1

Poslovni broj: 21 Povrv-544/2018-25

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Karlovcu po sucu Ireni Šegavić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Zrinke Ban, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Z., U. g. V. , P. Č., Z., R. c., OIB: …, zastupanog po OD H. & p. d.o.o. iz Z., R. c., protiv tuženika I. P. iz Z., S. B., OIB: …, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. rujna 2023., u nazočnosti punomoćnika tužitelja T. Š., odvjetničkog vježbenika u OD H. & p. d.o.o. iz Z. i tuženika osobno, 10. studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., posl. br. Ovrv-… od 9. studenog 2017. u kojem je naloženo tuženiku  I. P. iz Z., S. B., OIB: …, isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o., Z., U. g. V. , P. Č., Z., R. c., OIB: …, iznos od 86,51 EUR[1]/651,83 kn, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, te se tužbeni zahtjev odbija. 

 

II.              Nalaže se tužitelju Z. h. d.o.o., Z., U. g. V. , P. Č., Z., R. c., OIB: …, isplatiti tuženiku I. P. iz Z., S. B., OIB: …,, trošak ovog postupka u iznosu od 53,27 EUR/401,36 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.               Na temelju prijedloga tužitelja, u svojstvu ovrhovoditelja, javni bilježnik M. J. iz Z. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-…od 9. studenog 2017.

 

2.              Po pravodobnom prigovoru tuženika rješenjem Općinskog suda u K., poslovni broj Povrv-…od 17. svibnja 2019. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-…od 9. studenog 2017. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje i određeno je da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

3.              Tužitelj u tužbi navodi da ima novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 651,83 kn, a koje potraživanje tužitelj dokazuje vjerodostojnom ispravom i to izvodom iz poslovnih knjiga od 31. listopada 2017.

 

3.1.              Tijekom postupka tužitelj je naveo kako se predmetno potraživanje temelji na pružanju usluga odvoza komunalnog otpada. Navodi kako osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz članka 30. stavka 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio da tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Slijedom navedenog, predlaže da sud održi platni nalog na snazi te naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.

 

4.               U odgovoru na tužbu tuženik osporava predmetno rješenje o ovrsi zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Isti spori osnovu i visinu eventualnog potraživanja tužitelja te ističe prigovor zastare.

 

4.1.              Tijekom postupka tuženik je naveo kako nije u obvezi prema tužitelju obzirom da mu tužitelj ne isporučuje, a niti mu je ikada isporučivao bilo kakvu uslugu. Navodi i kako ga se ne može teretiti za račune za odvoz otpada koji nije nastao budući da on zbog svoje bolesti živi pod posebnim režimom hranjenja te se uglavnom prehranjuje povrćem i voćem, a svi ostaci kod pripreme hrane završavaju kao hrana životinjama. Nadalje, tuženik navodi kako svojim načinom življenja ne proizvodi komunalni otpad, već isključio biorazgradivi otpad koji se koristi kao hrana za životinje ili se kompostira, a papire i folije koristi kao ogrjev. Ističe kako tužitelj niti ne izvršava svoje usluge budući da kamion Č. nikada nije došao niti dolazi do njegove adrese stanovanja, a niti mu je tužitelj osigurao kontejner u koji bi mogao odlagati eventualni otpad. Napominje da na predmetnoj adresi nema niti vodu iz vodovoda, već koristi vodu iz cisterne. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.              Podneskom od 19. ožujka 2020. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje iznos od 233,09 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, a što obuhvaća razdoblje od studenog 2016. do ožujka 2017. Ističe kako vozilo Č. zbog uskog i strmog puta nije bilo u mogućnosti doći do adrese tuženika te da je isti bio dužan svoj otpad u PVC vrećama ostavljati u ulici S. kod kbr…., gdje se odvoz miješanog komunalnog otpada do 1. kolovoza 2016. vršio redovno tri puta tjedno (ponedjeljak, srijedu i petak), a od 1. kolovoza 2016. tužitelj navodi kako je tuženiku dodijeljena zajednička posuda koja se nalazi kod kbr. …te da se otpad vrši dva puta tjedno (ponedjeljkom i četvrtkom). Tužitelj ističe kako je tuženik zadužen za minimalni volumen po korisniku od 50 L, a sve sukladno članku 7. Općih uvjeta poslovanja prema kojem je propisano kako minimalno zaduženi volumen po korisniku iznosi 50 L. Slijedom toga, tužitelj navodi kako se visina pojedinog računa obračunava na slijedeći način: cijena od 0,09622 x volumen 50 L x odvoz - popust od 1,60 kn, sukladno Odluci o popustima.

 

6.               Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 3 spisa), matičnu evidenciju i registar matičnih podataka (list 17-18 spisa), račune (list 19 – 50 spisa), Opće uvjete poslovanja s korisnicima (list 51 – 57 spisa), I. izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja s korisnicima (list 58-60 spisa), Odluku (list 61 – 66 spisa), cjenik usluga (list 67 spisa), Odluku (list 68 spisa), uvid u presudu Općinskog suda u V. G. od 25. siječnja 2019. poslovni broj Povrv-… (list 81-84 spisa), dopis tuženika tužitelju (list 85-86 spisa), fotografije (list 87-88 spisa), presudu Županijskog suda u Š. od 29. srpnja 2019. poslovni broj Gž-… (list 89-91 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Z. poslovni broj Povrv-…od 16. siječnja 2023. (list 112-116 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Z. poslovni broj Povrv-…od 11. ožujka 2022. (list 117-122 spisa), presudu Općinskog suda u S., Stalna služba u S. poslovni broj Povrv-… od 10. ožujka 2022. (list 123-128 spisa), presudu Županijskog suda u O. poslovni broj …od 15. travnja 2019. (list 129-131 spisa), dokumentaciju (list 132-134 spisa), fotografije (list 136-144 spisa), dopis tuženika tužitelju (list 145 -146 spisa), presudu Općinskog suda u V. G. poslovni broj Povrv-… od 25. siječnja 2019. (list 147-150 spisa) te presudu Županijskog suda u P. posl. broj Gž-… od 24. svibnja 2023. (list 157 -161 spisa). Tijekom postupka sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka J. P. (list 154 spisa) i I. B. (list 154-155 spisa).

 

7.               Tužbeni zahtjev specificiran podneskom od 19. ožujka 2020. nije osnovan.

 

8.              Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor u Z., S. B., sistemski broj …, za razdoblje od studenog 2016. do ožujka 2017.

 

9.              Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada te da se potraživanje tužitelja odnosi na troškove pružanja usluga odvoza komunalnog otpada za objekt na adresi S. B., kao i da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik predmetne nekretnine.

 

10.              Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva obzirom na istaknuti prigovor tuženika da njemu usluga nije pružena te da je predmetno potraživanje u zastari.

 

11.              Za rješenje spora te pravilno utvrđenje činjeničnog i pravnog stanja prvenstveno je bilo bitno utvrditi pruža li tužitelj uslugu na utuženoj nekretnini.

 

12.              Iz iskaza svjedoka J. P. (list 154 spisa), poslovođe u Č.Z. proizlazi da se kuća tuženika nalazi na uskom i strmom brdu gdje vozila Č. ne mogu doći. Iz tog razloga, dana 27. prosinca 2018. u prisustvu predsjednika Mjesnog odbora S. B. postavljene su zajedničke posude za miješani komunalni otpad, volumena 1x240 l. Navedenim posudama trebali su se koristiti stanari kuća na adresi U. S. B., ,  i . Konkretno, navedena zajednička posuda postavljena je na udaljenosti od 150 metara od kuće tuženika. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su oni na prijedlog S. B. izrealizirali način odvoza otpada te stoga vjeruje da je onda isti i obavijestio stanare kuća za koje je postavljena zajednička kanta o načinu odvoza otpada. U utuženom razdoblju i to od 1. kolovoza 2016. pa nadalje otpad se odvozio dva puta tjedno redovno i to ponedjeljkom i četvrtkom te su se sve vrećice koje su bile pripremljene za odvoz, redovito i odvozile. Svjedok ne može reći jesu li vrećice sa otpadom bile od tuženika budući da na njima nije pisalo čije su, niti je bio ikakav sustav za praćenje, ali sve one koje su tamo bile, bile su odvezene. Na pitanje tuženika kada je postavljena velika kanta, svjedok je odgovorio kako je kanta postavljena 14. siječnja 2019., a da je prije toga tuženik mogao vrećice sa otpadom ostavljati na dostupnim mjestima, a koje su se odvozile u utuženom razdoblju ponedjeljkom i četvrtkom.

 

12.1.               Cijeneći iskaz svjedoka sud isti prihvaća budući je svjedok iskazivao jasno i na temelju svojih neposrednih saznanja. Naime, iz iskaza svjedoka, a koji svjedok je zaposlenik tužitelja te radi na radnom mjestu poslovođe te je stoga i upoznat sa spornom situacijom proizlazi da u utuženom razdoblju tuženik nije imao postavljene zajedničke posude za miješani komunalni otpad u koje je mogao odlagati svoj otpad, a iste su tuženiku postavljene tek 27. prosinca 2018. Ističe se kako je svjedok kasnije u svom iskazu naveo kako su kante postavljene tek 14. siječnja 2019. Dakle, u utuženom razdoblju, prema navodima svjedoka tuženik je svoj otpad trebao ostavljati u PVC vrećama na dostupnim mjestima. Svjedok u svom iskazu nije precizirao koja su to dostupna mjesta te se iz njegova iskaza ne može zaključiti da je tuženik stvarno i koristio usluge tužitelja kao i da je bio obaviješten o mjestu gdje može odlagati svoje vrećice sa otpadom. Nadalje, svjedok je i sam naveo kako nije bilo nikakvog sustava za praćenje te isti ne zna jesu li vrećice sa otpadom koje su se odvozile bile stvarno od tuženika.

 

13.              Iz iskaza svjedoka I. B. (list 154-155 spisa) proizlazi da isti živi tristotinjak metara prije kuće tuženika te da od tuda proizlaze njegova saznanja. Njegova kuća nalazi se na mjestu gdje je postavljena kanta za koju je tek na ročištu saznao da je ista tamo postavljena iz razloga što je to zajednička kanta za tuženika i druge stanare koji se nalaze u kućama iznad njega, a on je mislio da je to kanta od pokojne susjede. Svjedok navodi kako je ta kanta, od kada je postavljena, uvijek prazna i prevrnuta te je nitko ne koristi. Navodi da zna da tuženik nema svoje kante, ne zna što radi sa smećem, ali zna da oko kuće smeća nema i da je uredno. Navodi kako se kamion od Čistoće okreće na okretištu ispred njegove kuće te da ne ide do kuće tuženika i drugih stanara koji su iznad njega.

 

13.1.               Cijeneći iskaz svjedoka sud je isti prihvatio u cijelosti obzirom je svjedok iskazivao jasno, na temelju svojih neposrednih saznanja te isti nije zainteresiran za ishod ovog postupka.

 

14.              Odredbom članka 30. stavka 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 94/2013. – u daljnjem tekstu: ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

 

14.1.              Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je riječ o zakonskoj, a ne ugovornoj obvezi plaćanja usluge komunalnog otpada koja nastaje činjenicom pružanja, odnosno korištenja usluge odvoza komunalnog otpada.

 

15.              Nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik predmetne nekretnine, no međutim, tuženik je kroz cijeli postupak osporavao da je koristio uslugu odvoza komunalnog otpada. Obzirom na navedeno, na tužitelju je bio teret dokazivanja tvrdnji da je usluga izvršena.

 

16.              Odredbom članka 33. stavkom 1. i 2. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona te razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona.

 

17.              Ističe se kako tužitelj tijekom ovog postupka nije sukladno članku 33. stavku 1. ZOGO-a i načelu »onečišćivač plaća« dokazao da je predmetnu uslugu doista izvršio tuženik.

 

17.1.               Naime, iz podneska tužitelja od 19. ožujka 2020. proizlazi da se od 1. kolovoza 2016. komunalni otpad sa utužene adrese odvozi dva puta tjedno i to ponedjeljkom i četvrtkom te da je tuženiku dodijeljena zajednička posuda koja se nalazi kod kbr…..

 

17.2.              Iz iskaza svjedoka J. P., p. u Č. Z. proizlazi kako su zajedničke posude za miješani komunalni otpad postavljene tek 27. prosinca 2018. te su se istima trebali koristiti stanari kuća na adresi S.. B., ., .. i ., a da se u utuženom razdoblju otpad odvozio na način da je tuženik vrećice sa otpadom trebao stavljati na dostupnim mjestima. Ističe se i kako je svjedok na pitanje tuženika kada je velika kanta postavljena odgovorio da je ista postavljena tek 14. siječnja 2019.

 

17.3.              Iz iskaza svjedoka I. B. proizlazi kako je postavljena zajednička kanta uvijek prazna, prevrnuta te da ju nitko ne koristi.

 

18.              Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao da je u utuženom razdoblju (studeni 2016. – ožujak 2017.) tuženiku izvršena predmetna usluga, a budući da iz iskaza saslušanog svjedoka kojeg je predložio tužitelj proizlazi da su zajedničke kante za otpad postavljene tek 27. prosinca 2018. Nadalje, kako iz iskaza svjedoka proizlazi da je u utuženom razdoblju tuženik svoj otpad trebao ostavljati u PVC vrećama na dostupnim mjestima, ponovno se ističe kako tužitelj nije dokazao koja su to dostupna mjesta te je li tuženik bio obavješten o njima te je li isti zaista ostavljao svoj otpad na određenim mjestima, odnosno je li tuženik stvarno i koristio usluge tužitelja. Svjedok je sam naveo kako nije bilo nikakvog sustava za praćenje te isti ne zna jesu li vrećice sa otpadom koje su se odvozile bile stvarno od tuženika. Dakle, tijekom ovog postupka tužitelj nije dokazao da je zbog postojanja tehničkih nemogućnosti uslijed kojih, prema navodima tužitelja, isti nije mogao pristupiti nekretnini tuženika, tuženiku u utuženom razdoblju osigurao odlaganje otpada na nekom drugom, za to prikladnom mjestu te slijedom toga nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredba članka 19. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima (list 51 do 57 spisa) prema kojima bi tuženik kao korisnik usluge bio u obvezi otpad samostalno odložiti na mjesto koje odredi tužitelj te stoga ovaj sud smatra kako tuženik nije u obvezi platiti uslugu koja mu nije niti pružena. (Županijski sud u Osijeku, poslovni broj Gž-…od 15. travnja 2019.)

 

18.1.              Dakle, obzirom da sukladno načelu »onečišćivač plaća« - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, uslugu nije moguće naplatiti od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga nije stvarno pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači (Županijski sud u Puli – Pola, poslovni broj Gž-…od 24. svibnja 2023.) te je slijedom navedenog, valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

19.              Obzirom je tužbeni zahtjev neosnovan, bespredmetno je bilo odlučivati o visini tužbenog zahtjeva te istaknutom prigovoru zastare.

 

20.              Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., posl. broj Ovrv-…od 9. studenog 2017. u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 86,51 EUR/651,83 kn, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom te na temelju odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – dalje ZPP) odlučiti kao u točci I. izreke presude.

 

21.              Obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, valjalo je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.

 

21.1.              Trošak tuženika sastoji se od troškova pristupa na ročište od 30. kolovoza 2023. i 26. rujna 2023. u iznosu od 40,00 EUR, a koji trošak obuhvaća gorivo i autocestu za dolazak tuženika iz Z. na ročište u K.. Tuženiku je priznat i trošak zatražene sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 13,27 EUR, pa ukupni trošak ovog postupka iznosi 53,27 EUR/401,36 kn, slijedom čega je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u točci II. izreke presude.

 

21.2.              Tuženiku nije priznat trošak odvjetničkih usluga u traženom iznosu od 150,00 EUR, budući tuženik nije dokazao da mu je isti trošak nastao.

 

22.               Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U K. 10. studenog 2023.

 

Prijedlog odluke izradila                                                                               Sudac: Irena Šegavić

sudska savjetnica: Zrinka Ban

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se putem ovog suda podnosi županijskom sudu, pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a.

 

 

 

Dostavljeno:

1.     OD H. & p. d.o.o. iz Z., R.

2.     I.P., Z., S. B.