Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-583/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Gorane Kokot, u pravnoj stvari tužitelja PROARH mateković d.o.o. [adresa], OIB: 87497677022, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Matekoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mateković & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika GRADA SPLITA, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB:78755598868, zastupanog po generalnoj punomoćnici RŠ, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 3. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja KŠ, odvjetničke vježbenice kod Darka Varnice, odvjetnika u Kaštel Kambelovcu i generalne punomoćnice tuženika RŠ, na ročištu za objavu presude 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRADU SPLITU, da isplati tužitelju PROARH mateković d.o.o., iznos od 9.279,98 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 9. svibnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se od 9. svibnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da sud naloži tuženiku GRADU SPLITU da u roku od 15 dana isplati tužitelju PROARH mateković d.o.o., iznos od 13.919,97 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 9. svibnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se od 9. svibnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku GRADU SPLITU, naknaditi trošak parničnog postupka tužitelju PROARH mateković d.o.o., u iznosu od 2.241,47 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja PROARH mateković d.o.o., u dijelu u kojem je traženo da sud naloži tuženiku GRADU SPLITU, da mu naknadi više zatraženi trošak postupka u iznosu od 3.571,03 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 25. listopada 2021. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako su tužitelj kao davatelj usluge te tuženik kao naručitelj bili u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o pružanju projektantskih usluga za izradu idejnog projekta izgradnje prve faze tehnološkog parka Split – Dračevac te glavnog i izvedbenog projekta izgradnje centralne zgrade tehnološkog parka Split – Dračevac od 13. svibnja 2019. (dalje: Ugovor). Tužitelj navodi da se sukladno Ugovoru obvezao pružiti projektantske usluge koje su navedene u članku 2. Ugovora za naknadu u iznosu od 231.999,45 eura / 1.748.000,00 kn, uvećano za iznos PDV-a. Tužitelj da je sukladno članku 22. Ugovora dostavio tuženiku jamstvo u obliku bankarske garancije br. 1904004225 izdane od strane Zagrebačke banke d.d., u visini 10% od ukupne vrijednosti Ugovora, odnosno u iznosu do 23.199,95 eura / 174.800,00 kn uz rok valjanosti do 13. travnja 2020. (dalje: bankarska garancija), a koja bankarska garancija je ugovorena kao osiguranje za uredno ispunjenje Ugovora. Dana 15. travnja 2020. tužitelj da je od banke zaprimio poziv na plaćanje po garanciji s naznakom da je zaprimljeni zahtjev za naplatu bankarske garancije u skladu s uvjetima iz iste te da je temeljem bankarske garancije 8. svibnja 2021. tužitelju s bankovnog računa naplaćen iznos u visini od 23.199,95 eura / 174.800,00 kn. Tužitelj smatra da je naplata bankarske garancije na opisani način u potpunosti neosnovana, neutemeljena iz razloga što je tužitelj ispunjavao sve obveze preuzete Ugovorom. Tužitelj navodi da uzimajući u obzir odredbe članka 8. i 9. Ugovora rok za izvršenje tužiteljeve obveze nije protekao odnosno Ugovor da nije bio raskinut te iz navedenog razloga tuženik da nije bio ovlašten zatražiti naplatu bankarske garancije. Tužitelj je naveo i to da je kroz čitavo vrijeme trajanja Ugovora uredno i na vrijeme nudio ispunjenje obveze iz Ugovora, a da je tuženik odbijao primiti iste na način da je odugovlačio s provjerom i prihvaćanjem dostavljene dokumentacije. Tužitelj da je tuženiku uputio niz dopisa u kojima mu je ukazao na nesavjesnost u pogledu izvršenja Ugovora, kao što je kašnjenje u davanju svih podataka potrebnih za izvršenje Ugovora, odstupanje od već danih uputa, traženja izrade dokumentacije na razini koja nije primjerena, traženje od tužitelja da izradi projektnu dokumentaciju koja nije u skladu s Ugovorom, itd.... Stoga tužitelj da smatra nije postojala nikakva pravna osnova da tuženik naplati bankarsku garanciju.

1.1.U dokazne svrhe tužitelj je priložio da sud pregleda i pročita Ugovor o pružanju projektantskih usluga od 13. svibnja 2019., bankarsku garanciju br. 1904004225, poziv na plaćanje po garanciji od 15. travnja 2020., bankarski izvod računa tužitelja, dopise tužitelja od 12. ožujka 2020., 23. ožujka 2020. i 22. travnja 2020.

2. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti navode tužitelja. Ne spori da je između stranaka bio zaključen Ugovor o pružanju projektantskih usluga. Tužitelj da se obvezao izraditi projektno-tehničku dokumentaciju potrebnu za razvoj prve faze Tehnološkog parka Split Dračevac, sve kako je navedeno u čl. 2. Ugovora, u roku od 10 (deset) mjeseci od dana obostranog potpisivanja Ugovora. Ugovorom da su definirani rokovi dovršetka usluga po pojedinim fazama. Tuženik navodi da je Ugovorom definirano da tužitelj nakon izrade svakog pojedinog dijela projektno- tehničke dokumentacije istu dostavi tuženiku na suglasnost i odobrenje. Navodi da je tužitelj po prvi puta prezentirao i dao na suglasnost Idejno rješenje (prvi korak u izradi dokumentacije) tek nakon 3 mjeseca od zaključenja Ugovora. Tuženik navodi da je 5. ožujka 2020. Grad Split uputio opsežan ,,Poziv za ispunjenje preuzetih obveza" s taksativno navedenom kronologijom i propustima tužitelja kojim je pozvao istog da u ugovorom definiranom roku izvrši sve preuzete obveze uz napomenu o šteti koja Gradu Splitu kao naručitelju može nastati ukoliko se Ugovor ne ispuni na vrijeme. U tom pozivu tuženik izričito navodi da se konačnim rokom za izvršenje cjelokupne usluge ima smatrati 13. ožujka 2020. Dana 13. ožujka 2020. tuženik da je zaprimio e- mail naziva ,,Tehnološki park Dračevac idejni projekt" s poveznicom za preuzimanje.

3.1. Nadalje, tuženik navodi da je predmetnim Idejnim projektom trebalo jasno i nedvojbeno definirati sve za nastavak realizacije projekta, poglavito elemente konstrukcije građevine pa da je u tom smislu Idejni projekt, zaključno s troškovnikom, trebalo izraditi na razini kojom bi se definirala sva bitna tehnička rješenja s posebnim naglaskom na konstrukcije, ugradnju predviđenih materijala i građevinskih proizvoda, a koji bi imali značajan utjecaj na konačnu vrijednost radova. Tuženik navodi da je 23. ožujka 2020. tužitelju poslao ,,Očitovanje i primjedbe na dostavljenu dokumentaciju te poziv za ispunjenje svih Ugovorom preuzetih obveza" uz mišljenja i primjedbe od strane angažiranog revidenta projektno-tehničke dokumentacije te mišljenja angažiranog voditelja projekta. Iz navedenog očitovanja tuženika u bitnom proizlazi da su bezuspješno protekli svi rokovi odnosno da je 13. ožujka 2020. bezuspješno protekao rok za cjelokupno ispunjenje preuzetih obveza sukladno Ugovoru.

3.2 Nadalje, tuženik navodi da je 30. ožujka 2020. Grad Split tužitelju poslao ,,Očitovanje na dopis od 26. ožujka 2020. i Obavijest o raskidu Ugovora" budući tužitelj, na dodatni rok od 15 dana za ispunjenje ugovorne obveze, (rok iz dopisa od 23. ožujka 2020.), nije reagirao u skladu s očekivanjima, tj. da nije adekvatno izvijestio tuženika u kojoj je fazi izrade kompletna ugovorena dokumentacija, je li istu u mogućnosti dostaviti kroz narednih nekoliko dana ili predložiti bilo što konstruktivno, stoga da je tuženik dopisom od 30. ožujka 2020. povukao dodatni rok od 15 dana te konstatirao da je Ugovor raskinut ex lege 13. ožujka 2020. Tuženik navodi da je opravdano odbio primiti naknadno dostavljenu dokumentaciju za koju je osim svega navedenog sporno udovoljava li uopće ugovorenoj obvezi. Tuženik navodi da je zakonito i pravovremeno iskoristio svoje pravo naplate bankarske garancije jer da tužitelj svoje obveze iz točke 1. garancije - usluge izrade idejnog projekta izgradnje prve faze Tehnološkog parka Split-Dračevac te Glavnog i izvedbenog projekta izgradnje centralne zgrade Tehnološkog parka Split-Dračevac, nije ispunio uz uvjete i način kako ih je preuzeo.

3.3.U dokazne svrhe tuženik je priložio da se pregledaju i pročitaju dopisi od 5. ožujka 2020., 26. ožujka 2020., dopis tužitelja od 23. ožujka 2020, mišljenje konzultanta od 19. ožujka 2020., mišljenje/primjedbe od 20. ožujka 2020. broj TD 15/19., da se izvršiti uvid u spis ovog suda broj P-329/2021,

4. Podneskom od 5. travnja 2020. tužitelj u bitnom navodi kako je od strane tuženika bio onemogućen u ispunjavanju svojih ugovornih obveza i u rokovima koji su ugovoreni. Tužitelj navodi da je Ugovor bio sastavni dio dokumentacije javne nabave, da se isti morao potpisati bez mogućnosti izmjene sadržaja i da je sastavljen na način da isključivo štiti interes tuženika. Nadalje, tužitelj navodi da je Ugovorom predviđen sadržaj obveze tužitelja, da je predviđeno da tužitelj u roku od deset mjeseci od dana potpisivanja Ugovora odnosno od 13. svibnja 2019. do 13. ožujka 2020. završi projektnu dokumentaciju, no da se u tih deset mjeseci ne uračunava trajanje upravnih postupaka za ishođenje dozvola te da je predviđeno da će se rok izvršenja produžiti u slučaju izmjena na zahtjev tuženika. Tužitelj navodi da je idejno rješenje predano 30. kolovoza 2019., tuženik da je isto prihvatio i odobrio tek 16. prosinca 2019., tri i pol mjeseca nakon što je tužitelj dostavio idejno rješenje. Nadalje, navodi da je 13. rujna 2019. tuženik prihvatio idejno rješenje da bi nakon nekoliko sati se predomislio i zatražio izmjene idejnog rješenja, stoga tužitelj smatra da se 30. kolovoza 2019. treba smatrati danom ispunjenja obveze tužitelja za izradu idejnog rješenja. Na okolnost primjenjivosti idejnog rješenja tužitelj je predložio provođenje vještačenja. Tužitelj navodi da s obzirom na konstantno vraćanje idejnog rješenja na doradu, tuženik onemogućavao tužitelja u izvršenju Ugovora u ugovornim rokovima, pa s obzirom na navedeno tužitelj smatra kako tuženik nema pravo ni na koji način pozivati tužitelja za kašnjenje u realizaciji izrade idejnog rješenja. Navodi da je tuženik imao primjedbe na idejno rješenje koje se razrađuju tek u idejnom projektu, pa su navedene izmjene dovodile do nepotrebnog produživanja rokova izvršenja usluge. Tužitelj navodi da je 30. prosinca 2019. predao i idejni projekt. U dokazne svrhe priložio je email korespondenciju, predložio je saslušanje svjedoka projektanta GŠ, zakonskog zastupnika i projektanta JŠ. Navodi da je FŠ kao savjetnik gradonačelnika izdao tužitelju uputu za pribavljanje posebnih uvjeta, a što upućuje na činjenicu da je tuženik idejni projekt i prihvatio. Tužitelj navodi da su opstrukcije istog vidljive i u vezi s ishođenjem posebnih uvjeta. Navodi kako se na e- konferenciji 9. ožujka 2020. od svih pozvanih javno pravnih tijela, jedno tijelo nije očitovalo, ostala javno pravna tijela da su potvrdila izdavanje posebnih uvjeta osim Hrvatske elektroprivrede d.d. koje je izdalo rješenje o obustavi sa zahtjevom prema tuženiku kao investitoru, a koji je bio dužan postupiti sukladno uputama, pa s obzirom na navedeno da je jasno da je predmetni idejni projekt u cijelosti u skladu s pravilima struke. U dokazne svrhe tužitelj je priložio posebne uvjete javno pravnih tijela koji su bili prisutni na navedenoj e-konferenciji.

4.1. Tužitelj navodi da je idejno rješenje predao tuženiku 30. kolovoza 2019., da je idejni projekt predao tuženiku 30. prosinca 2019., u odnosu na koji je tuženik zahtijevao izmjene koje se inače uređuju glavnim projektom. Tužitelj navodi da su na temelju idejnog projekta koji je konačno predan tuženiku 21. veljače 2020. ishođeni posebni uvjeti javno pravnih tijela, osim HEP-a. Nadalje, tužitelj navodi kako je odredbama Ugovora predviđeno da se rok dovršetka usluge može produžiti u slučaju da se u tijeku izrade dokumentacije rade izmjene na zahtjev tuženika. U ovoj predmetnoj stvari tuženik da je uzrokovao višemjesečno kašnjenje tužitelja, a uzevši u obzir članak 9. Ugovora, rok za izradu projektne dokumentacije morao produžiti za još najmanje četiri do šest mjeseci. Tužitelj ovim podneskom osporava navode tuženika vezane za dopis od 23. ožujka 2020. i mišljenje broj TPS 1412019 i broj N 002 TPD. Tužitelj navodi kako je tuženik neovlašteno raskinuo Ugovor prije nego li su navedeni rokovi (rokovi iz članka 8. stavak 2. Ugovora) uopće mogli isteći. Tužitelj nadalje navodi kako je odredbom članka 9. stavka 2. Ugovora propisan institut više sile, da tuženik zanemaruje činjenicu da je 2020. proglašena pandemija Covid-19 te da su Zagreb te iste godine pogodili snažni potresi uslijed kojih je zgrada u kojoj se nalazi poslovni prostor tužitelja bila označena narančastom naljepnicom. Navedeno okolnosti tužitelj nije mogao predvidjeti, te je zbog njih tražio da mu se produlje rokovi za završetak projektne dokumentacije, a što da je tuženik odbio usvojiti. Tužitelj da smatra kako nema osnove za prestanak Ugovora ex lege 13. ožujka 2020. Isto tako, tužitelj smatra da je tuženik neovlašteno naplatio bankarsku garanciju u punom iznosu. Navodi da je odredbom članka 21. Ugovora predviđena ugovorna kazna koju bi tužitelj bio dužan platiti u slučaju neurednog ispunjenja Ugovora, a što bi iznosilo maksimalno 5% ugovorene vrijednosti usluge (87.400,00 kuna/11.599,98 EUR). Slijedom navedenog tužitelj da predlaže sudu u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. U dokazne svrhe tužitelj je priložio e-mail korespondenciju od 13. rujna 2019. (list spisa 97-100), dopis od 27. rujna 2019. (list spisa 101-103), dopis tužitelja od 31. listopada 2019. (list spisa 104-105), dopis od 21. studenoga 2019. (list spisa 106-111), email korespondenciju od 30. prosinca 2019., 21. siječnja 2020., 27. siječnja 2020., 4. veljače 2020, 6. veljače 2020. i 28. veljače 2020 (listovi spisa 112-130), potvrdu o predaji projekta radi ishođenja posebnih uvjeta od 3. ožujka 2020. (list spisa 131), rješenje Hrvatske elektroprivrede obustave posebnih uvjeta (list spisa 133), posebni uvjeti ENV d.o.o., HAKOM d.o.o., Hrvatskih voda, ureda civilne zaštite Split, Državnog inspektorata, Vodovoda i kanalizacije i Splitsko Dalmatinske Županije (list spisa 134- 148), medijske članke (list spisa 149-160).

5. Tuženik se podneskom od 15. travnja 2022. očitovao na podnesak tužitelja od 7. travnja 2022. kojeg osporava u cijelosti. Navodi da je 3. siječnja 2019. na stranicama elektroničkog oglasnika javne nabave objavio te do 10. siječnja 2019. proveo prethodno savjetovanje sa zainteresiranim subjektima o dijelovima dokumentacije o nabavi, a u kojem vremenu nije zaprimio niti jednu pisanu primjedbu ni prijedlog na navedene dijelove. Tuženik navodi da je neistinit navod tužitelja da ga je onemogućavao u ispunjenju obveza, da je tužitelj tek 30. kolovoza 2019. odnosno tri mjeseca od sklapanja ugovora predao prvi korak u izradi dokumentacije-idejno rješenje iako je u to vrijeme trebala biti skoro dovršena usluga izrade kompletnog idejnog projekta. Tuženik smatra da je imao pravo intervenirati u projektna rješenja obzirom da isti plaća dobiveni proizvod kao i pravo postavljanja određenih funkcionalno tehničkih zahtjeva kako bi u konačnici dobio i prihvatio projektno rješenje. Tuženik navodi da se idejno rješenje od 30. kolovoza 2019. nikako nije moglo smatrati idejnim rješenjem kako je to traženo ugovorom, da dostavljeni materijal nije sadržavao bitan koncept sadržaja, slijedom čega da je rješenje u najkraćem mogućem roku vraćeno na izradu i doradu. Tuženik navodi da dostavom idejnog projekta nije ispunjena obveza dostave cjelokupne dokumentacije iz članka 2. Ugovora, sukladno Zakonu o prostornom uređenju. Tuženik dodatno ističe kako je troškovnik koji je trebao biti sastavni dio projektnog rješenja dostavljen kao paušalna procjena troškova bez ikakvih elemenata kojima bi se potkrijepila procjena. Navodi kako su tužitelj i tuženik imali redovnu pravovremenu korespondenciju uz minimalna vremenska odstupanja u odnosu na ugovorne rokove, a vezano za navode tužitelja u pogledu vlasništva predmetnih nekretnina tuženik navodi kako to nema nikakve veze s predmetom ovog postupka. Tuženik navodi kako trajanje postupka ishođenja uvjeta niti sprječava u izradi potrebne dokumentacije, niti predstavlja bilo kakav razlog koji bi utjecao na produljenje rokova. U odnosu na navode tužitelja da su nastupile izvanredne okolnosti, odnosno viša sila, koja je tužitelja sprječavala u obavljanju određenih poslova, tuženik navodi kako su izvanredne okolnosti nastupile nakon isteka ugovorenog roka koji je bio bitan element ugovora. Navodi kako je tužitelj mogao odrađivati svoj posao i na računalima od kuće.

5.1. Tuženik navodi kako tužitelj nije postupio sukladno odredbi članka 9. stavak 2. ugovora i tražio je pisano produljenje roka desetog dana prije isteka krajnjeg ugovornog roka, pa sukladno navedenom predmetni ugovor da je raskinut ex lege protekom roka koji je bitan element ugovora. Tuženik da je zakonito i pravovremeno iskoristio svoje pravo naplate bankarske garancije. U dokazne svrhe tužitelj je uz ovaj podnesak i podnesak od 19. travnja 2020. dostavio sudu email korespondenciju, CD, mišljenje TPS 13/19 i projektnu dokumentaciju (list spisa 168-271), te je predložio saslušanje ŠŠ, pročelnice službe za međunarodne i EU projekte, OŠ, revidenta projektno tehničke dokumentacije, te je predloženo vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku arhitektonske struke.

6. Podneskom od 21. studenoga 2022. tužitelj između ostalog navodi da su netočni navodi tuženika da su izmjene i korekcije projektnih rješenja zahtijevani opravdano, da je idejno rješenje koje je ponuđeno 30. kolovoza 2019. odgovaralo svim pravilima struke. Tužitelj je ovim podneskom ukazao na strukovne propise između idejnog rješenja projekta i glavnog projekta, glavnog projekta i izvedbenog projekta (list spisa 276-277). Tužitelj smatra da tuženikovo pravo zahtijevati izmjenu dokumentacije nije neograničeno, već da mora biti u skladu s pravilima struke kao i s projektnim zadatkom, a što u ovoj situaciji nije bio slučaj. Tužitelj ističe da je jedini razlog izrade čak četiri verzije idejnog rješenja činjenica da se nije moglo prijeći na slijedeću fazu izvršenja ugovora-izradu idejnog projekta, bez odobrenja tuženika koji odobrenje nije želio dati već je tužitelj u dobroj vjeri pristao udovoljavati zahtjevima tuženika uz konstantno naglašavanje da se radi o zahtjevima koji se redovito rješavaju u fazi izrade idejnog projekta i glavnog projekta. Tužitelj ovim podneskom uspoređuje određene zahtjeve tuženika s pravilima struke (list spisa 281-282).

