Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-808/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OEI (ranije OE), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici u Koprivnici, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Andreju Šoošu Maceljskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-67/2024-32 od 13. svibnja 2024., na sjednici vijeća 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-67/2024-32 od 13. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 9011059442 od 3. ožujka 2006. u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarski franak (dalje: CHF). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.065,85 EUR sa zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose, dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.825,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, te mu dosudi troškove postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 9011059442 od 3. ožujka 2006. sklopljenog između nje kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te zahtjev za isplatu iznosa od 1.065,85 EUR sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a koje je tužiteljica platila temeljem ništetne ugovorne odredbe.

6. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, provedenim financijskim vještačenjem i saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je između tužiteljice i tuženika 3. ožujka 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 9011059442 (dalje: Ugovor o kreditu), kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita kredit za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 14.966,79 CHF po srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita s rokom otplate 84 mjeseca, kojim je u čl. 6. ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF

- da se radi o potrošačkom kreditu, koji kredit je tužiteljica u cijelosti otplatila 21. ožujka 2011.

- da se tužiteljica pravilno pozvala na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu polovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., iz čijeg sadržaja jasno proizlazi da su ugovorne odredbe kojima su iznosi mjesečnih anuiteta vezani uz valutu CHF ništetne, jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik informirao potrošače o bitnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a za koja utvrđenja je prvostupanjski sud vezan sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP/14)

- da je prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Sanje Pernjak, univ.bacc.oec., tužiteljica tuženiku do potpune otplate kredita, ukoliko se obveze izraze prema anuitetima koje je obračunavala banka i srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, više uplatila s osnove promjene tečaja iznos od 8.030,64 kn, odnosno 1.065,85 EUR, koji iznos sadrži umanjenje za manje plaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita, odnosno početnog tečaja

- da je prigovor zastare neosnovan, što je u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je u odnosu na ništetnost valutne klauzule 14. lipnja 2018., pa do podnošenja predmetne tužbe 18. ožujka 2022. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a).

7. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, što je utvrđeno točkom I. izreke presude, te imajući u vidu precizirani tužbeni zahtjev iz podneska tužiteljice od 19. siječnja 2023. kojim s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF traži iznos od 1.065,85 EUR, prihvaćajući nalaz i mišljenje financijske vještakinje, obvezao je tuženika točkom II. izreke presude isplatiti tužiteljici navedeni iznos na ime vraćanja stečenog bez osnove, primjenom odredaba čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a, sa zateznim kamatama na utvrđene pojedinačne iznose primjenom odredbe čl. 1115. istog Zakona.

8. Tuženik u žalbi ističe da je automatskim pozivanjem prvostupanjskog suda na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnu tužiteljicu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je kolektivnom zaštitom osigurana preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredbi u odnosu na prosječnog potrošača, te da tek u posebnoj parnici koju osobno pokrene potrošač treba utvrditi primjenjuje li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, na konkretnog tužitelja, odnosno u svakom pojedinačnom slučaju treba utvrditi je li sporna ugovorna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, je li se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ukoliko bi se utvrdilo da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, kumulativno utvrditi uzrokuje li znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Podsjeća da je dužnost suda, prije zaključenja prethodnog postupka, upozoriti stranke na potrebu predlaganja određenih dokaza radi dokazivanja ne(osnovanosti) merituma, odnosno dužnost suda da iznese razloge zbog kojih smatra da je to potrebno.

9. Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama broj: U-III-4372/2021 i U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio shvaćanje da je tuženik, kada se u pojedinačnom sporu potrošača protiv banke odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a koja okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu vođenim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012, ovlašten tvrditi i dokazivati da je na drugi način dao odgovarajuće obavijesti tužitelju o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF na određivanje njegove novčane obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti pristao na sklapanje takvog ugovora.

10. U konkretnom slučaju, tuženik je radi utvrđivanja da je tužiteljica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu obaviještena u smislu pune informiranosti o riziku valutne klauzule u CHF, u odgovoru na tužbu predložio samo dokaz - uvid u Opće uvjete poslovanja koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, te na pripremnom ročištu 25. svibnja 2022. prije zaključenja prethodnog postupka saslušanje svoje zaposlenice UE na okolnost da je tužiteljica bila upoznata sa svim odredbama sklopljenog Ugovora o kreditu, međutim, na ročištu za glavnu raspravu 7. svibnja 2024. tuženik je odustao od tog dokaznog prijedloga, pa se neosnovano u žalbi poziva na načelo otvorenog pravosuđenja i dužnost suda da upozori stranke na potrebu predlaganja određenih dokaza, ovo tim više što je tijekom cijelog postupka bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku.

11. Kako dakle tuženik nije dokazao da je o spornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom Ugovoru o kreditu pojedinačno pregovarao s tužiteljicom niti da je tužiteljicu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obaviještenosti o svim specifičnim rizicima vezanim uz valutu CHF, a što bi isključivalo presumpciju o primjenjivosti pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu na ocjenu poštenosti (ništetnosti) spornih odredaba konkretnog Ugovora o kreditu, te imajući u vidu vezanost za pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredaba čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03) zaključio da je sporna ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna.

11.1. Protivno žalbenim navodima tuženika, kraj činjenice da isti tijekom postupka nije dokazao okolnosti koje bi isključivale primjenu pravnih utvrđenja iz presude donesene u sporu kolektivne zaštite interese i prava potrošača, prvostupanjski sud nije ponovno trebao provoditi test poštenosti niti utvrđivati da je ugovaranje te odredbe imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je to pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu za zaštitu interesa i prava potrošača, pa je pozivanje tuženika na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava neosnovano.

12. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o osnovanosti visine tražbine tužiteljice jer je izreku presude utemeljio na nalazu i mišljenju financijske vještakinje, a istovremeno je zanemario njegove prigovore da je nalaz i mišljenje pogrešno sačinjen kao da je ugovoren fiksni tečaj CHF, te prigovore o negativnom tečajnim razlikama.

12.1. Neosnovano tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud izmijenio ugovorni odnos između parničnih stranaka na način da je kredit s valutnom klauzulom pretvorio u kunski kredit time što je naložio vještaku da rast tečaja za valutu CHF prilikom otplate anuiteta izračuna u odnosu na početni tečaj (pri čemu ističe da nije imao u ponudi kreditni proizvod u HRK), jer je jedino o početnom tečaju tužiteljica bila informirana od strane tuženika, pri čemu valja istaknuti da nije sporno da ZOO dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu i ugovori o kreditu u kojima je glavnica vezana za valutu CHF nisu utvrđeni ništetnim zbog toga što je ugovorena valutna klauzula u CHF, već iz razloga što tuženik nije tužiteljicu na pravilan način informirao o rizicima takve klauzule, a što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka i posljedično tome do ništetnosti te odredbe, a kako je to obrazloženo u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

12.2. Također, neosnovani su i protivni utvrđenom činjeničnom stanju žalbeni navodi tuženik da tzv. negativne tečajne razlike nisu uzete u obzir, jer iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje jasno proizlazi da iznos od 1.065,85 EUR sadrži umanjenje za manje plaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita, te je tužiteljica tužbenim zahtjevom zatražila isplatu upravo tog iznosa, koji joj je dosuđen pobijanom presudom.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima osporava ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, sada već ustaljena sudska praksa, a polazeći od Objedinjenog pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenog 1. ožujka 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, prema kojem zastara restitucijskih zahtjeva koji se temelje na utvrđenjima iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite interesa i prava potrošača teče od pravomoćnosti odluka kojima je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF počela je teći od 14. lipnja 2018. (donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10), te do podnošenja predmetne tužbe 18. ožujka 2022. nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

14. Također, protivno žalbenim navodima tuženika, tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a od dana kada je tuženiku plaćala mjesečne anuitete, jer se tuženik na čijoj strani su utvrđeni razlozi ništetnosti, obzirom je takvu odredbu uvrstio u Ugovor o kreditu, mora smatrati nepoštenim stjecateljem iznosa koji su mu plaćeni temeljem ništetne ugovorne odredbe.

15. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu, a nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka III. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženik u žalbi sadržajno uopće ne pobija odluku o troškovima (istaknuo je samo da bi odluka o trošku bila drugačija da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredaba parničnog postupka i materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan).

16. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer