Poslovni broj: Usž-1302/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik, Darko Marjanović, odvjetnik u Zagrebu, Pavla Hatza 10, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor građenja, Službe podrške radu građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, OIB:33706439962, radi novčane kazne, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-3639/2024- 5 od 17. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-3639/2024-5 od 17. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe izjavljene protiv rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/23- 02/1077, URBROJ: 443-01-15-24-13 od 09. kolovoza 2024.
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv osporenog rješenja pobijajući ga iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da rješenje u obrazloženju, osim paušalnih navoda, ne sadrži razloge odbijanja. Pojašnjava da je dužnost obrazlaganja odluke izraz ustavnopravno i konvencijskopravno zajamčenog prava na pravično suđenje te da je obrazloženje nužan preduvjet mogućnosti preispitivanja donesene odluke od strane sudova, a pri čemu se poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava, Ajdarić protiv Hrvatske od 13. prosinca 2011. Navodi da je došlo do povrede odredbe članka 55. Zakona o upravnim sporovima jer iz obrazloženja rješenja proizlazi kako sud kod donošenja odluke nije razmatrao dokaze i navode na koje se tužitelj pozvao, već je samo parafrazirao zakon. Tvrdi da je pobijano rješenje činjenično netočno, neodređeno, pravno nejasno, neobrazloženo i kontradiktorno, a što za posljedicu ima nemogućnost provedbe istog kao i osnovanost zahtjeva tužitelja da se isto poništi. Naglašava da iz objektivnih razloga ne može postupiti sukladno odredbi članka 42. Zakona o upravnim sporovima jer bi u slučaju provedbe rješenja ne samo tužitelju već i suvlasnicima iste nekretnine, s obzirom na neodređenost objekta, nastala šteta. Ukazuje na to da nije moguće naknaditi štetu koja bi se ogledala u stečaju nad društvom tužitelja, parničnim troškovima, isplatama trećima, narušenom poslovnom ugledu i gubitku poslovanja. Tvrdi da je opasnost od teške i nepopravljive štete izazvane postupanjem tuženika prije kontrole zakonitosti tog postupanja od strane suda moguće izbjeći donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe dok se sudskim putem ne potvrdi zakonitost osporavanog rješenja. Zaključno ističe da je sud počinio bitne povrede postupovnih odredbi kod donošenja pobijane odluke te da je propustio potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje u ukupnosti. Činjenice koje je utvrdio, utvrđene su nedostatno, a na takvo manjkavo utvrđeno činjenično stanje, pogrešno je primijenio materijalno pravo. Slijedom svega navedenog predlaže poništiti rješenje te da ovaj Sud sam otkloni nedostatke i riješi stvar na način da se usvoji prijedlog za odgodnim učinkom tužbe. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da time što je odbijen prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je podnio tužbu prvostupanjskom sudu protiv rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/1077, URBROJ: 443-01-15-24-13, od 09. kolovoza 2024., kojim rješenjem se utvrđuje da investitor P.B. Grad d.o.o. nije postupio po rješenju o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/23-02/1077, URBROJ: 443-01- 155-23-3 od 3. studenoga 2023. te se, s obzirom na to da je to rješenje postalo izvršno 7. ožujka 2024., investitor prisiljava na izvršenje navedenog rješenja prvom novčanom kaznom koja se izriče tužitelju kao odgovornoj osobi u iznosu od 13.272,28 EUR-a.
7. Podnoseći predmetnu tužbu, tužitelj je predložio određivanje odgodnog učinka tužbe u skladu s člankom 42. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. dalje ZUS), a koji prijedlog je odbijen ovdje osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda od 17. siječnja 2025.
8. Odredbom članka 42. ZUS propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2). Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi.
9. U konkretnom predmetu je riječ o izvršenju rješenja o uklanjanju bespravno izgrađene građevine, a kojim se sankcionira odgovornu osobu investitora jer po istom nije postupljeno. Odgoda izvršenja do okončanja upravnog spora u slučajevima bespravne gradnje bila bi protivna javnom interesu, što je izraženo u dosljednoj upravnosudskoj praksi (primjerice odluka poslovni broj: Usž-4403/2024 od 22. siječnja 2025. i dr.). Naime, tuženikovo postupanje, odnosno poduzimanje mjere uklanjanja građevine utemeljeno je na zakonu (članka 113. stavka 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu – "Narodne novine" 115/18., 117/21., 67/23.), s ciljem suzbijanja nezakonite gradnje. Budući da je predmetna građevina izgrađena bez valjane dozvole, a zakonom je propisano da se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, propisana novčana kazna, kao mjera kojom se investitora potiče da postupi po rješenju o uklanjanju bespravne gradnje, nužna je za postizanje navedenog cilja. Osim što je nezakonitom gradnjom tužitelj dobrovoljno pristao snositi rizik koji nosi takvo njegovo postupanje, također je, nepostupanjem po rješenju o uklanjanju pristao na mogućnost da mu nadležni inspektor izrekne novčanu kaznu kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju.
10. Stoga već iz same činjenice da bi odgoda izvršenja bila protivna javnom interesu, nisu od utjecaja prigovori tužitelja kojima upire na eventualnu mogućnost nastanka nenadoknadive štete. Također, žalbeni navodi usmjereni na nemogućnost provedbe rješenja zbog neodređenosti objekta izvršenja, ne mogu biti od utjecaja na postupak u kojem se jedino preispituje postojanje pretpostavki za određivanje odgodnog učinka tužbe.
11. Zaključno, glede prigovora tužitelja o nedostatnom obrazloženju rješenja treba reći da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenom rješenju, prvostupanjski sud, u dovoljnoj mjeri naveo i pojasnio relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.
12. Temeljem svega naprijed izloženog i u sporu utvrđenog, Sud ocjenjuje da je tužiteljeva žalba neosnovana slijedom čega je nadalje trebalo u smislu odredbe članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 16. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