6.1. Tužitelj nadalje navodi kako je u izradi ključnog dokumenta projektiranja i izgradnje tehnološkog parka sudjelovao DŠ. Tužitelj navodi kako je tuženik 21. siječnja 2019. pokrenuo postupak javne nabave u vezi s realizacijom projektnog zadatka, a u kojem postupku je kao najbolja ponuda ocijenjena ponuda tužitelja, no u navedenoj javnoj nabavi da je također sudjelovalo Sveučilište u Splitu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije, društvo Roterm d.o.o., društvo Volt-ing d.o.o. i G.D. - Arh čije ponude nisu izabrane, no tužitelj ukazuje da je član društva G.D. - Arh te osoba ovlaštena za zastupanje upravo DŠ. Tužitelj navodi da je nakon sklapanja ugovora između tužitelja i tuženika, tuženik iz nepoznatog razloga angažirao društvo G.D. - Arh, a u vezi s izvršenjem predmetne usluge tužitelju. Tužitelj smatra da su tuženik i R kroz zajedničko djelovanje konstantno sprječavali tužitelja u izvršavanju obveza temeljem ugovora, a sve kako bi u konačnici upravo R izradio idejni projekt prve faze izgradnje tehnološkog parka. Tuženik smatra da je za vrijeme dok je ugovor između tužitelja i tuženika bio na snazi, društvo G.D. - Arh započelo s izvršavanje s uslugama izrade idejnog projekta. Svakako prije negoli je formalno izabran od strane tuženika. Tužitelj navodi da kad se sagleda suradnja tuženika s drugim društvima koji su se naknadno uključili u realizaciju izrade projektne dokumentacije tehnološkog centra Dračevac, da je tuženik samo za usluge izrade glavnog izvedbenog projekta isplatio iznos od 4.341.872,77 kuna (preplaćeno više od 250%), s obzirom da je G.D. - Arh d.o.o. za izradu idejnog, glavnog i izvedbenog projekta isplaćeno čak 4.536.872,77 kuna iako su tužitelj i tuženik u odnosu na iste radove ugovorili cijenu od 1.748.000,00 kuna. U dokazne svrhe tužitelj je priložio dopis tužitelja od 27. rujna 2019. (list spisa 296-298), dopis Ra od 10. rujna 2019. (list spisa 299-308), odgovor na dopis projektanta G.D. -Arh d.o.o. 06/19 od 4. listopada 2019. (list spisa 309-312), dopis tuženika od 23. listopada 2019. uz primjedbe na idejni projekt (list spisa 313-328), upit tužitelja od 3. lipnja 2019. (list spisa 329-330), očitovanje tuženika od 17. lipnja 2019. (list spisa 331-345), potvrdu oštećenja zgrade na adresi [adresa] (list spisa 348), isječak iz dnevnih novina (list spisa 349-351), tuženikovu odluku o odabiru tužitelja u postupku javne nabave (list spisa 386-388), obavijest o odabiru G.D. – Arha u postupku javne nabave (389-392), Pravilnik o provedbi postupka javne nabave (list spisa 393-407), projektni zadatak (list spisa 352-385), zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda i lokacijska dozvola (list spisa 409- 457), dokumentacija o nabavi (list spisa 458-471). Tužitelj je predložio da se izvede dokaz vještačenja po vještaku građevinsko arhitektonske struke.

7. Podneskom od 24. studenoga 2022. tužitelj je dostavio CD s idejnim projektom zgrade prve faze tehnološkog parka Split na građevnoj čestici A2 (radna zona Dračevac) složena poslovna građevina s podzemnom garažom na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], arhitektonski dio.

8. Podneskom od 14. veljače 2024. tužitelj je dostavio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Marije Šarić Leko od 3. listopada 2023. i podnesak tužitelja od 18. prosinca 2023. koje je zavedeno u predmetu koji se vodi pred ovim sudom, poslovni broj P-329/2021 (list spisa 505-541).

9. Podneskom od 1. listopada 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je istog uskladio sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (list spisa 548).

9.1.Podneskom od 12. prosinca 2024. tužitelj dostavlja u spis očitovanje vještaka od 11. rujna 2024. na primjedbe tužitelja (dopuna) podnesak tužitelja od 11. listopada 2024. s primjedbom na dopunu, te zapisnik sa ročišta koje je pred ovim sudom održano u predmetu pod poslovnim brojem P-329/2021 od 4. prosinca 2024., a na kojem ročištu je vještak usmeno obrazložio svoja utvrđenja iz nalaza i mišljenja te dopune. Tužitelj nadalje navodi kako tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja, pa stoga da predlaže da se dostavljena dokumentacija koristi i u ovoj pravnoj stvari.

10. U dokazne svrhe sud je pregledao Ugovor o pružanju projektantskih usluga od 13. svibnja 2019. (list spisa 5-19), bankarsku garanciju br. 1904004225 (list spisa 20), poziv na plaćanje po garanciji od 15. travnja 2020. (list spisa 21), bankarski izvod računa tužitelja (list spisa 22), dopise tužitelja od 12. ožujka 2020. (list spisa 23-26), 23. ožujka 2020.(dopis tuženika list spisa 27-35, 71-79) i 22. travnja 2020. (list spisa 36-44), dopisi od 5. ožujka 2020. (list spisa 54-57), 26. ožujka 2020. (list spisa 80-81), mišljenje konzultanta od 19. ožujka 2020. (list spisa 58-67), mišljenje/primjedbe od 20. ožujka 2020. broj TD 15/19. (list spisa 68-70), izvršio je uvid u spis ovog suda broj P- 329/2021. U dokazne svrhe sud je pročitao priloženu e-mail korespondenciju od 13. rujna 2019. (list spisa 97-100), dopis od 27. rujna 2019. (list spisa 101-103), dopis tužitelja od 31. listopada 2019. (list spisa 104-105), dopis od 21. studenoga 2019. (list spisa 106-111), email korespondenciju od 30. prosinca 2019., 21. siječnja 2020., 27. siječnja 2020., 4. veljače 2020, 6. veljače 2020. i 28. veljače 2020 (listovi spisa 112- 130), potvrdu o predaji projekta radi ishođenja posebnih uvjeta od 3. ožujka 2020. (list spisa 131), rješenje Hrvatske elektroprivrede obustave posebnih uvjeta (list spisa 133), posebni uvjeti ENV d.o.o., HAKOM d.o.o., Hrvatskih voda, ureda civilne zaštite Split, Državnog inspektorata, Vodovoda i kanalizacije i Splitsko Dalmatinske Županije (list spisa 134-148), medijske članke (list spisa 149-160). U dokazne sud je pregledao dopis tužitelja od 27. rujna 2019. (list spisa 296-298). Dopis G.D. – Arh-a od 10. rujna 2019. (list spisa 299-308), odgovor na dopis projektanta G.D. -Arh d.o.o. 06/19 od 4. listopada 2019. (list spisa 309-312), dopis tuženika od 23. listopada 2019. uz primjedbe na idejni projekt (list spisa 313-328), upit tužitelja od 3. lipnja 2019. (list spisa 329-330), očitovanje tuženika od 17. lipnja 2019. (list spisa 331-345), potvrda oštećenja zgrade na adresi [adresa] (list spisa 348), isječak iz dnevnih novina (list spisa 349-351), tuženikova odluka o odabiru tužitelja u postupku javne nabave (list spisa 386-388), obavijest o odabiru G.D. – Arha u postupku javne nabave (389-392), Pravilnik o provedbi postupka javne nabave (list spisa 393-407), projektni zadatak (list spisa 352-385), zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda i lokacijska dozvola (list spisa 409- 457), dokumentacija o nabavi (list spisa 458-471). Sud je u dokazne svrhe saslušao svjedoke ŠŠ (list spisa 497-501), UŠ, OŠ, zakonskog zastupnika tužitelja JŠ (list spisa 484-493), izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj P- 329/2021., a iz kojeg spisa je, za potrebe ovog spisa, sudu dostavljen nalaz i mišljenje te dopuna nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Marije Šarić Leko (list spisa 505-541, 553-564.)

11. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, a djelomično neosnovan.

12. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 23.199,94 eura zbog neosnovane naplate jamstva za uredno ispunjenje Ugovora o pružanju projektantskih usluga zaključenog između stranaka 13. svibnja 2019.

13. Među strankama nije sporno da su 13. svibnja 2019. zaključili Ugovora o pružanju projektantskih usluga za izradu idejnog projekta izgradnje prve faze tehnološkog parka Split – Dračevac te glavnog i izvedbenog projekta izgradnje centralne zgrade tehnološkog parka Split – Dračevac.

13.1. Među strankama nije sporno da je temeljem Ugovora tužitelj bio obvezan u roku od deset mjeseci od dana zaključenja ugovora sa tuženikom (do 13. ožujka 2020.) izraditi i predati idejni projekt, glavni projekt i izvedbeni projekt.

13.2. Među strankama nije sporno da je tužitelj dao tuženiku jamstvo u obliku bankarske garancije broj. 1904004225 izdane od Zagrebačke banke d.d. u visini od 10% od ukupne vrijednosti Ugovora bez PDV-a, odnosno u iznosu od 174.800,00 kn / 23.199,95 eura, uz rok valjanosti do 13. travnja 2020.

13.3. Među strankama nije sporno da je tužitelj od banke 15. travnja 2020. zaprimio poziv na plaćanje po garanciji s naznakom da je zaprimljeni zahtjev za naplatu bankarske garancije u skladu s uvjetima iz garancije.

13.4. Među strankama nije sporno ni to da je 8. svibnja 2020. tužitelju s računa u baci naplaćen iznos od 174.800,00 kuna/23.199,95 eura.

13.5. Među strankama nije sporno da je do 30. kolovoza 2019. tužitelj izradio idejno rješenje koje je tuženik prihvatio 16. prosinca 2019.

13.6. Među strankama nije sporno da je tužitelj izradio i 30. prosinca 2019. predao tuženiku idejni projekt na kojeg je tuženik imao primjedbe te ga je odbio prihvatiti.

13.7. Među strankama nije sporno da tuženik smatra da je ugovor raskinut po sili zakona 13. ožujka 2020.

13.8. Među strankama nije sporno da je tuženik odbio nakon 13. ožujka 2020. primiti naknadno dostavljenu dokumentaciju od strane tužitelja.

13.9. Među strankama nije sporno da tuženik platio tužitelju izradu idejnog rješenja.

14. Među strankama je sporno je li osnovano potraživanje tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 174.800,00 kuna/23.199,95 eura kojeg je naplatio od tužitelja kao jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora dato u obliku bankarske garancije.

14.1. Među strankama je sporno jesu li osnovani zahtjevi tuženika za izmjenom projektne dokumentacije.

14.2. Među strankama je sporno je li tuženik trebao produljiti rok za izvršenje ugovorne obveze.

15. Uvidom u Ugovor o pružanju projektantskih usluga za izradu idejnog projekta izgradnje prve faze tehnološkog parka Split – Dračevac te glavnog i izvedbenog projekta izgradnje centralne zgrade tehnološkog parka Split – Dračevac kojeg su tužitelj i tuženik zaključili 13. svibnja 2019. proizlazi da je predmet tog Ugovora usluga izrade projektno tehničke dokumentacije potrebne za razvoj prve faze tehnološkog parka Split – Dračevac, a koje projektantske usluge su trebale obuhvatiti izradu idejnog projekta, glavnog projekta i izvedbenog projekta. Iz članka 8. Ugovora proizlazi da su rokovi dovršetka usluga koja su predmet ovog Ugovora određeni po fazama i to na način da se izrada idejnog projekta mora izraditi u roku od 4 mjeseca od dana obostranog potpisivanja Ugovora, izrada glavnog projekta u roku od 4 mjeseca od usvojenog idejnog projekta od strane naručitelja i potvrde da su projekti predani na potvrdu javnopravnim tijelima i izrada izvedbenog projekta i troškovnika u roku od 2 mjeseca od usvojenog glavnog projekta od strane naručitelja i dokaza da su projekti predani na potvrdu javnopravnim tijelima. Dakle, rok izrade projektne dokumentacije je ukupno 10 mjeseci, a koji rok izrade projektne dokumentacije je bitan element Ugovora. Iz istog članka proizlazi da se u navedene rokove ne uračunava trajanje upravnih postupaka za ishođenje dozvola. Navedenim Ugovorom je definirano da će naručitelj u roku od 10 dana odobriti ili dati suglasnost ili tražiti izmjenu/dopunu na pojedine dijelove projektno tehničke dokumentacije. Iz članka 9. Ugovora proizlazi da će se rok za završetak projektne dokumentacije produljiti ako se u tijeku izrade dokumentacije rade izmjene na zahtjev naručitelja te u slučajevima u kojima je davatelj usluge/tužitelj zbog promjenjivih okolnosti, više sile ili neispunjenja obveza naručitelja bio spriječen izvršavati svoje obveze. Istim člankom je propisano da je davatelj usluge dužan dostaviti detaljno pisano obrazloženje naručitelju i ishoditi produljenje najkasnije u roku od 10 dana prije isteka ugovornog roka. Iz Ugovora proizlazi da je ugovorena cijena usluge 1.748.000,00 kuna / 231.999,47 EUR-a uvećano za PDV. Ugovorom je propisana ugovorna kazna te jamstvo za uredno ispunjenje ugovora. Ugovorom je propisano da ukoliko davatelj usluge nepravilno izvršava ili ne izvršava svoje ugovorne obveze, odnosno ne nadoknadi zaostatke i ne uskladi izvršenje usluga s vremenskim planom, naručitelj da ima pravo raskinuti Ugovor na štetu davatelja usluge te naplatiti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora i preuzeti svu projektnu tehničku dokumentaciju. Proizlazi da je rok izrade projektne dokumentacije bitan element ugovora. (list spisa 5- 19).

16. Uvidom u garanciju broj: 1904004225 za uredno ispunjenje Ugovora od 4. lipnja 2019. proizlazi da je tužitelj kao nalogodavac temeljem Ugovora o pružanju projektantskih usluga sklopljenog s tuženikom kao korisnikom garancije dana 13. svibnja 2019. preuzeo obvezu usluge izrade idejnog projekta izgradnje prve faze tehnološkog parka Split-Dračevac te glavnog i izvedbenog projekta izrade centralne zgrade tehnološkog parka. Navedenom garancijom banka da se obvezuje korisniku garancije bezuvjetno, na prvi pisani poziv i bez prigovora isplatiti bilo koji iznos ali najviše do visine od 174.800,00 kuna / 23.199,95 EUR-a ukoliko nalogodavac svoje obveze iz točke 1. ove garancije ne ispuni uz uvjete i na način kako je to preuzeo. Iz garancije proizlazi da ista stupa na snagu danom izdavanja i da vrijedi do 13. travnja 2020. (list spisa 20).

17. Uvidom u poziv na plaćanje po garanciji utvrđeno je da je banka obavijestila tužitelja da je 14. travnja 2020. zaprimila izvornik zahtjeva za plaćanje po garanciji u iznosu od 174.800,00 kuna / 23.199,95 EUR-a te je utvrđeno kako je banka smatrala da je zahtjev za plaćanje sukladan uvjetima iz garancije (list spisa 21).

18. Uvidom u izvadak broj: 72 Zagrebačke banke d.d. od 8. svibnja 2020. utvrđeno je da je sa računa tužitelja naplaćen iznos po garanciji u visini od 174.800,00 kuna / 23.199,95 EUR-a (list spisa 22).

19. Uvidom u dopis tužitelja od 5. ožujka 2020. upućenog tuženiku, između ostalog, proizlazi da je tužitelj do 5. ožujka 2020. predao projektnu dokumentaciju i to arhitektonski snimak postojećeg stanja, geodetski snimak, analiza prikladnosti postojeće građevine za rekonstrukciju, idejno rješenje i idejni projekt. Iz dopisa proizlazi da je idejno rješenje tužitelj predao još 30. kolovoza 2019., a tuženik da je isto prihvatio i odobrio tek 16. prosinca 2019., tri i pol mjeseca nakon što je tužitelj prezentirao idejno rješenje. Iz dopisa proizlazi da je tužitelj 30. prosinca 2019. predao idejni projekt, a koji projekt je revidiran i ponovno dostavljen tuženiku 13. veljače 2020. Tužitelj je ovim dopisom predlagao tuženiku sklapanje Aneks ugovoru kojim bi definirali iznova rokove izrade projektne dokumentacije (list spisa 23-26).

20. Iz dopisa tuženika od 23. ožujka 2020. kojim se obraća tužitelju proizlazi da se tuženik detaljno osvrnuo na idejni projekt navodeći kako je isti zaprimljen u pisarnici tuženika 9. ožujka 2020. te da je isti protivno ranijim dopisima i traženjima samo dijelom i na formalnoj razini preinačen i dopunjen i to isključivo na razini arhitektonskog projekta. Iz dopisa proizlazi da je tuženik upozorio tužitelja da su mu bezuspješno protekli rokovi iz članka 8. Ugovora te da je 13. ožujka 2020. bezuspješno protekao rok za cjelokupno ispunjenje preuzetih obveza sukladno zaključenom Ugovoru. Nadalje proizlazi kako je tuženik tužitelju dodijelio rok od 15 dana od primitka dopisa, u kojem roku bi trebao u cijelosti ispuniti ugovorne obveze te da će se u protivnom smatrati da je Ugovor raskinut po samom zakonu (list spisa 27-35).

21. Dopisom od 22. travnja 2020., kojim dopisom se tužitelj očitovao na dopis tuženika od 23. ožujka 2020. u bitnom proizlazi kako je tužitelj upozorio tuženika da je kroz promjene projektne dokumentacije tražio elemente koji nisu odgovarali nivou razrade iste te da je mijenjano i dopunjavao projektni zadatak. Iz dopisa proizlazi da je tuženik upozoren da nepotrebno odugovlači ionako kratke rokove. Tuženik je pozvan ovim dopisom da prihvati idejni projekt te da pokretne ishođenje lokacijske dozvole (list spisa 36-44).

22. Iz komentara za dostavljeni idejni projekt konstrukcije od 19. ožujka 2020., a kojim je dano mišljenje konzultanta vezano za dostavni i idejni projekt, u bitnom proizlazi da je dostavljena tehnička dokumentacija na nivou podloge za definiranje projektnog zadatka ali nikako dokument sa definiranim tehničkim parametrima u skladu sa odredbama članka 2. Ugovora. Iz navedenog komentara proizlazi da tehnička dokumentacija nije dostatna za ishođenje posebnih uvjeta, uvjeta priključenja, izrade troškovnika i procjene troškova gradnje te daljnje razrade kroz glavni projekt bez dodatnih ispravaka i dopuna (list spisa 58-66).

23. Iz mišljenja / primjedbe vezane za idejni projekt broj: TD 15/19 G.D.Arh d.o.o. u bitnom proizlazi da su postojale primjedbe na idejni projekt posebno na arhitektonski projekt, upute na potrebe usklađivanja navedenog projekta s ostalim projektima (list spisa 68-70).

24. Iz dopisa tužitelja od 26. ožujka 2020. upućenog tuženiku a kojim se tužitelj očitovao na dopis tuženika do 23. ožujka 2020. u bitnom proizlazi kako odbacuje neprihvatljive, neosnovane i neistinite navode tuženika o rokovima koji su protekli zbog bilo kakve radnje ili propusta na strani tužitelja, proizlazi da je tužitelj bio stava kako naknadni rok od 15 dana za ispunjenje Ugovorne obveze ni na koji način se ne može smatrati primjerenim sukladno relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, a posebno uzimajući u obzir novonastale situacije epidemijskog širenja bolesti COVID- 19. Tužitelj je naveo u dopisu da je u to vrijeme (22. ožujka 2020.) Grad Zagreb zadesio snažan potres, da je zgrada tužitelja znatno stradala te da je ista bila označena narančastom naljepnicom. Tužitelj stoga da smatra da su postojali svi preduvjeti iz Ugovora za produljenje rokova izrade projektne dokumentacije. Navedenim podneskom tužitelj je pozvao tuženika da se suzdrži od neosnovanog raskida ugovora te je predložio da ugovorne strane u dobroj vjeri sklope Aneks ugovoru kojim bi iznova definirali rokove izrade projektne dokumentacije (list spisa 80-81).

25. Iz e-mail korespondencije od 13. rujna 2019. razvidno je da je između stranaka postojala aktivna suradnja, a konkretno iz spisu priloženih e-mailova da je tuženik prvotno prihvatio idejno rješenje prezentirano 30. kolovoza 2019. a da bi potom dostavio tužitelju e-mail kojim ne prihvaća idejno rješenje u toj predanoj varijanti (list spisa 97-99).

26. Iz isprava koje je tužitelj dostavljao tuženiku 27. rujna 2019., 31. listopada 2019. i 21. studenog 2019., kao i iz dopisa tuženika od 23. listopada 2019. kojim dopisom tuženik zahvaljuje na dostavljenom idejnom rješenju, izraženo je zadovoljstvo činjenicom da su se uglavnom uvažavali dosadašnji zahtjevi te da je izrađen kvalitetan prijedlog idejnog rješenja u bitnom proizlazi da je između stranaka postojala komunikacija vezano za izmjenu, doradu idejnog rješenja. Iz navedenih isprava proizlazi da je tužitelj imao primjedbe na zahtjeve tuženika u vezi izmjena idejnog rješenja navodeći kako isti nisu u domeni te faze postupka (list spisa 101-107).

27. Iz spisu priloženih dopisa i e-mail korespondencije razvidno je da je tuženik zahtijevao od tužitelja razne izmjene na projektnoj dokumentaciji, razvidno je da je u konkretnom e-mailu od 28. veljače 2020. tužitelj dostavio tuženiku, privitkom, korekciju idejnog projekta elektrike (list spisa 108-130).

28. Iz spisu priloženih isprava (list spisa 131-148) razvidno je da je tužitelj od nadležnih institucija zatražio posebne uvjete.

29. Iz spisu priloženog projektnog zadatka za izradu idejnog projekta izgradnje prve faze tehnološkog parka Split – Dračevac te glavnog i izvedbenog projekta izgradnje centralne zgrade tehnološkog parka Split – Dračevac razvidno je da je tuženik proveo postupak nabave za izradu projektno tehničke dokumentacije. Projektnim zadatkom definirani su osnovni parametri, dana je prostorno planska dokumentacija, predmet nabave i opis potrebnih aktivnosti, detaljno je navedeno što se sve traži od izvršitelja usluge kod izrade idejnog projekta, glavnog projekta i izvedbenog projekta (list spisa 169-190).

30. Iz spisu priloženih mišljenja G.D.Arh d.o.o. proizlazi da je Grad angažirao navedenu tvrtku kao dodatni nadzor koji je detaljno pregledavao projektnu dokumentaciju tužitelja te je na iste davao zaključke smatrajući da u načelu zadovoljavaju osnovna traženja iz projektnog zadatka da bi se uz potrebne korekcije i prilagodbe došlo do razine idejnog rješenja. Na mišljenja tvrtke G.D.Arh d.o.o. tužitelj se uredno očitovao. Konkretno iz mišljenja od 16. prosinca 2019. proizlazi da je konačno dostavljeno idejno rješenje prihvaćeno i da se temeljem istog moglo započeti s izradom idejnog projekta (list spisa 191-271).

31. Iz spisu priložene potvrde Republike Hrvatske, Grada Zagreba, gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnja grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: 361-01/21-001/9 od 14. svibnja 2021. potvrđuje se da je zgrada na adresi [adresa] pregledana od strane stručnjaka za brzu procjenu oštećenja nakon potresa koji je pogodio područje Grada Zagreba 22. ožujka 2020., da je zgrada privremeno neuporabljiva – te da je potrebna mjera hitne intervencije (žuta oznaka – PN2) (lista spisa 348).

32. Iz lokacijske dozvole Klasa: UP/I-350-05/20-01/000025 od 16. listopada 2020. proizlazi da je navedena isprava izdana za rekonstrukciju – dogradnju, nadogradnju i prenamjenu zgrade bivše vojarne u poslovnu građevinu s podzemnom garažom – zgrada prve faze tehnološkog parka Split, za koje čestice su izdani lokacijski uvjeti definirani idejnim projektom nositelja i koordinatora izrade Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije Split (list spisa 451-457).

33. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja AŠ proizlazi da je isti bio i dio projektnog tima koji je radio projekt Dračevac. Tvrtka PROARH d.o.o. da je dobila posao temeljem javnog natječaja gdje je između više ponuđača izabrana kao najbolja. Ugovor da je bio dio dokumentacije o nabavi te da nije bilo moguće u fazi ugovaranja pregovarati o uvjetima ugovora. Tužitelj da je krenuo u izradu projektne dokumentacije, no da se od početka nailazili na probleme i po pitanju samog programa i po pitanju prostorno planske dokumentacije te da su o svemu pravovremeno obavještavali naručitelja. Nakon provedenih istražnih radnji tim tužitelja da je krenuo u izradu idejnog rješenja kojeg se prezentiralo naručitelj, a s kojim rješenjem su bili zadovoljni. Naveo je da je nakon toga društvo dobilo i pisano mailom da se prihvaća idejno rješenje da bi nakon toga krenule opstrukcije na način da je tuženik počeo slati dopise sa prigovorom na projektnu dokumentaciju. Zakonski zastupnik je naveo da je grad Split angažirao neovisnog konzultanta, a što da nije bilo predviđeno u natječajnoj dokumentaciji niti u samom ugovoru. Zakonski zastupnik tužitelja je naveo, a što se tiče prve faze projekta da je bilo nekakvih problema da nije bilo usklađenosti sa samim programom, program da je bio nedorečen (da nedostajali podaci za projektiranje koji su trebali biti sastavni dio projektnog zadatka prije ugovaranja), da su pisano tražili dopunu istog, naveo je da su u zadanom roku, obzirom na okolnosti na koje su nailazili nisu mogli predati projektnu dokumentaciju, ali da su na vrijeme upozoravali naručitelja na problem. Zakonski zastupnik je naveo da se tijekom cijelog postupka vršile opstrukcija od strane naručitelja u vidu dopisa u kojima su se tražile izmjene koje nisu bile sukladne nivou dokumentacije.

33.1. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je idejni projekt predan na posebne uvjete, da su ishođeni svi posebni uvjeti osim uvjeta HEP-a za koje je investitor naručitelj trebao sklopiti ugovor o čemu da je isti i bio obavješten, a on taj postupak nije pokrenuo. Nadalje navodi da nakon što im je naručitelj dodijelio dodatni rok za ispunjenje ugovora da su nastupile nepredvidive okolnosti tj. viša sila na način da je nastupila pandemija i ograničenja u poslovanju, a Zagreb da je zadesio potres u kojem da je njihov prostor nastradao. U prostoru tužitelja da nije bilo moguće raditi te da je isti bio označen narančastom naljepnicom. O istom da su obavijestili naručitelja no da je on konstatirao da raskida ugovor. Naveo je da su upozorili tuženika na ugovornu obvezu iz koje da jasno proizlazi da u vrijeme od 10. mjeseci (rok za ispunjenje Ugovora) nije uključeno vrijeme za ishođenja dozvola/suglasnosti te nisu prihvatili period koji je bio potreban za ishođenje posebnih uvjeta od javno pravnih tijela tvrdeći da to nije upravni pravni postupak. Zakonski zastupnik tužitelja je naveo da je neovisni konzultant koji je kontrolirao tužitelja bio gospodin OŠ odnosno Tvrtka G.D.ARH d.o.o. tužitelju da nije jasno kako je moguće da osoba koja je izrađivala urbanističku studiju Dračevca zatim radi na izradi, bio izrađivač detaljnog urbanističkog plana tj. prostorne dokumentacije temeljem koje se izrađuje projekt, a ujedno da je bio jedan od natjecatelja tj. ponuđača u fazi izrade dokumentacije u kojem natječaju nije dobio posao. Zakonski zastupnik tužitelja navodi da se tu radilo o sukobu interesa kada su takvu osobu staviti kao konzultanta u čemu tužitelj da je vidio i dio opstrukcije prema poslovanju tužitelja odnosno projektu. Zakonski zastupnik je naveo da je nakon što je tuženik jednostrano raskinuo ugovor i neovlašteno naplatio bankarsku garanciju gospodin OŠ izradio idejni projekt za Dračevac. Naveo je da je u tom projektu, izrađenom od strane g. OŠ, korišten dio dokumentacije koja je ranije dostavljena tuženiku od strane tužitelja. (list spisa 485-487).

34. Iz iskaza svjedoka UŠ, projektanta u društvu tužitelja, proizlazi da je tužitelj nakon potpisivanja ugovora pristupio projektiranju prema programu odnosno projektnom zadatku. Već prilikom samog početka da su osjetili opstrukcije od strane tuženika koje su se očitovale u konstantnom prigovaranju i vraćanju projekta na doradu tražeći nešto novo. Navodi da je od tužitelja zahtijevano da upotpunimo predanu dokumentaciju sa detaljima onoga što ne spada u fazu idejnog rješenja već u višu fazu izrade projektne dokumentacije. Svjedok je naveo da je tuženik tvrdio da predana dokumentacija idejnog rješenja neće moći dobiti posebne uvjete odnosno suglasnosti raznih javno pravnih tijela u fazi ishođenja lokacijske dozvole, no da su posebni uvjeti odnosno suglasnosti ipak dobiveni osim suglasnosti HEP Elektre i to stoga što Grad Split nije htio sklopiti ugovor s HEP Elektrom, a što je bio preduvjet za dobivanje suglasnosti. Svjedok je naveo da je projekt bio u skladu s onim nivoom koji je pravilnikom određen za tu fazu izrade projektne dokumentacije jer u protivnom ne bi dobili suglasnosti od javno pravnih tijela. Svjedok navodi kako je tužitelj uslijed dodatnih traženja/izmjena u projektnom zadatku imamo pravo na produljenje ugovornog roka i da je ugovorni rok trebao mirovati dok su se ishodile suglasnosti javno pravnih tijela, posebnih uvjeta ili dok traje upravni postupak. Navodi da je još u fazi kada je tuženik jednostrano raskinuo ugovor da je trajao upravni postupak pa shodno tome da tuženik nije mogao raskinuti ugovor. Svjedok navodi da je Grad Split angažirao kao savjetnika arhitekta koji je izrađivao DPU (detaljni plan uređenja) za taj projekt prema kojem se moralo projektirati, da je taj arhitekt zajedno sa tužiteljem sudjelovao u javnoj nabavi, da nije uspio dobiti tu javnu nabavu, da ta javna nabava nije uključivala samo najnižu cijenu već i druge stvari kao što su reference, stručnost, i određene druge bonitete. Naveo je da je nakon što su tužitelja isključili iz tog poslovnog odnosa odnosno otkazali ugovor angažirali upravo DŠ za nastavak rada na tom istom projektu koji je u vrlo kratkom roku nakon tužiteljeva isključenja iz posla predao projekt za dobivanje dozvole. Nadalje, svjedok smatra da na strani DŠ i tuženika postoji sukob interesa stoga što je isti bio izrađivač detaljnog plana uređenja, a potom kao savjetnika bez obzira što tuženik ima dovoljno u svojim kadrovima stručnih ljudi koji bi mogli vršiti taj posao. Svjedok je naveo da je u ovom pravnom poslu tužitelj naplatio samo izradu idejnog rješenja. (list spisa 487-489)

35. Iz iskaza svjedoka DŠ, autora i izrađivač DPU-a (detaljni plan uređenja), vlasnika društva G.D.ARH d.o.o., konzultanta za praćenje izrade projektne dokumentacije koju je Grad Split naručio od tužitelja, proizlazi da je isti pregledavao i davao svoje mišljenje na dokumentaciju dostavljenu gradu. Tužitelj da je imao obvezu napraviti idejno rješenje, nakon odobrenja i verifikacije odobrenog rješenja napraviti idejni projekt, nakon njegove verifikacije po svim elementima ugovora napraviti idejni projekt i ishoditi lokacijsku dozvolu te raditi dalje. Navodi da je u razdoblju dok je bio angažiran kao konzultant odrađeno idejno rješenje i prihvaćeno, idejni projekt da je dostavljen u dva tri navrata budući da su tražene dopune od strane tuženika. Koliko se sjeća ,tužitelj da je dostavio idejni projekt no isti da mu nije dostavljena na pregled. Svjedok je naveo da je društvo G. D. ARH d.o.o. sudjelovalo u javnoj nabavi u kojoj je kao najpovoljniji ponuditelj izabran tužitelj, a u vezi kojeg se vodi ovaj postupak. Navodi kako njegova usluga nije bila nadzor nego konzultantsko mišljenje. Njegov angažman da nije imao veze sa realizacijom ugovora niti rokovima već da je bio isključivo u smislu davanja mišljenja za projektantska rješenja odnosno savjetovanje naručitelja u tom smislu. Ključni dio tog dijela angažmana jest bilo idejno rješenje koje je prihvaćeno i postalo osnova za daljnju tehničku razradu. Grad Split da je zahtijevao da projektna dokumentacija bude prikladna za korištenje natječaja za projekte Europske unije. Svjedok se nije izjasnio je li ga Grad Split nakon raskida ugovora sa PROARH d.o.o. angažirao na izradi idejnog projekta tehnološkog park Dračevac niti je želio odgovoriti na pitanje kada je započeo s izradom idejnog projekta. (list spisa 489-493)

36. Iz iskaza svjedokinje ŠŠ pročelnice službe za međunarodne i EU projekte proizlazi da je u veljači 2019. tuženik objavio kompletnu projektnu dokumentaciju za javnu nabavu na javnom savjetovanju. Navodi da je grad službeno objavio javnu nabavu – finalna verzija dokumenata za javnu nabavu. Na javnom natječaju da je izabran Proarh mateković d.o.o. Zagreb sa kojima da su u svibnju 2019. potpisali ugovor i održali prvi sastanak. Ugovorom da je predviđen rok od 10 mjeseci da otprilike tri faze izrade idejnog projekta, glavnog i izvedbenog projekt i tada da su objasnili projektantu zašto je važno da se moraju poštivati rokovi, a to upravo stoga kako ne bi propustili dodjelu bespovratnih EU sredstava. Idejni projekt da je trebao biti gotov u roku 4 mjeseca, a jedan od elemenata idejnog projekta da je i idejno rješenje. Tek nakon tri mjeseca od potpisivanja ugovora da su dobili prvo rješenje koje nije bilo tehnički dobro napravljeno. Potom da su nakon 6 mjeseci dobili idejno rješenje koje je na kraju bilo prihvaćeno, ali u zakašnjenju od dva mjeseca, a tuženik da je tu uslugu i platio. Navodi da je 30. prosinca 2019. dostavljen i idejni projekt no isti da nije bio dovoljno razrađen na način da bi se temeljem njega mogla predati dokumentacija, dobiti lokacijska dozvola što da je tuženiku bilo jako bitno za prijavu EU projekta. Tuženik da je bio pod pritiskom Ministarstva vezano za dostavu dokumentacije. Svjedokinja navodi da je tuženik tužitelju, nakon što tužitelj nije udovoljavao uvjetima ugovora, dao rok od 15 dana za predaju projekta, a na koji rok se tužitelj očitovao da ne može stići ne predlagajući ijedan dodatni rok o kojem bi se moglo pregovarati. Tuženik da je tada išao na ugovorom predviđenu naplatu garancije. Naročito da je bio pritisak zbog pripreme prijave za EU sredstva. Svjedokinja je iskazala da je formiran projektni tim za provedbu ovog projekta u kojem su bili uključeni predstavnici nadležnih službi Grada. Međutim radi potrebnog neovisnog mišljenja da su ugovorili i revizora i to društvo G.D. Arh d.o.o. s kojim je Grad Split ranije surađivao i koji je bio jedan od sudionika javne nabave, a sve iz razloga što je upravo to društvo radilo na DPU-u te su bili upoznati sa terenom i svim pravilima na tom području. Navodi da je sa društvom G.D. Arh d.o.o. zaključen ugovor no da tuženik nije tražio dostavu sredstva osiguranja jer da je to bila nabava male vrijednosti. Svjedokinja je navela da je za izradu projektne dokumentacije angažiran Fakultet građevinarstva i arhitekture da je sudjelovao čitav tim projektanata uključujući i gosp. DŠ. Navela je da je tužitelj uvažavao zahtjeve Grada Splita u vezi sa izmjenom koje je Grad Split tražio u odnosu na idejno rješenje međutim da je proces je trajao skoro 6 mjeseci, no komentare na dostavljeni idejni projekt nije htio uvažiti. Svjedokinja je navela da za projekt pripreme projektne dokumentacije nije bio preduvjet prijenos vlasništva nekretnine na Grad Split iako se paralelno vodio proces darovnice tog područja Dračevca na Grad Split od strane RH, a to da je provodila služba za gradsku imovinu te da je u odnosu na gradnju tehnološkog centra Dračevac preduvjet za dobivanje sredstava bio prijenos vlasništva nekretnine na Grad Split. Svjedokinja je navela da je tužitelj poštivao komentare vezane za izradu dokumentacije naročito prilikom pripreme idejnog rješenja. Međutim problem da se stvorio u trenutku kad je tužitelj dostavio idejni projekt s minimalnim uvjetima, a projektnim zadatkom da je bilo traženo puno više. (list spisa 498-502).

37. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući iskaze ispitanog zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka UŠ sud smatra da su njihovi iskazi dijelom logični i uvjerljivi ali isti su dijelom i u međusobnoj suprotnosti s provedenim dokaznim postupkom. Naime iz njihovih iskaza proizlazi da se vrijeme potrebno za ishođenje suglasnosti javnih tijela može uračunati u rok za produljenje roka izvršenja ugovorne obveze što je iz samog Ugovora ne proizlazi već upravo suprotno (članak 8. stavak 9.). Iskazi svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja u suprotnosti su i sa iskazom svjedoka OŠ, a u vezi sa njegovim iskazom oko angažmana istog na projektu. Naime iz iskaza saslušane svjedokinje ŠŠ proizlazi da je OŠ angažiran upravo radi činjenice što je isti bio upoznat sa terenom radeći na DPU-u, a radi same težine cijelog projektnog zadatka, što tvrdi i sama vještakinja, da je bilo poželjno da se angažira dodatna struka kao nadzor u cilju uspješne realizacije projekta.

38. U dokazne svrhe sud nije izveo dokaz saslušanja svjedoka FŠ, a to iz razloga što izvođenje dokaza njegovim saslušanjem ne bi bilo od utjecaja na konačnu odluku. Nije provedeno vještačenje po vještaku odgovarajuće struke, to iz razloga što su stranke suglasno predložile da se za potrebe ovog spisa koristi nalaz i mišljenje kao i dopuna vještakinje Marije Šarić Leko, stalne sudske vještakinje za graditeljstvo, a koja je izradila nalaz i mišljenje za potrebe u predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem: P-329/2021.

39. U predmetu poslovni broj: P-329/2021 koji se vodi pred ovim sudom predan je nalaz i mišljenje Marije Šarić Leko, stalne sudske vještakinje za graditeljstvo.

Vještakinja je utvrđivala sljedeće činjenice:

- jesu li primjedbe te zahtjevi iz dopisa tuženika i G.D.Arh sastavljeni u razdoblju od lipnja 2019. do prosinca 2019. na idejno rješenje prve faze tehnološkog parka Split

– Dračevac bile neprimjerene u smislu nivoa projektne dokumentacije, odnosno jeli se takvim zahtjevima tražilo da se u idejno rješenje unesu/projektiraju/riješe određena pitanja koja se inače rješavaju idejnim projektom ili glavnim projektom,

- jesu li primjedbe te zahtjevi tuženika iz dopisa tuženika i G.D.Arh sastavljeni u razdoblju od siječnja 2020. do travnja 2020. na idejni projekt bili neprimjereni u smislu nivoa projektne dokumentacije, odnosno jesu li takvi zahtjevi tražili da se u idejnom projektu unesu/projektiraju/riješe određena pitanja koja se inače rješavaju glavnim projektom,

- jeli troškovnik izrađen sukladno Ugovoru, odnosno jeli izrađen kao zaseban dokument s procjenom troškova gradnje,

- jeli idejno rješenje obuhvaćalo sve zahtjeve sukladno Pravilniku o standardima usluga arhitekata i zadatku naručitelja.

39.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje u bitnom proizlazi da su zahtjevi koji su postavljeni od strane projektantskog društva G.D.Arh iz Splita u periodu od lipnja 2019. do prosinca 2019., a koji se odnose na izradu tehničkog opisa, fasade i 3D prikaza, odnosno 3D modela kao dijelova idejnog rješenja, premda predstavljaju izvrsnu osnovu za izradu dokumentacije koja se temelji na idejnom rješenju nemaju uporište u Pravilniku o standardu usluga arhitekata, osnovnoj važećoj zakonskoj regulativi, pravilima struke ni u Ugovoru te se zahtijevani elementi u promatranom vremenskom okviru ne mogu smatrati propisanim obveznim sadržajem idejnog rješenja. Nadalje, u odnosu na idejni projekt vještakinja je u svom nalazu i mišljenju u bitnom navela da je veći dio zahtjeva koji se postavljeni od strane projektantskog društva G.D.Arh u periodu od siječnja do travnja 2020., a koji se odnose kako je već navedeno na izradu idejnog projekta, bili opravdani, svrhoviti, nužni jer su temelji za izradu idejnog projekta, odnosno čine njegov obavezni sadržaj. Vještakinja navodi da su pojedini zahtjevi bili neprimjereni u smislu nivoa projektne dokumentacije (troškovnik, proračun energetske kategorije zgrade, elementi zgrade). Navedene zahtjeve da nije bili moguće ispuniti, odnosno traženo definirati na nivou izrade idejnog projekta, a ti zahtjevi se inače rješavaju glavnim projektom. Vještakinja zaključuje da za pojedine zahtjeve vezane za izradu idejnog rješenja, idejnog projekta te za zahtjev za izradu troškovnika nema uporišta u zakonskoj regulativi niti prema pravilima struke.

39.2. U dopuni svog nalaza i mišljenja od 11. rujna 2024. vještakinja navodi da je idejno rješenje ispunjavalo zahtjeve Pravilnika, da se do najpovoljnije varijante došlo dorađivanjem od strane naručitelja, da je naručitelj imao neutemeljene zahtjeve prema tužitelju ne vodeći računa o stupnju razrade projekta, a time i vremenu koje je potrebno ugraditi da bi se pojedini zahtjevi ispoštovali. U odnosu na idejni projekt vještakinja navodi, a koji je dostavljen tuženiku do trenutka raskida ugovora, da je tužitelj ispustio pri izradi projekta odlučujuće, propisane podatke koje svaki idejni projekt mora sadržavati i bez kojih nije moguće ishoditi odgovarajući akt radi kojeg je taj projekt i izrađivan (pribavljanja lokacijske dozvole). Vještakinja u svom nalazu mišljenju izdvaja u tablični prikaz opravdanosti pojedinih zahtjeva naručitelja/tuženika pa je razvidno da od navedenih 16 zahtjeva prema mišljenju vještakinje 10 je bilo opravdanih, a 6 neopravdanih (list spisa 557). Vještakinja je na ročištu održanom 4. prosinca 2024. u predmetu poslovni broj: P-329/21 nanovo dopunila nalaz i mišljenje na način da je, između ostalog, navela kako je tužitelj dao tuženiku jednu varijantu idejnog rješenja koje da se kroz nekoliko mjeseci dorađivalo. Vještakinja navodi kako se radilo o složenom projektu te da je hvale vrijedno da je tuženik angažirao i vanjske suradnike kako bi u konačnici dobio kvalitetan proizvod. Nadalje navodi, a kako je prikazano u tabličnom prikazu opravdanosti zahtijeva od strane tuženika, kako neke zahtjeve nije bilo moguće izvršiti od strane tužitelja. Vještakinja navodi kako smatra da je projektant kroz varijantna rješenja mogao sagledati jesu li zahtjevi tuženika opravdani ili neopravdani, jeli ih je moguće ispoštovati ili nije te smatra da je tužitelj mogao reagirati i reći naručitelju da se određeni zahtjevi ne mogu odraditi obzirom da nisu predviđeni za određene faze izrade projektne dokumentacije. Vještakinja je navela kako je, zbog izmjene zakona, prebačeno na projektante da oni sami ishode posebne uvjete na temelju grafičkog prikaza i opisa građevine što bi značilo da je projektant već u 12. mjesecu kada mu je odobreno idejno rješenje mogao temeljem istog zatražiti posebne uvjete i uvjete priključenja, a da za to nije bilo potrebno izraditi idejne projekte. Napominje kako se idejni projekt ne može izraditi bez posebnih uvjeta i uvjeta priključenja jer su oni inače sastavni dio istog. Vještakinja smatra da su bila nesnalaženja s obje strane, kako tužitelja tako i tuženika (list spisa 561-564).

40. Odredbom člana 8. Ugovora propisano je između ostalog, da je davatelj usluga dužan u roku od 10 mjeseci od dana zaključenja Ugovora predati tuženiku idejni, glavni i izvedbeni projekt uz troškovnik izgradnje centralne zgrade tehnološkog parka Split-Dračevac. Propisano je da naručitelj može samostalno propisati i duži rok za ispunjenje ili dopunu pojedinog dijela projektno tehničke dokumentacije a koji rok ne produžuje konačni rok izvršenja usluge. Ugovorom je izričito propisano da je rok izrade projektne dokumentacije bitan sastojak Ugovora, a da se u rokove ne uračunava trajanje upravnih postupaka za ishođenje dozvola.

41. Odredbom članka 10. Ugovora propisano je da ukoliko davatelj usluge/tužitelj ne dostavi urednu dokumentaciju u zadanom roku naručitelj/tuženik da je ovlašten raskinuti Ugovor i/ili aktivirati jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora.

42. Odredbom članka 19. Ugovora propisano je da ako se u tijeku izvršavanja Ugovora utvrdi da se davatelj usluge ne drži uvjeta Ugovora i ne obavlja usluge na način određen Ugovorom naručitelj da će upozoriti davatelja usluge, odrediti neprimjereni rok da svoj rad uskladi s ugovornim obvezama. Propisano je ukoliko davatelj usluge ne postupi po zahtjevu naručitelja do isteka danog roka naručitelj da ima pravo raskinuti Ugovor i zahtijevati naknadu štete.

43. Odredbom članka 21. stavka 3. Ugovora propisano je da ukoliko davatelj usluge nepravilno izvršava ili ne izvršava svoje ugovorne obveze, odnosno ne nadoknadi zaostatke i ne uskladi izvršenje usluga s vremenskim planom, naručitelj da ima pravo raskinuti Ugovor na štetu davatelja usluge te naplatiti jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora i preuzeti svu dokumentaciju koja je dovršena uz mogućnost da tu istu dokumentaciju preda drugom davatelju usluga na potpuno dovršenje bez ikakve daljnje pisane suglasnosti.

44. Odredbom članka 352. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) propisano je da sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obveze na čiji se osiguranje odnosi.

45. U odnosu na navode tužitelja iz podneska od 5. travnja 2022., a koji se odnose na mogućnost naplate Ugovorne kazne od strane tuženika pozivajući se na odredbu članka 21. Ugovora, kojom odredbom je upravo i predviđena ugovorna kazna, navodeći da je tuženik mogao umjesto jamstva za uredno ispunjenje ugovora, naplatiti ugovornu kaznu u maksimalnom iznosu od 5% ugovorene vrijednosti usluge odnosno iznos od 87.400,00 kuna/11.599,98 eura, za navesti je kako nakon provedenog dokaznog postupa nije utvrđeno da je tuženik za vrijeme trajanja ugovora priopćio tužitelju da pridržava pravo na ugovornu kaznu. Naime, utvrđeno je upravo suprotno odnosno da je tuženik od tužitelja zahtijevao ispunjenje ugovorne obveze, a do kojeg ispunjenja nije došlo. Samo vjerovnik koji je primio ispunjenje obveze može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenje ako je za vrijeme trajanja ugovora priopćio tužitelju da pridržava pravo na ugovornu kaznu (članak 353. ZOO-a). Za dodati je da u slučaju raskida ugovora vjerovnik ne može tražiti ispunjenje glavne obveze, što bi značilo da tuženik ne može zahtijevati ni ugovornu kaznu koja je tim ugovorom za slučaj zakašnjenje s ispunjenjem ugovorena. Kada je ugovor osiguran ugovornom kaznom raskinut, nema mogućnosti ostvarivanje prava na ugovornu kaznu. Raskidom ugovora raskida se i odredba o ugovornoj kazni. Raskidom ugovora prestala je svrha u koju je je ugovorna kazna bila ugovorena.

46. Člankom 343. ZOO-a propisano je da se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

47. Člankom 347. ZOO-a propisano je da kad vjerovnik ili osoba za koju on odgovara pridonio nastanku štete ili njezinoj visini ili otežanju dužnikova položaja, naknada da se smanjuje razmjerno.

48. Člankom 361. ZOO-a je propisano da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor da se raskida po samom zakonu. Stavkom 2. i 3. istog članaka propisano je da vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora te da vjerovnik, ako je zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor. Stavkom 4. istog članka je propisano da ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.

49. Člankom 363. ZOO je propisano da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

50. Dakle, iz odredbi članka 8. stavka 7. Ugovora jasno proizlazi da je rok za ispunjenje ugovorne obveze bitan sastojak ugovora. Nadalje iz spisu priloženih dopisa tuženika upućenih tužitelju proizlazi da ja tuženik dobrovoljno predložio tužitelju da u roku od 15 dana od primitka dopisa ispuni ugovornu obvezu, a što tužitelj prema stajalištu ovog suda nije prihvatio, nije predložio neki drugi rok za ispunjenje te ono najbitnije nije ispunio ugovornu obvezu. Iz spisu priloženih isprava sud je utvrdio da je tuženik povukao dodatni rok za ispunjenje ugovorne obveze, a sve iz razloga što je iz tužiteljeva držanje proizlazilo da on svoju obvezu neće ispuniti niti u naknadnom roku.

51. Tužitelj se tijekom postupka pozivao i na odredbe članka 9. Ugovora, a koje odredbe propisuju da će se rok za ispunjenje ugovorne obveze produljiti u slučaju više sile ili ako se u tijeku izrade projektne dokumentacije rade izmjene na zahtjev naručitelja/tuženika. U odnosu na navode/prigovore tužitelja da isti nije zbog više sile (Covid-19 i potres u Zagrebu) mogao ispuniti ugovorne obveze u zadanom roku, sud smatra da su stroge mjere Nacionalnog civilnog stožera uslijed Covida-19 (lockdown 19. ožujka 2020.) i potres u Zgrebu (22. ožujka 2020.) nastupili nakon što je sam Ugovor trebao biti ispunjen, stoga se prigovori o postojanju više sile ne mogu se uzeti u obzir kao osnovani. Tim više što tužitelj nije ni iskoristio svoje Ugovorno pravo da najkasnije u roku od 10 dana prije isteka ugovornog roka zatraži (uz prijedlog primjerenog roka) od tuženika produljenje roka za ispunjenje obveze (članak 9. stavak 2. i 3. Ugovora).

52. Nadalje, člankom 10. Ugovora je propisano da ukoliko davatelj usluge/tužitelj ne dostavi urednu tehničku dokumentaciju u zadanom roku naručitelj/tuženik da je ovlašten raskinuti ugovor i / ili aktivirati jamstvo za uredno ispunjenje ugovora.

53. Člankom 1039. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da je bankarska garancija na poziv svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Stavkom 2. istog članka propisano je da je bankarska garancija samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje.

54. Nadalje, glede odgovornosti tužitelja za raskid ugovora, ističe se da iz provedenih dokaza proizlazi da je ugovor raskinut krivnjom tužitelja, odnosno njegovom nemogućnošću ispunjenja preuzetih obveza, dakle iz razloga koji su na njegovoj strani. Međutim tom raskidu je dijelom doprinio i sam naručitelj zahtijevajući od tužitelja neutemeljene zahtjeve ne vodeći računa o vremenu koje je potrebno da bi se ispunili pojedini zahtjevi tuženika posebno u fazi izrade idejnog rješenja, jer kako i sama vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi, upravo uloga projektanta/tužitelja je sagledati različite varijante rješenja, izlučiti najpovoljniju na temelju odabranih kriterija i držati se toga. Naime, vještakinja je navela, a što je ovaj sud i uvažio, da se nameće zaključak da je projektant/tužitelj propustio izlučiti najoptimalniju varijantu idejnog rješenja te da nije mogao pravovremeno ogovoriti na izazove te da je pustio da postupak projektiranja bude vođen od strane naručitelja/tuženika, bez njegove organizacije, radeći u dobroj vjeri.

54.1. U odnosu na izradu idejnog projekta, prilikom ocjene opravdanosti zahtjeva tuženika za doradu istog, za navesti je, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljena vještakinje (list spisa 557) te iskaza saslušanih svjedoka od strane tužitelja i tuženika, pojedini zahtjevi tuženika su bili neopravdani/neprimjereni u smislu nivoa projektne dokumentacije (troškovnik, proračun energetske zgrade, elementi zgrade) međutim veći dio zahtjeva (u smislu broja zahtjeva) su bili opravdani. U tablici koju je sastavila vještakinja proizlazi da od navedenih 16 zahtijeva, opravdanih bilo 10 dok je neopravdanih bilo 6. Dakle, tužitelj je u izradi idejnog projekta ispustio odlučujuće, propisane podatke koje svaki idejni projekt mora sadržavati kako bi se ostvario zadani cilj. Tužitelj je do krajnjeg ugovorom propisanog roka predao, dobio suglasnost, a tuženik prihvatio i platio izradu samo idejnog rješenja što je samo dio izrade prve faze projektno tehničke dokumentacije.

55. Navedeno je bila osnova tuženika kao naručitelja da pusti bankarsku garanciju na naplatu uslijed raskida ugovora, u smislu odredbe članka 368. stavak 1. ZOO-a, te bi po ocjeni ovog suda to i bilo osnovano, ali ne u punom iznosu već razmjerno doprinosu tuženika da se ugovor ne ispuni na vrijeme.

56. Prije svega, ovdje je potrebno navesti da je bankarska garancija poseban i specifičan instrument osiguranja odnosno osobnog pojačanja odgovornosti za obveze iz posla u vezi s kojim je izdana. Bankarska garancija predstavlja obvezu banke koju banka preuzima na sebe kao garant, a koja nije vezana uz temeljni odnos (posao) između vjerovnika i dužnika. Naime, banka se garancijom obvezuje korisniku garancije da će mu u granicama visine iznosa navedenog u garanciji "naknaditi štetu" koju trpi zbog izostanka činidbe dužnika iz osnovnog odnosa (posla) - nalogodavca za izdavanje garancije. Dakle, banka koja izdaje garanciju osigurava osobu u čiju je korist izdala garanciju (vjerovnika iz osnovnog posla) protiv rizika izostanka ispunjenja odnosno neurednog ispunjenja obveze glavnog dužnika, obeštećujući korisnika garancije isplatom određenog novčanog iznosa navedenog u garanciji. Stoga, bankarska garancija u ekonomskom smislu predstavlja svojevrsnu naknadu štete koja nastaje vjerovniku iz osnovnog posla, ako mu dužnik ne ispuni svoju obvezu.

57. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik zapravo garancijom naplatio svoju tražbinu prema tužitelju. Naime prema odredbama Ugovora i to članka 7. stavka 4. proizlazi da je tuženik bio dužan tužitelju za izradu idejnog rješenja isplatiti 10% ukupne vrijednosti ugovora, što je tuženik i platio, a što tužitelj ni ne spori. Nadalje prema odredbama Ugovora ukoliko davatelj usluge nepravilno izvršava ili ne izvršava svoje ugovorne obveze odnosno ne nadoknadi zaostatke i ne uskladi izvršenje usluge s vremenskim planom, naručitelj da ima pravo raskinuti ugovor na štetu davatelja usluge, naplatiti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora. Isto tako propisano je da ukoliko tužitelj ne ispuni ugovornu obvezu u ugovorenom roku tuženik također može raskinuti ugovor i dati na naplatu bankarsku garanciju. U konkretnom slučaju tužitelj je tuženiku dao bankarku garanciju kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora koju tuženik može aktivirati u slučaju povrede ispunjenja ugovornih obveza i u tu svrhu aktivirati jamstvo (bankarku garanciju) za uredno ispunjenje ugovora kao i u slučaju neispunjenje ugovorne obveze u roku. Takva ugovorna utanačenja su u skladu sa odredbom članka 343. ZOO-a kojom je propisano da se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da je zakasnio s ispunjenjem svoje obveze zbog više sile, dok se šteta za koju postoji njegova krivnja može smanjiti ako je vjerovnik ili osoba za koju on odgovara pridonio nastanku štete ili njezinoj visini ili otežanju dužnikova položaja (čl. 347. ZOO-a). Imajući stoga u vidu volju ugovornih stranaka, za zaključiti je da je na strani tužitelja došlo do neispunjenja ugovorne obveze, a koje neispunjenje se ima pripisati krivnji samog tužitelja (presumirana krivnja) jer je tužitelj potpisom ugovora izričito pristao i obvezao se izraditi projektno tehničku dokumentaciju u određenom vremenskom razdoblju, stoga je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku svu štetu koja je tipična posljedica takvog zakašnjenja, osim u slučaju da dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO-a). Stoga je u konkretnom slučaju bilo potrebno ispitati je li tužitelj u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazao da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju za zakašnjenje/neispunjnje (ekskulpacijski razlozi), odnosno takve okolnosti iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti o otežanju dužnikova položaja tuženikovim radnjama. Kako je nakon provedenog dokaznog postupka, posebno iz iskaza zakonskog zastupnika i svjedoka UŠ utvrđeno kako je tuženik od tužitelja zahtijevao izmjene projektne dokumentacije u onom obimu koji nije predviđen za određenu fazu postupka izrade projekta, a vještakinja je te navode i potvrdila kroz svoj nalaz i mišljenje davajući sudu jasnu sliku o kojem obimu se radi (točke 39. - 40. presude) i koji zahtjevi su bili opravdani, a koji neopravdani, utvrđeno da je doprinos kašnjenju tužitelja 60%. Stoga, tuženik nije mogao naplatiti bankarsku garanciju u punom iznosu.

57.1. Bilo da se radilo o raskidu ugovora po slili zakona ili jednostranoj izjavi tuženika da raskida Ugovor (što je moguće u slučajevima kada je rok bitan sastojak ugovora) sud smatra da je tuženik imao osnove za naplatu bankarke garancije ali ne u punom iznosu od 23.199,94 eura već u visini od 60 % navedenog iznosa s obzirom da je prema stajalištu ovog suda tuženik doprinio 40 % neispunjenju ugovorne obveze tužitelja u roku.

58. Stopa zatezne kamate je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, člankom 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.), člankom 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.) i člankom 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23.).

59. Slijedom navedenog riješeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

60. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

61. Odredbom članka 154. stavka 2. propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

62. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

63. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 250 bodova za sastav tužbe (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje: Tarifa), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), za sastavljanje podnesaka od 5. travnja 2022., 21. studenog 2022., 14. veljače 2024. po 250 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), za sastavljanje podnesaka od 13. travnja 2022., 22. studenog 2022. i 12. prosinca 2024. po 25 bodova (Tbr. 8.4. Tarife), za pristup na ročišta od 15. prosinca 2022., 9. ožujka 2023., 30. listopada 2023., 12. prosinca 2024. i 3. ožujka 2025. po 250 bodova (Tbr. 9.1. Tarife).

64. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 2.325 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2 eura (Tbr. 50. Tarife), tužitelju bi valjalo priznati ukupno 4.650,00 eura, a što uvećano za 25% PDV-a iznosi 5.812,50 eura. Ovom iznosu treba pridodati i trošak sudske pristojbe u iznosu od 139,22 eura. Dakle, tužitelju bi bilo priznato ukupno 5.951,72 eura, da je u cijelosti uspio u postupku.

64.1. Kako je tužitelj u ovom postupku uspio sa 70%, a tuženik sa 30%, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu od 2.380,69 eura (razlika između postotka u kojem je uspio tužitelj i postotka u kojem je uspio tuženik).

64.2. Tužitelju je na dosuđeni trošak parničnog postupka, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, priznata i zakonska zatezna kamata koja na iznos od 2.380,69 eura teče od 16. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

65. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

66. Obzirom na uspjeh u postupku (40%), sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak postupka u ukupnom iznosu od 3.571,03 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

67. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

U Splitu 16. travnja 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Krešimiru Matekoviću, [adresa]

- tuženiku Grad Split, Obala kneza Branimira 17, Split

- u spis