REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-2872/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužiteljice OĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Saša Bačić, odvjetnik u Kutini, proti tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. (OIB 00432869176), Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnik Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 2. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 16. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. (OIB 00432869176) da tužiteljici OĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]) na ime isplate osiguranine izvrši platež od 4.379,86 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim zakonskim kamatama, računajući ove od 02. prosinca 2019. godine pa do konačne isplate, kao i da joj naknadi troškove nastalog parničnog postupka.".

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (16.4.25.) do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrda da je supruga vanbračnog supruga TĐ, koji je smrtno stradao dana 2.12.2019. godine, u prometnoj nezgodi, a kao djelatnik postaje granične policije Hrvatska Kostajnica.

1.1. Tužiteljica dalje ističe da je tek 1.10.2020. godine saznala da da je njen suprug kao djelatni službenik policije bio osiguran policom osiguranja od nezgode (broj: 01-0000002060) kod tuženika te da joj na na ime osiguranine pripada pravo za isplatu novčane vrijednosti predmeta osiguranja, smrti uslijed nezgode u iznosu od 33.000,00 tada ugovorenih kuna, a sada 4.379,86 eura.

1.2. Tužiteljica tvrdi da je o osiguranju saznala 1.10.2020. godine kada se selila sve obiteljske stvari, pa i osobne dokumentacije supružnika na novu tužiteljice, sada u [adresa]. Pri tome tužiteljica tvrdi da se, a nakon što je pronašla policu, obratila tuženiku, međutim, tvrdi da je isti nakon višemjesečnog dopisivanja otklonio svoju obvezu na isplatu, a tužiteljica smatra da prigovor zastare nije osnovan pa ugovorenu svotu osiguranja potražuje od tuženika sa kamatom od 2.12.2019. godine, uz naknadu parničnog troška.

2. Iz odgovora na tužbe tuženika proizlazi da zaključenje ugovora (1.1.) nije sporno, ali tuženik ističe prigovor zastare, a podredno osporava osnov i visinu zahtjeva. Predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u policu i sastavne dijelove ugovora o osiguranju, dopis, zapisnik o očevidu.

3.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Uvidom u policu i sastavne dijelove ugovora o osiguranju utvrđeno je da Ministarstvo financija, kao ugovaratelj, zaključilo ugovor o osiguranju od nezgode s tuženikom kao osiguravateljem, a osiguranici su svi korisnici Državnog proračuna uz isključenje pripadnika Oružanih snaga RH, s trajanjem osiguranja od 1.1.2019. u 0,00 sati do 31.12.2019. godine u 24,00 sata.

4.1. Korisnici osiguranja za slučaj smrti, prema polici, su bračni drug, ako ga nema osiguranikova djeca, ako nema djece osiguranikovi roditelji, ako nema roditelja ostali zakonski nasljednici, a osigurani iznos zbog smrti uslijed nezgode jest 33.000,00 kn.

5. Dakle, predmet spora i prava i obveze o kojima sud treba odlučiti jest ugovor o osiguranju od nezgode, koji temeljem čl. 7. st. 2 toč. 1. Zakona o osiguranja (NN 30/15, 63/20, 133/20, 151/22, 152/24 – u daljnjem tekstu ZO) spada u neživotna osiguranja.

6. Iz zapisnika u očevidu utvrđeno je da TĐ dana 2.12.2019. godine preminuo u prometnoj nezgodi, na mjestu nezgode, kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka].

6.1. Nadalje, iz zapisnika o očevidu proizlazi da je TĐ po zanimanju bio djelatnik na policijskim poslovima.

7. Povezujući činjenice utvrđene pod 4. -4.1. i 6.-6.1. TĐ bio osiguranik po zaključenom ugovoru o osiguranju između Ministarstva financija i tuženika.

7.1. Nadalje, može se prihvatiti tvrdnja da je tužiteljica bila vanbračna supruga TĐ, a s tim u vezi se mora prihvatiti da je ista, najvjerojatnije isti dan saznala da joj je vanbračni suprug preminuo, jer iz zapisnika o očevidu proizlazi da je 2.12.2019. godine u 15,40 sati o smrti TĐ obaviještena njegova šogorica IĐ.

7.2. Pri tome tužiteljica niti ne tvrdi činjenično u svoj tužbi da je o nastupu smrti, dakle o nastupu osiguranog slučaja doznala bitno kasnije.

8. Ono što tužiteljica tvrdi jest da je za postojanje ugovora o osiguranju (4. -4.1.) saznala tek 1.10.2020. godine kada je među osobnom dokumentacijom svojeg supruga pronašla policu, ugovor o osiguranju i da je s obzirom na tu činjenicu tuženik neosnovano odbio obvezu isplate osiguranog iznosa zbog smrti u iznosu od 33.000,00 kn tj. utuženog iznosa od 4.379,86 eura.

9. U smislu odredbe čl. 234. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO) zastarni rok od tri godine koji se računa od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo, u konkretnom slučaju počinje teći od 1.1.2020. godine, jer je potraživanje nastalo tj. osigurani slučaj se desio dana 2.12.2019. godine (prometna nezgoda), i završava s danom 1.1.2023. godine, jer se radi o ugovoru o osiguranju koji nije osiguranje života (5.).

9.1. Prema dopisu tužiteljica se tuženiku prvi puta sa zahtjevom za isplatu po polici obratila dana 8.3.2023. godine, što u dopisu potvrđuje i tuženik, kada dana 17.4.2023. godine otklanja obvezu isplate i poziva se na zastaru.

10. Vodeći računa o odredbi čl. 234. st. 2 ZOO-a, a kojim je propisano da se početak zastarnog roka može promijeniti samo ako zainteresirana osoba, što bi tužiteljica i mogla biti, dokaže da do određenog dana nije znala da se dogodio osigurani slučaj, što tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da za smrt svojeg vanbračnog druga nije saznala odmah, isti dan, a to je doista i životno nevjerojatno, tada se na pitanje zastare može jedino i isključivo primijeniti odredba čl. 234. st. 1 ZOO-a.

10.1. Naime, ovdje se radi o dužnosti tuženika da ispuni određenu obvezu temeljem ugovora i prema stavu ovog suda dan saznanja tužiteljice za postojanje ugovora nije od utjecaja na primjenu odredbe čl. 234. st. 1 ZOO-a, jer "pomicanje" zastarnog roka jest zakonom propisano (citirani čl. 234. st. 2 ZOO-a), ali isti se ne odnosi na rok saznanja za ugovor već saznanja za nastup osiguranog slučaja.

10.2. Zbog toga sud nije prihvatio dokaz da se sasluša tužiteljica, jer se prema dokazima koje je sama tužiteljica dostavila u spis ima utvrditi da se tužiteljica tuženiku pisanim zahtjevom obratila dana 8.3.2023. godine.

10.3. Tužiteljica predlaže svoje saslušanja i saslušanje svjedoka na okolnost da se više mjeseci telefonom obraćala tuženiku sa zahtjevom za isplatom osigurane svote. Taj je prijedlog sud odbio, jer je u općim uvjetima, kao sastavnom dijelu zaključenog ugovora (4.) ugovoreno temeljem čl. 12. da je dužnost osiguravatelja o smrti osiguranika izvijestiti pisanim putem pa eventualni telefonski razgovori nisu od utjecaja na utvrđenje u ovom sporu, jer je tužiteljica po čl. 12. uvjeta postupila 8.3.2023. godine.

10.2. Konačno, na ovaj se slučaj ne mogu niti primijeniti zastarni rokovi iz čl. 230. ZOO-a, jer se na radi o zahtjevu za naknadu štete već o zahtjevu za isplatu temeljem zaključenog ugovora/police osiguranja od nezgode.

11. Kako su dakle zahtjev tužiteljice upućen dana 8.3.2023. godine i ova tužba podnesena dana 27.6.2023. godine podneseni protekom roka iz čl. 234. st. 1 ZOO-a to je zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti.

12. Tuženiku je temeljem čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZPP) dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu i pristupa na jedno ročište po 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura što je uvećano za 100,00 eura PDV-a.

12.1. Na ukupan trošak od 500,00 eura kamata temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a teče od dana donošenja ove presude, a po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 16. travnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.