Poslovni broj: Pr-3743/2021-27
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Kliničkom bolničkom centru Rijeka iz Rijeke, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku, Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Krešimirova 42, OIB 40237608715, da tužitelju, ĆS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike manje isplaćenih plaća u razdoblju od 1. lipnja 2016. pa do 31. svibnja 2020. isplati iznos od 1.689,76 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:
. na iznos od 20,90 EUR počem od 12.08.2016. do isplate,
. na iznos od 15,38 EUR počem od 13.09.2016. do isplate,
. na iznos od 11,28 EUR počem od 12.11.2016. do isplate,
. na iznos od 0,01 EUR počem od 14.12.2016. do isplate,
. na iznos od 35,04 EUR počem od 13.01.2017. do isplate
. na iznos od 58,85 EUR počem od 14.02.2017. do isplate,
. na iznos od 8,36 EUR počem od 13.04.2017. do isplate
. na iznos od 39,99 EUR počem od 13.05.2017. do isplate,
. na iznos od 5,26 EUR počem od 13.06.2017. do isplate,
. na iznos od 10,98 EUR počem od 13.07.2017. do isplate,
. na iznos od 22,22 EUR počem od 12.08.2017. do isplate,
. na iznos od 30,17 EUR počem od 13.09.2017. do isplate,
. na iznos od 46,39 EUR počem od 13.10.2017. do isplate,
. na iznos od 83,03 EUR počem od 11.11.2017. do isplate,
. na iznos od 47,14 EUR počem od 14.12.2017. do isplate,
. na iznos od 40,24 EUR počem od 12.01.2018. do isplate,
. na iznos od 16,48 EUR počem od 13.02.2018. do isplate,
. na iznos od 41,95 EUR počem od 13.03.2018. do isplate,
. na iznos od 49,37 EUR počem od 12.04.2018. do isplate,
. na iznos od 8,09 EUR počem od 12.05.2018. do isplate,
. na iznos od 10,98 EUR počem od 13.06.2018. do isplate,
. na iznos od 39,04 EUR počem od 13.07.2018. do isplate,
. na iznos od 26,87 EUR počem od 14.08.2018. do isplate,
. na iznos od 4,12 EUR počem od 13.09.2018. do isplate,
. na iznos od 96,43 EUR počem od 13.10.2018. do isplate,
. na iznos od 9,65 EUR počem od 14.11.2018. do isplate,
. na iznos od 17,17 EUR počem od 13.12.2018. do isplate,
. na iznos od 4,53 EUR počem od 12.01.2019. do isplate,
. na iznos od 30,43 EUR počem od 14.02.2019. do isplate,
. na iznos od 47,05 EUR počem od 14.03.2019. do isplate,
. na iznos od 109,63 EUR počem od 12.04.2019. do isplate,
. na iznos od 19,84 EUR počem od 14.05.2019. do isplate,
. na iznos od 84,67 EUR počem od 13.06.2019. do isplate,
. na iznos od 102,55 EUR počem od 13.07.2019. do isplate,
. na iznos od 86,76 EUR počem od 14.08.2019. do isplate,
. na iznos od 74,83 EUR počem od 13.09.2019. do isplate,
. na iznos od 45,80 EUR počem od 13.11.2019. do isplate,
. na iznos od 76,45 EUR počem od 13.12.2019. do isplate,
. na iznos od 14,82 EUR počem od 14.01.2020. do isplate,
. na iznos od 24,79 EUR počem od 13.02.2020. do isplate,
. na iznos od 41,64 EUR počem od 12.03.2020. do isplate,
. na iznos od 20,35 EUR počem od 11.04.2020. do isplate,
. na iznos od 9,20 EUR počem od 13.05.2020. do isplate,
. na iznos od 101,03 EUR počem od 11.06.2020. do isplate,
osim zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II.Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku, Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Krešimirova 42, OIB 40237608715, da tužitelju, ĆS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike manje isplaćenih plaća u razdoblju od 1. lipnja 2016. pa do 31. svibnja 2020. isplati iznos od 7,22 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 13. srpnja 2016. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće sadržanih u točki I izreke kao neosnovanim.
