Poslovni broj: Usž-3748/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja CARONTE&TOURIST ISOLE MINORI S.p.A. Via Ingegnere Giuseppe Franza 82, Messina, Italija, OIB: 34362346719, zastupanog po opunomoćeniku Miranu Maćešiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o., Rijeka, Đure Šporera 2, OIB: 55525855422, protiv tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet, Split, Ulica Antofagaste 6, OIB:27735395987, radi odobravanja reda plovidbe na liniji bez obveze javne usluge, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-1726/2023-12 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-1726/2023-12 od 27. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, Urbroj: 2561/2023 od 31. svibnja 2023. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbija se sporedni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 94.736,02 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate. Točkom III. izreke nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti te presude.

2. Rješenjem tuženika od 31. svibnja 2023. nije odobren red plovidbe na liniji bez obveze javne usluge Brestova – Porozina u razdoblju od lipnja 2022. do svibnja 2023.

3. Tuženik pobija zakonitost točaka I. i III. izreke prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Citirajući članak 54. stavka 4. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu („Narodne novine“, 19/22.; dalje: Zakon), ističe da je upravni postupak pravilno proveden. Prilikom odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe tužitelja pribavljena su očitovanja izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave Grada Cresa i Općine Kršan na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije. Iz pribavljenih očitovanja proizlazi da se jedinice lokalne samouprave protive plovidbenom redu, odnosno da za takav plovidbeni red nemaju interesa. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su se u svojim očitovanjima Grad Cres i Općina Kršan očitovali o pitanjima koja nisu u njihovoj nadležnosti te stoga pogrešno iste ocjenjuje kao formalno nedostatne. Dalje navodi da prvostupanjski sud zbog pogrešne primjene članka 54. stavka 4. Zakona ne prihvaća očitovanja Županijske lučke uprave Cres (nadalje: ŽLUC). Ističe da je zaključak prvostupanjskog suda da bi se uvođenjem još jedne linije smanjile gužve u luci pojednostavljen i suprotan detaljnim očitovanjima ŽLUC-a i Lučke uprave Rabac. Prvostupanjski sud se sa svojim ocjenama načina razrješenja gužve u luci stavlja iznad institucija koje su jedine ovlaštene o tome dati mišljenje pa je jasno da je ovakvo stajalište neodrživo. Protivi se uputi iz pobijane presude jer ga se istom obvezuje da unaprijed odobri red plovidbe, neovisno o iskazivanju interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe i o očitovanju tijela koja upravljaju polaznom i odredišnom lukom. Smatra da nije nadležan ocjenjivati očitovanja lučkih uprava te ne može zanemariti njihova jasna očitovanja i donijeti dijametralno suprotnu odluku. Dalje navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je odbio njegov prijedlog da se u upravni spor kao zainteresirane osobe uključe ŽLUC, Županijska uprava Cres te brodar Jadrolinija te nije obrazložio zašto je odbio prijedlog da se provede pomorsko vještačenje po vještaku pomorske struke na okolnost mogućnosti prihvata broda tužitelja u lukama Brestova i Porozina. Smatra da je pozivanje prvostupanjskog suda na spis Neftiliaki neosnovano jer se praksa iz tog predmeta primjenjuje samo kada se radi o preklapanju plovidbenih redova što pretpostavlja da tužitelj može obavljati prijevoz, ali samo da se ne preklapa s redom plovidbe drugih brodara. Predlaže poništiti osporene točke I. i III. izreke presude.

4. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi žalbenim navodima kao neosnovanima.

4.1. Ističe da je tuženik svojom odlukom povrijedio slobodu pružanja usluga pomorske kabotaže koja mu je zajamčena Uredbom Vijeća (EEZ) br. 3577/92 od 7. prosinca 1992. o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) (dalje: Uredba o kabotaži) jer je odluku donio na temelju očitovanja nadležnih lučkih uprava i tijela jedinica lokalne samouprave kojima su navedeni razlozi koji nisu u skladu s Uredbom o kabotaži i praksom Suda Europske Unije. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 1728/2022 13. ožujka 2023. kojom je poništeno prvo rješenje tuženika kojim je odbijen plovidbeni red za liniju Brestova – Porozina bez obveze javne usluge tuženik je bio upućen da razlozi na kojima temelji obrazloženje rješenja moraju biti jasni, valjani i logični, a po kojoj uputi tuženik nije postupio. U očitovanjima nadležnih lučkih uprava i tijela jedinica lokalne samouprave nisu izneseni razlozi koji se mogu smatrati razlozima na temelju kojih bi se moglo smatrati zakonitim ograničenje slobode pružanja usluga pomorske kabotaže i koji udovoljavaju uvjetima iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da tijela jedinica lokalne samoupravne trebaju dati očitovanje u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, dok je u konkretnom slučaju Grad Cres davao primjedbe koje nisu u vezi s potrebama stanovništva na način da je isticao da u trajektnoj luci Porozina obuhvat lučkog područja ograničava mogućnost formiranja ukrcajnih linija za dvije trajektne linije, a općina Općine Kršan je u emailu od 13. lipnja 2022. navela da potvrđuje stav Lučke uprave Rabac. Ističe da nije propisano da se ta tijela mogu očitovati o razlozima koji se odnose na maritimne sposobnost i kapacitete luke. Smatra da je tuženik pribavio očitovanja tijela jedinica lokalne samouprave radi pukog zadovoljavanja forme, nekritički prepisao razloge (koji su izvan nadležnosti tih tijela) iz tih očitovanja u svoje rješenje i za koje očekuje da ih se prihvate kao dostatne, valjane, zakonite i unaprijed predvidive. Navodi da je tuženik kao isključivi regulator tržišta dužan ocjenjivati očitovanja lučkih uprava kako bi utvrdio pravo stanje stvari odnosno sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

4.2. Ocjenjuje pravilnom odluku prvostupanjskog suda kojom je odbijen prijedlog tuženika da se u upravni spor u svojstvu zainteresirane osobe pozovu brodar Jadrolinija, ŽLUC i Lučka uprava Rabac. Navodi da je predloženo provođenje pomorskog vještačenja na okolnost koja nije sporna jer i brodovi Jadrolinije koriste te luke pa nije sporna mogućnost prihvata broda tužitelja u lukama Brestova i Porozina , odnosno nije sporno da su luke sigurne za manevriranje. Ističe da je tuženik propustio poduzeti sve radnje i provesti sve dokaze kako bi utvrdio pravo stanje stvari, odnosno sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

4.3. Navodi razloge zbog kojih je odluka Suda EU u predmetu Naftiliaki primjenjiva i u ovoj pravnoj stvari te predlaže da ovaj Sud postavi Sudu EU zahtjev za tumačenjem EU Uredbe o kabotaži i predmeta Naftiliaki.

4.4. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1728/2022 od 13. ožujka 2023. kojom je poništeno rješenje tuženika od 4. srpnja 2022. kojim je odbijen plovidbeni red za liniju Brestova – Porozina bez obveze javne usluge te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Uputa je prvostupanjskog suda bila da se u ponovljenom postupku zatraži od nadležnih tijela očitovanja iz članka 54. stavak 4. Zakona, u kojima će se očitovati o pitanjima u okviru svojih nadležnosti i da svoje mišljenje valjano obrazlože, tj. da se očituju u vezi predloženog plovidbenog reda ili eventualno o drugom terminu – satnici. Nakon što pribavi očitovanja, tuženik će donijeti novo rješenje kojim će odlučiti o tužiteljevom zahtjevu, pritom cijeneći da se samo radi o plovidbenom redu kojeg tužitelj predlaže, što znači da se može predloženi plovidbeni red korigirati, uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa

8. U ponovljenom postupku zatražena su očitovanja jedinica lokalne samouprave na čijem se podruju nalazi polazna i odredišna luka na pravcu linije, odnosno Općine Kršan i Grada Cresa te je pribavljeno očitovanje nadležnih lučkih uprava, odnosno ŽLUC i Lučke uprave Rabac. Iz spisa predmeta proizlazi da jedinice lokalne samouprave nisu dostavile zatraženo očitovanje, dok su Lučka uprava Rabac i ŽLUC ostala kod očitovanja iz prethodnog postupka.

9. U prethodnom postupku pribavljeno je očitovanje Grada Cresa u kojem se navodi da malen obuhvat lučkog područja u trajektnoj luci Porozina ograničava mogućnost formiranja ukrcajnih linija za dvije trajektne linije, da ŽLUC ne može osigurati sigurnost plovila i red u luci Porozina obzirom na predložene redove plovidbe i da bi nova trajektna linija povećala promet na državnoj cesti DC-100 što bi otvorilo dodatna sigurnosna pitanja regulacije prometa. Općina Kršan u svom očitovanju potvrđuje stav Lučke uprave Rabac

9.1. Lučka uprava Rabac u svome očitovanju navodi da luka Brestova nije pogodna za noćenje u lošim vremenskim uvjetima te da bi uvođenje dodatne trajektne linije utjecalo na odvijanje prometa na cesti DC-402.

9.2. U svome očitovanju ŽLUC navodi da mali obuhvat lučkog područja luke Porozina onemogućava prihvat većeg broja vozila, zbog čega se vozila zaustavljaju i na području državne ceste DC-100 prilikom čekanja trajekta. Brod tužitelja se može privezati samo na jednom gatu luke te zbog preklapanja postojećeg i predloženog plovidbenog reda došlo bi do opasnosti na lučkom području.

10. Stav je tuženika da su se u ponovljenom postupku jedino mogla uzeti u obzir očitovanja nadležnih tijela iz kojih proizlazi da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za odobravanje reda plovidbe linije jer se ne može osigurati sigurnost plovidbe u lukama te postoje prepreke ta prihvat broda, putnika i vozila.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 54. stavak 4. Zakona, koji je citirao u pobijanoj presudi te poništio osporeno rješenje i uvažavajući pravnu prirodu predmetne upravne stvari predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

12. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a uzimajući u obzir i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

13. Člankom 10. stavkom 1. ZUS-a propisano je da je je pravomoćna presuda suda obvezna za stranke u upravnom sporu i njihove pravne sljednike.

14. Člankom 81. stavcima 1. i 2. ZUS-a propisano je da je izvršenje presude dužan osigurati tuženik, a u izvršenju presude tuženik, odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno je postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

15. Tuženik je i u ponovnom upravnom postupku o zahtjevu tužitelja odlučio na temelju očitovanja ŽLUC-a i Lučke uprava Rabac u kojima su iste iznijele stajališta o pitanjima za koja nisu nadležna (predviđanja o utjecaju novouvedene brodske linije na promet na obližnjim državnim cestama), dok se jedinice lokalne samouprave nisu očitovale imaju li interesa za novu brodsku liniju.

16. Iz navedenog proizlazi da tuženik nije postupio po pravnom shvaćanju iz pravomoćne presude prvostupanjskog suda, već je ponovno nekritički u cijelosti prihvatio očitovanja nadležnih tijela o pitanja za koja ista nisu nadležna, bez da je od navedenih tijela zatražio da se preciznije očituju, odnosno da svoje navode koje iznose u očitovanju, a koja se odnose na pitanja iz njihove nadležnosti, pojasne i obrazlože. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije postupio u skladu s dužnostima koje imaju sukladno članku 8., članku 9., članku 47. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.; dalje: ZUP).

17. Ovaj Sud ističe da se postupku izvršenja ne propitkuje pravilnost stajališta suda ili uprave oko pravnih pitanja koja se pojavljuju u tom slučaju, već se radi o obveznoj primjeni odluke suda iza koje stoji hijerarhijski odnos. Taj odnos ne proizlazi iz položaja suda kao višeg instancijskog stupnja unutar upravnog postupka, već kao tijela koje ostvaruje ustavnu i sudsku ulogu kontrole zakonitosti upravnih odluka.

18. Donošenjem osporenog rješenja tuženika koje je suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, tužitelj je stavljen u položaj da se mora opetovano boriti protiv istovrsnih odluka i onemogućeno mu je ostvarivanje traženog prava. Ujedno je onemogućeno tužitelju ostvarivanje prava na pravodobno i učinkovito izvršenje sudskih odluka, koja mu jamči, ne samo ZUS, već je isto i sastavni dio prava na pristup sudu zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.: dalje Ustav) te člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje Konvencija).

19. Prijedlog tuženika da se u upravni spor kao zainteresirane osobe uključe Lučka uprava Rabac, ŽLUC te brodar Jadrolinija pravilno je odbijen budući da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 19. ZUS-a za njihovo uključivanje u upravni spor u svojstvu zainteresiranih osoba.

20. S obzirom na to da je utvrđeno da tijekom upravnog postupka nisu potpuno i pravilno utvrđene sve odlučne činjenice, kao i da je pogrešno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, ovaj Sud ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za provođenje pomorskog vještačenja te da pobijana presuda nije donesena protivno članku 33. ZUS-a, posebno imajući na umu da se upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (članak 8. ZUS- a). Tuženik u okviru svojih ovlasti iz članka 8., članka 9. i članka 47. stavka 1. ZUP-a u upravnom postupku može provesti pomorsko vještačenje ako smatra da je isto potrebno kako bi se utvrdilo pravo stanje stvari, odnosno sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

21. Slijedom navedenog, Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude i rješenja sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja, odnosno sudske samovolje.

22. U izloženom, a osobito uzimajući u obzir sadržaj i opseg utvrđenih procesnih nedostataka i propusta tuženika, a vodeći računa i o granicama upravno-sudske kontrole iz članka 4. stavka 2. ZUS-a, ovaj Sud smatra da nije potrebnim podnositi zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije. Sud smatra i da nema dvojbe o načinu na koji se imaju primijeniti i tumačiti odredbe Uredbe (EZ) br. 3577/92 od 7. prosinca 1992. o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) i da nisu ispunjeni uvjeti o postojanju obveze podnošenja prethodnog pitanja u skladu s odredbom članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

23. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalbe tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić