Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-326/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. BŽ iz B, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. AŽ iz B, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. NŽ pok. ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. DŽ pok. ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. PŽ pok. ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji od 3. do 5. kao nasljednici UŽ ud. ČŽ, svi zastupani po punomoćnici Emici Milošević, odvjetnici u Zadru protiv tuženika Republike Hrvatske OIB: 52634238587 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko- upravni odjel Zadar, radi utvrđenja prava vlasništva, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-2002/2023 od 12. listopada 2023., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-2002/2023 od 3. studenog 2023, na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-2002/2023 od 12. listopada 2023., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P- 2002/2023 od 3. studenog 2023..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo suvlasništva i to:

- tužitelj ad 1. BŽ pok. A iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/2 dijela

- tužitelj ad 2. ZŽ pok. A iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/4 dijela

- tužitelj ad 3. KŽ pok. ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/12 dijela

- tužitelj ad 4. EŽ pok. ČŽ iz [adresa]

12, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/12 dijela

- tužitelj ad5. PŽ pok. ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/12 dijela

na

- realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 8435m2 označen na skici narančastom bojom te likom i točkama (A-B-C-F-A)

- realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 8770m2 označen na skici narančastom bojom te likom i točkama (F-C-D-E-F),

što je tuženica dužna priznati i dopustiti tužiteljima uknjižbu prava suvlasništva u navedenim udjelima na predmetnim nekretninama temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.612,96 EUR/19.687,34 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao nesonovan."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a s obzirom da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao i da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda, o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 8435 m2 i 8770 m2 i upis prava vlasništva na novonastaloj čestici zemlje, a sve to temeljem agrarnih odnosa.

7. U postupku je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće činjenice:

- da je iz agrarne prijave 329/31 koja je spojena sa prijavom 514/31 Kotorskog suda u Obrovcu (obje podnesene 1931. godine) vidljivo kako je kmet ČŽ pok. N iste podnio navedenom sudu te da je u istima naznačeno kako je između ostalih čestica bio obrađivač zemljišta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Agr. 514/31) i to u času proglašenja zakona L. A. O. u Dalmaciji i to kao kmet, te da je na navedenoj zemlji "po naslijedstvu svojih pređa, titolo universale i titolo singulare, svakako je odnošaj započeo mnogo prije 11. I. 1878 – 5. XI. 1900.";

- da je iz zapisnika sa ročišta od 29. srpnja 1932., održanog kod Kotarskog suda u Obrovcu, vidljivo kako su na ročištu bili nazočni ČŽ pok. N i zemljovlasnik IŽ iz [adresa] kao i da je ročište održano radi razrješenja agrarnog odnosa po tamo spojenim prijavama 329/31 i 514/31;

- da je iz navedenog zapisnika vidljivo kako sudionici daju svoje izjave i to kmet ČŽ "da on radi i obrađuje prijavljene čestice preko stotinu godina računavši u to i vrijeme njegovih pređa…očituje da je dohodak redovito davan i da je u cijelosti namiren", dok zemljovlasnik IŽ navodi "priznaje navode prijavitelja, kako u prijavi, tako na današnjoj raspravi, a naročito u pogledu trajanja kmetskog odnosa….ne stavlja zahtijeva u pogledu uskraćenih dohodaka….jer je u cijelosti namiren.";

- da je iz povijesnog pregleda zemljišnih knjiga vidljivo kako je upisana agrarna prijava prednika tužitelja, ČŽ pok. N, Agr. 329/31 i 514/31;

- da je iz povijesti posjedovanja za spornu česticu utvrđeno kako je ČŽ pok. N evidentiran kao posjednik od 1955. godine i to u veličini od 45000 m2;

- kako su svi saslušani svjedoci suglasno iskazali da se na predmetnoj nekretnini držalo blago, koristila se za ispašu stoke, ista se čistila i drvo koristilo za ogrjev, prednik tužitelja ČŽ da je istu još ogradio suhozidom i dijelom žicom, čestica da je ranije obuhvaćala i dio koji je sada zauzela magistrala, te je zbog toga cijepana, dok je ispod magistrale stara kuća ČŽ, da je na česticama i danas vidljiv put koji su napravili Č za prolazak zaprežnim vozilima, da nitko D nikada nije osporavao posjed predmetne nekretnine, kao i da se taj dio zove Bracina gora po ČŽ kojeg su zvali P s time da su svjedoci iskazivali iz vlastitog sjećanja, kao i po pričama svojih predaka koji su tu godinama živjeli;

- da je 12. prosinca 1962. zaključen diobeni ugovor između nasljednika ČŽ vezano za podjelu zemljišta koji nije bio sporan.

8. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, koje sadržajno žalbom tuženik niti ne spori, a primjenjujući Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja („Narodne novine“, broj 136/46, 117/47-pročišćeni tekst - dalje: Zakon o ukidanu agrara/47) pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev jer je utvrđeno kako je prednik tužitelja obrađivao navedenu zemlju.

9. Naime, Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije (Sl. novine 279/1930, dalje: Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa/30) došlo je do ukidanja odnosa feudalnog karaktera. Prema tom zakonu feudalni odnosi, koji postoje u zemljišnim knjigama između državnog erara, kao vrhovnog vlasnika, i feudatarca kao koristovnog vlasnika, smatraju se pravno ukinutim s danom 1. prosinca 1918. (par. 1. st. 1). Svi odnosi težaka su razriješeni, a težaci postaju vlasnici obradive zemlje koju su obrađivali najmanje kroz vrijeme od 30 godina, uz propisani maksimum od 10 hektara obradivog zemljišta ako broj članova obitelji nije veći pod šest, uz uvećanje za svakog daljnjeg člana na još ½ hektara. Feudatarima je propisano pravo na odštetu za onih zemljišta koja su prešla u vlasništvo težaka, te pravo zadržati ona zemljišta koja je sam obrađivao u vlastitoj režiji, ali najviše do zakonskog minimuma propisanog posebnim propisima, dok su u odnosu na ostala zemljišta imali pravo na odštetu u novcu (par. 1. st. 2. i 3.). Iz navedenog proizlazi kako feudatari nisu ukidanjem feudalnih odnosa mogli postati vlasnicima neobradivih zemljišta i šuma, s time da se Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa/30 provodio na temelju Naredbe o provođenju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930..

9.1. Prednici tužitelja, iako su podnijeli agrarnu prijavu, o čemu svjedoči ne samo prijava, već i zapisnik sastavljen 29. srpnja 1932. iz kojeg je utvrđeno postojanje kmetskog odnosa, nisu riješili svoj agrarni odnos feudalnog karaktera. Ovdje valja napomenuti kao istina u postupku nije donesena agrarna odluka i nije dostavljena na uknjižbu u zemljišne knjige, ali sama agrarna prijava, koja je i zabilježena u zemljišnoj knjizi, nesumnjivo ukazuje na postojanje agrarnog odnosa.

10. Nadalje, agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja koji nisu bili riješeni na temelju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa/30 su ukinuti kada je stupio na snagu Zakon o ukidanu agrara/47, te su pod udar navedenog zakona prema članku 3. došle livade, pašnjaci i strane koje su bile date na uživanje povodom osnivanja navedenih odnosa i s posjedom obrađivača koje čine jednu gospodarsku cjelinu prešle po samom zakonu u slobodno vlasništvo obrađivača. Prema ustaljenoj praksi, u istovrsnim predmetima, vidljivo je kako se ove odredbe mogu tumačiti samo na način da predmet stjecanja prava vlasništva po samom zakonu nisu mogla biti neobradiva zemljišta i šume koje nisu obrađivane i po kulturi zemljišta nisu livade, pašnjaci i strane, odnosno koje se po zakonu ne mogu smatrati cjelinom zajedno s obrađivanim zemljištem.

11. Nesporno je kako prednici tužitelja nisu razriješili do danas ove odnose jer je iste po članku 8. Zakona o ukidanu agrara/47valjalo riješiti u upravnom postupku putem komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, odnosno okružne (oblasne) komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, te tužitelje navedeno ne sprječava u podnošenju ove tužbe.

12. Tuženik u žalbi navodi kako se u sudskom postupku moraju razriješiti oni isti agrarni odnosi koji su trebali biti razriješeni ondašnjim agrarnim komisijama, kao i da je potrebno utvrditi je li utužena nekretnina 1946. kada se ispituju pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po navedenom zakonu bila u pretežitom dijelu pašnjak, a ne šuma koja ne potpada pod razrješenje agrara.

13. Za odgovoriti na žalbene navode je kako iz stanja spisa proizlazi da je očevidom utvrđeno da predmetne kat. čest. [katastarska čestica] N.I. odgovaraju dijelu čest. zem. [katastarska čestica] S.I. k. o. [katastarska općina] u naravi zarašteno zemljište, te su omeđene sa sjeverne strane suhozidom, a s južne strane asfaltiranom cestom, dok sa ostalih strana nema vidljivih međašnih oznaka, dok se na središnjem dijelu nalazi makadamski put.

14. Nadalje, iz iskaza svjedoka ŠŽ, rođenog 1945., koji je rođen i prebiva u [adresa], a koji osim svojih saznanja o predmetnoj nekretnini od svojih djedova saznaje kako je prednik tužitelja zemljište dobio 1937. od veleposjednika koji je držao sve zemljište u [adresa], a za što je davao žito i blago, te iskazuje i da je cijela nekretnina bila ograđena suhozidom i bodljikavom žicom i na njoj je prednik tužitelja držao blago, istu je čistio, a očišćeno se koristilo za ogrjev s time da je bilo neko deblje stablo, ali pretežno makija, napravljen je makadamski put koji je i danas vidljiv, te je istu nedvojbeno pokazao i na skici koju je dostavio vještak. Također je naveo kako je čestica koja je pripadala prednicima tužitelja nekada bila puno veća jer da je istoj pripadao i dio koji se sada nalazi ispod magistrale, te da je tamo i stara kuća ČŽ. Suglasno njegovom iskazu iskazivao je i svjedok FŽ rođen 1943. godine, kao i JŽ. 1. tužitelj je potvrdio navode svjedoka, te je iskazao i kako je nakon njegova odlaska u Rijeku 1958. predmetna nekretnina korištena za krave i ovce koje je držala njegova obitelj i koje su tu pasle. Između ostalog svjedoci su naveli i kako prednike tužitelja u njihovom posjedovanju nitko nije ometao ili im ga osporavao, niti lugar, a niti općina.

15. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno iz svih provedenih dokaza, pa i saslušanih svjedoka zaključio kako je sporni dio nekretnine bio ograđen od strane tužiteljevih prednika, koristio se za ispašu blaga, čistio i dijelom se sjekla makija i šuma što se koristilo za ogrjev; da je prednik tužitelja ČŽ bio u kmetskom odnosu sa veleposjednikom IŽ koji je 1932. na zapisnik kod suda izjavio da isti između ostalih parcela obrađuje i ovdje utuženu, da je namiren i da se ne protivi uknjižbi na ime ČŽ, kao i da su time ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini prema Zakon o ukidanu agrara/47.

16. U kontekstu navedenog, a u odnosu na žalbene navode, treba navesti i da svjedoci jasno navode kako se radilo o zemljištu koje je bilo ograđeno, korišteno za ispašu, koje je čišćeno i na kojem je bila makija ili djelomično šuma u koju lugar nije zalazio. Isto govori, ako je šume djelomično i bilo, da bi se radilo o privatnoj šumi koja je bila ograđena suhozidom i koja je služila za ispašu i to i 60-ih godina prošlog stoljeća. Zbog navedenih okolnosti za zaključiti je prema Zakonu o šumama (Službeni glasnik Primorske banovine od 25. veljače 1930.), koji je stupio na snagu prije Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa/30, kako se radi o privatnim šumama, koje su u navedenom Zakonu o šumama terminološki označene kao „nedržavne šume“ i u koje, prema članku 4. navedenog Zakona o šumama spadaju i šume u privatnom vlasništvu („šume privatnih lica“), a na što se nije odnosila zabrana stjecanja prava vlasništva obrađivača po osnovi ukidanja agrarnih odnosa feudalnog karaktera kako to u svojoj odluci navodi i Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. broj Rev 2483/2016- 2 od 12. studenog 2019..

17. Iz svega iznijetog proizlazi zaključak kako su prednici tužitelja obrađivali predmetno zemljište i to prije dolaska magistrale koja prolazi pored spornih čestica čak u puno većem obimu, odnosno kako je isto zemljište činilo gospodarsku cjelinu s ostalim zemljištem obrađivača gdje je isti imao i kuću i koje zemljište je koristio za ispašu blaga, te utuženi dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazi pod udar Zakona o ukidanu agrara/47.

18. Određenim troškovima postupka tuženik u žalbi nije posebno ni prigovarao, a visina istih je u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a i važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) koja se primjenjivala u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Sve radnje za koje su tuženiku priznati troškovi bile su potrebne i nužne za vođenje parnice u skladu s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a.

19. Slijedom iznijetog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

20. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

U Vukovaru, 16. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin