Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-132/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Jasminke Pavković suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Cišper člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Krišto, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7052/2019-34 od 28. kolovoza 2023., u sjednici vijeća 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7052/2019-34 od 28. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 913,29. eura / 6.881,18 kn (st. I. izreke) te iznos od 2.428,00 eura / 18.293,82 kn (st. II. izreke), sve s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže navedene u izreci te presude. Nadalje, tom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.482,10 eura / 18.701,38 kn s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 913,29 eura po osnovi preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te za isplatu iznosa od 2.428,00 eura po osnovi preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

5. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja. Tuženik svojom ocjenom izvedenih dokaza i iznošenjem svojih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica. Tumačenjem činjenica po tuženiku i zaključcima koje iz takvog tumačenja izvodi ne dovodi se u dvojbu izbor i primjena pravila o učincima odluke donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, iskazana pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o pravnoj osnovi predmetnog spora te neosnovanosti prigovora zastare.

6. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Pravilno je prvostupanjski sud sporni odnos među strankama razmotrio prema pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tim pravilima u kontinuitetu je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03 i čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – ZZP/07), da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07), da odredbe ugovora koje prema zakonu ili sporazumu stranaka moraju biti sastavljene u pisanom obliku, moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive (čl. 85. ZZP/03 i čl. 100. ZZP/07), da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (čl. 86. ZZP/03 i čl. 101. ZZP/07) i da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (čl. 87. ZZP/03 i čl. 102. ZZP/07).

8. Direktivom 93/13/EEZ utvrđeni su ciljevi koje moraju ostvariti sve države članice Europske unije, između ostalog i člankom 3. u kojem se navodi: da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (čl. 3. st. 1.) i da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, da činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu čl. 3. na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu (čl. 3. st. 2.).

9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio čl. 502.c ZPP budući da se tužitelj pozvao na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pa presuda ne mora sadržavati razloge o odlučnim činjenicama koje su predstavljale činjenicu osnovu u kolektivnom sporu za donošenje zaključka da se radi o nepoštenim, a time i ništetnim ugovornim odredbama, a niti razloge primjene materijalnog prava na kojem su ta pravna utvrđenja utemeljena, već samo razloge o tome da su ispunjene procesne pretpostavke za primjenu čl. 502.c ZPP, a što pobijana presuda sadrži.

10. Prema navedenim odredbama, a vezano za valutu glavnice u CHF i jednostrano mijenjanje stope redovne kamate odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (postojanje povrede propisa zaštite potrošača) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovala postupanjem tuženika.

11. Tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je tužiteljica bila informirana o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope kao i o svim parametrima koje banka uzima u obzir prilikom određivanja (promjena) visine kamatne stope te načinu na koji formira valutni tečaj, a što nije uspio dokazati jer nije pružio niti jednu uvjerljivu činjenicu (dokaz) iz koje bi to proizlazilo (npr. da bi tužiteljici nudio izmjenu ugovora u dijelu kamatne stope i valutne klauzule). Stoga kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je formirao prvostupanjski sud, da su odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate po jednostranoj odluci tuženika kao i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene.

12. Neovisno o tome je li odredba iz potrošačkog ugovora proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena odredba iz potrošačkih ugovora nepoštena idu u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja takvih ugovora, odnosno smatra se da nepoštena odredba iz potrošačkog ugovora nikad nije bila ugovorena. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.

13. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju (čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05 – dalje ZOO), a što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015, C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/EEZ).

14. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik primio od tužiteljice iznos od 913,29 eura te iznos od 2.428,00 eura (ukupna razlika između anuiteta s osnove promjene kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos), to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici taj iznos (čl. 1111. st. 3. ZOO) sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja pojedinih iznosa do isplate (čl. 1115. ZOO, čl. 29. st. 1., 2/2, 7. i 8. ZOO).

15. Na iznose koje je tuženik dužan platiti, tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu od dana kada ih je tužiteljica platila tuženiku budući da je tuženik i prije obraćanja tužiteljice sudu imao razloga vjerovati da je stekao te iznose na temelju nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja.

16. Neosnovano je ustrajanje tuženika na prigovoru zastare. Ovo stoga jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (VSRH- Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

17. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., računajući od toga dana do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu (11. lipnja 2019.), nije protekao zastarni rok od 5 godina, tako da zahtjev za isplatu na ime razlike preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije u zastari. Nadalje, ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., tako da niti od dana pravomoćnosti tog dijela presude do dana podnošenja predmetne tužbe za isplatu po osnovi preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe u valutnoj klauzuli, također nije protekao zastarni rok od pet godina.

18. Svako drugačije tumačenje zastare (početak, tijek, prekid, nastupanje) kada je u pitanju tužba potrošača za utvrđivanje restitucijskih učinaka (povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba), kao što je i predmetna, a povodom koje sud mora voditi računa o određenom položaju u kojem se tužiteljica kao potrošač nalazila u odnosu na tuženika kao trgovca, kako u pogledu pregovaračke moći tako i u pogledu informiranosti te okolnost da tužiteljica kao potrošač nije znala niti mogla ocijeniti opseg svojih prava, protivno je načelu ekvivalentnosti i djelotvornosti (principima pravnog poretka Republike Hrvatske).

19. Iskazano shvaćanje početka roka zastare za restitucijske zahtjeve potrošača, kao posljedica nepoštenosti (ništetnosti) ugovorne odredbe je i u duhu prava Europske unije presude suda Europske unije broj C-485/19 od 22. travnja 2021. (LH protiv Profi Credit Slovakia s.r.o.).

20. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo stoga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužiteljice (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te okolnost da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici (čl. 154. st. 1. ZPP).

21. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 16. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak