Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: P-584/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužiteljice TF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Branku Sewer odvjetniku iz Ludbrega, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima iz OD Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 27. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, tužiteljice i punomoćnika tuženika, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbi Ugovora o kreditu broj 218-50- 2646034 od 29.01.2005. godine sklopljen između tužiteljice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb , Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, solemniziranog od javnog bilježnika Ivana Kvakana pod brojem OU-102/2005, 31.01.2005. godine, u točci 2. koji glasi:
" Redovna kamata: 5,85 % godišnja , promjenjiva , u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. '' ,
u točci 3. koja glasi :
"Naknada 3,30 % od iznosa kredita , jednokratna , naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita ,"
u točci 7. koji glasi:
''Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF , važećim na dan dospijeća , a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. "
II Nalaže se tuženiku "RAIFFEISENBANK AUSTRIA" d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, da isplati tužiteljici TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 610,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od
267,79 EUR od 28.veljače 2005.
9,77 EUR od 31.svibnja 2011.
34,03 EUR od 30.lipnja 2011.
42,77 EUR od 31. srpnja 2011.
40,78 EUR od 31. kolovoz 2011.
33,48 EUR od 30.rujna 2011.
35,33 EUR od 31.listopada 2011.
32,42 EUR od 30.studenog 2011.
37,46 EUR od 31.prosinca 2011.
36,93 EUR od 31. siječnja 2012.
40,04 EUR od 29.veljače 2012.
do isplate po stopi utvrđenoj uvećanjem eskontne stope NBH za 5 %-tnih poena, od 28.02.2005.g. do 31.07.2015.g. a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvečanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.018,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
III Iznad dosuđenog tužitelj se odbija.
Obrazloženje
1.Tužitelj je prvoredno utužio na iznos od 881,85 eura, a nakon vještačenja na iznos od 610,80 eura, jer smatra da je ništetan dio odredbi prijepornog ugovora te da je kreditnu obvezu preplatio.
2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, uložio prigovor zastare, protivio se djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.
3.S obzirom da je tužitelj konačno sredio tužbeni zahtjev nakon vještačenja a s obzirom na navode tuženika da se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva valjalo je odlučiti kao u točci III izreke.
4.U postupku dokazivanja sud je saslušao tužitelja, proveo je vještačenje po vještaku Nataliji Jambrečić, te je izvršio uvid u ugovor sa strane 10 spisa, otplatni plan sa strane 15 spisa, te je pročitao nalaz i mišljenje sa strane 40 spisa, i saslušao je vještaka.
5.Stoga valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužiteljica sa tuženikom sklopila prijeporni ugovor o kreditu broj 218-50-2646034 od 29.1.2005. Da je tome tako proizlazi iz iskaza saslušane tužiteljice koja je u svom iskazu istakla da je kupila osobni automobil za osobnu svrhu prijepornim kreditom, a o bilo kojim parametrima prijepornog kredita nije mogla pregovarati.
6.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu.
7.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav ostalih Županijskih sudova, a sve glede prigovora koje je tužitelj istaknuo u odnosu na činjenicu koja je prijeporna u ovoj pravnoj stvari, a to je da li su ništetne i nepoštene ugovorene valutne klauzule.
8.U svezi navoda tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
9.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
10.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
11.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
12.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
13.U odnosu na prigovor zastare, ističe se da zastarni rok za stjecanje bez osnove iznosi 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o kamati po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćnom 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredaba odnoseći se na ugovorenu valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 13.6.2023., proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja vezanih ni uz promjenu katne stope, ni ugovorenu valutnu klauzulu.
14.Iz iskaza saslušane vještakinje Natalije Jambrečić, te iz uvida u nalaz i mišljenje koji ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je sastavljen suglasno ispravama koje prileže spisu, proizlazi da je vještak koristio metodologiju za utvrđivanje razlike između anuiteta obračunoga po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi primjenana na kredit izvršenih uplata protuvrijednosti u kunama i to u Tablici 1 kao izračun razlike anuiteta.
15.Korišteni su parametri tečaja konverzije na dan isplate kredita 7,53450 CHF za kunu, te je vještak utvrdio i izračun razlike anuiteta u Tabeli 2, te je zaključio da je tužitelj preplatio upravo utuženi iznos i to zbog promjena tečaja CHF 343,01 euro, te preplatu zbog promjene kamatne stope 171,38 eura, te je također tuženik dužan ulaznu naknadu od 267,79 eura.
16.Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan i u točkama I i u točci II izreke, u smislu odredbe čl. 322 u svezi sa odredbom čl. 1111 te čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.
17.Ocjenom svih dokaza ovaj sud zaključuje da su svi prigovori tuženika neosnovani, a imajći u vidu i recentnu sudsku praksu.
18.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku Tbr 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife i to za sastav tužbe, zastupanje na dva ročišta, sastav obrazloženog podneska, svaka radnja 150,00 eura, ročište za objavu 75,00 eura, trošak vještačenja 265,45 eura,
Čakovec, 16. travnja 2025.
Sudac:
Hrvoje Novak
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.
O tome obavijest:
1. punomoćnik tužitelja Branko Sewer odvjetnik
2. punomoćnik tuženika OD Mađarić & Lui
