Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-249/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-609/2021-30 od 3. siječnja 2024., dana 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-609/2021-30 od 3. siječnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 351,83 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 10. travnja 2020. do isplate, te u dijelu kojim je na nepobijani iznos od 700,00 EUR-a dosuđena zatezna kamata od 10. travnja 2020. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-609/2021-30 od 3. siječnja 2024.:

- potvrđuje u odluci o trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.029,03 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom,

- preinačuje u odluci o trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 826,87 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom na način da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

II. U nepobijanom dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 700,00 EUR-a, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 EUR-a, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.051,83 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 10. travnja 2020., kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 2.655,90 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 3. siječnja 2024.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik preko nesporno iznosa naknade štete od 700,00 EUR-a (pobijani dio dosuđene naknade štete 351,83 EUR-a), kao i preko nespornog iznosa parničnog troška od 800,00 EUR- a (pobijani dio dosuđenog troška postupka 1.855,90 EUR-a), predlažući drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način kako to ističe u žalbi, podredno da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, koju štetu je pretrpjela u prometnoj nesreći dana 6. prosinca 2019. u kojoj je sudjelovala kao vozač osobnog automobila, a koju prometnu nesreću je skrivio osiguranik tuženika, koji je upravljajući svojim vozilom naletio na vozilo kojim je upravljala tužiteljica.

6. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporan:

- nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika,

- da je tuženik na ime naknade neimovinske štete tužiteljici dana 12. lipnja 2020. isplatio iznos od 5.000,00 kn, a dana 26. ožujka 2021. iznos od 2.500,00 kn,

dok je sporna visina neimovinske štete (tuženik tvrdi da je isplatom iznosa od 7.500,00 kn na ime pravične naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u cijelosti podmirena šteta po tom osnovu), te imovinske štete s osnova tuđe pomoći (tuženik navodi da tužiteljici, a imajući u vidu težinu ozljede, nije bila potrebna pomoć druge osobe, a pogotovo ne u opsegu zatraženom tužbom), pa je radi utvrđivanja da li je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i kvalifikatornih okolnosti iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) proveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju, te vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke dr. Žarku Rašiću, specijalistu kirurgu, temeljem kojih utvrđuje:

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila istegnuće mišića vrata,

- da je liječenje tužiteljice završilo 10. travnja 2020.,

- da iz nalaza i dopuna nalaza vještaka medicinske struke, a koje nalaze i dopune sud prihvaća u cijelosti, proizlazi da je tužiteljica zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju trpjela fizičke bolove (bolove jakog intenziteta 1 dan, bolove srednjeg intenziteta 6 dana i bolove slabijeg intenziteta 42 dana), strah (sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i slabog intenziteta 14 dana), te da su joj smanjene životne aktivnosti u ukupnom omjeru od 2%, koje se očituju u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice i povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega 15 dana u trajanju po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i sl.,

zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a), pa je prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje te dopune nalaza i mišljenja liječničkog vještaka, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu po osnovu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinsku štetu) u ukupnom iznosu od 14.500,00 kn/1.924,48 EUR-a, vodeći računa o okolnostima opisanim pod točkom 14. obrazloženja.

6.1. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o potrebi pomoći tužiteljici, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, utvrdio tužiteljici pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 925,00 kn/122,77 EUR-a (po cijeni sata tuđe pomoći u iznosu od 25,00 kn).

6.2. Nakon što je ukupni utvrđeni iznos neimovinske i imovinske štete od 15.425,00 kn/2.047,25 EUR-a umanjio za nesporno plaćeni iznos od 7.500,00 kn, prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio iznos od 7.925,00 kn/1.051,82 EUR-a, na koji iznos joj je primjenom odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014, dalje: ZOOP) dosudio zatezne kamate od 10. travnja 2020. kao dana završetka liječenja koje je uslijedilo nakon podnošenja odštetnog zahtjeva.

7. Tuženik u žalbi osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete smatrajući da je prvostupanjski sud istu previsoko odmjerio obzirom da je tužiteljica zadobila laku tjelesnu ozljedu, koja je dovela do minimalnog smanjenja životne aktivnosti od 2%, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava, uvažavajući sve konkretne okolnosti slučaja, trebalo tužiteljici odmjeriti niži iznos na ime pravične novčane naknade od dosuđenog iznosa, pa je stoga u pogledu dosuđene naknade neimovinske štete pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO-a, a ujedno je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno postoji proturječnost o odlučnim činjenicama. Osporava visinu dosuđene naknade na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, smatrajući da je satnica od 25,00 kn previsoko odmjerena i da bi primjerena naknada iznosila 20,00 kn/h obzirom je tužiteljici tuđa pomoć pružana besplatno.

8. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka i naveo je odredbe materijalnog prava koje je primijenio (po čl. 338. st. 4. ZPP), te nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je utvrdivši da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu već ranije opisanu u obrazloženju ove presude, a zbog kojih povreda je trpjela fizičke bolove i strah, te joj je smanjena životna aktivnost za ukupno 2%, a težina kojih povreda, kao i okolnosti slučaja, i po ocjeni ovog suda opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 1100. ZOO-a kada je prihvatio zahtjev za pravičnu naknadu s osnova neimovinske štete. Naime, imajući u vidu neugodnosti i nelagodnosti koje je tužiteljica trpjela u tijeku liječenja (višekratni odlasci na liječničke i specijalističke pretrage i preglede, RTG obrade, uzimanje analgetika, provođenje fizikalne terapije, trajanje liječenja) i dob tužiteljice, a o čemu je vodio računa i prvostupanjski sud, te polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, kao i imajući na umu da su se u međuvremenu od donošenja izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života, navedeno opravdava utvrđenje pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete u iznosu od 14.500,00 kn/1.924,48 EUR-a.

10. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke o obimu potrebne tuđe pomoći i njege tužiteljici, pravilno tužiteljici utvrdio naknadu imovinske štete po tom osnovu u iznosu od 925,00 kn/122,77 EUR-a, po cijeni sata tuđe pomoći u iznosu od 3,31 EUR/25,00 kn, a koja činjenična utvrđenja, imajući na umu da su se uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života, pravilnim prihvaća i ovaj sud, te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima pobija tijek zateznih kamata na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete, jer je prvostupanjski sud o tijeku zateznih kamata pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 12. ZOOP-a, obzirom se u ovom konkretnom slučaju radi se o šteti nastaloj kao posljedici prometne nesreće, zbog čega se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kao i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (primjerice Rev-1048/2014 od 4. rujna 2018., Rev- 1633/2016 od 16. srpnja 2019., Rev-415/2013 od 13. rujna 2017.) u slučaju kad postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu treba cijeniti prema odredbi čl. 12. ZOOP-a. Imajući u vidu da je tužiteljica dana 19. ožujka 2020. podnijela tuženiku odštetni zahtjev, to tužiteljica u smislu odredbe čl. 12. ZOOP-a ima pravo na zatezne kamate na iznos naknade neimovinske i imovinske štete od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da je tužiteljica svojim konačno postavljenim zahtjevom potraživala zateznu kamatu od 10. travnja 2020. (dan završetka liječenja), to joj je u okviru postavljenog zahtjeva prvostupanjski sud dosudio zateznu kamatu od 10. travnja 2020.

12. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP- a, te je tužiteljici dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 2.655,90 EUR-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 21. obrazloženja (visina troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/15, 37/2022 i 126/2022'', dalje: Tarifa), trošak vještačenja te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, te je naložio tuženiku naknaditi ga tužiteljici u cijelosti.

13. Tuženik, osporavajući odluku o trošku, navodi da su tužiteljici nepravilno dosuđeni troškovi parničnog postupka za pravne radnje u visini 100 bodova, jer prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vrijednost predmeta spora bila je ispod 10.000,00 kn, pa se tužiteljici mogao priznati trošak pravnih radnji u visini 75 boda za svaku pojedinu radnju. Osporava tužiteljici pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva (nije bio potreban za vođenje parnice), trošak sastava podneska od 23. ožujka 2023. (maksimalna visina je mogla eventualno biti 75 bodova, a istim se tužiteljica očitovala na dopunski nalaz i mišljenje vještaka kojim nije promijenjen niti jedan dio osnovnog nalaza, a za koje je očitovanje tužiteljici priznat puni odnosno prekomjerni trošak u visini 100 bodova), trošak sastava podneska od 11. listopada 2022. (isti nije niti dostavljen tuženiku), trošak sastava podnesaka od 23. prosinca 2021. i od 13. svibnja 2022. (dostavljena potvrda o uplati predujma i potvrda liječnika). Tuženik navodi da je prvostupanjski sud nezakonito retroaktivno primijenio odredbe Tbr. 50. toč. 1. i Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 118/14, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) temeljem koje je za poduzete parnične radnje primijenio vrijednost boda u iznosu od 15,00 kn/2,00 EUR-a, iako je izmjena Tarife (''Narodne novine'' broj 126/2022) stupila na snagu 5. studenoga 2022. i do tada je trebalo primjenjivati vrijednost boda u iznosu od 10,00 kn/1,32 EUR-a.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je prvostupanjski sud nezakonito retroaktivno primijenio odredbe Tbr. 50. toč. 1. i Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 118/14, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) temeljem koje je za poduzete parnične radnje primijenio vrijednost boda u iznosu od 1,99 EUR-a, iako je izmjena Tarife (''Narodne novine'' broj 126/2022) stupila na snagu 5. studenoga 2022., jer je prvostupanjski sud u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci Rev- 562/2024-2 od 7. svibnja 2024. pravilno i za radnje poduzete prije 5. studenoga 2022. priznao trošak prema vrijednosti boda od 1,99 EUR/15,00 kn.

15. Protivno žalbenim navodima tuženika, tužiteljica ima pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva prema Tbr. 32. Tarife, jer je riječ o odštetnom zahtjevu koji je upućen tuženiku povodom ovog parničnog postupka i radi se o trošku učinjenom povodom tužbe sukladno čl. 151. st. 1. ZPP-a, a što je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-904/2023-2 od 8. svibnja 2024.

16. Prvostupanjski sud je pravilno priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 13. svibnja 2022. i od 11. listopada 2022., a kojima je tužiteljica, udovoljavajući nalozima suda, dostavila presliku zdravstvenog kartona i liječničku potvrdu, jer se i prema ocjeni ovog suda radi o podnescima koji su bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

17. Međutim, osnovano ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno priznao tužiteljici pravo na naknadu troška sastava podneska od 23. prosinca 2021., jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a obzirom je istim dostavljen dokaz o uplati predujma za vještačenje i sastava podneska od 23. ožujka 2023., kojim se tužiteljica očitovala na dopunu nalaza vještaka, u kojoj dopuni je vještak naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, pa je navode tog podneska mogla iznijeti i na ročištu glavne rasprave.

17.1. Osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da tužiteljici za pravne radnje poduzete nakon 3. svibnja 2021. (tužiteljica je podneskom od 3. svibnja 2021. tužbeni zahtjev postavljen u tužbi u iznosu od 10.500,00 kn smanjila na iznos od 8.000,00 kn, jer je tuženik nakon podnošenja tužbe platio tužiteljici s osnova neimovinske štete daljnji iznos od 2.500,00 kn) pripada nagrada u visini 75 boda, a ne u visini 100 bodova, kako joj je to pogrešno priznao prvostupanjski sud.

18. Tužiteljici, stoga, pravilno obračunato pripada trošak postupka u iznosu od 1.829,03 EUR-a, a koji trošak obuhvaća pravilno obračunati trošak zastupanja sukladno Tarifi, trošak sudskih pristojbi i trošak uplaćenog predujma za vještačenje.

19. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 351,83 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 10. travnja 2020. do isplate, te u dijelu kojim je na nepobijani iznos od 700,00 EUR- a dosuđena zatezna kamata od 10. travnja 2020. do isplate, dok je u odnosu na odluku o trošku žalbu tuženika valjalo djelomično odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.029,03 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom, a djelomično uvažiti kao osnovanu i primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti odluku o trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 826,87 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

20. U nepobijanom dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 700,00 EUR-a, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 EUR-a, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

21. Obzirom da tuženik u odnosu na glavnu stvar nije uspio sa svojom žalbom, već je uspio samo u odnosu na trošak postupka koji se sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora, to mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

U Varaždinu 16. travnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović