvaranja prijava. To radi iz razloga što pošta i pošiljke često znaju kasniti. Tako je napravila i kod konkretnog natječaja, odnosno po isteku roka od osam dana, sačekala je još nekih desetak dana prije nego je sazvala Povjerenstvo radi otvaranja prijava i rangiranja kandidata. Ne može se točno vremenski odrediti koliko je ta cjelokupna procedura trajala, ali trajala je neko vrijeme, s time da kada ona dobije odluku Školskog odbora o izboru kandidata, u pravilu odmah idući dan obavještava kandidate. Ne može točno reći koliko traje cjelokupni postupak u jednom natječaju, ali traje sigurno oko mjesec dana jer moraju proći rokovi za prijavu kandidata, mora se sastati Povjerenstvo, zatim i Školski odbor, čeka se na dostavu, tako da taj rok nije nikad ispod mjesec dana. Navela je da su tuženicu, kada su je obavještavali da je primljena na radno mjesto kuharice, obavijestili o tome da im je kuhar jako bitan i da je bitno da čim prije počne s poslom, a radi provedbe odluke Vlade te da joj je rekla da ukoliko ona neće moći stupiti na radno mjesto i započeti s radom na dan koji odredi škola, da će zvati druge kandidatkinje koje su također ispunile uvjete natječaja. Ne sjeća se točno koji je to dan bio, ali čini joj se da je bio 19. rujna 2023., a škola je tako odlučila jer više nisu mogli organizirati prehranu učenika sa samo dvije kuharice koje su tada bile zaposlene u školi. Navela je da je tuženica je još uvijek zaposlena u školi na radnom mjestu kuharice.

14. Saslušana na ročištu održanom 27. veljače 2024. svjedokinja TŽ iskazala je da je tuženica, prije otprilike pet mjeseci, negdje u ljetu najavila otkaz kadrovskoj službi te je kadrovska služba obavijestila svjedokinju i KŽ o tome i one su organizirale sastanak sa tuženicom na kojem je tuženica rekla da daje „momentalni“ otkaz i da se sutra više neće pojaviti na poslu. Tuženicu su upozorile na potrebu odrađivanja otkaznog roka, kako je to propisano Zakonom i potrebama ugostiteljskog posla, ali ona je i nadalje inzistirala da se neće pojaviti na poslu i da neće odrađivati otkazni rok. Daljnji tijek razgovora više je vodila gđa KŽ dok se ona povukla, pri čemu je smatrala da bi trebalo radni odnos završiti korektno, sa strane poslodavca i sa strane djelatnika. Navela je da ne zna tko je inicirao sastanak jer je nju na sastanak pozvala gđa KŽ i rekla da je tuženica najavila davanje otkaza. Nakon tog sastanka, tuženica se više nije pojavila na poslu i najavila je sudski postupak. Tuženica je bila raspoređena na radno mjesto kuhara u restoranu Spread Zračne luke dr. Franje Tuđmana u departure zone. Što se tiče organizacije same firme tužitelja BTA Hrvatska d.o.o., navela je da firma u sklopu Zračne luke dr. Franje Tuđmana ima restoran Spread, 2 kafića, kantinu za cjelokupno osoblje Zračne luke, ne samo za zaposlenike tvrtke BTA, a u sklopu stare Zračne luke Pleso imaju in-flight kitchen-kuhinju, gdje se zapravo proizvodi, odnosno kuha sva hrana koja se tada distribuira, između ostalih i u restoran Spread. Što se tiče samog restorana Spread u kojem je bila raspoređena na rad tuženica, u tom restoranu hrana se ne priprema od početka već se unaprijed pretpripremljena hrana, na primjer zamrznute pizze, hamburgeri i slično, dovršava za završni proizvod, koji onda kupci u tom restoranu mogu kupiti. Navela je da u restoranu u smjeni obično radi troje do četvero ljudi, ali da se ne može izjasniti koliko točno ljudi je prema politici firme raspoređeno, jer o tome ima podatke gđa KŽ koja se bavi tim dijelom posla kao Kadrovska služba. U vrijeme kada je tuženica dala otkaz, ona je bila nadređena tuženici, ali ispod nje je bila još i JŽ, koja je bila voditeljica restorana Spread i koja je bila neposredno nadređena tuženici. Nakon što je tuženica dala izvanredni otkaz, sjeća se da su u restoranu Spread imali problema sa organizacijom rada, jer su morali dati oglas za nove djelatnike i dok su čekali da se taj natječaj provede, kolegica JŽ je jedva slagala smjene, jer nije bilo dovoljno ljudi te da je ona zvala voditelja u in-flight kitchen, da li postoji netko iz in-flighta, koga bi mogao poslati na ispomoć u restoran Spread na nekih mjesec dana, dok se ne provede natječaj, a s obzirom da je bila sezona i bilo je puno posla. Što se tiče organizacije rada u samom restoranu Spread, navela je da je tamo svaki djelatnik raspoređen na pripremu određenog jela koje se za taj dan treba pripremiti, a s obzirom na podatke o broju putnika na letovima, odnosno, primjerice jedan djelatnik je raspoređen za pečenje pizze, jedan za hamburgere, grill ili što se već taj dan priprema. Tako da svaki djelatnik ima svoje zaduženje. Što se tiče ukupnog broja zaposlenih u firmi, pa tako i u samom restoranu Spread, navela je da on ne ovisi o sezoni već firma ima tijekom cijele godine zaposlen određen broj ljudi koji su raspoređeni na svoje radne jedinice i kada se pojavi potreba za zamjenom, npr. zbog dugotrajnog bolovanja ili otkaza, traže dopuštenje za prijem novog zaposlenog putem nekog privremenog ugovora, često su to studenti. Na pitanje punomoćnika tuženice, koga su zaposlili na radno mjesto tuženice, svjedokinja je odgovorila da ona ne zna ime i prezime te osobe, da to može znati gđa KŽ, a da ona samo zna da su nakon toga zaposlili dosta osoblja jer je zbog prirode ugostiteljskog posla velika oscilacija ljudi. Na upit punomoćnika tuženice, je li za tuženicu, a nakon što je dala otkaz osigurana zamjena i koga su poslali na zamjenu, svjedokinja je odgovorila da in-flight nije imao koga poslati te da je voditeljica restorana JŽ organizirala rad na način da je uvela međusmjenu i u međusmjeni rasporedila jednu osobu na radno mjesto tuženice, a ta osoba je bila kuhar. Pojasnila je da je organizacija rada u restoranu Spread bila takva da je svaki djelatnik bio raspoređen na svoje zaduženje, ali prema potrebama za taj dan. Tako da ako je netko prethodni dan bio na odjelu za pečenje pizze, ne znači da je idući dan bio tamo već to ovisi o tome na koji dio, tj. odjel ga je poslala voditeljica JŽ. Svjedokinja je navela da zapošljavaju studente na radno mjesto kuhara, ali da se ne može sjetiti je li student na radnom mjestu kuhara bio zaposlen u tom razdoblju kad je tuženica dala otkaz. Na upit punomoćnika tuženice koji su od zaposlenika navedenih u tužiteljevu podnesku od 15. prosinca 2023. radili u restoranu Spread na radnom mjestu kuhara nakon što je tuženica dala otkaz, dakle u rujnu i listopadu 2023., svjedokinja je odgovorila da je NŽ radio kao kuhar u restoranu Spread, ŽŽ kao kuhar u restoranu Spread, LŽ radio u Spreadu kao kuhar, FŽ je radila za kasom u restoranu Spread, dok se za VŽ, BŽ, GŽ i HŽ nije mogla točno sjetiti na kojem radnom mjestu i u kojem periodu su radile te da podatke o tome na kojem su točno radnom mjestu i u kojem razdoblju radili zaposlenici na koje se odnosi pitanje punomoćnika tuženice, ima gospođa KŽ, koja je voditeljica Kadrovske službe i za svakog djelatnika ima ugovor i njegovu funkciju. Na pitanje punomoćnika tuženice je li EŽ u vrijeme kad je tuženica dala otkaz radila u restoranu Spread i na kojem radnom mjestu, svjedokinja je navela kako se toga ne sjeća, jednako kao što se i ne sjeća za CŽ.

15. Saslušana na ročištu održanom 27. veljače 2024. svjedokinja KŽ iskazala je da kod tužitelja radi na radnom mjestu voditelja Ljudskih potencijala, a na tom radnom mjestu je radila i kada je tuženica dala otkaz. Vezano uz okolnosti izvanrednog otkaza koji je dala tuženica, navela je da je tuženica jedan dan u rujnu, a ne sjeća se točnog datuma, nazvala da će doći u Zračnu luku te je tom prilikom svjedokinji TŽ uručila pisani otkaz. Ne može se sjetiti da li je tome bila prisutna i neposredno nadređena tuženici – JŽ. Porazgovarala je s tuženicom i ukazala joj da je potrebno odraditi otkazni rok barem dva tjedna, jer se i poslodavac treba organizirati, s obzirom na njen otkaz te joj je rekla da smatra kako pronalazak novog posla nije razlog za izvanredni otkaz. Nakon toga, tuženica je napustila firmu i više nije dolazila na posao. Nakon toga poslali su joj e-mail u kojem su ju upozorili na potrebu odrađivanja otkaznog roka, ali ona se na to oglušila te su oni papirološki učinili prestanak radnog odnosa. Navela je da je, nakon što je tuženica dala otkaz bez odrađivanja otkaznog roka, u restoranu Spread u kojem je tuženica radila, uvedena preorganizacija rada na način da je voditeljica tog restorana JŽ angažirala druge djelatnike da dodatno rade, da se pokrije sav promet u restoranu. Pritom da su tražili iz centralne kuhinje na staroj Zračnoj luci Pleso, ispomoć, i da je jedna kolegica došla na jedno kratko vrijeme, dok su svi ostali zaposlenici restorana Spread bili preraspodijeljeni da pokriju manjak radnika. Navela je da je kod tužitelja uobičajeno da se u takvim izvanrednim situacijama kada netko na primjer ode na neko planirano izvanredno bolovanje ili slično, drugi zaposlenici tužitelja prerasporede, ali da se još nikada nije dogodilo da netko ovako da izvanredni otkaz bez odrađivanja otkaznog roka dok su se druge izvanredne situacije događale. Na upit suda, je li se u takvim izvanrednim situacijama ostale zaposlenike tužitelja raspoređivalo na redovan ili prekovremeni rad, svjedokinja je odgovorila da to ovisi o voditelju svake jedinice i potrebama posla, a da su njoj kao odgovornoj osobi za evidenciju radnog vremena, voditelji u takvim situacijama, pa i ovoj situaciji uzrokovanoj izvanrednim otkazom tuženice, najavljivali potrebu za prekovremenim radom. Svjedokinja je navela kako postoje evidencije radnog vremena i za to razdoblje rujna i listopada 2023., nakon što je tuženica dala otkaz. Svjedokinja je navela kako trenutno, odnosno „iz glave“ ne raspolaže podatkom o tome koliki je bio tuženičin tjedni i mjesečni fond sati za razdoblje rujna i listopada 2023., ali da o tome svakako postoje pisani dokumenti koje vodi tužitelj. Na poseban upit suda, svjedokinja je navela kako je tužitelj zbog tuženičinog otkaza kao i zbog produljenja sezone i povećanja obujma posla trebao zaposliti i nove zaposlenike. Na upit punomoćnice tužitelja, je li u situacijama kada se pojavi potreba za prekovremenim radom, a kao što je to bilo u konkretnom slučaju zbog otkaza tuženice, nužno da konkretno kuhara mijenja drugi kuhar ili ga može zamijeniti i pomoćni kuhar, svjedokinja je o navela da svakako kuhara, pa tako i tuženu u tom slučaju može zamijeniti pomoćni kuhar, jer se ne radi o klasičnom restoranu, već o restoranu brze hrane, koja ne zahtjeva posebnu pripremu. Svjedokinja je pojasnila da postoje situacije da je netko raspoređen na radno mjesto pomoćnog kuhara, jer npr. nema kvalifikaciju, ali zna raditi posao, međutim, zbog Pravilnika o sistematizaciji, mora biti raspoređen na mjesto pomoćnog kuhara iako zna raditi poslove kuhara, budući da je Pravilnik obvezan uz formalno obrazovanje. Na pitanje punomoćnika tuženice, tko je i kada zaposlen na radno mjesto tužene nakon što je ona dala otkaz, svjedokinja je odgovorila da na to pitanje ne može odgovoriti, ali da o tome postoji pisana dokumentacija kod tužitelja. Također je navela da je u sezoni uobičajen prekovremeni rad kod tužitelja, jer je tužitelj vezan redom letenja i radom u Zračnoj luci dr. Franjo Tuđman te se ne može dogoditi da tužitelj i njegove jedinice prestanu s radom prije nego što i zadnji putnik zapusti zračnu luku. Također, uobičajeno je da se organiziraju i zamjene za djelatnike koji koriste godišnji odmor na način da drugi djelatnici odrade prekovremeno i pokriju taj nedostatak radnika te da je uobičajeno da tužitelj tijekom cijele godine zapošljava i studente. Na pitanje punomoćnika tuženice, da li to onda znači da tijekom cijele godine kod tužitelja postoji prekovremeni rad, svjedokinja je odgovorila da određena doza prekovremenog rada uvijek postoji. Na pitanje punomoćnika tuženice, da li se u situaciji kada pomoćni radnik obavlja poslove kuhara, tom pomoćnom radniku obračunava i plaća kuhara, svjedokinja je navela da mu se ne obračunava plaća kuhara jer da pomoćni radnik samo „uskače“ kada se pojavi za to potreba, a ne radi kontinuirano cijeli mjesec na poslovima kuhara. Svjedokinja je navela da zna da su stalni kuhari u restoranu Spread, pa tako i u razdoblju rujan/listopad 2023. NŽ, AŽ, EŽ i HŽ, dok za LŽ, BŽ, GŽ, VŽ ne zna jesu li u razdoblju rujan/listopad 2023. bili raspoređeni u restoran Spread, ali zna da su bili kuhari, odnosno VŽ je bila pomoćni kuhar kao i FŽ. Što se tiče CŽ, svjedokinja je navela kako je on zaposlen na radnom mjestu kuhara juniora, tj. pripravnika u restoranu Spread jer mu je to prvo zaposlenje nakon završene škole. Svjedokinja je navela kako se točni podaci o tome koji radnici i na koja radna mjesta su raspoređeni kod tužitelja sada, a tako i u razdoblju rujan/listopad 2023. vode kod tužitelja u Evidencijama.

16. Saslušan na ročištu održanom 5. prosinca 2024. svjedok RŽ iskazao je kako je kod tužitelja bio zaposlen od 18. ožujka 2023. do 6. rujna 2023. kada je dao otkaz. Naveo je da su uvjeti rada bili takvi da je kod tužitelja bilo premalo radnika, da su stalno radili prekovremeno, da se često događalo da kada bi došli u popodnevnu smjenu da su radili od 14,00 sati popodne do 1,00 ili 2,00 sata u noći odnosno do kada je poletio zadnji zrakoplov te je zbog takve situacije i dao otkaz. Naveo je da kada bi netko od djelatnika bio bolestan tada bi na pomoć dobili kolegu iz kantine, ali to je bilo rjeđe već je uobičajeno bilo da rade s radnikom manje i u tom slučaju bi netko od radnika uvijek u tom tjednu radio dan više nego što bi trebao inače. Nema saznanja o tome jesu li drugi djelatnici dali otkaz tužitelju prije nego što sam to učinio on. Naveo je da su zapravo svi radili više od 40 sati tjedno s time da im se na plaći ništa posebno nije primjećivalo da rade više od 40 sati tjedno. On je bio zaposlen na radnom mjestu pomoćnog kuhara kod tužitelja, ali je zapravo radio sve poslove kao glavni kuhar te mu je plaća po ugovoru iznosila oko 900,00 eura dok mu je s tim prekovremenim satima iznosila oko 950,00 eura. Na mjestu "Spread" su smjene bile organizirane kao jutarnja od 4,00 ili 5,00 sati ujutro, međusmjena od 10,00 do 18,00 sati ili od 12,00 do 20,00 sati te je popodnevna smjena od 14,00 ili od 15,00 sati s time da ako je bilo posla ljudi iz jutarnje smjene ostajali su i po sat vremena duže jer nije bilo dovoljno radnika. Poslovi koje je on obavljao kod tužitelja, a i poslovi koje je obavljala tuženica nisu svaki dan bili isti poslovi već je to ovisilo u koju smo smjenu bili raspoređeni tako npr. radnici koji su bili u jutarnjoj smjeni taj dan su pekli peciva i pekarske proizvode te radili pripremu za cijeli taj dan, dok su u međusmjeni ili popodnevnoj smjeni radnici radili po narudžbama ili dopunu ponude. Naveo je da je bilo situacija kada je netko od djelatnika izostao s posla te su tada zvali šeficu JŽ koja bi onda organizirala zamjenu ili ako ne bi mogla naći zamjenu došla bi ona, međutim to je uzrokovalo kašnjenje u poslu od barem pola sata. Zamjene su se organizirale na način da je šefica zvala ostale djelatnike i to one koji su na taj dan bili slobodni ili one koji su trebali na posao doći u druge smjene. Ponekad je šefica uspjela organizirati da im pripomoć dođe netko od djelatnika iz kantine. Situacija kod tužitelja bila takva da je bilo jako puno posla, a bio je manjak radnika pa su i neki radnici dolazili na posao i kad su bili bolesni jer nije imao tko odraditi posao. Posao koji je obavljala tužena u kuhinji bio uobičajen kuhinjski posao, a uključivao je ponekad i nošenje velikih tereta. On je dao otkaz tužitelju i to zbog manjka ljudi i stalnog prekovremenog rad ate je naveo da je odradio otkazni rok u trajanju od tjedan dana kako mu je bilo određeno ugovorom o radu.

17. Saslušana na ročištu održanom 5. prosinca 2024. svjedokinja HŽ iskazala je da je kod tužitelja bila zaposlena od 27. veljače 2023. do 8. studenog 2023. nakon čega je dala otkaz i zaposlila se kod drugog poslodavca. Otišla je od tužitelja kod poslodavca koji joj je ponudio bolje radne uvjete odnosno da više ne treba raditi vikendima i blagdanima te normalne smjene. Navela je da pod pojmom "normalne smjene" podrazumijeva smjene od 8 sati, a kod tužitelja je često, posebno u popodnevnoj smjeni, radila dulje od 8 sati jer je popodnevna smjena započinjala u 14,00 sati te je nekad trajala do 22,00 sata, a nekad i iza ponoći ovisno o tome kada je poletio zadnji zrakoplov. Navela je da je kod tužitelja na mjesečnoj bazi radila prekovremeno oko 20 sati te da kada u njezinoj smjeni nije bilo nekog radnika, poslali su im ili zamjenu iz kantine ili su zvali radnika koji je taj dan koristio slobodan dan. Na pitanje suda navela je, da nakon što je tuženica dala otkaz, njezin dio posla odnosno manjak nje kao radnika nadoknadio se na način da se njezin posao rasporedio na njih preostale radnike, a tek nakon nekog vremena, barem mjesec dana nakon toga je tužitelj počeo tražiti nove radnike kao zamjenu. Navela je kako je dala redovni otkaz ugovora o radu te je odradila i otkazni rok u trajanju od 2 tjedna, a o trajanju otkaznog roka dogovorila se s poslodavcem.

18. Iskaz tuženice sud je prihvatio u dijelu u kojem je iskazala da se javila na natječaj u školi te da ju je 12. rujna 2023. kontaktirala UŽ i rekla joj da je primljena te da je potrebno da što prije počne raditi u školi, a ako ona ne može da će uzeti nekog drugog tko je isto zadovoljio na natječaju budući da je u tom dijelu iskaz tuženice suglasan s iskazom svjedokinje UŽ. Sud je prihvatio i dio iskaza tuženice u kojem je navela da joj je UŽ rekla da ju eventualno može čekati tjedan dana jer to odgovara vremenu kada je tuženica počela raditi kod novog poslodavca te je u tom dijelu njezin iskaz suglasan iskazu svjedokinje UŽ koja je iskazala da je škola za početak rada tuženice odredila dan 19. rujna 2023., a što proizlazi i iz Ugovora o radu od 19. rujna 2023.

18.1. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje UŽ posebno u dijelu u kojem je svjedokinja iskazala da su, tuženicu, kada su je obavještavali da je primljena na radno mjesto kuharice, obavijestili o tome da im je kuhar jako bitan i da je bitno da čim prije počne s poslom na dan koji odredi škola, te da misli kako je taj dan kada je tuženica trebala započeti s radom bio 19. rujna 2023., a u kojem dijelu je njezin iskaz suglasan sa iskazom tuženice te Ugovorom o radu od 19. rujna 2023. između tuženice i Osnovne škole Nikole Hribara (list 15 spisa).

18.2. Kao vjerodostojan sud je prihvatio i iskaz svjedokinja TŽ i KŽ posebno u dijelu u kojem su iskazivale da su s tuženicom održale sastanak i da su ju upozorile na potrebu odrađivanja otkaznog roka jer u tom dijelu njihov iskaz logičan i životan, osobito imajući u vidu da je i sama tuženica iskazala da je izvanredni otkaz dala nakon što je upozorena na potrebnu odrađivanja otkaznog roka.

18.3. Iskaz svjedokinje KŽ sud je prihvatio u dijelu u kojem je svjedokinja navela da je u sezoni uobičajen prekovremeni rad kod tužitelja, da je uobičajeno da se organiziraju i zamjene za djelatnike koji koriste godišnji odmor na način da drugi djelatnici odrade prekovremeno i pokriju taj nedostatak radnika, te da je uobičajeno da tužitelj tijekom cijele godine zapošljava i studente, te da određena doza prekovremenog rada uvijek postoji.

18.4. Iskaz svjedoka RŽ sud je prihvatio u cijelosti, posebno u dijelu u kojem je svjedok iskazao da je kod tužitelja, i prije nego što je tuženica dala otkaz, bilo uobičajeno da se radi prekovremeno, a s obzirom na manjak radnika i povećani opseg posla tijekom sezone kao i u dijelu da su na radnom mjestu "Spread", a na kojem je radila i tuženica smjene bile organizirane kao jutarnja od 4,00 ili 5,00 sati ujutro, međusmjena od 10,00 do 18,00 sati ili od 12,00 do 20,00 sati te je popodnevna smjena od 14,00 ili od 15,00 sati s time da ako je bilo posla ljudi iz jutarnje smjene ostajali su i po sat vremena duže jer nije bilo dovoljno radnika. U tom dijelu njegov iskaz suglasan je s iskazom tuženice i svjedokinje HŽ.

18.5. Iskaz svjedokinje HŽ sud je prihvatio u cijelosti kao vjerodostojan budući da je u suglasnosti s iskazom svjedoka RŽ i tuženice kao i svjedokinje KŽ u dijelu koji se odnosi na odlučnu činjenicu da je kod tužitelja uobičajeno da se u situacijama kada netko od radnika izostane ili ode na bolovanje, drugi zaposlenici tužitelja prerasporede.

18.6. Iskaz svjedoka OŽ sud nije posebno cijenio jer svjedok nije imao neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama.

18.7. Iskaz svjedokinje TŽ sud nije prihvatio u dijelu u kojem je iskazala da je tužitelj, nakon što je tuženica dala otkaz morao dati oglas za nove djelatnike i da je, dok su čekali da se taj natječaj provede kolegica JŽ jedva slagala smjene, a s obzirom da je bila sezona i bilo je puno posla budući da je u tom dijelu njezin iskaz protivan iskazu svjedoka KŽ, RŽ i HŽ koji su suglasno iskazali da je kod tužitelja, i prije nego što je tuženica dala otkaz, bilo uobičajeno da se radi prekovremeno. Osim toga, u tom dijelu njezin iskaz nije potkrijepljen dokazom o tome da je tužitelj, odmah nakon što je tuženica dala otkaz objavio natječaj za popunjavanje njezinog radnog mjesta dok iz iskaza svjedokinje HŽ proizlazi da je tužitelj tek mjesec dana nakon što je tuženica dala otkaz počeo tražiti radnike za zamjenu.

19. Odredbom članka 116. stavkom 1. ZRR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (stavak 2.). Stranka ugovora o radu koja, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, izvanredno otkaže ugovor o radu, ima pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza (stavak 3.).

19.1. Dakle, izvanredni otkaz predstavlja vrstu otkazivanja ugovora u radu kada ni poslodavac ni radnik nemaju obvezu poštovati otkazni rok, ali moraju dokazati opravdani razlog za otkaz. Najčešći razlozi za izvanredni otkaz su slučajevi teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge važne činjenice, uz uvažanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, te kada nastavak radnog odnosa nije moguć. Poslodavac i zaposlenik u slučaju otkaza moraju dokazati postojanje opravdanog razloga, dok se otkaz može dati u roku 15 dana od dana saznanja činjenice na kojoj se otkaz temelji. U smislu odredbe članka 116. ZR, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz.

19.2. Opravdani razlozi za izvanredni otkaz radnika su neisplata plaće od strane poslodavca, teška povreda obveza iz ugovora o radu ili ozbiljna situacija koja onemogućava nastavak radnog odnosa.

20. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka i dovodeći ih u vezu s relevantnim odredbama materijalnog prava sud je zaključio je da Izvanredni otkaz ugovora o radu od 13. rujna 2023. nije bio dopušten jer tuženica nije dokazala postojanje razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu.

21. Iz sadržaja preslike Izvanrednog otkaza ugovora o radu od 13. rujna 2023. (list 9 spisa) proizlazi da je tuženica kao razlog izvanrednog otkaza ugovora o radu navela da je izabrana na radno mjesto kuhara kod drugog poslodavca na neodređeno vrijeme pod povoljnijim uvjetima čime nastavak radnog odnosa nije više moguć kod tužitelja. Međutim, pronalazak novog posla sam po sebi nije opravdan razlog za davanje izvanrednog otkaza već je tuženica morala dokazati opravdani razlog za takvo postupanje. Naime, budući da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je prekovremeni rad kod tužitelja bio uobičajen i čest, i to u vrijeme kada je tuženica radila kod tužitelja, a i nakon toga, a što proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka RŽ i HŽ te svjedokinje KŽ, imajući u vidu da tuženica ni ne spori da je učestalo radila prekovremeno kod tužitelja, prema ocjeni suda, tuženica, u trenutku kada je našla novo zaposlenje ne može s uspjehom isticati da bolji radni uvjeti kod novog poslodavca i činjenica da ne mora raditi prekovremeno, predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

22. Osim toga, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženica od obavijesti novog poslodavca da je primljena na posao, 12. rujna 2023. do početka rada kod ovog poslodavca 19. rujna 2023. imala tjedan dana u kojima je mogla odraditi otkazni rok.

22.1. Naime, prema odredbi članka 122. stavak 7. ZR ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog.

22.2. Iz navedenog slijedi da u opravdanim slučajevima, iz osobito važnog razloga otkazni rok može biti i kraći od zakonom propisanog.

22.3. Iz spisa proizlazi da je tuženica kod tužitelja bila u neprekidnom radnom odnosu od 1. siječnja 2020. do 13. rujna 2023., a što stranke ni ne spore pa bi odredbom članka 122. stavak 1. točka 3. ZR propisani otkazni rok za tuženicu u slučaju redovitog otkaza bio najmanje mjesec dana i dva tjedna, a imajući u vidu da je tuženica kod tužitelja bila u radnom odnosu dulje od dvije godine.

23. Međutim, u konkretnom slučaju tuženica nije dokazala da je pokušala tražiti smanjenje trajanja otkaznog roka, niti je kod izvanrednog otkazivanja ugovora o radu navela da je uvjet za zasnivanje novog radnog odnosa otpočinjanje s radom kod novog poslodavca odmah ili u roku koji je prekratak da bi uspjela odraditi otkazni rok kod tužitelja, odnosno da je zaposlenje kod novog poslodavca jedinstvena prilika za nju. Tuženica se u razlozima za izvanredni otkaz nije pozvala ni na jednu od tih okolnosti čime je na sebe preuzela rizik ove tužbe.

24. Ocjenom iskaza tuženice te svjedokinja TŽ i KŽ sud je utvrdio da je tuženica 12. rujna 2023., odmah nakon što ju je tajnica škole UŽ obavijestila da je dobila posao u školi, sastala sa svjedokinjama TŽ i KŽ kako bi ih o tome obavijestila i koje su ju upozorile na potrebu odrađivanja otkaznog roka kod tužitelja, na što je tuženica dala izvanredni otkaz.

25. Sud nije prihvatio iskaz tuženice u dijelu u kojem je iskazala kako je šefici JŽ prethodno rekla da se prijavila za posao kod drugog poslodavca, te da je na sastanku s TŽ i KŽ željela razgovarati o otkazu i otkaznom roku jer da više ne može izdržati na radu kod tužitelja jer je u tom dijelu njezin iskaz proturječan sam sebi budući da je nakon toga tuženica iskazala kako je odmah nakon što ju je UŽ nazvala i rekla joj da je primljena htjela tužitelja što prije obavijestiti i razdužiti se sa svojim stvarima. Iz navedenog postupanja tuženice razvidno je da uopće nije imala namjeru odraditi otkazni rok kod tužitelja.

26. Također, ocjenom iskaza tuženice te svjedokinje UŽ sud je utvrdio da je UŽ **.**.2023. obavijestila tuženicu da je primljena u školu na radno mjesto kuhara i da ju može eventualno pričekati da započne s radom tjedan dana. Uvidom u Ugovor o radu kojeg je tuženica zaključila sa novim poslodavcem utvrđeno je da je tuženica započela rad kod novog poslodavca 19. rujna 29023., dakle točno tjedan dana nakon što joj je novi poslodavac rekao da ju može pričekati tjedan dana.

27. Imajući u vidu navedeno, sud je utvrdio kako tuženica nije morala odmah po obavijesti da je primljena kod novog poslodavca otpočeti s radom, već joj je novi poslodavac dao rok od tjedan dana prije početka rada pa je tuženica, prema ocjeni ovog suda mogla kod tužitelja zatražiti smanjenje trajanja otkaznog roka radi osobito važnog razloga, odnosno zbog toga što joj novi poslodavac uvjetuje što raniji početak rada. Međutim, tuženica nije postupila na navedeni način već je dala izvanredni otkaz.

28. Slijedom iznijetih razloga, sud je utvrdio da tuženica nije imala opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 116. ZR zbog čega je tužbeni zahtjev na utvrđenje da Izvanredni otkaz od 13. rujna 2023. nije dopušten valjalo prihvatiti te je presuđeno kao u točki I izreke ove presude.

29. Vezano uz tužiteljev zahtjev za naknadu štete valja reći da u konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da mu je uslijed izvanrednog otkaza tuženice nastala šteta zbog neizvršavanja preuzetih poslova iz područja rada tuženice te poremećaji u organizaciji rada i poslovnoj djelatnosti kao i šteta u vidu povećanja troškova zbog naloženog prekovremenog rada ostalim zaposlenicima tužitelja.

30. Međutim, na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelju nije nastala šteta iz razloga koji slijede.

31. U prvom redu, iz suglasnih iskaza svjedoka TŽ i RŽ proizlazi da se u restoranu Spread u kojem je bila raspoređena na rad tuženica hrana ne priprema od početka već se unaprijed pretpripremljena hrana, na primjer zamrznute pizze, hamburgeri i slično, dovršava za završni proizvod, koji onda kupci u tom restoranu mogu kupiti te da u tom restoranu u smjeni obično radi troje do četvero ljudi poslovi koje je obavljala tuženica nisu svaki dan bili isti poslovi već je to ovisilo u koju je smjenu bila raspoređena. Stoga, budući da tuženica nije svaki dan bila raspoređena na iste poslove u restoranu Spread niti su potrebe posla bile iste svaki dan, to sud ne prihvaća navode tužitelja da mu je nastala šteta zbog neizvršavanja preuzetih poslova iz područja rada tuženice budući da tuženica nije svaki dan bila zadužena s istom vrstom i opsegom posla.

32. Sud je također utvrdio da iako je tužitelj, u vremenu nakon što je tuženica dala izvanredni otkaz naložio ostalim zaposlenicima prekovremeni rad, za tužitelja nije zbog toga nastala šteta.

32.1. Prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), a kako je to propisano odredbom članka 1046. ZOO. Međutim, da bi došlo do odgovornosti za štetu, pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene, su postojanje subjekata odgovornosti za štetu, šteta, štetna radnja štetnika, protupravnost i uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete, a teret dokaza tih pretpostavki je na tužitelju.

32.2. U konkretnom slučaju, da bi tužitelj dokazao da mu je nastala šteta zbog nalaganja drugim radnicima prekovremenog rada, trebao je dokazati da je prekovremeni rad naložen upravo zbog toga što je tuženica dala izvanredni otkaz, odnosno da to ne bi naložio da je tuženica odradila otkazni rok. Dakle, trebao je dokazati uzročno posljedičnu vezu. Pritom se napominje da pravno relevantna uzročna veza postoji samo ako je određena štetna radnja bila podobna da izazove štetnu posljedicu, pa se kao pravno relevantni uzrok štete uzima samo događaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna štetna posljedica, odnosno koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice. Međutim, tužitelj to nije dokazao.

33. Iz iskaza svjedoka KŽ, RŽ i HŽ proizlazi da je prekovremeni rad kod tužitelja bio uobičajen i prije nego je tuženica dala otkaz, odnosno da su radnici tužitelja često radili više od osam sati dnevno, posebno u sezoni jer je tužitelj vezan redom letenja i radom u Zračnoj luci dr. Franjo Tuđman i tužitelj nije mogao prestati s radom prije nego što je zadnji putnik napustio zračnu luku. Osim toga, utvrđeno je da je kod tužitelja bilo uobičajeno da se organiziraju i zamjene za djelatnike koji koriste godišnji odmor na način da drugi djelatnici odrade prekovremeno i pokriju taj nedostatak radnika te da je bilo uobičajeno da tužitelj tijekom cijele godine zapošljava i studente. Stoga tužitelj nije dokazao da je upravo zbog izvanrednog otkaza tuženice morao ostalim radnicima naložiti prekovremeni rad budući da je utvrđeno da je tužitelj zbog prirode posla i općenitog manjka ljudi i inače nalagao prekovremeni rad radnicima.

33.1. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva tužitelj je predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vatroslavu Zovko dipl. oec. koji je dostavio nalaz i mišljenje 19. travnja 2024. (list 46 do 48 spisa) i očitovanje na primjedbe tuženice od 6. lipnja 2024. (list 58 spisa). Međutim, s obzirom na to da je ovaj sud utvrdio kako tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva za isplatu, jer nije dokazao relevantnu uzročno posljedičnu vezu između izvanrednog otkaza tuženice i štete, navedeni dokaz nije posebno cijenio. Međutim valja reći i to, da bi zahtjev za isplatu bio neosnovan. To iz razloga što bi šteta u konkretnom slučaju bila razlika između plaće koju bi tuženica ostvarila da je odradila otkazni rok u trajanju od mjesec i dva tjedna i iznosa koji je tužitelj isplatio ostalim djelatnicima koji su radili umjesto tuženice. Budući da je vještak naveo kako bi tuženica u otkaznom roku ostvarila plaću od oko 1.500,00 eura, a tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.515,90 eura, razvidno je da tužitelju zapravo nije nastala nikakva šteta zbog toga što tuženica nije odradila otkazni rok.

34. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 1045. ZOO-a u vezi s odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.515,90 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valjalo je kao neosnovan odbiti te je presuđeno kao u točki II izreke ove presude.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP budući da su stranke u ovoj parnici podjednako uspjele te je odlučeno kao u točki III izreke ovog rješenja.

Velika Gorica, 16. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.