1

 

 

Poslovni broj:  Gž-859/2021-4

 

                                                       

                                          Poslovni broj:  Gž-859/2021-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R.-S. d.o.o. R., OIB …, zastupan po punomoćnici N. B., odvjetnici iz R., protiv tuženika S. L. iz R., OIB …, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Povrv-419/2020-10 od 18.svibnja 2021., dana 10.studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Usvaja se žalba tužitelja, preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci broj Povrv-419/2020-10 od 18.svibnja 2021. i sudi:

 

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz R., poslovni broj Ovrv-2416/2020-3 od 25.2.2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku S. L. iz R., . OIB … isplatiti tužitelju R.-S. d.o.o. R.,  OIB … iznos od 401,58 Eur (3.025,72 kuna)[1] sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 43,07 Eur (324,50 kn) od 26. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 38,28 Eur (288,43 kn) od 26. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 26,93 Eur (202,91 kn) od 26. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 31,77 Eur (239,37 kn) od 26. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 61,38 Eur (462,44 kn) od 26. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 56,82 Eur (428,08 kn) od 26. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 68,72 Eur (517,79 kn) od 28. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 74,22 Eur (559,21 kn) od 26. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 0,4 Eur (2,99 kn) od 25. veljače 2020. pa do isplate,sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

II Nalaže se tuženiku S. L. iz R., . OIB … isplatiti tužitelju R.-S. d.o.o. R., . OIB … s osnova troškova postupka iznos 351,73 Eur (2.650,13 kuna)[2] sa zateznom kamatom na iznos od 221,50 Eur (1.668,88 kuna) počev od 18.svibnja 2021. do isplate i to do 1.siječnja 2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz R., posl. br. Ovrv-2416/2020-3 od 25.2.2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku S. L. iz R.,  OIB … isplatiti tužitelju R.-S. d.o.o. R., OIB … iznos od 401,58 Eur (3.025,72 kuna) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

2.Opisanu prvostupanjsku presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354.st.2.točke 11., pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima. U žalbi ističe da je iz priloženih isprava vidljivo, a nije sporno među strankama, da su se računi dostavljali tuženiku na adresu stana za koji i sam navodi da ga koristi, a na kojem ima prebivalište. Kao nesporni korisnik – potrošač usluga, tužitelj smatra da je tuženik pasivno legitimiran i u obvezi snositi prikazane troškove koji su proizašli upravo zbog izvršene usluge tuženiku, a ne vlasniku stana. Tužitelj smatra da je upravo tuženik koristio usluge toplinske energije, isporuke vode i odvoza komunalnog otpada koje se odnose na stan broj 4 u zgradi u R., pa je dužan podmiriti troškove usluga koje su isporučene, bez obzira na to što nije evidentiran kao korisnik usluga na izdanim računima ili u evidenciji tužitelja. Upravo je tuženik korištenjem usluga (trošenjem vode, stvaranjem otpada) u smislu odredbe čl. 262.st.2. Zakona o obveznim odnosima konkludentno prihvatio ponudu isporučitelja usluga za isporukom spomenutih usluga (u količini i vrsti koja je utrošena, a za propisanu cijenu), a tako nastali trošak, odnosno naknadu za pružene usluge, dužan je platiti tužitelju kao ovlaštenoj osobi za naplatu naknade. Predlaže da sud usvoji žalbu i pobijanu presudu preinači ili podredno da ukine i vrati predmet na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka.

 

3.Tuženik nije podnio odgovor na tužbu.

 

4.Žalba tužitelja je osnovana.

 

5.Naime, polazeći od činjeničnog utvrđenja da se računi dostavljaju tuženiku na adresi stana, za kojeg tuženik ne spori ga koristi i na kojem ima prijavljeno prebivalište, da tuženik ne osporava visinu potraživanja, ali ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer smatra da račune treba platiti vlasnik stana prvostupanjski sud zaključuje da  obzirom tuženik osporava da bi bio obveznik plaćanja režijskih troškova za predmetni stan, te da se kao obveznik plaćanja istih u dostavljenoj dokumentaciji po tužitelju navodi ministarstvo na kojeg i glase predmetni računi, a tužitelj nije pružio sudu druge dokaze prema kojima bi tuženik kao korisnik temeljem nekog pravnog posla bio obveznik plaćanja režijskih troškova predmetnog stana u smislu čl. 84.stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sud je utvrdio osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika, zbog čega je odlučio kao u izreci osporene presude.

 

6.Izneseno materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda osnovano je dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

7.Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. stav.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP) obzirom da potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 10.000,00 kn zbog čega se prema odredbi čl.467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. ZPP-a osim točke 3. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

7.1.Ukazujući u žalbi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a, tužitelj smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, no navodne nedostatke dalje ne razrađuje niti konkretizira u odnosu na predmetnu prvostupanjsku presudu pa je ovaj sud prvostupanjsku presudu ispitao, sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a na eventualno ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i utvrdio da nije ostvarena niti jedan bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a pa niti ona iz točke11. koju ističe tužitelj u žalbi. Suprotno žalbenim navodima tužitelja po ocjeni ovoga suda pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke koji bi bila zapreka njezinom meritornom ispitivanju. Međutim, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo (čl.373.točka 3. ZPP).

 

8.I u ovoj žalbenoj fazi postupka, sporno je pitanje da li je tuženik u obvezi platiti utužene račune za vodu, toplinsku energiju, komunalni otpad i grijanje kroz predmetno razdoblje s obzirom na činjenicu da je stan u vlasništvu ministarstva, a korisnik usluga je tuženik. Pojedine utužene stavke nisu osporene, a tužitelj ih je detaljno obrazložio u svom podnesku od 4.11.2020.

 

9. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da računi glase na ime ministarstva,  a da je adresa dostave na računima upravo adresa stana i tuženika na kojoj isti ima prijavljeno prebivalište, da isti u prigovoru ne osporava da povremeno živi u predmetnom stanu, zbog čega ovaj sud smatra da nije odlučno što tuženik s isporučiteljima usluga nije imao ugovor kojim bi se obvezao podmirivati troškove za pružene usluge. Za presuđenje u ovoj pravnoj stvari nije od značaja niti to što nije imao ugovor o korištenju predmetnog stana, jer se u takvoj situaciji faktički radi o ugovoru o prodaji na temelju kojeg je isporučitelj usluge (kao prodavatelj) predao stvar tuženiku (kao kupcu), pa je tuženi u obvezi za predmetno razdoblje platiti tužitelju novčanu naknadu za navedene režije čiju visinu tuženi niti ne osporava. Upravo je tuženik povremeno koristeći stan koristio usluge toplinske energije, isporuke vode i odvoza komunalnog otpada koje se odnose na stan broj 4, u zgradi u R.,. Zbog navedenog isti je dužan podmiriti troškove usluga koje su isporučene, bez obzira na činjenicu što nije vlasnik nekretnine, ali je evidentiran kao korisnik usluge u evidenciji tužitelja, povremeno živi u stanu i ima prijavljenu adresu na navedeni stan.

 

9.1.U pravu je žalitelj kada navodi da je upravo tuženik korištenjem usluga (trošenjem vode, stvaranjem otpada..) u smislu odredbe čl. 262.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO) konkludentno prihvatio ponudu isporučitelja usluga za isporukom spomenutih usluga (u količini i vrsti koja je utvrđena, a za propisanu cijenu), a tako nastali trošak odnosno naknadu za pružene usluge dužan je platiti tužitelju, kao ovlaštenoj osobi za naplatu te naknade, pozivom na odredbu čl.9. Zakona o obveznim odnosima.

 

10.Slijedom navedenoga, valjalo je pobijanu presudu, pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz R., posl. br. Ovrv-2416/2020-3 od 25.2.2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku S. L. iz R., OIB …isplatiti tužitelju R.-S. d.o.o. R., OIB … iznos od 401,58 Eur (3.025,72 kuna)[3] sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od njihovog dospijeća do isplate po stopi propisanoj odredbom čl.29.stav.2. Zakona o obveznim odnosima.

 

11.Sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP-a valjalo je odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, a isti prosuditi sukladno odredbama čl.154.stav.1. i čl.155. ZPP-a i tužiteljevom troškovniku postavljenom na posljednjem ročištu za glavnu raspravu održanom 9.veljače 2021.

 

11.1.Tužitelju su priznati troškovi za sastav obrazloženog podneska 4.11.2020 (Tbr.8.st.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u iznosu od 66,36 Eur (500,00 kuna), trošak zastupanja na ročištu 7.4.2021. (Tbr. 9.st.1.OT) u iznosu od 66,36 Eur (500,00 kuna), trošak pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 Eur (200,00 kuna) i trošak pdv-a u iznosu od 33,18 Eur (250,00 kuna), što iznosi ukupno 192,45 Eur (1.450,00 kuna). Tužitelju su priznati i troškovi javnog bilježnika i to javnobilježnička nagrada sa pdv-omu iznosu od 26,54 Eur (200,00 kuna) sukladno odredbi čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnog bilježnika u ovršnom postupku (dalje:Pravilnik, NN 8/11, 114/12) i trošak poštarine u iznosu od 2,51 Eur (18,88 kuna), ukupno 29,05 Eur (218,88 kuna). Tužitelju je priznata i naknada za sastav žalbe (Tbr.10.točka 1. i 42.st.1. OT) u iznosu od 82,95 Eur (625,00 kuna), pdv u iznosu od 20,74 Eur (156,25 kuna) i trošak pristojbe na žalbu 26,54 Eur (200,00 kuna), ukupno 130,23 Eur (981,25 kuna).

 

11.2.Na dosuđeni trošak nastao do zaključenja glavne rasprave tužitelju je dosuđena i zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom čl.29.stav.2. ZOO.

 

12.Konačno, zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iskaza vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz čl.43.stav.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i hrvatske kune propisane Uredbom Vijeća (E EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

 

 

U Požegi, 10.studenog 2023.

 

                                                                                                                                           

 

                                                                                                                              Sudac:

 

                                                                 Renata Marić-Ivanović