P-3332/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Jadranki Jeličić, u pravnoj stvari tužitelja: 1/ SSS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2/ SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3/ FS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4/ HS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Andri Dubokoviću, odvjetniku iz Jelse, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 26.03.2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a nenazočnosti uredno pozvanog zamjenika ODO u Splitu, objavio je dana 16. travnja 2025. i

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da su tužitelji: ad 1/ SSS, OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 2/ SS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 3/ FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici za po 1/6 dijela, a tužiteljica ad 4/ AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], za ½ dijela prava vlasništva na fizičkom dijelu č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici mjesta spora za k. o. [katastarska općina] u mjerilu 1:1000 izrađen od strane TS dipl. ing. geod, stalnog sudskog vještaka za geodeziju, a koja skica je sastavni dio ove presude, prikazan unutar linija koje spajaju točke A, B, C, D, E, F i A, ukupne površine 2730 m[2] ,

pa su slijedom utvrđenog ovlašteni tužitelji temeljem ove presude zatražiti i postići cijepanje, te upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, brišući isto pravo sa imena tužene.

II/ Tužena Republika Hrvatska je dužna naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.856,07 Eur-a (devettisućaosamstopedesetšesteuraisedamcenta), u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Zajednički prednik tužitelja NS pok. LS je po punomoćniku dana 27.11.2018. podnio tužbu protiv RH, radi utvrđenja prava vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je njegov djed NS kupio 1910. godine od bivše općine [adresa], stupio u posjed prethodno ograđenog dijela i držao ga u posjedu kao svoje izvanknjižno vlasništvo, a nakon njega su to činili njegovi potomci.

U tužbi je naveo da su sve djedove nekretnine pripale njegovom ocu LS (Lovrincu) jer je jedini ostao na otoku, a budući se očeva braća S (F) i NS, nisu nikada vratili iz Amerike.

LS pok. NS je za života sa njim i njegovim bratom ZS, zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kojim im je za života prenio sve svoje nekretnine u jednakom omjeru, pri čemu je za sebe i suprugu H (Magdalenu) zadržao pravo doživotnog plodouživanja na svom imanju i pravo stanovanja u obiteljskoj kući. Kako je njegov brat ZS umro bez potomaka prije zajedničke majke, a supruga mu JS odustala od obveze uzdržavanja svekrve putem ovjerene Izjave kojom njemu ustupa svoja eventualna prava na obiteljskim nekretninama, to se smatra isključivim vlasnikom spornog zemljišta.

2. Postupak je prekinut rješenjem P-5603/2018 od 18.02.2022., te nastavljen sa njegovim nasljednicima RS i tužiteljici ad 4/ HS, a potom, zbog smrti RS ponovo prekinut rješenjem od 01.03.2022., i nastavljen rješenjem od 17.06.2022. sa tužiteljima ad 1/ do 3/.

3. Kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva po tužiteljima je pravni posao i nasljeđivanje, a podredno dosjedanje.

4. U odgovoru na tužbu, tužena je osporila kupoprodaju, smatrajući da se iz priložene dokumentacije ne vidi da je kupoprodajna cijena u cijelosti plaćena, dok stupanje prednika tužitelja u posjed točno određenog dijela zemljišta, tužitelj tek treba u postupku dokazati.

U odnosu na dosjedanje, osporila je kod prednika tužitelja savjestnost jer je morao znati da je č. zem. [katastarska čestica] vlasništvo bivše Općine.

Također je navela da bi potrebno vrijeme neprekidnog posjedovanja od prednika tužitelja, preko potomaka sve do tužitelja, moralo biti završeno u potrebnom trajanju do zaključno 06.04.1941.

Osporila je i aktivnu legitimaciju tužitelja za podnošenje tužbe, jer se iz dokumentacije koju je priložio nigdje ne spominje č. zem. [katastarska čestica].

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, tužena je u podnesku od 24.03.2025. prihvatila iskaze svjedoka o povijesti dodjele zemljišta mještanima od strane bivše Općine Vrboska, ali i navela, kako i dalje smatra da tužitelji nisu dokazali da je točno određeni dio nekretnine koji je prikazan u situaciji vještaka TS u cijelosti plaćen.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao zemljišnoknjižni izvadak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 24.10.2018. (list 7), pregledao arhivski snimak zemljišne knjige za č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 332), te iz Zbirke isprava pribavio i pročitao Dosudnicu A.150/26 (Z.596/52) iza pok. RS A pok. SSS od 09.12.1936., rješenje o nasljeđivanju O.31/75 (Z.439/79) iza pok. LS pok. NS od 07.12.1976., rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl. br. O.670/82 (Z.214/95) iza pok. LS ZS pok. LS i Prijavni list cjepanja iz 1959. (Z.325/59)..

Na okolnost aktivne legitimacije pročitana je oporuka ĐS pok. SSS (list 10), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 23.12.1960. (list 11) i Izjava JS od 14.12.1990 (list 16).

Potom je pročitana sva dostupna dokumentacija bivše Općine Vrboska, pa tako: stranice br. 1 i 2, "Popisa iznosa utjeranih u naslovu predujma, ...tično prvog obroka od prodaje Zaglava", dalje: Popis (list 18 i 19), popisi osoba koje su bile u najmu na dan 5.10.1927. (list 20) i na dan 4.04.1928. (list 21), Oglas od 11.12.19015. (list 22) i Zapisnik sa sjednice Obćinskog vijeća od 13.06.1910. (list 23).

7. Na očevidu dana 15.05.2024. (list 266) je po kazivanju svjedoka US i zajedničkog punomoćnika tužitelja, vještak identificirao predmet spora, dok je neposrednim opažanjem sud utvrdio kako je to zemljište ograđeno sa tri strane putevima, a od druge, slične površine koja se nalazi zapadno, odijeljeno linijom kamenja poslaganog u pravcu, pa je na tu okolnost od strane suca načinjena očevidna skica kao sastavni dio Zapisnika (list 268).

8. Pročitan je nalaz i mišljenje vještaka iz svibnja 2024. (list 271), te pregledana skica mjesta spora (list 273) i fotografije sa očevida (list 274 do 276).

Potom je po zahtjevu tuženika, a radi snalaženja u prostoru i množine sličnih već pravomoćnih presuda, pozvan vještak da dopuni nalaz tako da uklopi skicu mjesta spora u avionski snimak, te pregledan dobiveni uklop (list 299).

Na kraju su saslušani svjedoci: IS pok. SSS (list 300), US, pok. T (list 311) i BS ŽS pok. FS (list 321).

Prilikom saslušavanja PS, sud je dobio i zadržao njegovu „Kartu bez naslova“ (list 303) i čitav Popis, u formatu A3 (list 326-331), na kojemu je sudac označio grafitnom olovkom stranice i redne brojeve ispred imena i prezimena svake osobe, koja se u razdoblju od 1.12. do 11.12.1910. prijavila za kupnju zemljište u Zaglavu i platila 25 kruna.

Sud je prelistao veliki broj prvostupanjskih odluka ovoga suda i odluka Županijskih sudova donesenih u žalbenim postupcima, a vezano za isti činjenični supstrat različitih tužitelja, koje je priložio punomoćnik tužitelja (list 38 do 213), pa tako i npr. P-4007/15 (list 45) i odluka ŽS u Zagrebu Gž-6347/16 od 10.04.2018. (list 52).

9. Na okolnost ponovnog određivanja VPS-a, a s obzirom na pisano očitovanje tuženika, sud je pregledao ugovore o prijenosu vlasništva za nekretnine nastale cijepanjem od č. zem. [katastarska čestica] koje je priložio punomoćnik tužitelja (list 333).

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona (01.01 1997.), prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Slijedom navedenog, u ovom postupku treba primijeniti pravna pravila bivšeg austrijskog Općeg građanskog zakonika (OGZ), koja se primjenjuju temeljem čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46, 105/46 i 96/47).

12. U smislu pravnog pravila paragrafa 1053. u vezi sa paragrafom 380. i 425. OGZ-a, za stjecane vlasništva nekretnine putem pravnog posla je potreban pravni osnov (titulus) i zakoniti način stjecanja (modus), ali je u primjeni tih pravila sudska praksa zauzela stav da se vlasništvo nekretnine (dakle prije 01.09.1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkim odnosima) moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i faktičkim izvršenjem pravnog posla.

Dakle, i na temelju usmenog sporazuma, ukoliko je kupac platio kupoprodajnu cijenu, a prodavatelj ga uveo u posjed.

13. Za dosjedanje na nekretnini koja je prije 6.04.1941. bila u vlasništvu države, crkve ili općine…, mjerodavno je pravno pravilo paragrafa 1472 OGZ-a, koje se odnosi na "izvanredno" dosjedanje (s obzirom na osobe), pa bi tužitelji kao pošteni posjednici morali dokazati da je njihov posjed, u koji se ima uračunati i posjed njihovih prednika, neprekidno trajao 40 godina.

14. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno, ocjenu je li dosjelošću od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika stečeno vlasništvo na u postupku utvrđenom dijelu nekretnine, koja se nakon 1941. nalazila u režimu općenarodne imovine, potom u režimu društvenog vlasništva, trebalo je utvrditi da li je tužitelj putem svojih prednika do 14.12.1999. (kada je stupila na snagu Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine, kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV-a,), bio u neprekinutom posjedu predmetne nekretnine u trajanju od 40 godina, a u koje vrijeme se uračunava i posjed prije 8. listopada 1991., te uz dodatne uvjete navedene u odlukama Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP):

- da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a (do 14.12.1999.), i

- da se ne radi o nekretnini u odnosu na koju polažu pravo treće osobe.

15. Republika Hrvatska je kao članica Europske unije i Vijeća Europe, dužna pri- mjenjivati odredbe Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU: 18/97, 6/99, 14/02,….2/10) i njezinih Protokola, te primjenjivati pravna stajališta prihvaćena odlukama ESLJP.

Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, su bitna stajališta izražena u odlukama:

Trgo protiv RH (Zahtjev br. 35298/04), Radomilja protiv RH (zahtjev br. 37685/10), N protiv RH (zahtjev br. 37685/10) i dr. Stoga, bi se u vrijeme dosjedanja tužiteljima trebalo računati vrijeme njihovih prednika, a kako je č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila u društvenom vlasništvu, utvrditi da li su se do 14. prosinca 1999., ispunile sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po samom zakonu, odnosno, da je do toga dana posjed tužitelja i njegovih prednika neprekidno trajao 40 godina,

16. U odnosu na stjecanje vlasništva pravnim poslom!

Pregledom Popisa, utvrđeno je da se radi o šest stranica i 160 osoba, pri čemu je zajednički prednik tužitelja upisan kao prvi na drugoj stranici, odnosno kao 28 po redu, te da je dana 04.12.1910. platio 25 kruna za zemljište u predjelu Zaglav. Iz sadržaja Zapisnika od 13.06.1910. se vidi jasna namjera prodaje dijela nekretnine u Zaglavu, svima koji se prijave, a to što se upisuju samo "gospodari kuće", ukazuje na pravednost u podjeli zemljišta i socijalnom karakteru takve odluke. Prema oglasu Obćinskog upraviteljstva u Vrboskoj od 11.12.1915. br. 1815, se ne može zaključiti da bi se isti odnosio na prednika tužitelja, kao ni što se ne vidi kakva bi bila posljedica ukoliko neka obitelj ne bi isplatila punu cijenu zemljišta za koje se prijavila. Međutim, može se zaključiti da određena kupoprodajna cijena za komad zemljišta u Zaglavu unatoč općoj neimaštini, nije bila velika i da je bila pristupačna svima, jer su se gotovo sve obitelji prijavile (osim onih u najmu). I konačno, ne postoji materijalni dokaz u smislu kojega bi ikome bio oduzet posjed kupljenog zemljišta zbog neplaćanja punog iznosa.

17. Na Popisima koji se odnose na najam iz 1927. i 1928. godine, nije pronađena osoba prezimena JS, a kako najam isključuje kupoprodaju, očito je da je obitelj tužitelja svoj dio u Zaglavu stekla kupoprodajom.

18. Da je tužena Republika Hrvatska pasivno legitimirana u ovom postupku, proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer je na dan izvatka (24.10.2018.), č. zem. [katastarska čestica] uknjižena za cijelo na Republiku Hrvatsku, kao šuma, površine 1.022.794 m².

19. Kako bi se utvrdila aktivna legitimacija tužitelja, odnosno pravni slijed od „kupca“ ĐS do tužitelja, sud je pregledao sva pribavljena rješenja o nasljeđivanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, te na okolnost rodoslovlja saslušao svjedoke.

Za razliku od tuženika, sud činjenicu što se č. zem. [katastarska čestica] ne nalazi niti u jednom priloženom dokumentu smatra normalnom, jer kupljeno zemljište nije bilo cijepano , pa je očito bilo u režimu „izvanknjižnog vlasništva“.

20. Prema Dosudnici A-150/26 iza pok. ĐS NS pok. SSS, koji je umro **.**.1926., nasljednicima su utvrđeni sinovi VS, S i A za po 8/30 dijela, te kćerke L i Z za po 3/30 dijela. Po oporuci ostavitelja, sinovi F i A imaju pravo na nekretnine, samo ako se vrate iz Amerike, dok se kćerke ne spominju.

VS pok. NS je umro **.**.1975., a njegovim nasljednicima su proglašeni samo na kući, svi zakonski nasljednici: supruga J, sinovi NS i ZS i kćer CS. Treći sin R se spominje samo u obrazloženju kao nasljednik namiren za života ostavitelja.

Prema Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, ZS i NS su se obvezali doživotno brinuti o roditeljima, za račun svih obiteljskih nekretnina. Ugovoreno je da u slučaju iznenadne smrti nekog od davatelja uzdržavanja, njegova obaveza prelazi na bračnog druga i potomke, pri čemu su regulirane i situacije ukoliko se takva obveza ne prihvati (u skladu sa Zakonom).

Da je ZS umro **.**.1982. bez potomaka, proizlazi iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju O-670/82 Općinskog suda u Splitu. Njegove nekretnine su pripale supruzi JS za 6/12 dijela, braći R i NS, sestri CS, za po 1/12 dijela te majci Đ za 3/12 dijela.

Izjava JS ud. ZS, od 14.12.1990. za ovaj postupak nije bitna, jer nije zakonska nasljednica svoje svekrve, ali je od važnosti jer spominje datum smrti svekrve U (Mande) Damjanić (7.06.1990.).

21. Svjedok US je nećak ĐS i sin njegove sestre CS. Potvrdio je da je njegov djed VS naslijedio sve nekretnine oca NS, jer su NS i I otišli u Ameriku, odakle se nisu nikada vratili, pa mu pripada pravo na sporni dio č. zem. [katastarska čestica].

Djed je ostavio 3 sina: R, B i ZS, te kćer J (CS), koja je njegova majka. Naveo je da su se za života roditelja sinovi podijelili, a da se njegova majka udala pa nije dobila ništa, te da je sporno zemljište pripalo Damjanić NS, jer su ZS i R dobili kuće u [adresa].

ZS nije imao djece, dok je R ostavio sina i kćer, koji ne polažu pravo na predmetnu nekretninu, pa vlasnikom iste smatra tužitelje.

Svjedok IS je o rodoslovlju tužitelja iskazivao isto. Poznavao je MS koji je bio otprilike generacija njegovog djeda IS, a koji je pred smrt živio kod sina u Splitu. Potvrdio je da je VS ostavio 3 sina: R, NS i ZS, te kćer J udanu CS, dok je NS iza sebe ostavio sina RS i kćer AS, a RS nakon smrti ostavio suprugu i 2 sina.

22. Prethodno navedeni svjedoci su suglasno iskazivali o prodaji općinskog zem- ljišta, a kako se radi o svjedocima koji su u vrijeme davanja iskaza imali 65 i 67 godina, nedvojbeno je da su o zaključenju pravnog posla samo mogli čuti od drugih osoba, ili unutar obitelji ili obitelji svojih susjeda, pa se radi o "svjedocima po čuvenju".

23. IS je prije mirovine bio lugar u Hrvatskim šumama, pa je kako navodi, obilazio č. zem. [katastarska čestica] sve do žute linije koju je pokazao na svojoj Karti bez naslova, a koja u naravi predstavlja avio snimak čitavog Zaglava, na kojem se vidi državna cesta i putevi koji vode Za Kaštil i Oko Kaštila.

