Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1202/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku iz Splita protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. (OIB:92963223473), Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-3309/2020-23 od 5. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3309/2020-23 od 5. lipnja 2024.:

- preinačava u toč.I. izreke u dijelu kojem je utvrđena ništetnom ugovorna odredba čl.1. ugovora o kreditu broj 523/06 sklopljenog između parničnih stranaka dana 12. lipnja 2006. kojom je ugovoreno da se korisniku odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 93.800,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija;

- preinačava u toč.I. izreke u dijelu kojem je utvrđena ništetnom ugovorna odredba čl.7. navedenog ugovora o kreditu u dijelu kojom je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 470,26 CHF te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija;

- potvrđuje u preostalom dijelu sadržanom u toč.I- i toč.II izreke;

- potvrđuje u točki III. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan tužitelju isplatiti zateznu kamatu na slijedeće iznose i za razdoblje:

-na iznos od 24,05 EUR od 15.11.2007. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 23,64 EUR od 15.12.2007. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 24,36 EUR od 15.1.2008. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 24,24 EUR od 15.2.2008. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 47,39 EUR od 15.3.2008. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 47,12 EUR od 15.4.2008. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 45,97 EUR od 26.5.2008. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 46,24 EUR od 30.6.2008. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 45,71 EUR od 15.7.2008. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 45,61 EUR od 15.8.2008. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 45,59 EUR od 15.9.2008. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 47,34 EUR od 15.10.2008. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 51,63 EUR od 15.11.2008. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 46,89 EUR od 15.12.2008. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 69,82 EUR od 15.1.2009. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 70,11 EUR od 15.2.2009. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 60,41 EUR od 15.3.2009. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 62,64 EUR od 15.4.2009. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 63,08 EUR od 15.5.2009. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 59,25 EUR od 15.6.2009. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 57,50 EUR od 7.8.2009. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 74,54 EUR od 15.8.2009. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 77,60 EUR od 16.9.2009. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 74,04 EUR od 23.10.2009. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 77,13 EUR od 15.11.2009. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 76,64 EUR od 15.12.2009. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 84,92 EUR od 15.1.2010. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 88,86 EUR od 26.2.2010. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 95,38 EUR od 22.3.2010. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 95,23 EUR od 19.4.2010. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 103,61 EUR od 19.5.2010. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 108,60 EUR od 23.6.2010. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 118,44 EUR od 24.7.2010. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 135,11 EUR od 26.8.2010. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 127,42 EUR od 1.10.2010. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 115,53 EUR od 5.11.2010. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 142,44 EUR od 13.12.2010. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 126,43 EUR od 10.1.2011. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 126,43 EUR od 10.1.2011. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 110,12 EUR od 17.2.2011. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 105,47 EUR od 7.4.2011. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 105,47 EUR od 7.4.2011. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 116,97 EUR od 6.5.2011. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 139,15 EUR od 2.6.2011. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 175,12 EUR od 7.7.2011. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 176,22 EUR od 15.2.2013. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 175,83 EUR od 14.3.2013. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 184,06 EUR od 18.4.2013. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 170,97 EUR od 15.5.2013. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 168,92 EUR od 15.6.2013. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 169,32 EUR od 19.7.2013. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 139,28 EUR od 4.9.2013. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 141,07 EUR od 15.10.2013. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 142,23 EUR od 28.10.2013. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 143,63 EUR od 2.12.2013. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 146,06 EUR od 31.12.2013. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 146,04 EUR od 28.1.2014. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 101,18 EUR od 26.2.2014. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 100,68 EUR od 25.3.2014. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 98,65 EUR od 25.4.2014. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 97,95 EUR od 26.5.2014. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 97,53 EUR od 26.6.2014. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 99,97 EUR od 25.7.2014. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 102,06 EUR od 26.8.2014. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 102,82 EUR od 25.9.2014. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 105,53 EUR od 27.10.2014. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 106,83 EUR od 24.11.2014. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 106,15 EUR od 19.12.2014. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 107,37 EUR od 31.1.2015. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 107,37 EUR od 25.2.2015. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 107,37 EUR od 3.4.2015. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 107,37 EUR od 24.4.2015. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 107,37 EUR od 25.5.2015. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 107,37 EUR od 24.6.2015. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 107,37 EUR od 24.7.2015. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 107,37 EUR od 25.8.2015. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 107,37 EUR od 24.9.2015. do 29. rujna 2015.,

-na iznos od 107,37 EUR od 26.10.2015. do 1. ožujka 2016.,

-na iznos od 107,37 EUR od 25.11.2015. do 1. ožujka 2016.,

-na iznos od 107,37 EUR od 21.12.2015. do 1. ožujka 2016.,

-na iznos od 107,37 EUR od 25.1.2016. do 1. ožujka 2016.

i to po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

- preinačuje u toč.III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupni iznos od 8.028,03 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine u toj točki navedene mjesečne novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

- preinačuje u toč.III. izreke u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.858,57 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2016. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

r i j e š i o  j e

I/ Uvažava se žalba tuženika i preinačuje u toč.IV. izreke na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč.I. izreke utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka ugovorna odredba čl.1. Ugovora o kreditu broj 523/06 od 12.6.2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da se tuženiku odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti 93.800,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje: HNB) na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje vratiti kredit uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, zatim je utvrđen ništetnim čl.2. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je korisnik kredita dužan iznos kredita platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, a ništetnim je utvrđen i čl. 7. u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 470,26 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Toč.II. izreke utvrđena je ništetnom ugovorna odredba navedenog Ugovora o kreditu čl.2. u dijelu u kojem je ugovoreno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., zatim čl.7. u dijelu kojim je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Toč.III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova ništetnih ugovornih odredbi i razlike u obračunatoj nedospjeloj glavnici na dan konverzije isplati iznos od 13.886,60 Eur sa zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj toč. izreke a toč.IV. je obvezan naknaditi tužitelju i troškove postupka u iznosu od 2.190,11 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. toč. 1 do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu mu troškova postupka, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu broj 523/06 od 12. lipnja 2006. i zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF) prema tečaju na dan plaćanja i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope te radi isplate razlike u obračunatoj nedospjeloj glavnici na dan provedene konverzije (30.rujna 2015.) i plaćenih iznosa na temelju navedenih ništetnih ugovornih odredbi.

5.1. Na osnovu tijekom postupka utvrđenih činjenica:

- da su parnične stranke dana 12. lipnja 2006. sklopile ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana za iznos 93.800,00 CHF koji je tužitelju isplaćen prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje: HNB) na dan isplate, na rok otplate od 360 mjeseci (30 godina), uz ugovorenu kamatu po godišnjoj stopi od 4,50 % godišnje koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika o kamatnim stopama, te da je otplata ugovorena u mjesečnim anuitetima od po 470,26 Eur po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja;

- da su stranke dana 7. siječnja 2016. u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju" (dalje: ZPK – "Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15) sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje: Dodatak Ugovoru od 7.1.2016.) kojim je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., da je čl.2. Dodatka konstatirano da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., da je čl.8. utvrđena preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 56.553,31 Eur plativa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za Eur na dan plaćanja;

- da tužiteljevo svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3.stav.1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 – "Narodne novine" broj 96/03) proizlazi iz sadržaja predmetnog namjenskog ugovora za kupnju stana i njegovog iskaza te da tuženik nije dokazao suprotno;

- da je povodom tužbe Udruge Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka (između kojih i tuženika) pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. - utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo slijedom čega da je odnosna ugovorna odredba ništetna te da je uz to povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute CHF uz koju je vezana glavnica, sve suprotno odredbama važećih Zakona o zaštiti potrošača jer nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Eur;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da o navedenim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovarano, da su iste već bile sadržane u po tuženiku sastavljenom ugovoru o kreditu, da mu nije pojašnjeno na koji način i pod kojim pretpostavkama je moguća promjena ugovorene kamate niti mogući rizici porasta tečaja CHF/kn i utjecaj takve promjene na njegovu obvezu povrata primljenog kredita;

- da je tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača pokrenuta na temelju članka 502.a ZPP te da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu pozvati na pravna utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a toč.1. ZPP u kojem slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (502.c ZPP);

- da tužitelj sklapanjem Dodatka Ugovoru od 7.1.2016. nije izgubio pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom Ugovoru o kreditu (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i Gos- 1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. stav. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. stav. 2. ZOO a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen);

- da prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja (jer su neke od uplata izvršene od strane trećih osoba) neutemeljen obzirom da su te uplate obavljene za podmirenje obveza tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu u koju svrhu ih je tuženik i prihvatio,

prvostupanjski sud je predmetni obvezno-pravni odnos parničnih stranaka prosuđivao pozivom na odredbe čl. 81.stav.1., stav.2. i stav.4. ZZP/03 koje propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca time da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a da tuženik na navedene odlučne okolnosti nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza pa je, utvrdivši da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pregovaralo, da su iste unaprijed pripremljene po tuženiku i sadržane u standardiziranom obrascu ugovora, da tužitelju nije pojašnjen značaj istih i da su nastavno prouzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja - navedene ugovorne odredbe ocijenio nepoštenim i ništetnim u smislu odredbe čl. 87.stav.1. ZZP/03.

5.2. Utvrdivši na osnovu provedenog financijskog vještačenja provedenog po vještakinji Ines Lozić da preplata s osnova povećanja početno ugovorene redovne stope kamate od 4,50 % godišnje do 1.1.2014. (imajući u vidu da se od 1.1.2014. do dana konverzije primjenjivala zakonski određena kamatna stopa 3,23%) - iznosi 3.378,00 Eur, da preplata s osnova promjene tečaja CHF/kn od početno ugovorenog u vrijeme isplate kredita do dana konverzije iznosi 4.650,03 Eur, a da bi pod pretpostavkom da se za vrijeme otplate kredita nije mijenjala ni stopa redovne kamate niti tečaj - preostala nedospjela glavnica na dan konverzije iznosila 5.858,57 Eur manje od nedospjele glavnice utvrđene u Dodatku ugovora od 7.1.2016., prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije u potpunosti obeštećen zaključenjem Dodatka ugovoru, odnosno izvršenom konverzijom.

5.3. Pozivom na odredbu čl.1111. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23.) stoga je obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 13.886,60 Eur sa zateznom kamatom u smislu odredbe čl.1115. ZOO od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate nalazeći tuženika nepoštenim stjecateljem obzirom da je sporne ništetnim utvrđene ugovorne odredbe unio u predmetni ugovor o kreditu.

5.4. Tuženikov prigovor da je potrebno uračunati tzv. negativne razlike zbog okolnosti da su u određenom razdoblju plaćani niži anuiteti zbog nižeg tečaja CHF/kn od početnog, prvostupanjski sud je otklonio obzirom da tuženik nije istaknuo ni prigovor radi prebijanja niti materijalno-pravni prigovor prijeboja ili protutužbu, a odbio je i istaknuti prigovor zastare, pozivajući se na petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl.225. ZOO-a koji teče od dana pravomoćnosti presuda donesenih u postupku zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i to od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odlukama kreditora), a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF od 14. lipnja 2018., imajući u vidu da je predmetna tužba podnesena 17. svibnja 2019.

6. Ispitujući pobijanu presudu i stanje spisa u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. stav. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajem izjavljene žalbe ukazuje tuženik jer suprotno žalbenom stajalištu tuženika pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP- a.

7. No pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu prava, ocjena je ovog suda da sud prvog stupnja prihvaćanjem zahtjeva za utvrđenje da je ništetan sporazum stranaka sadržan u čl.1. predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na isplatu (korištenje), a ne na otplatu (vraćanje) kredita, izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. s obzirom da cit. odlukom u kolektivnom sporu ta odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača, nije utvrđena ništetnom. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela ugovora o kreditu, presude donesene u kolektivnom sporu nemaju obvezujući učinak pa je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio zahtjev u tom dijelu pozivom na presudu iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača. S obzirom na to da je riječ o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika (kao trgovca) na isplatu kredita, a ne obveza potrošača i da se ne radi o obvezi koja u smislu odredbe čl.81.stav.1. ZZP/03 stvara znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača već se radi o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) to ista na temelju odredbe čl.84. ZZP/03 ne podliježe testu poštenosti. Zbog toga je pozivom na odredbu čl.373. toč.3. ZPP-a zahtjev za utvrđenje ništetnom te odredbe odbijen i preinačena toč. I. izreke prvostupanjske presude.

7.1. I utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl.7. Ugovora u dijelu kojim je određena visina mjesečnog otplatnog anuiteta – u kunskoj protuvrijednosti 470,26 CHF ne slijedi pravna utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu, već se radi o jasnoj i transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je nominalno određena visina tužiteljeve obveze mjesečne otplate primljenog kredita te se ne radi o obvezi koja u smislu odredbe čl.81.stav.1. ZZP/03 stvara znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Naime, učinkom pravomoćnih presuda obuhvaćen je ugovoreni otplatni tečaj CHF/kn na dan plaćanja svakog iznosa anuiteta no ne i sam nominalno utvrđeni iznos mjesečne obveze pa je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika i taj dio toč.I. izreke prvostupanjske presude valjalo preinačiti i odbiti tužitelja sa zatraženim utvrđenjem da je ništetna dio čl.7. ugovora o kreditu u kojemu je visina njegove obveze na otplatu kredita u mjesečnom iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 470,26 CHF – sve pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP-a.

8. Nastavno u žalbi tuženik ponavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za potraživanje uplata koje nije osobno izvršio smatrajući obrazloženje prvostupanjskog suda u cijelosti promašenim i manjkavim. Ponavlja i prigovor da tužitelj nije dokazao svoje svojstvo potrošača, da je obrazloženje pobijane presude u odnosu na stajalište prvostupanjskog suda o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzulu prema tečaju na dan plaćanja i u odnosu na ugovorenu promjenjivu stopu redovne kamate prema odlukama tuženika promašeno jer je pozivanjem prvostupanjskog suda na utvrđenja iz ranije citiranih presuda proizašlih iz spora radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pogrešno primijenjeno materijalno pravo obzirom da je bilo potrebno provesti kontradiktorni postupak tijekom kojeg bi se utvrdilo da li je tužitelj bio odgovarajuće upoznat u pogledu sadržaja, značaja i posljedica predmetnih ugovornih odredbi uz koje je vezana glavnica kredita i način promjene ugovorene kamate. Ističe i da je odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti kako to proizlazi iz odluke Suda EU u predmetu C-81/19 i predmetu C-243/20.

9. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a valja ponajprije navesti - u odnosu na osporavanje tužiteljevog svojstva potrošača kojeg je prvostupanjski sud utvrdio na osnovu sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužitelja, da je u konkretnom slučaju teret dokaza o postojanju posebnih okolnosti koje isključuju vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, a što uključuje i okolnost da tužitelj nije potrošač – na tuženiku (istovjetno stajalište izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020) pa kako tuženik u tom kontekstu nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao fizička osoba koja je djelovala izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, odnosno da tužitelj ima status potrošača kako je definiran čl. 3. ZZP/03 to se i ponovljeni žalbeni prigovori ukazuju neosnovanim. No pravilnost utvrđenja da je riječ o potrošačkom ugovoru (i da je tužitelj potrošač) proizlazi uostalom već iz same činjenice da je tuženik ponudio tužitelju sklapanje Dodatka ugovoru od 7.1.2016. sukladno Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK/15 – "Narodne novine" broj 102/15) čemu ne bi bilo mjesta se ne radi o potrošačkom ugovoru. Neutemeljeno tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja koji prigovor je prvostupanjski sud otklonio jasnim i određenim razlozima, koje tuženik ponovljenim istovjetnim žalbenim tezama nije doveo u sumnju.

9.1. Neodlučni su navodi žalbe kojima tuženik pledira na razumljivosti predmetnih ugovornih odredbi i nastavno tome isključenju takvih razumljivih ugovornih odredbi iz testa nepoštenosti, a neodlučno je i njegovo pozivanje na dopuštenost ugovaranja valutne klauzule sukladno odredbi čl. 22. ZOO, budući da odredbe o valuti obveze vraćanja kredita vezanoj za CHF nisu utvrđene ništetnim zbog toga što su protivne prisilnim propisima već stoga što su nepoštene u smislu članka 81. ZZP/03 jer tuženik prije sklapanja ugovora o kreditu kao trgovac nije potrošača (tužitelja) u cijelosti informirao o potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na koji način je postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 zbog čega su te odredbe sukladno članku 87. istog Zakona i ništetne.

9.2. Stoga je ovaj sud žalbu tuženika ocijenio neosnovanom u dijelu kojom pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci tuženika i u djelu kojim je obveza vraćanja kredita vezana uz valutu švicarskog franka prema srednjem tečaju HNB na dan ispunjenja te je stoga u tom dijelu odbijena žalba tuženika i primjenom odredbe čl. 368. stav. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda koja je u tom dijelu posljedica pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava.

10. Neosnovani su i žalbeni navodi vezani uz stajalište prvostupanjskog suda da zastara utužene tražbine nije nastupila. Naime, stajalište prvostupanjskog suda u skladu je i s objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda. Valja navesti i da je svoj stav u odnosu na citirano objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj se navodi da su, cit. se "..time su sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. stav. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru primijene izravno čl. 29. stav. 1. Ustava i čl. 6. stav. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu.“.

11. No žalbenim sadržajem tuženik osnovano osporava materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda da su sklapanjem Dodatka Ugovoru parnične kao ugovorne stranke trajno i konačno uredile svoj pravni odnos samo za razdoblje nakon njegova sklapanja, a ne i za razdoblje koje je tome prethodilo slijedom kojeg je prvostupanjski sud (pogrešno) odlučio o tužiteljevom zahtjevu za isplatu kao da Dodatak Ugovoru nije sklopljen.

11. 1. Naime, odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Nastavnom odredbom čl. 19.c stav.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

(1.) na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

(2.) umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

(3.) početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. stav.1.cit. odredbe, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

(4.) iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. stav.1.cit. odredbe, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

(6.) ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč.4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

(7.) iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

11.2. Imajući u vidu u čl.19. c ZID ZPK/15 propisani način konverzije te da tužitelj niti ne tvrdi da bi predmetni Dodatak Ugovoru bio sklopljen protivno odredbama ZID ZPK/15 i da njegovu valjanost tijekom postupka nije doveo u pitanje, povezujući navedeno sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 prema kojemu sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 ocijenivši isti usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske istaknuvši istodobno da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanja nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, to nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka Ugovoru od 7.1.2016. ne obvezuju tužitelja jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbi čl. 87. stav. 1. ZZP/03 jer kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima takvu ugovornu odredbu, u načelu, valja smatrati kao da nikada nije postojala (ništetnost djeluje ex tunc).

11.3. Parnične stranke su sklapanjem Dodatka ugovoru izvršile konverziju kredita u u skladu s prisilnom odredbom čl.19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015. (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz članka 19.c. stav. 1. toč.4. ZID ZPK/15) iskorišteni u korist tužitelja i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene navedenim Dodatkom - pa i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Obzirom da su dakle i te uplate iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja ugovorene Dodatkom Ugovoru od 7.1.2016. to je evidentno da Dodatak Ugovoru ima restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovoru. Zbog toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelju ne pripadaju zahtijevani novčani iznosi s osnove tih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer u imovini tuženika više nema imovine tužitelja koju bi stekao bez pravne osnove i koju bi primjenom članka 1111. ZOO bio u obvezi vratiti tužitelju.

11.4. Rezimirajući prednje, pravno je shvaćanje ovog suda da je tužitelj sklapanjem predmetnog Dodatka ugovoru od 7.1.2016. restituiran za nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamate i nepoštenu ugovornu odredbu o otplatnoj valutnoj klauzuli koje su sadržane u ugovoru o kreditu od 12.6.2006. jer ga navedene ugovorne odredbe ne obvezuju, a isplate koje je temeljem njih izvršio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun u ispunjenju valjane obveze koje je preuzeo sklapanjem Dodatka ugovoru od 7.1.2016.

11.5. Obzirom da je prvostupanjski sud dakle pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl.1111. ZOO u vezi sa čl.19.c. ZID ZPK/15 kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati s osnova ništetnih ugovornih odredbi primljeni iznos od 8.028,03 Eur a i iznos od 5.858,57 Eur za koliko bi obračunata nedospjela glavnica bila manja na dan 30.9.2015. (da tijekom ugovornog perioda nije došlo do promjene otplatnog tečaja i početno ugovorene redovne kamate) valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika na temelju odredbe čl.373.toč.3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u toč.III. izreke i odbiti tužbeni zahtjev u dijelu zatražene isplate iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi i zahtjeva za isplatu zatezne kamate na te iznose od 30. rujna 2015. kao dana konverzije do isplate.

12. No imajući u vidu da je iznos od 8.028,23 Eur tuženik držao bez pravne osnove od dana kada su mu pojedini, mjesečni iznosi plaćeni, do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.) to Dodatak ugovoru nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu vezanih uz valutnu klauzulu u CHF i promjenjivoj redovnoj kamati prema odlukama tuženika jer ti iznosi nisu konverzijom (sklapanjem Dodatka ugovoru od 7.1.2016.) iskorišteni u tužiteljevu korist.

12.1. Iznosi koje je tužitelj platio na ime otplate ugovora o kreditu u tzv. prijelaznom razdoblju (nakon 30. rujna 2015. kao dana obračuna konverzije do dana sklapanja Dodatka ugovoru od 7.1.2016.) iskorišteni su sukladno odredbi čl.19.f.stav.2. ZID ZPK/15 u korist tužitelja i to na način da se od dospijeća prvog sljedećeg anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u Eur (1. ožujka 2016.) ti iznosi smatraju pretplatom koja se koristi za podmirenje budućih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u Eur ugovorenih valjanim Dodatkom ugovora.

12.2. Obzirom na prednje navedeno, tuženik je i po shvaćanju ovog suda u obvezi sukladno odredbi čl.1111. i čl.1115. ZOO-a tužitelju isplatiti zateznu kamatu od dana plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa na temelju tih nepoštenih ugovornih odredbi do 29. rujna 2015. kada su ti iznosi iskorišteni u korist tužitelja za ispunjenje njegove obveze preuzete valjanim Dodatkom Ugovoru - sa stanjem obveza na dan 30. rujna 2015. s kojim danom je i provedena konverzija kredita s valutnom u CHF u kredit u valutnom klauzulom u EUR. Na iznose plaćene u tzv. prijelaznom razdoblju dosuđena mu je zatezna kamata sukladno odredbi čl.19.f.stav.2. ZID ZPK, dakle do 1. ožujka 2016. kao dana dospijeća prvog sljedećeg anuiteta po sklopljenom Dodatku Ugovora. Navedeno jer je tuženik preplaćene novčane iznose držao kao nepošteni stjecatelj (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022.). U tom je smislu djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika valjalo potvrditi toč.III. izreke prvostupanjske presude pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju zateznu kamatu na ukupan iznos od 8.028,03 Eur na pojedine, mjesečne specificirane od svake pojedine uplate do 29. rujna 2015., a za uplate učinjene u tzv. prijelaznom razdoblju i u iznosima od po 107,37 EUR (plaćenih 26.10.2015., 25.11.2015., 21.12.2015. i 25.1.2016.) – do 1. ožujka 2016. kada je dospio prvi anuitet u Eur prema sklopljenom Dodatku ugovoru – sve sukladno odredbi čl. 19. f. stav.2. ZID ZPK/15.

13. Obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude valjalo je primjenom odredbe čl. 166.stav.2.ZPP odlučiti o troškovima postupka, imajući pri tom u vidu djelomični uspjeh obiju parničnih stranaka – tužitelja u odnosu na utvrđenje i isplatu zatezne kamate, a tuženika također u odnosu na manji dio zahtjeva za utvrđenja i u odnosu na isplatu glavne tražbine.

13.1. Imajući u vidu da je tužitelj uspio u sporu sa pretežitim dijelom zahtjeva za utvrđenjem, a djelomično i sa sporednim zahtjevom za kamatu na zahtjeve za isplatu, dok je tuženik uspio u neznatnom dijelu u odnosu na zahtjeve za utvrđenje a u cijelosti u odnosu na glavni zahtjev za isplatu, ocjena je ovoga suda da su parnične stranke kvalitativno i kvantitativno u provedenom postupku uspjele u približno jednakim omjerima pa je pozivom na odredbu čl. 154.stav.4. ZPP-a valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (uključivo i troškove žalbenog postupka u odnosu na tuženika) te u tom smislu preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.III. izreke.

14. Nepobijani odbijajući dio sadržan u toč.III. izreke nije bio predmetom žalbenog ispitivanja (čl.365.stav.1. ZPP-a).

Varaždin, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec