Poslovni broj: Usž-2389/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1812/23-7 od 6. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1812/23-7 od 6. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 6. svibnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II- 551-06/23-014/155, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 9. ožujka 2023. (točka I. izreke presude). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužiteljica žalbom osporava zakonitost pobijane presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Navodi da prvostupanjski sud preuzima pravo preispitivanja osporavanog upravnog akta u dijelu koji nije osporavala tužbom. Tvrdi da nije osporavala pobijani upravni akt u osnovi dosude troškova upravnog postupka te dosuđenom iznosu, već isključivo u odnosu na nedosuđenu visinu troškova. Navodi da su zaključci prvostupanjskog suda o „okončanju“ upravnog postupka i tumačenju članka 161. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) suprotni ustaljenoj sudskoj praksi. Navodi da su u predmetnom postupku sporne činjenice, odnosno visina vrijednosti upravnog postupka, odnosno spora, na koju okolnost je predložila provođenje dokaza. Smatra da je prvostupanjski sud postupio protivno članku 36. Zakona o upravnim sporovima, („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) te je počinio bitnu povredu postupka jer nije održao raspravu. Predlaže poništiti pobijanu presudu, predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu i dosuditi joj trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu 2.562,50 eura.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
6. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem tuženika od 9. ožujka 2023. poništeno prvostupanjsko rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/447, URBROJ: 251-09-22-1/006-22-02 od 9. studenoga 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Točkom II izreke osporenoga rješenja prvostupanjskom tijelu naloženo je naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.171,88 kuna, odnosno 155,54 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.
7. Tužiteljica je pokrenula upravni spor osporavajući zakonitost točke II. izreke rješenja tuženika od 9. ožujka 2023. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka.
8. Prvostupanjskom presudom je ocijenjeno da točkom II. izreke osporenog rješenja nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka, s kojim shvaćanjem je suglasan i ovaj Sud, s obzirom na činjenicu da je predmet vraćen na ponovni postupak te troškovi u tom trenutku i nisu bili poznati, a nije bilo niti poznato hoće li taj postupak za tužiteljicu biti povoljno okončan.
9. Neosnovano prigovara tužiteljica da su tumačenja prvostupanjskog suda u pogledu primjene članka 161. ZUP-a protivni ustaljenoj sudskoj praksi. Naime, u činjenično i pravno istovjetnim predmetima novčane pomoći roditeljima odgojiteljima, u kojima je također odlučivano o nedosuđenom dijelu troškova upravnog postupka, ovaj je Sud zauzeo pravno shvaćanje da nije bilo mjesta odlučivanju o troškovima postupka u situaciji kada je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, takvim rješenjem tuženika postupak nije okončan niti je poznato hoće li za stranku biti povoljno okončan, zbog čega se takva odluka tuženika, u dijelu određenja troškova postupka, ne može smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari. Stoga, iako u takvim situacijama nije bilo potrebno priznavati troškove postupka, sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu podnositelja tužbe poništiti točku II. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je priznato pravo na naknadu troškova postupka (isto tako u presudama ovog Suda, poslovni broj. Usž-1310/2024-2 od 2. svibnja 2024. i Usž-2064/2024-2 od 5. rujna 2024.).
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno potvrdio odbijajući dio točke II. izreke rješenja tuženika koji se odnosi na preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka.
11. Neosnovano tužiteljica tvrdi da je prvostupanjski sud preispitivao upravni akt u dijelu u kojem nije osporavan tužbom jer iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da je sud preispitivao točku II. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu nedosuđenih troškova postupka, dakle u dijelu koji je izričito osporavan upravnom tužbom. Pravilno je odlukom prvostupanjskog suda odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a jer je tužiteljica izgubila spor u cijelosti.
12. Nije osnovan prigovor tužiteljice u pogledu povrede članka 36. ZUS-a, jer je u ovoj upravnoj stvari sporna primjena prava, dok činjenice nisu sporne, a stranke u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu, nisu zahtijevale održavanje rasprave. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 36. točke 4. ZUS-a za rješavanje spora bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
13. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
14. Kako tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu 16. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