IV.Nalaže se tuženiku, Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Krešimirova 42, OIB 40237608715, da tužitelju, ĆS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.022,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika kao viša medicinska sestra na Zavodu za hematologiju (zdravstveni djelatnik na primjeni citostatika). Imajući u vidu odredbe Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 128/17, 47/18, u nastavku: TKU) i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 95/15, 29/18, u nastavku: KU) kao i Dodatka I. (NN 96/15) i Dodatka II. istome (NN 92/19), te uzevši u obzir odredbe ugovora o radu, obračunske isprave za isplatu plaće i evidenciju radnih sati tužitelja, tuženik kao poslodavac u razdoblju od 1. lipnja 2016. godine pa do 31. svibnja 2020. godine tužitelju nije pravilno obračunavao plaću na način da joj nije obračunavao sve odrađene prekovremene sate te joj je neispravno obračunavao dodatke za posebne uvjete rada na osnovnu plaću na prekovremene sate, a nije joj obračunavao ni dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate, što je sve za posljedicu imalo i manje joj obračunatu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. U tužiteljevim obračunskim ispravama za isplatu plaće tuženik je prekovremeni rad prikazao u manjem broju sati nego što ga je tužitelj realno odradio ili ga uopće nije prikazao kao da u pojedinim mjesecima nije imala prekovremenih sati iako jest. Tužitelj je odradio više prekovremenih sati od prikazanih u obračunskim ispravama za isplatu plaće, što mu nije plaćeno, kao što joj nisu plaćeni ni dodaci na plaću u tom prekovremenom radu, čak ni na onaj prekovremeni rad utvrđen u obračunima plaće, a posljedično mu je manje obračunata i plaćena naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Tuženikov obračun prekovremenih sati protivan je odredbi čl. 49. st. 9. KU (ranije čl. 51. st. 9. KU) koja definira prekovremeni rad ne samo kao onaj rad koji je duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, već i kao svaki sat rada koji je duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom. To tuženikovo nezakonito obračunavanje prekovremenog rada tužitelju razvidno je samim uvidom u evidenciju radnih sati tužitelja tj. „Strukturu ostvarenih sati po danima“ za cjelokupno navedeno razdoblje, a iz koje se točno vidi broj odrađenih prekovremenih sati – kojih datuma i dana u tjednu su odrađeni i u kojem dijelu dana. Sukladno odredbama čl. 53. TKU i odredbama čl. 49.-58. KU (ranije čl. 51.–60. KU), tužitelj je imao i ima pravo da joj se pored isplate dodatka od 50% za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu kumulativno isplate i dodaci za rad noću (40%), za rad subotom (25%), za rad nedjeljom (35%), za rad u drugoj smjeni (10%), za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa (150%), za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta i duže (10%), te dodatak za posebne uvjete rada (25%) kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (4% do 31. kolovoza 2019. godine odnosno 8% od 1. rujna 2019. godine). Međutim, tuženik je kao poslodavac tužitelju isplatio dodatke na plaću samo u redovnome radu, no onog trenutka kad je ista ušla u prekovremeni rad, oni joj više nisu plaćeni. Kad bi se tužitelju pravilno obračunala plaća u utuženom razdoblju (od 1. lipnja 2016. godine pa do 31. svibnja 2020. godine), sa svim odrađenim prekovremenim radom i dodacima na plaću u istom, sve imajući u vidu gore navedene odredbe TKU i KU te evidenciju radnih sati tužitelja, obračunske isprave za isplatu plaće i ostalu dokumentaciju, proizašlo bi da je tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku do punog iznosa bruto plaće u tome razdoblju u iznosu od prosječno 900,00 Kn mjesečno, tj. ukupno 43.200,00 Kn (48 mjeseci x 900,00 Kn = 43.200,00 Kn) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečne iznose te razlike. Pred sudovima u Republici Hrvatskoj već su donesene brojne pravomoćne presude u korist zdravstvenih djelatnika zbog neisplate im prekovremenih sati i dodataka na plaću u tom prekovremenom radu, a onda je i Vrhovni sud Republike Hrvatske dao za pravo zdravstvenim djelatnicima glede ove iste problematike u svom pravnom shvaćanju zauzetom na 8. sjednici svog Građanskog odjela dana 9. prosinca 2019. godine koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2.Tužitelj se nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju vještaka sačinjenog po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš iz Rijeke precizirao tužbeni zahtjev na način kao u izreci.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare obzirom na datum podnašanja tužbe i utuženo razdoblje. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na navodno neispravnom obračunu prekovremenih sati odnosno da mu u utuženom razdoblju na prekovremene sati nisu isplaćivani dodaci na plaću već da su mu dodaci na plaću isplaćeni samo na sate redovnog rada. Tuženik ističe kako su svi dodaci koji tužitelju pripadaju uplaćeni na osnovnu plaću sukladno čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja: “Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.“ Nadalje člankom 51. Kolektivnog ugovora propisano je: Osnovna plaća radnika uvećat će se: …. - za prekovremeni rad 50%. Nadalje Kolektivni ugovor propisuje da se dodacima na koje se tužitelj poziva (čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora) uvećava osnovna plaća. I sam tužitelj kroz cijeli tužbeni zahtjev navodi da ima pravo na povećanje osnovne plaće što je tuženik i ispoštovao. Zakonom o radu (NN 93/14), člankom 15. propisano je da Ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaći, a stavkom 2. Zakona propisano je da se umjesto navođenja podatka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputi na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik i učinio i time je ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata. Kao što je tuženik naveo jasno je propisano što čini osnovnu plaću radnika, a što njezine dodatke. Tužitelju su plaćeni svi dodaci koji mu pripadaju na osnovnu plaću. Isto tako analogno svemu gore navedenom tužitelj pogrešno navodi da mu je pogrešno obračunata naknada plaće. Evidentno tužitelj miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada. Stoga je nejasno na temelju čega tužitelj zasniva svoja potraživanja. Tuženik napominje da je neosnovano potraživanje tužitelja nakon 01. travnja 2020.g. obzirom je 05. svibnja 2020.g. zaključen Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji se primjenjuje od 01. travnja 2020.g. i kojim je ustanovljen novi obračun plaće sukladno kojemu tuženik i postupa. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što tužitelj samo paušalno navodi visinu istoga bez specifikacije po mjesecima te analogno tome osporava i tijek zateznih kamata. Tuženik slijedom svega navedenog predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog u cijelosti.
4.U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u platne liste i evidencije radnog vremena, te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo Goranki Šmer Maraš iz Rijeke (list 179- 251).
5.Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osmoj sjednici Građanskog odjela suda toga održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravo shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
6.Prvenstveno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare, osim za potraživanje sa dospijećem u srpnju 2016. u iznosu od 7,22 eura, budući je tužitelj u preciziranom tužbenom zahtjevu utužio razliku plaća od lipnja 2016. Plaća za lipanj 2016. dospijeva 13. srpnja 2016., a s obzirom na zastarni rok od 5 godina na potraživanje iz radnog odnosa iz odredbe čl. 139 ZR-a zastara na tužiteljevo potraživanje za lipanj 2016. je u zastari, dok preostali dio tužbenog zahtjeva za daljnje razdoblje od srpnja 2016. koje dospijeva 12 kolovoza 2016. nije u zastari jer je tužitelj tužbu podnio 26. srpnja 2021.
7.Budući da iz provedenog dokaznog postupka je utvrđeno kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre te mu je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno, tužitelj je jedino od svog poslodavca, ovdje tuženika, ovlaštena potraživati isplatu razlike manje isplaćene plaće.
8.Odredbama ZR-a uređeno je pravo na plaću i pravo na povećanu plaću pa je čl. 86 ZR-a (NN 149/09) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identičan sadržaj ima i odredba čl. 94 ZR-a iz NN 93/14. Međutim, navedenim zakonom se ne konkretizira iznos plaće kao niti iznos povećane plaće.
