REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-710/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ANTENNA d.o.o., OIB 92341334151, Zadar, Trg kneza Višeslava 6G, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv 1. tuženika Tekstil Zadar d.o.o., OIB 04451653115, Zadar, Ivana Meštrovića 9, radi isplate iznosa od 20.011,95 EUR i 2. tuženika age-less d.o.o., OIB 71028320680, Zadar, Ivana Meštrovića 9, radi isplate iznosa od 10.005,97 EUR, koje zastupa punomoćnica Vanesa Banović, odvjetnica u Zadru, odlučujući o tužiteljevoj žalbi i žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-95/2024-16 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-95/2024-16 od 9. siječnja 2025. u točkama I. i II. izreke te u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku Tekstil Zadar d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.166,65 EUR (tisućustošestdesetšest eura i šestdesetpet centi), a tuženiku age-less d.o.o., Zadar naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 364,57 EUR (tristošestedesetčetiri eura i pedesetsedam centi).

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-95/2024-16 od 9. siječnja 2025. u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika Tekstil Zadar d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR (tristodvanaest eura i pedeset centi) i sudi:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku Tekstil Zadar d.o.o. daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR (tristodvanaest eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Tekstil Zadar d.o.o. protiv presude u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 210,79 EUR (dvjestodeset eura i sedamdesetdevet centi).

IV. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika age-less d.o.o. i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-95/2024-16 od 9. siječnja 2025. u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 167,01 EUR (stošestdesetsedam eura i jedan cent).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik Tekstil Zadar d.o.o. isplati iznos od 20.011,95 EUR sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2023. do isplate (točka I. izreke) i tužbeni zahtjev da mu tuženik age-less d.o.o. isplati iznos od 10.005,97 EUR sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2023. do isplate (točka II. izreke). Točkom III. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku Tekstil Zadar d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.166,65 EUR, a tuženiku age-less d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 364,57 EUR, dok je odbio kao neosnovan zahtjev tuženika Tekstil Zadar d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 523,29 EUR, a tuženika age-less d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 167,01 EUR.

2. Protiv presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženici.

3. Tužitelj pobija presudu u točkama I. i II. izreke te u točki III. izreke u dijelu u kojem mu je naložena naknada troškova parničnog postupka tuženicima zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 625,00 EUR uvećano za PDV.

4. Tuženici pobijaju presudu u točki III. izreke u dijelu u kojem su odbijeni s dijelom svog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR za trošak pristupa na pripremno ročište održano 26. rujna 2025., ne navodeći zbog kojih žalbenih razloga je pobijaju. Predlažu ovome sudu preinačiti presudu na način da se ukupno priznati trošak uveća za trošak zastupanja tuženika na pripremnom ročištu održanom 26. rujna 2024.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Tužiteljeva žalba i žalba tuženika age-less d.o.o. nisu osnovane, dok je djelomično osnovana žalba tuženika Tekstil Zadar d.o.o.

7. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

8. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da su predmet spora tužiteljevi zahtjevi prema tuženiku Tekstil Zadar d.o.o. za isplatu iznosa od 20.011,95 EUR i prema tuženiku age-less d.o.o. u iznosu od 10.005,97 EUR, na temelju njihovog stjecanja tih iznosa bez osnove.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim da je po nalogu EH **.**.2023. izvršena isplata s tužiteljevog računa na račun tuženika Tekstil Zadar d.o.o. iznosa od 20.011,95 EUR, a na račun tuženika age-less d.o.o. iznosa od 10.005,97 EUR, po prethodno izdanim računima te da je EH u trenutku izvršenja tih novčanih transakcija bio tužiteljev direktor. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva.

10. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sukladno odredbi članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu za pružanje savjetodavnih usluga tužitelju, koje su mu tuženici i pružili, slijedom čega je bio dužan tuženicima platiti naknadu. Također je utvrdio da su stranke osim u tom ugovornom odnosu bile i u poslovnom odnosu na temelju ugovora o trgovinskom zastupanju u smislu odredbe članka 804. stavka 1 ZOO-a, koje su mu tuženici također pružili, zbog čega se dio plaćene naknade odnosi na proviziju prema toj zakonskoj odredbi. Stoga je zaključio da se u konkretnom slučaju ne može raditi o stjecanju bez pravne osnove u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a. Nadalje, zaključio je da nisu ispunjene niti pretpostavke iz odredbe članka 1112. ZOO-a za zahtijevanje vraćanje uplaćenog iznosa, jer je tužitelj znao na što se odnosi uplata budući da je plaćanje izvršio na temelju računa na kojem je navedeno da se radi o plaćanju za uslugu savjetovanja o upravljačkim djelatnostima i restrukturiranje firme i jer nije pridržao pravo na povrat uplaćenog iznosa.

11. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Navodi da prvostupanjski sud nije otklonio kontradiktornost u iskazima zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka EH glede toga je li se dio sporih iznosa odnosio na usluge zastupnika po zakonu tuženika u vezi posredovanja u kupoprodaji poslovnih udjela tužitelja koje je EH prodao NH. Navodi i da spisu prileži pisana izjava svjedoka LH, IH i NH iz koje proizlazi da predmetne isplate na račun tuženika nisu pokrivene postojećim poslom. Ističe da tuženik nije dostavio nijedan dokaz na okolnost izvršenja usluga. Smatra da je prvostupanjski sud trebao saslušati NH, novog vlasnika tužitelja, kao svjedoka. Navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost njegovog ukupnog prometa u 2023. godini, a radi utvrđenja da tuženikovi navodi o pružanju usluga u iznosu od 30.000,00 EUR nemaju smisla.

12. Tuženici u žalbi u bitnome navode da im prvostupanjski sud nije priznao trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 26. rujna 2024. Ističu da im je trebao biti priznat taj trošak u punom iznosu iznosu od 250,00 bodova uvećano za PDV.

13. Donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava zapisnika.

14. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

15. Točno je da je EH u svom iskazu (str. 55. -56. spisa) naveo da je zastupnik po zakonu tuženika vodio i cijele pregovore oko prijenosa njegovog poslovnog udjela u tužitelju i da bi naknada za tu uslugu bila također predmet plaćanja po predmetnim računima, a da je zastupnik po zakonu tuženika GH (str. 56.-58. spisa) u svom iskazu naveo da nije ništa naplatio glede tih poslova, već da se predmetni račun odnosi isključivo na usluge pružene tužitelju. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se na temelju njihovih iskaza koji nisu suglasni u tom dijelu nije moglo nedvojbeno, sa sigurnošću zaključiti da se dio predmetne uplate odnosio i na naknadu za te usluge pružene ranijem zastupniku po zakonu tužitelju EH.

16. Uzimajući u obzir ostale dijelove njihovih iskaza koji su u suglasnosti u dijelu oko specifikacije usluga koje su tuženici obavili za tužitelja, a iz kojih proizlazi da su tuženici za tužitelja obavljali savjetodavne usluge-savjete o poslovanju s velikim klijentima, pregovaranje i dogovaranje poslova tužitelja s Ilirija d.d., Capitol centar Optika Anda i HDS-Zamp te povezivanje s predstavnicima Optike Anda, savjetovanje za godišnje potpisivanje ugovora s Optikom Anda-Servus d.o.o., savjetovanje za pristupanje potpisivanju godišnjeg ugovora sa TD Ilirija d.d. - City Galleria, savjetovanje vezano za inventurne liste tvrtke na dan 31. prosinca 2022., za pristupanje postupku reprogramiranja dugovanja s HDS-ZAMP na 31. siječnja 2023., a za koje poslove su mu tuženici i izdali predmetne račune, a koje poslove su tuženici dogovorili s EH u visini naknade za 30.000,00 EUR, koji je u tom trenutku bio zastupnik po zakonu tužitelja, a koje činjenice je i on saslušan kao svjedok izričito potvrdio u svom iskazu, dok tužitelj nije iznio činjenicu da ti poslovi koje je zastupnik po zakonu tuženika izričito naveo u svom iskazu, kao i svjedok DH kao raniji zastupnik po zakonu tužitelja u svom iskazu, nisu uopće obavljeni za tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je predmetna isplata iznosa tuženicima u iznosu od 30.000,00 EUR imala pravnu osnovu, odnosno da se ne radi o stjecanju bez osnove u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a.

17. Prvostupanjski sud pravilno nije izvodio dokaz saslušanjem NH jer on nije imao neposredna saznanja ni o sklapanju predmetnih poslova, niti o njihovom izvršavanju, kao ni dokaz izvođenjem financijskog vještačenja na okolnost njegovog ukupnog prometa u 2023. godini, ocijenivši ga irelevantnim za donošenje odluke o glavnoj stvari.

18. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao i tužitelju da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu i ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Naime, u konkretnom slučaju je PH kao zastupnik po zakonu tužitelja znao što plaća u ime tužitelja i da li je to tužitelj dužan platiti ili nije, zbog čega tužitelj ni temeljem te odredbe ne bi imao pravo na povrat.

19. Međutim čak i u slučaju da je tužitelj platio utuženi iznos, a znao je da ga nije dužan platiti, prema navedenoj odredbi članka 1112. ZOO-a ne bi imao pravo na povrat tog iznosa, dok tužitelj nije iznio činjenicu da bi se radilo o slučajevima iz te odredbe u kojim slučaju bi imao pravo na povrat tako uplaćenog iznosa.

20. Slijedom svega navedenog, zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka, niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju. Naime, kao što je već navedeno, na utvrđene činjenice je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo tuženicima naknaditi troškove parničnog postupka, na koju tužitelj ne ukazuje posebne žalbene razloge, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

22. Stoga je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u dijelu u kojem je tužitelj pobija žalbi (točka I. izreke ove presude).

23. Tuženik Tekstil Zadar d.o.o. neosnovano u žalbi ukazuje da mu prvostupanjski sud nije priznao trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 26. rujna 2024. Naime, iz točke 19.2. i 19.4. obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tuženiku Tekstil-Zadar d.o.o. priznao trošak zastupanja prema Tbr. 9/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) u iznosu od 125 bodova uvećano za PDV od 25% što ukupno iznosi 312,50 EUR. U točki 19.3. obrazloženja nadalje navodi da je za zastupanje na ročištu održanom 25. listopada 2024. priznao trošak zastupanja oba tuženika, također prema Tbr. 9/2 Tarife.

24. Budući da iz troškovnika tuženika (str. 60. -61. spisa) proizlazi da je zatražena naknada troškova zastupanja na samo dva ročišta, pripremnom od 26. rujna 2024. i 25. listopada 2024., za zaključiti je da je prvostupanjski sud priznavši tuženiku Tekstil Zadar d.o.o. trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom od 25. listopada 2024. navedenog u točki 19.2 obrazloženja počinio očitu pogrešku u pisanju dana održavanja tog ročišta. Dakle, umjesto zastupanja tuženika Tekstil Zadar d.o.o. na pripremnom ročištu od 26. rujna 2024. pogrešno je napisao dan održavanja tog ročišta kao 25. listopada 2024., a za koje je pak ročište od 25. listopada 2024. priznao tuženicima trošak zastupanja u točki 19.3. obrazloženja.

25. Iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu 26. rujna 2024. (str. 35. -37. spisa) proizlazi da je to ročište održano prije spajanja predmeta poslovni broj P-95/2024 i P-96/2024 rješenjem prvostupanjskog suda od 7. listopada 2024. (str. 39.-40. spisa) zbog čega je to pripremno ročište održano u predmetu P-95/2024 koji se vodio u odnosu na tuženika Tekstil- Zadar d.o.o. Stoga samo tom tuženiku pripada trošak zastupanja na tom pripremnom ročištu, ali ne prema Tbr. 9/2 Tarife, već prema Tbr. 9/1 Tarife budući da se na njemu nije raspravljalo samo o procesnim pitanjima, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, već se raspravljalo o glavnoj stvari. Stoga tuženiku Tekstil-Zadar d.o.o. za zastupanje na tom ročištu pripada trošak prema Tbr. 9/1, 42. i 58. Tarife u iznosu od 625,00 EUR. Stoga tuženik Tekstil Zadar d.o.o. ima pravo na razliku od priznatog tog troška u iznosu od 312,50 EUR, kako mu je to priznao prvostupanjski sud do punog iznosa 625,00 EUR, a koja razlika iznosi 312,50 EUR.

26. Budući da to ročište nije održano u predmetu poslovni broj P-96/2024 koji je spojen na poslovni broj P-95/2024, dakle nije održano u odnosu na tuženika age- less d.o.o., taj tuženik nema pravo na naknadu troška zastupanja na tom ročištu, kako to neosnovano tuženik ukazuje u žalbi. S tim u vezi valja ukazati i da iz troškovnika tuženika (str. 60.-61. spisa) proizlazi da je trošak zastupanja na tom ročištu zatražen samo u odnosu na predmet poslovni broj P-95/2025, odnosno samo u odnosu na tuženika Tekstil Zadar d.o.o., a ne i u odnosu predmeta poslovni broj P-96/2024, odnosno i u odnosu na tuženika age-less d.o.o.

27. Stoga je primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženika Tekstil Zadar d.o.o. protiv presude u točki III. izreke i naložiti tužitelju da mu naknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR, a primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 210,79 EUR (točka II. i III. izreke ove presude). Žalbu tuženika age-less d.o.o. valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu (točka IV. izreke ove presude).

Zagreb, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak