Poslovni broj: Usž-1117/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VIS OKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljica RSK i ASK, obje iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Željku Vuksanoviću, odvjetniku u Rijeci, Krešimirova 2, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za sigurnost plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, Rijeka, Senjsko pristanište 3, radi izdavanja potvrde o plovidbenom stažu, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us I-2176/23-11 od 16. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se djelomično uvažava i poništava točka I. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us I-2176/23-11 od 16. veljače 2024.
II. Poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/I-342-36/23-11/1, URBROJ: 530-04-5-3-23-2 od 18. rujna 2023. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.
III. Žalba se djelomično odbija i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us I-2176/23-11 od 15. veljače 2024.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknadi trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura (tisuću petsto šezdeset dva eura i pedeset centi) u roku od 30 dana od dostave ove presude, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-342-36/23-11/1, URBROJ: 530-04-5-3-23-2 od 18. rujna 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljica za naknadu troška upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 18. rujna 2023. odbijen je zahtjev tužiteljica, zakonskih nasljednica pokojnog RS, za izdavanje potvrde o plovidbenom stražu pokojnog RS za potrebe ostvarivanja prava na mirovinu u skladu s člankom 129.a Pomorskog zakona („Narodne novine“, 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.) u odnosu na plovidbenu službu ostvarenu u razdobljima i kod poslodavaca pobliže navedenih u točkama 1. -14. izreke osporenog rješenja.
3. Tužiteljice žalbom pobijaju zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističu da je sud pogrešno primijenio zakonska pravila o javnim ispravama zaključivši da pomorska knjižica nije javna isprava, za što su u pobijanoj presudi izostali obrazloženi razlozi. Navode da se u podnesku od 18. siječnja 2024., kao na dokaz, pozivaju na upise u pomorsku knjižicu, kao javnu ispravu, a koje navode je prvostupanjski sud zanemario. Sukladno članku 60. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) pomorska knjižica je javna isprava jer je izdana od nadležnog tijela u propisanom obliku. Prema jednom od pravilnika na koji se poziva tuženik upis plovidbene službe u pomorskoj knjižici služi kao dokaz za stjecanje prava i obveza koja su uvjetovana plovidbenom službom. Ističu da ne treba cijeniti dostatnost dokazne snage pomorske knjižice jer ona, sama po sebi, dokazuje istinitost upisa. Ukazuju na to da je prvostupanjski sud naveo da predmetni upis u pomorsku knjižicu nije moguće provjeriti komparacijom pomoću drugih dokaza i da je predmetnim upisom nemoguće utvrditi na koju se plovidbu točno odnosi jer se svaka od plovidbenih službi mora utvrditi kroz točan datum ukrcaja, odnosno iskrcaja, a što unos zbirnog podatka o ostvarenoj plovidbenoj službi ne omogućava. Službene osobe istog onog upravnog sustava kojem danas pripada tuženik izvršile zbirni upis plovidbene službe. Tužiteljice smatraju da je prihvatljiv upis ukupnog plovidbenog staža u pomorsku knjižicu u trajanju od dvije godine, sedam mjeseci i dvadeset i pet dana te smatraju da je važno pitanje kako je glasila mjerodavna odredba u vrijeme tih upisa (1970. – 1980). Navode da se dopis Ministarstva, koji predstavlja naputak koji je upućen svim lučkim kapetanijama, ne može smatrati odlučnim izvorom materijalnog prava. Ukazuju na nelogičnost načina na koji je cijenjena potvrda brodara koju su dostavile u spis, a zbog neupisanog datuma iskrcaja. Greške u postupanju i odlučivanju upravnih tijela, ako ih je bilo u postupku upisa u pomorsku knjižicu prednika tužiteljica, ne smiju se cijeniti na štetu stranaka upravnog postupka. Navode da su im presudom i u upravnom postupku povrijeđena stečena prava te članak 13. ZUP-a. Ističu da je postupljeno protivno članku 9. ZUP-a jer upravno tijelo nije utvrđivalo činjenice, odnosno dokaze slobodnom ocjenom na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, već su dokaze cijenili ograničeno prema spomenutom dopisu, odnosno naputku, protivno načelu utvrđivanja materijalne istine. Pozivaju se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj. U-III-1001/2007 od 7. srpnja 2010. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da je kršenje načela materijalne istine povreda ustavnog prava na pravično suđenje. Predlažu da ovaj Sud poništi presudu u cijelosti i usvoji njihov zahtjev te obveže tuženika na naknadu troška žalbenog postupka koji se odnosi na sastav žalbe u iznosu od 1.500,00 eura, uz PDV u iznosu od 375,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Ispitujući točku I. izreke presude prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanim, dok je neosnovana žalba protiv točke II. izreke presude.
7. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da se tuženik pozvao na uputu Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture RH, Uprave sigurnosti plovidbe, KLASA: 342-15/13-02/06, URBROJ: 530-04-3-2-2-13-1 od 16. siječnja 2014. prema kojoj će na zahtjev pomoraca kojem u postupku ostvarivanja prava na mirovinu u skladu s člankom 129.a stavka 2. Pomorskog zakonika nije utvrđen cjelokupni pomorski staž, lučka kapetanija na temelju podnesenih dokaza iz članka 23. Pravilnika o pomorskim knjižicama i odobrenjima za ukrcavanje te postupcima i načinu prijave i odjave pomoraca na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, 54/13. - dalje: Pravilnik/13.) utvrditi plovidbeni staž i o tome izdati potvrdu na obrascu. Tuženik je utvrdio da su isprave koje su tužiteljice dostavile uz predmetni zahtjev isprave koje ima na umu članak 23. Pravilnika/13., ali da ne pružaju dostatnu osnovu za potvrđivanje plovidbene službe pok. RS u razdobljima i kod poslodavaca navedenih u točkama 1. do 14. izreke osporavanog rješenja te da tužiteljice plovidbenu službu prednika (osim razdoblja od 9. prosinca 1969. do 21. listopada 1972.) dokazuju samo s po jednom ispravom. Tuženik je naveo da točnost podataka unesenih u priložene isprave nije moguće provjeriti, odnosno potvrditi usporedbom s barem još jednom ispravom navedenom u članku 23. Pravilnika/13.
8. Prvostupanjski sud je potvrdio pravilnost i zakonitost rješenja tuženika, navodeći pri tome da je umjesto Pravilnika na koji se pozvao tuženik trebalo primijeniti članak 31. Pravilnika o pomorskim knjižicama i odobrenjima za ukrcavanje te postupcima i načinu prijave i odjave pomoraca na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, 112/16. - dalje: Pravilnik/16.), uz konstataciju da je Pravilnik na koji se pozvao tuženik prestao važiti (pri čemu je sadržaj mjerodavne odredbe istovjetan).
9. Međutim, iako tuženik ne tvrdi niti iznosi razloge za sumnju da je neka od priloženih isprava nevjerodostojna, traži usporedbu priloženih dokaza s još jednom ispravom, iako dostava više dokaza za utvrđivanje plovidbenog staža nije propisana člankom 23. Pravilnika/13., na koji se tuženik pozvao, odnosno člankom 31. Pravilnika/16. na koji se pozvao prvostupanjski sud. Naime, usporedba i točnost podataka utvrđuje se tek u slučaju dvojbe ili razlike u podacima unesenim u pomorsku knjižicu ili odobrenje za ukrcavanje s podacima unesenim u središnju bazu podataka, a tuženik niti ne navodi da je o tome riječ. S tim u vezi valja reći da su predmetnim podzakonskim propisom navedeni primjeri dokaza koji mogu poslužiti za utvrđenje plovidbenog staža, kojima upravno tijelo nije vezano, već tu činjenicu može utvrditi svim sredstvima prikladnim za dokazivanje sukladno članku 58. stavku 1. ZUP-a, a što je bio smisao donošenja upute od 16. siječnja 2014.
10. Slijedom iznesenog, zbog pogrešnog pristupa dokaznoj snazi priloženih isprava, tuženik nije pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, a koje rješenje je neosnovano pobijanom presudom ocijenjeno zakonitim i pravilnim.
11. Stoga ovaj Sud prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika cijeni nezakonitim, radi čega je valjalo poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.
12. U ponovljenom postupku tuženik će činjenično stanje utvrditi svim sredstvima prikladnim za dokazivanje plovidbenog staža prednika tužiteljica, na kojem će utemeljiti svoju odluku koju će valjano obrazložiti.
13. S obzirom na to da tužiteljice nisu specificirale troškove upravnog spora do zaključenja rasprave, nema osnova za naknadu troškova upravnog spora, radi čega je valjalo odbiti žalbu izjavljenu protiv točke II. izreke pobijane presude na temelju članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 79. stavcima 1. i 4. ZUS-a.
14. Tužiteljice su uspjele sa žalbom te im je na temelju članka 79. stavka 1. ZUS-a primjenom Tbr. 27. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. - dalje: Tarifa/23.) dosuđena naknada troška za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 eura, što uz PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife/23.) u iznosu od 312,50 eura daje ukupni iznos od 1.562,50 eura. U preostalom dijelu valjalo je odbiti zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
15. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavaka 1. i 2. i članka 79. stavaka 1., 4. i 6. ZUS-a, trebalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 16. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
