REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-2749/23-23

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RVO OiB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Blaženki Musulin, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB:52848403362 iz Zagreba, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 04. travnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice RV, odvjetničkog vježbenika te punomoćnika tuženika, dana 16. travnja 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB:52848403362 iz Zagreba, Slovenska ulica 24, platiti tužiteljici EVO OiB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege te imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 10.643,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 6.051,00 eura od 16. studenog 2023. godine do isplate,

- iznos od 132,72 eura od 08. listopada 2021. godine do isplate,

- iznos od 230,00 eura od 06. studenog 2021. godine do isplate,

- iznos od 214,91 eura od 09. prosinca 2021. godine do isplate,

- iznos od 365,00 eura od 08. veljače 2022. godine do isplate,

- iznos od 365,00 eura od 10. ožujka 2022. godine do isplate,

- iznos od 365,00 eura od 16. travnja 2022. godine do isplate,

- iznos od 365,00 eura od 07. svibnja 2022. godine do isplate,

- iznos od 365,00 eura od 07. lipnja 2022. godine do isplate,

- iznos od 365,00 eura od 16. srpnja 2022. godine do isplate,

- iznos od 365,00 eura od 16. kolovoza 2022. godine do isplate,

- iznos od 365,00 eura od 08. rujna 2022. godine do isplate,

- iznos od 365,00 eura od 16. listopada 2022. godine do isplate,

- iznos od 365,00 eura od 08. studenog 2022. godine do isplate te na

- iznos od 365,00 eura od 08. prosinca 2022. godine do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.593,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2025. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 08. listopada 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 6.051,00 eura od 15. studenog 2023. godine do 16. studenog 2023. godine kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 800,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2023. godine do isplate kao neosnovan.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na.

- iznos od 132,72 eura od 07. listopada 2021. godine do 08. listopada 2021. godine,

- iznos od 230,00 eura od 05. studenog 2021. godine do 06. studenog 2021. godine,

- iznos od 214,91 eura od 08. prosinca 2021. godine do 09. prosinca 2021. godine,

- iznos od 365,00 eura od 07. veljače 2022. godine do 08. veljače 2022. godine,

- iznos od 365,00 eura od 09. ožujka 2022. godine do 10. ožujka 2022. godine,

- iznos od 365,00 eura od 15. travnja 2022. godine do 16. travnja 2022. godine,

- iznos od 365,00 eura od 06. svibnja 2022. godine do 07. svibnja 2022. godine,

- iznos od 365,00 eura od 06. lipnja 2022. godine do 07. lipnja 2022. godine,

- iznos od 365,00 eura od 15. srpnja 2022. godine do 16. srpnja 2022. godine,

- iznos od 365,00 eura od 15. kolovoza 2022. godine do 16. kolovoza 2022. godine,

- iznos od 365,00 eura od 07. rujna 2022. godine do 08. rujna 2022. godine,

- iznos od 365,00 eura od 15. listopada 2022. godine do 16. listopada 2022. godine,

- iznos od 365,00 eura od 07. studenog 2022. godine do 08. studenog 2022.godine,

- iznos od 365,00 eura od 07. prosinca 2022. godine do 08. prosinca 2022. godine, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da je tužiteljica dana 27. kolovoza 2021. godine oko 14:00 sati u Zagrebu, u Listopadskoj ulici 8, ispred Osnovne škole Vrbani ozlijeđena na način da je nogom ugazila na puknutu brazdu asfalta na pješačkoj zoni, zbog čega je pala i zadobila tjelesne ozljede. Nastavno punomoćnik tužiteljice je istaknuo da je održavanje pješačke zone, javne površine radi osiguranja njezine funkcionalne ispravnosti sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu pod nadzorom Grada Zagreba, koji ima s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu trećim osobama, pa tužiteljica potražuje naknadu štete od tuženika. S obzirom da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesnu ozljedu opisanu u medicinskoj dokumentaciji, a ujedno je zbog zadobivene ozljede bila na bolovanju u razdoblju od rujna 2021. godine do studenog 2022. godine, u kojem razdoblju je trpila štetu u vidu izgubljene zarade, punomoćnik tužiteljice je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnost te na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 6.851,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, odnosno tekućom od 15. studenog 2023. godine do isplate, a na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 4.592,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana isplate naknade plaće do isplate, odnosno ukupan iznos od 11.443,63 eura, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da osporava osnov i visinu potraživanja, kao i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja kako ga opisuje tužiteljica. Nastavno punomoćnik tuženika je naglasio da je Grad Zagreb poslove održavanja predmetne površine povjerio na održavanje Zagrebačkom holdingu d.o.o., s time da Grad Zagreb kao osiguranik tuženika nema zaposlenih radnika na tom tipu održavanja, već je sve poslove tog tipa povjerio na upravljanje i održavanje Zagrebačkom holdingu d.o.o. koji je osiguran kod Croatia osiguranja d.d. policom osiguranja iz odgovornosti prema trećima. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je ističući tijekom postupka kako ne osporava visinu izgubljene zarade, predložio konačno postavljeni tužbeni zahtjev odbiti preko primjerenog iznosa uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku izvoda iz katastarskog plana (stranica 6 spisa), u presliku prijepisa posjedovnog lista (stranica 7-8 spisa), u presliku obavijesti o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 29. kolovoza 2023. godine (stranica 15-16 spisa), u presliku medicinske dokumentacije (stranica 17-45 spisa), u presliku izvješća o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad (stranica 46-62 spisa), u presliku obračunske isprave za isplatu plaće – naknade (stranica 63-77 spisa), u presliku fotografija mjesta događaja (list 78-80 spisa), u iskaz svjedokinje EV (stranica 94-95 spisa), u iskaz tužiteljice (stranica 95-96 spisa), u presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (stranica 99-424 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića (stranica 434-437 spisa) te u usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića (stranica 450 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna legitimacija, kao i visina izgubljene zarade, dok je naprotiv sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i nastale štete, posebice bolovanja tužiteljice, kao i visina tužbenog zahtjeva.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužiteljice tužbenim zahtjevom postavljenim podneskom od 16. listopada 2024. godine preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva, za što je prema odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da se punomoćnik tuženika upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a da se prije toga nije protivio preinaci, pa se sukladno odredbi članka 190. stavka 4. ZPP-a smatra da je pristao na preinaku tužbe.

7. U odnosu na spornu pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, kao i odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, što je punomoćnik tuženika isticao tijekom postupka, sud je utvrdio slijedeće. Naime bitno je naglasiti da je odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18 i 32/10 – u daljnjem tekstu ZKG-a) propisano da su komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture između ostalog održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, a to su prema odredbi članka 60. stavka 2. ZKG-a između ostalih trgovi, pločnici, javni prolazi, prečaci, šetališta i slično, dok se pod održavanjem tih javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima prema odredbi članka 23. stavka 2. ZKG-a podrazumijeva održavanje i popravak tih javnih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost. Inače prema odredbi članka 5. ZKG-a jedinice lokalne samouprave su dužne u donošenju i provođenju programa građenja i održavanja komunalne infrastrukture poštovati javni interes, jer se sukladno odredbi članka 8. ZKG-a i odredbi članka 9. ZKG-a komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba i po načelu neprofitnosti. S obzirom da sukladno odredbi članka 33. stavka 1. ZKG-a komunalne djelatnosti može obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, zatim služba, odnosno vlastiti pogon koju osniva jedinica lokalne samouprave te pravna ili fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji ili ugovora o obavljanju komunalnih djelatnosti, to navod punomoćnika tuženika kako je Grad Zagreb poslove održavanja predmetne javne površine povjerio na održavanje Zagrebačkom holdingu d.o.o., nikako ne rezultira time da Grad Zagreb, osiguranik tuženika nije pasivno legitimiran, jer je odgovoran za kontinuirano obavljanje komunalnih djelatnosti, za održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne sposobnosti kako bi se korisnicima komunalnih usluga pružile usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinice lokalne samouprave.

8. Iskazu svjedokinje EV (stranica 94-95 spisa), koja je opisujući nastanak predmetnog štetnog događaja istaknula da se tog dana oko 14:00 sati s majkom, tužiteljicom, šetala po kvartu, majka je na nogama imala ravne tenisice, a u rukama je imala samo novčanik, hodale su „normalno, dapače, čak i usporeno“ jer im se „nigdje nije žurilo“, a hodale su preko „školskog trgića“, s time da je ona hodala korak, dva ispred majke, koja je u jednom trenutku „propala i primila se u zadnjim sekundama“ za nju kako ne bi pala na pod, a kada se okrenula vidjela je da je „točno na tom dijelu pukotina na podu“ na asfaltu, misli otprilike 2,5 cm široka, za koju je majka „zapela nogom, odnosno propala“ sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv te suglasan iskazu tužiteljice, a proizlazi i iz dostavljene dokumentacije, fotografija mjesta događaja (list 78-80 spisa).

9. Nastavno iskazu tužiteljice (stranica 95-96 spisa) koja je u bitnom istaknula da se tog dana s kćerkom vraćala iz apoteke, bio je „lijep, sunčan dan“ nisu se žurile, hodale su „s noge na nogu“, da bi prelazeći preko „školskog trgića“, s time da je kćer tada bila korak ispred, desno od nje, u jednom trenutku kada je zakoračila osjetila da joj „lijevo stopalo propada“, počela je „rukama mahati po zraku kako bi dohvatila kćer da ne padne na pod“, „presjekla ju je bol“, više nije mogla stati na tu nogu, a kada se okrenula vidjela je „na jednom dijelu asfalta brazdu, asfalt je napukao i zbog toga je nastala neravnina zbog koje joj je popustila lijeva noga“, brazda je bila otprilike 2-3 cm širine, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan, obrazložen i uvjerljiv, suglasan iskazu svjedokinje EV.

10. Nadalje treba naglasiti da je sud uvidom u fotografije mjesta događaja (list 78-80 spisa) utvrdio da se na jednom dijelu asfalta ispred Osnovne škole Vrbani nalazi pukotina, brazda, kako su istu opisale svjedokinja EV i tužiteljica. Inače sudu je razumljiv i opravdan dio iskaza svjedokinje EV da na prvi pogled ta „pukotina, brazda u asfaltu“ ne djeluje tako velika, široka, ali zapravo čovjek niti svjestan koliko je široka ta pukotina za koju je njezina majka zapela nogom.

11. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo odgovoran tuženik, jer je propustio održavati predmetnu javnu površinu za sigurno i nesmetano kretanje pješaka, čemu i služi, dok je naprotiv tužiteljica pri hodanju primijenila dužan stupanj pažnje, hodala je normalnim korakom, dapače „s noge na nogu“, na nogama je imala tenisice te se ujedno niti ne može očekivati da tužiteljica neprestano pri hodanju gleda ravno u pod, zbog čega niti nije primijetila da se na jednom dijelu asfalta nalazi pukotina, brazda, za koju je „zapela nogom“ uslijed čega joj je „lijevo stopalo propalo“.

12. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Miljenka Franića, specijalist ortopedije i traumatologije (stranica 434-437 spisa) proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila lom V metatarzalne kosti lijevog stopala, a po ozljeđivanju provedeno je adekvatno liječenje po traumatologu, ortopedu, fizijatru, provedena je fizikalna terapija u više navrata, s time da je tužiteljica četiri tjedna nosila imobilizaciju na lijevoj potkoljenici. Nadalje sudski vještak je istaknuo da se na pregledu dana 30. rujna 2024. godine tužiteljica žalila na povremene bolove u području lijevog stopala, oticanje, trganje, sve u području V MT, s time da su bolovi izraženiji kod većeg opterećenja i promjene vremena, a i otežano nosi salonke, dok je kliničkom pregledom utvrdio da je lijevo stopalo mirno, bez otekline, palpacijski bol iznad V MT kosti, bolne i ograničene kretnje subtalarnog zgloba terminalno, oteklina u području lateralnog maleola. Isto tako sudski vještak je istaknuo da u zdravstvenom kartonu tužiteljice, koji datira od 25. rujna 1995. godine do 30. travnja 2022. godine, nema podataka da je prije štetnog događaja bilo sličnih ozljeda, ali je tužiteljica napomenula na pregledu kod sudskog vještaka da je u šestom mjesecu 2024. godine imala lom fibule lijevog stopala koji je liječen neoperacijski. Nastavno sudski vještak je ističući da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno stanje se stabiliziralo 31. prosinca 2022. godine, naglasio da postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i zadobivene ozljede, koja je dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5% u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Isto tako tužiteljica je trpila bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i manjeg intenziteta još narednih 60 dana, s time da su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni su u pojačane napore, dok je strah i to tzv. primarni strah, strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, a tzv. sekundarni strah, strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta trajao 2 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i slabijeg intenziteta 40 dana. Nadalje tužiteljici je nakon predmetnog štetnog događaja tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 40 dana liječenja, a u periodu od 60 dana bila joj je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku 1 sat dnevno i to pomoć za održavanje osobne higijene, oblačenja, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova i slično, s time da je naknadno, na ročištu 29. siječnja 2025. godine (stranica 450 spisa) sudski vještak ujedno istaknuo da je sukladno priloženoj medicinskoj dokumentaciji i tijeku liječenja tužiteljice bolovanje tužiteljice opravdano, odnosno uzročno posljedično je povezano sa štetnim događajem.

13. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića na način da punomoćnik tužiteljice nije imao nikakvih prigovora, kao uostalom i punomoćnik tuženika, osim što je predložio da se sudski vještak usmeno očituje o uzročno posljedičnoj vezi između bolovanja tužiteljice i ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju.

14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući i presliku zdravstvenog kartona, kao i kliničkog pregleda tužiteljice te je logičan i obrazložen, a to tim više što na isti niti stranke nisu imale nikakvih prigovora.

15. S obzirom na intenzitet i trajanje bolova tužiteljice, a u pitanju su bolovi jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i manjeg intenziteta još narednih 60 dana, s time da su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni su u pojačane napore, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.400,00 eura.

16. Nastavno, s obzirom na intenzitet i trajanje straha tužiteljice, a u pitanju je tzv. primarni strah, strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, a tzv. sekundarni strah, strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i slabijeg intenziteta 40 dana, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.700,00 eura.

17. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića da je u predmetnom štetnom događaju zadobivena ozljeda loma V metatarzalne kosti lijevog stopala dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 5%, a očituje se povremenim bolovima, koji su izraženiji kod većeg opterećenja i promjene vremena te bolnim i ograničenim kretnjama subtalarnog zgloba te vodeći računa da je tužiteljica osoba srednje životne dobi od 56 godina, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od iznosu od 1.300,00 eura.

18. S obzirom da je tužiteljici nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć bila potrebna 2 sata dnevno kroz 40 dana liječenja, a u periodu od 60 dana bila joj je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku 1 sat dnevno i to pomoć za održavanje osobne higijene, oblačenja, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova i slično, s time da je tužiteljica u iskazu (stranica 95-96 spisa), kojem je sud poklonio povjerenje, jer je logičan i životno uvjerljiv, istaknula da su joj potrebnu pomoć pružali suprug i djeca, dakle u pitanju je nenovčana imovinska šteta, sud je u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužiteljici za ukupno potrebnih 140 sati tuđe pomoči i njege pripada novčana naknada u iznosu od 651,00 eura, odnosno 4,65 eura po satu, što je sasvim sigurno manja cijena od cijene sata NKV radnika u utuženom razdoblju u mjestu prebivališta tužiteljice, u [adresa], u vrijeme kada je tužiteljici takva tuđa nestručna pomoć i njega bila potrebna.

19. Imajući na umu da tužiteljici po svim utuženim kriterijima neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.400,00 eura, što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 651,00 eura, što ukupno iznosi 6.051,00 eura to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 5. ZKG-a, odredbom članka 22. stavka 1. ZKG-a odredbom članka 33. stavka 1. ZKG-a, odredbom članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1046. ZOO-a, odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 223. ZPP-a stavka 1. i stavka 2. ZPP-a usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 6.051,00 eura, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 800,00 eura te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom III. izreke presude.

20. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 6.851,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od dana podnošenja tužbe do isplate, odnosno tekuće od 15. studenog 2023. godine do isplate sud je utvrdio slijedeće. Naime odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom da je sudski vještak dr. Miljenko Franić istaknuo da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno stanje se stabiliziralo 31. prosinca 2022. godine, dakle prije podnošenja tužbe, to tužiteljica može osnovano zahtijevati na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog slijedećeg dana nakon podnošenja tužbe do isplate, jer je danom podnošenja tužbe obveza naknade štete tek dospjela, a tužiteljica se prije podnošenja tužbe nije obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1103. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a i odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 6.051,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 16. studenog 2023. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan kako dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 6.051,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 15. studenog 2023. godine do 16. studenog 2023. godine, tako i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 800,00 eura na ime naknade neimovinske štete od 15. studenog 2023. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I., točkom II. i točkom III. izreke presude.

21. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade sud je utvrdio slijedeće. Naime bitno je naglasiti da je odredbom članka 1085. stavka 1. ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a sukladno odredbi članka 1093. stavka 2. ZOO-a dužna je naknaditi troškove liječenja od zadobivenih ozljeda i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad. Inače prema odredbi članka 1089. stavka 3. ZOO-a pri ocjeni visine izgubljene koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, s time da se plaćom u smislu odredbe članka 90. stavka 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZOR-a) smatra plaća u bruto iznosu, što znači da je imovina koju radnik stječe radom zapravo bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza. Inače sudska praksa je u brojnim odlukama, kao primjerice u odluci broj Revr-603/13, Rev-2105/11 i Revr-954/15, zauzela pravni stav da ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete imovina oštećenika mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje. Imajući na umu da je sudski vještak dr. Miljenko Franić utvrdio da je bolovanje tužiteljice opravdano, odnosno uzročno posljedično je povezano sa štetnim događajem, a ujedno je punomoćnik tuženika tijekom postupka istaknuo kako nije sporna visina izgubljene zarade, to je sud slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1085. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a, odredbom članka 1089. stavka 1. i stavka 3. ZOO-a, odredbom čanka 1093. stavka 2. ZOO-a i odredbom članka 92. stavka 3. ZR-a usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 4.592,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana isplate naknade plaće do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedini mjesečni iznos od dana isplate naknade plaće do prvog slijedećeg dana nakon dana isplate naknade plaće te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom IV. izreke presude.

22. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.593,02 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 15. studenog 2023. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 21. veljače 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 08. ožujka 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 23. travnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 06. svibnja 2024. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška sastava podneska od 16. listopada 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 05. prosinca 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 29. siječnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 26. veljače 2025. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška zastupanja na ročištu 04. travnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 425,00 eura (Tbr. 46.), troška predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 200,00 eura, troška usmenog očitovanja sudskog vještaka u iznosu od 50,00 eura, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 72,69 eura i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 145,33 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a tužiteljici dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, odnosno tekuću od 16. travnja 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

23. Naprotiv zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 06. studenog 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tužiteljice u bitnom ponovio ranije iznesene navode i pravne stavove, iste malo dopunio i elaborirao, što je bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka, pa tužiteljica ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska, nego je dužna sama snositi trošak sastava tog podneska. Isto tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, o čemu su stranke obaviještene, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak, čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, tim više što nije bila intencija zakonodavca kada je propisao ročište za objavu i uručenje presude da se na taj način povećaju troškovi postupka, nego upravo suprotno. Nadalje zahtjev tužiteljice za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 145,33 eura, jer je tužiteljica platila sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 72,69 eura, što je tužiteljici i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

24. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, zbog kojeg dijela tuženiku zastupanom po punomoćniku niti nije nastao nikakav trošak, čiju bi naknadu mogao osnovano zahtijevati. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.

25. Konačno, stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 08. listopada 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 16. travnja 2025. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 160,89 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 16. travnja 2025. godine