Iskazivao je da je i njegov otac vodio sličan parnični postupak za svoje zemljište, te ishodio presudu u svoju korist, odnosno, reviziju VS RH Rev-218/16 od 11.12.2019., pa je unutar svoje obitelji saznao da je 1910 godine tadašnja Općina Vrboska prodavala zemljište privatnim osobama. Tada su bile pozvane sve obitelji u [adresa] da se prijave za kupnju ili najam, a cijena se otplaćivala u ratama od po 25 kruna, pri čemu su pojedine osobe odjednom platile čitav iznos. Prijavljivala se glava obitelji, a što je u konkretnom slučaju bio NS pok. SSS, jer je njegovo ime u Popisu iz 1910., i to kao prvi po redu na drugoj stranici popisa,

Naveo je da je proučavao povijest [adresa], pa tako broj stanovnika u odnosu na površinu zemljišta, te utvrdio da je stara katastarska općina [katastarska općina] imala 1900- te godine najmanju površinu i 1000 stanovnika, dok danas ima svega oko 600 ljudi, od kojih je samo 50% starosjedilaca.

Sve nekretnine u [adresa] su bile obradive, osim nekretnine Zaglav, koja je bila općinska, pod makijom i ograđena visokim kamenim zidom, koji je priječio životinjama da prijeđu na obradivu zemlju i prema moru.

1910. godine je Općina odlučila prodavati zemljište mještanima za njihove privatne potrebe: uglavnom za branje kića za životinje i za pašarenja koza, mula i konja, pa su se označavale manje pravilne površine koje su kupovale fizičke osobe.

Gotovo su sve obitelji, odnosno starješine obitelji kupili zemlju u Zaglavu, a bilo je prema Popisu 161. Svi ovi koji su dobili „dil“ površine od cca 2500 m², kako se zvalo zemljište na dijelu gdje je kupio/dobio prednik tužitelja, dobivali su i "žuntu" sjeverno prema moru, na predjelu između "Rape" do "Maslinice".

Oni koji su svoj "dil" dobili na zemljištu oko [adresa], dobivali su u komadu cca 7.000 m².

Svjedok je locirao nekretninu tužitelja kao prvo zemljište ograđeno sa južne strane asfaltiranom cestom koja vodi od [adresa] za Soline, prema istoku određeno "putem za Rape", a sa sjeverne strane putem oko [adresa], te naveo da je širina dila bila cca 20 m. Prema zapadu je slijedeći „dil“ zemljište slične površine GS i njegovog brata, a još zapadnije dil BS zv. " Ž". Svjedok je poimence odredio vlasnike zemljišta sjeverno od predmetnoga, a iznad puta oko [adresa] (OS, a prema zapadu, ĆS, te KS).

Svi „dilovi“ su označeni u naravi i međusobno odijeljeni kamenjem koje je složeno u nizu, prema sjeveru uz put je suhozid, a suhozid je bio i od juga, sve do gradnje ceste za Soline, pa kako se ta cesta širila, suhozidi su srušeni. Dakle, kada su mještani kupovali, sa brda [adresa] i kule su mogli vidjeti svoju stoku koju su ostavili na paši u okviru svojih kupljenih zemljišnih površina. Tijekom vremena se promijenila vegetacija, pa je od makije nastala šuma, pa su potomci „kupaca“ te površine koristile za branje

drva za ogrjev, jer se grijalo i kuhalo na drva. Brali su ondje taklje za svoje vinograde, koji su ljudi imali na drugom području, a ondje su skupljali "pelušće" koje se bacalo ispod životinja da bi se napravio gnoj.

24. Svjedok US, drži sa bratom TS prvi po redu „dil“ zapadno od predmetnog. Svoje pravo vlasništva polažu preko djeda sa očeve strane pok. ES pok. SSS. Spornu površinu je opisao prvi dio po redu od puta prema Rapi, a sjeverno od državne ceste, širine oko cca 20 m, a duljinu od cca 180 m, pri čemu je duljina kupljenih komada sa sjeverne strane određena položajem puta oko [adresa] (i niskim suhozidom), a sa južne strane asfaltnom cestom Vrboska-Soline. Naveo je da je prije 30-ak godina na svom „dilu“ pilio drva, kada sam od strane Šumarije prijavljen da bi počinio kazneno djelo. Tada je zamjenica ODO ČS, napravila izvide, pa se od ŠS, koji je tada imao preko 80 godina, saznalo da isti ima vlastitih saznanja o tome kako je njegov prednik – DS, nekada načelnik Općine Vrboska, da bi skupio novce za novo groblje i za uređenje ulica u [adresa], odlučio prodati mještanima općinsku zemlju na predjelu zv. Zaglav, pa je potvrdio kupoprodaju i njegovog dila i dila tužitelja.

Poznato mu je da je prednik tužitelja, sada pok. NS pok. SSS, bio jedan od kupaca "zemljišta za šumu i ispašu", da se zemljište pravično dijelilo, pri čemu se koristilo terminima "dil" i "žunta", jer su neki dobivali zemljište u jednom komadu, a drugi na dva dijela, zavisno od položaja zemljišta koje im je pripalo. Na koji način je tko što točno dobio, i kako je tko ušao u posjed svjedoku nije poznato, pretpostavlja da se to ždrijebalo, ali bez obzira gdje je tko dobio, zemljište nije bilo plodno, bilo je jednake kvalitete, a kupljene površine su bile slične, gotovo iste. Potvrdio je da se još za vrijeme života njegovog djeda LS, a kasnije ujaka NS to zemljište koristilo za branje drva za ogrjev i za branje taklja, odnosno štapova koji su služili za podupiranje loze, te da ni djeda niti ujaka, nitko nije ometao u korištenju tog zemljišta

25. Svjedok ŽS, star 78 godina, nema vlastitih saznanja o kupoprodaji iz 1910. ili o popisu kupaca, jer nikada ni od koga u obitelji nije za to čuo. Nije mu poznato kako su se određivali dijelovi koji su u naravi označeni na terenu, ali zna da je zemljište u Zaglavu oduvijek bilo u njegovoj obitelji i da mu je njegov otac pokazao što je njihovo, a radi se o trećoj po redu površini od zemljišta tužitelja prema zapadu. Bio je veliki kućni prijatelj sa ocem tužitelja NS pok. LS, koji je bio poštar u Sinju, te od njega imao dopuštenje da koristi spornu površinu za svoje potrebe, pa je ondje brao taklje i šumu, a brao je i sa svoga. U tome ga nitko nikada nije ometao. To je činio gotovo 40 godina, koliko im je dugo obrađivao lozu na drugim lokacijama.

Na Karti bez naslova (list 303) je pokazao gdje je sporno zemljište, da se ispod njega nalazi Put od Rape, sa lijeve strane glavna cesta koja vodi od [adresa] do Solina, dok je sa desne strane Put od Maslinice. Potvrdio je da se uz zemljište tužitelja sa tri strane nalaze putevi, pa je ograđeno od strane tih puteva, dok je čitavom četvrtom stranom poslagano kamenje, te da je obraslo od juga borovima, a prema sjeveru makijom.

Nakon što mu je pokazana dopuna vještačkog nalaza, ukazao je na pravilne pravokutnike određene kamenjem, te točno pokazao gdje se nalazi utuženi dio a gdje je njegov.

26. Iz prethodno navedenih iskaza proizlazi da tužitelji kao pravni slijednici NS, putem svojih prednika, i danas drže u posjedu točno određeno i ograđeno zemljište na kojemu je tijekom vremena izrasla šuma, i da taj posjed neprekidno traje.

27. Prema nalazu vještaka, sporno zemljište je pravokutnik površine od 2730 m², koji se nalazi sjeverno od asfaltirane ceste za Soline, a položaj kojega je prikazao u situaciji slovima povezanim crvenom linijom, dok ga je u dopuni nalaza uklopio u avio snimak.

28 Ocjenjujući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud smatra utvrđenima:

- da se zajednički prednik svih tužitelja NS pok SSS, u ime svoje obitelji prihvatio ponudu tadašnje općine [adresa] za kupnju zemljišta na predjelu zv. Zaglav;

- da je prema "Popisu obitelji", pod rednim br, 28, dana 4.12.1910. platio 25 kruna;

- da unatoč tome što nije priložio potvrdu o ukupnoj isplati cijene, da je preostali iznos mogao isplatiti do svoje smrti 24.10.1926. (jer u postupku suprotno nije utvrđeno);

- da je kao kupac po označavanju međa na terenu ušao u posjed zemljišta, i koristio ga na način da je ondje ostavljao svoje životinje na ispašu, ubirao taklje za vinograd i skupljao gnoj, te brali drvo za ogrjev;

- da je u momentu njegove smrti, samostalan posjed tog kupljenog dijela prešao na sina VS, koji je jedini ostao na imanju;

- da je LS držao posjed iste kvalitete (zakonit/istinit, samostalni i savjestan/pošten) do svoje smrti 8.01.1975., budući je Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju zadržao plodouživanje na svim nekretninama;

- da je brigu i skrb o majci nakon smrti brata SM (davatelj uzdržavanja) preuzeo samo NS pok. LS, pa time i pravo na posjed spornog zemljišta;

- da je to zemljište držao u posjedu sve do svoje smrti 13.05.2019., kada je posjed na spornoj nekretnini prešao na njegovu djecu RS i HS;

- da su nakon smrti RS pok. NS (**.**.2021.), njegovim nasljednicima proglašeni supruga mu i sinovi (tužitelji ad 1/ do 3/).

U postupku je utvrđeno kako su svi posjednici izvršavali posjedovne čini od momenta ulaska u posjed, a u skladu sa namjenom zemljišta (šuma i makija).

29. Slijedom svega navedenog, sud smatra utvrđenim da je 1910. godine vlasniš- tvo spornog zemljišta (identificiranog na skici vještaka TS) stečeno putem pravnog posla, usmene kupoprodaje. Unatoč izostanku pisane forme, parcelacije i uknjižbe, kupac (prednik tužitelja, NS pok SSS) je ušao u posjed ograđenog zemljišta i za života platio dogovorenu cijenu. Suprotno, u ovom postupku tužena nije ni pokušala dokazati, dok su tužitelji uplatu dokazali (25 kruna).

30. Kako je usmeni ugovora o kupoprodaji u naravi realiziran, zajednički prednik tužitelja i svi njegovi potomci nisu mogli biti nepošteni/nesavjesni posjednici (kako to tvrdi tužena), jer su znali da je zemljište kupljeno. Stoga je njihov posjed bio istinit/zakonit, te kao takav prelazio na potomke u trenutku otvaranja nasljedstva svakog prednika posebno (dan smrti ostavitelja).

Tako je sa ĐS, posjed prešao na MS, sa LS na FM, a koji je 2018. godine podnio ovu tužbu. Tijekom postupka su postupak preuzeli njegovi nasljednici:

RS pok. NS i tužiteljica ad 4/, te nakon smrti RS, tužitelji ad 1/ do 3/.

31. Stoga bi i dosjedanje na spornom zemljištu, mogao biti pravni osnov stjecanja vlasništva tužitelja, jer je posjed zajedničkog prednika, zbog utvrđene kupoprodaje bio zakonit/istinit (potomci su znali da je zemljište obiteljsko), taj posjed je neprekidno trajao od 1910. do (6.04.)1941. punih 30 godina, potom je posjed iste kvalitete nastavljen od strane VS do njegove smrti 1975., što je novih 30 godina, te u momentu otvaranja nasljedstva, prešao na ĐS (podnositelja tužbe) i dalje trajao do 1999. ili još nešto više od 20 godina, pa je u postupku nedvojbeno utvrđeno:

- da je stjecanje vlasništva po odredbi čl. 159. st. 1. i 3. i čl. 160. st. 2. ZV-a, nastupilo prije 14.12.1999. (dan prestanka važenja odredbe čl. 388.st. 4. ZV-a) jer je do toga dana prošlo preko 80 godina,

- te da na konkretno zemljište nitko drugi iz obitelji ĐS ili iz bilo koje druge obitelji iz [adresa], ne polaže nikakvo pravo.

32. Kako nije sporno da neprekinuti posjed tužitelja (kojima se u vrijeme posjedo- vanja ima uračunati i vrijeme kroz koje su njihovi prednici posjedovali isto zemljište) traje više od potrebnih 40 godina s obzirom na upis RH, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i temeljem dosjedanja, u suvlasničkim omjerima koji odgovaraju sporazumnoj volji tužitelja kao nasljednicima ĐS NS pok. LS, a kako je to navedeno pod I/ izreke.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), što znači da je tužena dužna naknaditi tužiteljima sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

34. Tužitelji su popisali trošak na iznos od 14.031,21 EUR-a, uvećan za sudske pristojbe tužbe i presude, te zatražili trošak očevida i vještačenja u visini od 531,21 EUR, pri čemu je kao vrijednost predmeta spora koristio visinu od 33.313,00 EUR-a (bivših 251.000,00 HRK).

35. Za napomenuti je, da je sud po prigovoru tužene na visinu VPS-a navedenu u tužbi, na ročištu dana 01.02.2023. (list 257), dakle nakon što je pripremno ročište već zaključio, smanjio VPS na 14.000,00 EUR-a. Navedeno, isključivo iz razloga što se iz sadržaja tužbe tada nije moglo zaključiti o kojoj utuženoj površini se radi, jer do vještačenja po mjerniku još nije došlo.

Posljedica, ovakve odluke je bila ta, da ODO u Splitu nije pristupilo na očevid i na slijedeća ročišta na kojima su se izvodili dokazi, pa je čak tražena dopuna vještačenja zbog nesnalaženja u situaciji vještaka, do čega ne bi došlo da su nazočili licu mjesta, a što je je utjecalo na duljinu trajanja postupka.

Kako su po nalazu vještaka, tužitelji precizirali tužbeni zahtjev, a na ročištu na kojemu je raspravljanje zaključeno, zatražili ponovno odlučivanje o VPS-u i priložili dokaze o tržišnoj vrijednosti zemljišta, odnosno, više Kupoprodajnih ugovora i predugovora, prema kojima tržišna cijena 1 m² č. zem. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] iznosi 50,00 EUR-a, sud je smatrao ispravnim utvrditi novu vrijednost predmeta spora.

Budući je izračunom dobiven iznos od 136.500,00 EUR-a, koliko se dobije kada se 2730 m² pomnoži sa vrijednosti 1 m² (50,00 EUR-a), određen je VPS u visini kakva je bila u prvoj tužbi, odnosno, od 33.313,00 EUR-a (odgovara vrijednosti od bivših 251.000,00 HRK).

36. Sud je tužiteljima priznao po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN: 38/12, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa), i to po Tbr. 52.st.3. Tarife:

- za sastav tužbe 500 bodova (Tbr, 7 toč. 1. Tarife);

- za 6 ročišta i očevid (03.06.2019., 01.07.2019., 01.02.2023., 15.05..2024., 22.01.2025., 12.02.2025. i 26.03.2025.) po 500 bodova, što je ukupno 3.500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. i toč. 7. Tarife);

- za tri obrazložena podneska (28.06.2019., 09.09.2022. i 09.06.2024.) i četvrti - upućen ODO za mirno rješenje, po 100 bodova, ili još 400 bodova (Tvr. 8. toč. 3. Tarife);

- za podnesak od 09.07.2019. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. Tarife);

- te za odgođeno ročište dana 26.02.2025. još 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), što je ukupno 4475 bodova, a koji pomnoženi sa 2,00 EUR-a (koliko iznosi vrijednost 1 boda) daju iznos od 8.950,00 EUR.

Taj iznos treba uvećati za 526,48 EUR-a, koliko je stvarno potrošeno na očevid i vještačenje, te za pristojbu presude (379,59 Eur-a), ili ukupno još 906,07 EUR-a, te naložiti tuženoj da u paricionom roku plati tužitelju ukupno 9.856,07 EUR-a, kao pod II/ izreke.

37. Tužiteljima ne pripada pravo na bodove po staroj Tarifi, pa tako za svaki obrazloženi podneske po 500 bodova, već samo po 100, (NN: 138/23), niti imaju pravo dobiti pristojbu tužbe, jer tu pristojbu nikada nisu platili, kao ni na 4,41 EUR, koliko je ostalo na pologu, jer će im se taj iznos vratiti posebnim rješenjem.

U Starom Gradu, dana 16. travnja 2025.

S u d a c :

Jadranka Jeličić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a podnosi se ovom sudu za Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA: - odvj. Andro Duboković

- ODO u Splitu na P-DO-524/2018

Po pravomoćnosti: Porezna uprava Split, Ispostava Hvar