REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-125/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sanitat Dubrovnik d.o.o., Dubrovnik, Marka Marojice 5, OIB 99080716453, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB 21712494719 kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju CS, diplomirana pravnica, protiv tuženika Dubrovnik Travel d.o.o. Dubrovnik, Obala Stjepana Radića 25, OIB 93668158309, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući povodom prijedloga tužitelja i prijedloga umješača na strani tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3004/2024-2 od 16. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj Povrv-2/2024 od 3. lipnja 2024., u sjednici održanoj 16. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlozi tužitelja i umješača na strani tužitelja za dopuštenje revizije odbijaju se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3004/2024-2 od 16. kolovoza 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj Povrv-2/2024 od 3. lipnja 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.1. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnio i umješač na strani tužitelja zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava navode tužitelja i umješača na strani tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije, te predlaže iste odbiti.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj je naveo da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Jesu li parnični sudovi dužni postupiti po uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda najviše instance iznesenom u obrazloženju ukidne odluke povodom podnesene revizije, odnosno jesu li se dužni držati pravnih shvaćanja zauzetih od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi iste pravne osnove čija se zakonitost osporava?
2. Je li parnični sud ovlašten ocjenjivati zakonitost akta jedinice lokalne samouprave i pri tom odlučiti da se radi o nezakonitom aktu bez da postupi na način kako bi Visoki upravni sud Republike Hrvatske postupio u takvom slučaju – sukladno čl. 83.- čl. 88. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21)?
3. Koja postupovna pravila primjenjuje Trgovački sud kad ocjenjuje zakonitost upravnog akta – pravila parničnog postupka ili pravila Zakona o općem upravnim sporovima – je li primjerice može održati savjetodavnu raspravu ako ocijeni da je prije odlučivanja o biti stvari potrebna rasprava sa sudionicima postupka, znanstvenicima i drugim stručnjacima – sukladno čl. 86. Zakona o upravnim sporovima.
4. Je li parnični sud u slučaju isticanja prigovora o nesuglasnosti s Ustavom RH ili zakonom akta koji je pravna osnova obveze dužan ispitati radi li se u pojedinom slučaju o općem aktu u smislu odredbi ZUS ili o drugom propisu u smislu čl. 125. alineja 2. Ustava RH te u slučaju kada utvrdi da se radi o općem aktu je li dužan podnijeti zahtjev isključivo nadležnom Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zahtjev radi pokretanja postupka po službenoj dužnosti ocjene zakonitosti tog akta, odnosno ako se radi o drugom propisu je li dužan podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa?
5. Je li prilikom ocjene o tome – je li riječ o općem ili o pojedinačnom aktu – sud ocjenjuje akt prema nazivu ili prema sadržaju akta kojeg ocjenjuje? 6. Je li parnični sud postupio protivno čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ukoliko je na konkretan slučaj neposredno primijenio zakon, a pri tom nije Ustavnom sudu niti Visokom upravnom sudu podnio zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom? Odnosno je li parnični sud izišao izvan ovlaštenja kada se upuštao u ocjenu zakonitosti akta jedinice lokalne samouprave, a da pri tom nije obavijestio isključivo nadležni Visoki upravni sud o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti spornog akta?
7. Ako ocijeni nezakonitim opći upravni akt, je li parnični sud dužan utvrditi postoji li druga pravna osnova temeljem koje pripada pravo na naknadu tužitelju. Odnosno jesu li jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u slučaju isticanja prigovora zakonitosti općeg akta, izjednačene s fizičkim i pravnim osobama u pogledu isticanja zahtjeva za ostvarivanje prava na naknadu zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist prema trećim osobama, u slučajevima kad treća osoba koristi javnu površinu za obavljanje svoje registrirane djelatnosti?
8. Ako se odlukom jedinice lokalne samouprave rješava o pitanju prava na naknadu za javnu površinu, a nije riječ o uređenju prometa – smije li sud primjenjivati propis koji uređuje sigurnost prometa na cestama i tražiti suglasnost MUP?"
3.1. Umješač na strani tužitelja je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Je li parnični sud u slučaju osporavanja zakonitosti akta jedinice lokalne samouprave dužan obavijestiti Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti?
2. Je li parnični sud u slučaju isticanja prigovora o nesuglasnosti s Ustavom ili zakonom akta koji je pravna osnova obveze dužan ispitati radi li se u pojedinom slučaju o općem aktu u smislu odredbi ZUS ili o drugom propisu u smislu čl. 125. alineja 2. Ustava te u slučaju da utvrdi da se radi o općem aktu je li dužan podnijeti zahtjev isključivo nadležnom Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zahtjev radi pokretanja postupka po službenoj dužnosti ocjene zakonitosti tog akta, odnosno ako se radi o drugom propisu je li dužan podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa?
3. Je li parnični sud postupio protivno čl. 37. stavak 2. Ustavnog zakona o ustavnom sudu ukoliko je na konkretan slučaj neposredno primijenio zakon, a pri tom nije Ustavnom sudu Republike Hrvatske niti Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnio zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom?
4. Je li parnični sud izišao izvan ovlaštenja kada se upuštao u ocjenu zakonitosti akta jedinice lokalne samouprave, a da pri tom nije obavijestio isključivo nadležni Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti spornog akta?
5. Je li parnični sud ovlašten ocjenivati zakonitost akta jedinice lokalne samuprave i pri tom odlučiti da se radi o nezakonitom aktu bez da postupi na način kako bi Visoki upravni sud Republike Hrvatske postupio u takvom slučaju, a radi se o aktu čiju zakonitost osporava tuženik u više istovjetnih postupaka, koji su se također vodili pred drugostupanjskim i revizijskim sudom te u kojem su donesene različite odluke od odluke u konkretnom predmetu?"
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), čl. 387. ZPP i čl. 389. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi. To stoga jer se pravna pitanja naznačena u prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i umješača na strani tužitelja odnose na specifične okolnosti vezane za odluke jedinica lokalne samouprave, u ovom slučaju Grada Dubrovnika, u pogledu organizacije posebnog režima prometovanja i Naputka o plaćanju naknade turističkih autobusa koju je donio Gradonačelnik Dubrovnika, u odnosu na koje je drugostupanjski sud odluku utemeljio na pravnom shvaćanju koje je podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u odlukama broj Rev 2192/2019-5 od 17. svibnja 2022., broj Rev 901/2022 od 19. listopada 2022., broj Rev 956/2022-2 od 28. studenoga 2023. i broj Rev 545/2020 od 5. prosinca 2023. (tako i ovaj sud u odluci broj Revd 4708/2024-2 od 12. studenoga 2024.).
5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pravna pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Pozivajući se na odredbu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, te sadržajno navodi i da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje.
7. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja dijelom se svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Glede navoda tužitelja kojima ukazuju da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, niti presudama iznenađenja. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
8. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP odbačen te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