9.Jedan od zakon kojima se ista konkretizira je Zakon o plaćama u javnim službama ( NN27/1 i 39/09) i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te TKU za službenike i namještenike u javnim službama, te granski ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja- KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13 i 96/15, 29/18)
10.Primjena KU uređena je općim odredbama KU kojima se uređuju prava i obveze iz rada i s osnove rada radnika u zdravstvenim ustanovama čiji su osnivači Republika Hrvatska ili županija odnosno grad i ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti na temelju sklopljenog ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje kao i radnika Zavoda. Odredbama KU prava i obveze radnika u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju čine jedan jedinstven sustav pa se odredbe KU na radnike u zdravstvu primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako pojedina pitanja nisu uređena nekim drugim propisom koji je za radnika povoljniji.
11.Odredbom čl.9 st.3 ZR-a propisan je primjena za radnike najpovoljnijeg prava ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
12.Odredbom čl. 82. ZR-a propisana je obveza poslodavca da radniku ne smije isplatiti plaću u manjoj svoti od svote određene kolektivnim ugovorom ako ga obvezuje kolektivni ugovor.
13. Odredbom čl. 85. ZR-a kod isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine propisana je obveza poslodavca da radniku dostavi obračun iz kojeg je vidljiv način na koji su te svote utvrđene.
14.Jedan od zakon kojima se ista konkretizira je Zakon o plaćama u javnim službama ( NN27/1 i 39/09) i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te TKU za službenike i namještenike u javnim službama, te granski ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja- KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13 i 96/15, 29/18)
15.Prema odr. čl. 4 Zakon o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0 5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tu se radi u osnovnoj plaći, plaće za redovan rad.
16.Čl. 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama određeni su koeficijenti za pojedina radna mjesta u zdravstvenim ustanovama te oni obuhvaćaju stručnu spremu znanstveni stupanj za određivanje koeficijenta pojedinog radnog mjesta, te veličinu ustanove kao kriterij.
17.Nadalje, TKU za službenike i namještenike u javnim službama iz NN 141/12, koji se primjenjuje i na tužiteljicu, plaća radnika je u čl. 51 definirana na jednaki način kao i u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.
18.Odredbom čl. 47 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 propisno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isti KU je bio zaključen na vrijeme od 4 godine.
19.Odredbom čl. 51 citiranog KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%, dok je čl. 57 tog KU-a propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću.
20.Odredbom čl. 57. KU za djelatnost zdravstva zdravstvenog osiguranja iz 2013 godine navodi se u stavku. 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripadati pravo na dodatak na plaću. st. 2. se određuje da se osnovana plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo, dok st. 3 se propisuje da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati.
21.U Dodatku I citiranog KU-a iz NN 96/15 koji je stupio na snagu 01.10.2015.g., u čl. 5 propisano je da se iza čl. 59 u Kolektivnom ugovoru dodaje čl. 59a koji glasi: "Iznimno od čl. 59 ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće".
22.Odredbe članka 36. stavak 2. KU 143/13 propisano je da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora se isplaćuje naknada plaće u visini kao da radi u redovnom radnom vremenu. St. 2. propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji je dežuran ili pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije
23.Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način da:
- nije točno izračunao i isplatio dodatak za posebne uvjete rana na sate prekovremenog rada
- nije točno obračunao i isplatio dodatak za izmjenu odgovornost za život i zdravlja pacijenata na sate prekovremenog rada
- nije točno obračunao i isplatio naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad
24.U pogledu otežanih uvjeta rada iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od srpnja 2021. radio kao viša medicinska sestra u otežanim uvjetima rada pa joj je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12, dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, dalje: ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25% a od 1. rujna 2019. 28%. Tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak od 25%, odnosno 28% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio (za redovan rad) dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio (za prekovremeni rad) iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada.
25.U pogledu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sud je utvrdio da je Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a od 1. rujna 2019. u iznosu od 8%. Tužitelj je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 neprekidno radio na radnom mjestu medicinske sestre i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a na tom radnom mjestu je radio i u redovnom i u prekovremenom radu. Tuženik je u razdoblju od 1. listopada 2015. tužitelj isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima više medicinske sestre u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.
26.Iz provedenog dokaznog postupka dakle nije sporno da tuženik nije tužitelju nije isplaćivao sporne dodatke na plaću kada je tužitelj radio u prekovremenom radu.
27. Temeljem članka 59. KU 143/13 tužitelju kao više medicinske sestre nesporno pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a sukladno odredbi članka 60. KU 143/13.
28.Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU-143/13 tužitelju pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.
29.Odredba članka 51. stavka 1. KU-143/13 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50% uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, kao što je slučaj i s tužiteljem, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 57., 59 i 60 KU-na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće i na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora ili drugog pozitivnog propisa.
30.Stav je suda da u slučaju kada Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, radnik ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57 i čl. 59, kao i čl. 60 KU-a iz 2013.g. te čl. 54 st. 2 TKU-a zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Stoga, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz citiranih čl. 57 i čl. 59 KU- a, kao i čl. 60 KU-a iz NN 143/13 te čl. 54 st. 2 TKU-a, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57 citiranog KU-a te u svojstvu radnika definiranog odredbom čl. 59 KU-a, jer i tada kada radi prekovremeno, tužitelj odgovara za život i zdravlje ljudi, tj. pacijenata.
31.Iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka Goranke Šmer Maraš iz Rijeke na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od srpnja 2016. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.
31.2.Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza stalni sudski vještak je naveo kako tužitelju nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, položajni dodatak koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate.
31.3.Stalni sudski vještak je naveo kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.
31.4.U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je visina potraživanja tužitelja izračunata pod pretpostavkom da mu je za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:
-dodatak za posebne uvjete rada,
- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,
a koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama.
31.6.Stoga stalni sudski vještak navodi kako pod pretpostavkom da tužitelju za sate prekovremenog rada pripadaju navedeni dodaci, slijedom čega visina potraživanja tužitelja iznosi ukupno 1.696,98 eura.
32.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran u pismenom podnesku od 20. prosinca 2024. djelomično osnovan.
33.Ovaj sud je prihvatio dijelom prigovor zastare obzirom da tužitelj u preciziranom tužbenom zahtjevu potražuje naknadu za razdoblje od 1. lipnja 2016. dospjelu 13. srpnja 2016., a tužbu je podnio 26. srpnja 2021. te se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok iz odredbe članka 139. Zakona o radu (NN 94/13 i 127/17) kojim je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina zbog čega je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu utužene naknade za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 30. lipnja 2016. (a koja dospijeva 13. rpnja 2016.) u ukupnom iznosu od 7,22 eura u zastari te je ovaj sud odbio taj dio tužbenog zahtjeva, te odlučio kao pod točkom II. izreke.
34.Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka Goranke Šmer Maraš iz Rijeke na koje stranke nisu imale primjedbi koje bi se ticale metodologije obračuna i utvrđene visine ovaj sud tužitelju na ime neisplaćenih dodatak na plaću u razdoblju od srpnja 2016. do svibnja 2020. dosudio bruto iznos od 1.689,76 eura, a koji dio nije u zastari.
35. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća (dana kad je isplaćena plaća taj mjesec) do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i stavak 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07 – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., članka 12. i članka 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Kako tužitelj nije izostavio potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na prednje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sud je odbio tužitelja s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke II. izreke ove presude.
36.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.
37.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP- a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužitelj s tužbenim zahtjevom nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 200,00 eura, sastava obrazloženih podneska od 29.8.2022,7.10.2022.,20.12.2024. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od 3x200,00 eura, sastav neobrazloženih podnesaka (Tbr.8.t.2) od 28.9.2022. u iznosu od 1x50,00 eura, zastupanja na ročištu od 26.9.2022.,5.3.2025. (Tbr. 9.t.1) u iznosu od 2x200,00 eura, odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, s pripadajućim PDV-om od 25% kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 460,00 eura obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 2.022,50 eura.
37.1.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).
38.Stoga je odlučeno kao u točci IV. izreke presude.
Rijeka, 16. travnja 2025.
S U D A C :
Majda Felker
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Rijeci.
DNA:
-pun. tužitelja
-tuženik
Po pravomoćnosti: Porezna uprava
