REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-3088/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u OD Matulić, S i Ć, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĆG, odvjetničke vježbenice kod Maria Skejića, odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika KG, odvjetničkog vježbenika u OD Matulić&Bilić, na ročištu za objavu, 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 231,62 EUR i to sa kamatama na pojedine mjesečne iznose od po:

- 5,33 EUR teče od 19.02.2008.

- 5,47 EUR teče od 11.03.2008.

- 5,40 EUR teče od 09.04.2008.

- 5,25 EUR teče od 19.05.2008.

- 5,28 EUR teče od 24.06.2008.

- 5,23 EUR teče od 31.07.2008.

- 5,23 EUR teče od 22.08.2008.

- 5,29 EUR teče od 29.09.2008.

- 5,72 EUR teče od 24.10.2008.

- 5,45 EUR teče od 28.11.2008.

- 5,44 EUR teče od 09.12.2008.

- 5,86 EUR teče od 17.01.2009.

- 5,89 EUR teče od 20.02.2009.

- 5,81 EUR teče od 31.03.2009.

- 5,84 EUR teče od 29.04.2009.

- 5,73 EUR teče od 30.05.2009.

- 5,73 EUR teče od 01.06.2009.

- 5,68 EUR teče od 25.07.2009.

- 5,71 EUR teče od 31.08.2009.

- 5,71 EUR teče od 30.09.2009.

- 5,64 EUR teče od 10.10.2009.

- 5,71 EUR teče od 14.11.2009.

- 5,74 EUR teče od 19.12.2009.

- 5,91 EUR teče od 31.01.2010.

- 5,88 EUR teče od 23.02.2010.

- 5,87 EUR teče od 06.03.2010.

- 5,98 EUR teče od 26.04.2010.

- 5,97 EUR teče od 22.05.2010.

- 6,18 EUR teče od 23.06.2010.

- 5,94 EUR teče od 21.07.2010.

- 6,20 EUR teče od 31.08.2010.

- 6,14 EUR teče od 30.09.2010.

- 6,11 EUR teče od 14.10.2010.

- 3,87 EUR teče od 30.11.2010.

- 4,09 EUR teče od 31.12.2010.

- 3,61 EUR teče od 27.01.2011.

- 3,66 EUR teče od 28.02.2011.

- 3,59 EUR teče od 31.03.2011.

- 3,58 EUR teče od 29.04.2011.

- 2,19 EUR teče od 31.05.2011.

- 2,22 EUR teče od 28.06.2011.

- 2,33 EUR teče od 31.07.2011.

- 0,63 EUR teče od 31.08.2011.

- 0,61 EUR teče od 30.09.2011.

- 0,61 EUR teče od 29.10.2011.

- 0,63 EUR teče od 18.05.2012.

- 0,62 EUR teče od 26.06.2012.

- 0,62 EUR teče od 10.07.2012.

- 0,62 EUR teče od 02.08.2012.

- 0,62 EUR teče od 05.09.2012.

- 0,61 EUR teče od 01.10.2012.

- 0,62 EUR teče od 28.11.2012.

- 0,62 EUR teče od 26.12.2012.

- 0,61 EUR teče od 18.01.2013.

- 0,62 EUR teče od 27.02.2013.

- 0,62 EUR teče od 27.03.2013.

- 0,62 EUR teče od 27.04.2013.

- 0,61 EUR teče od 12.05.2013.

- 0,60 EUR teče od 29.06.2013.

- 0,61 EUR teče od 31.07.2013.

- 0,61 EUR teče od 28.08.2013.

- 0,61 EUR teče od 22.09.2013.

- 0,61 EUR teče od 27.10.2013.

- 0,62 EUR teče od 28.11.2013.

- 0,62 EUR teče od 27.12.2013.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose se određuje od 1. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god.pa do 30. prosinca 2023. u visini stope zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 831,25 eura sa kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

Obrazloženje

1. Dana 10. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužiteljica ustala protiv tužene radi isplate. Navedenim ugovorom da je tužena stavila tužiteljici na raspolaganje iznos od 36.646,06 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF banke na dan plaćanja. protivno ugovoru i otplatnom planu da su temeljem jednostranih odluka tužene tužitelju povećavani anuiteti uslijed protupravnog povećanja kamate. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da su ništetne te da su iznosi naplaćeni temeljem tih odredbi naplaćeni temeljem djelomično ništetnog pravnog posla. Presudom Trgovačkog suda u zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. da je utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Slijedom navedenoga predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplata iznosa pretplaćenog s osnove promjenjive kamatne stope, a koji iznos će biti određen nakon što tuženik sudu dostavi potrebnu dokumentaciju.

2. U svom odgovoru od 3. veljače 2021. tužena je najprije istaknula prigovor zastare. Također, navela je da nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a. Nadalje, istaknula je i prigovor prekluzije u smislu odredbe čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. zaključno, navodi kako je odredbom čl. 26. Zakona o obveznim odnosima bilo dozvoljeno ugovaranje promjenjive kamatne stope , a tuženik da je potrošačima učinio dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope te ih informirao o promjeni 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope. Stoga predlaže, tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tužitelj je podneskom od 17. svibnja 2024, a nakon provedenog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev, te je zahtjev za isplatom uskladio sa izrađenim nalazom i mišljenjem vještaka, na način da od tuženika, na ime pretplate po ništetnoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 231,62 eura.

3.1. Tuženik se protivio i preinaci tužbe, te istaknuo prigovor zastare potraživanja. Glede protivljenja tuženika preinaci tužbenog zahtjeva, za navesti je kako se u konkretnom slučaju radi o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, odnosno o situaciji propisano odredbom čl. 190. st. 2. ZPP- a, kada tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev. Tužitelj nema adekvatno znanje da bi izvršio izračun razlike kamate i valute, radi čega je u postupku angažirana stručna osoba, pa sud smatra kako se radi o situaciji u kojoj je oportuno dopustiti preinaku sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a.

3.2. Nadalje, tuženiku se napominje kako je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

3.4. U odnosu na navode tuženika da bi podnošenje stupnjevite tužbe u ovom postupku bilo nedopušteno jer tužitelj nije podnio dokaz da bi mu tužena odbila predati zatražene podatke s kojima raspolaže, za navesti je kako je točno da se u konkretnom predmetu radi o stupnjevitoj tužbi, odnosno da je postavljen, prilikom podnošenja tužbe, manifestacijski zahtjev i neodređeni tužbeni zahtjev, a kojem je navedeno da će ga tužitelj odrediti tek po dostavi zatražene dokumentacije od tuženika. Međutim, podnesena tužba je dopuštena na temelju odredbe iz članka 186.b ZPP, suprotno osporavanjima tuženika. Sud nije odlučivao o manifestacijskom zahtjevu, već je na ročištu od u smislu odredbe članka 233. ZPP-a pozvao tuženika na dostavu isprava, čemu je i udovoljio. U konačnici tužitelj je nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev. Shvaćanje je suda da tužitelj ne raspolaže sa dovoljno znanja koje su isprave dovoljne za izradu stručnog vještačenja dok bi nametanje obveze tužitelju, da prije podnošenja tužbe, privatno izrađene nalaz i mišljenje po financijskim vještacima dodatno opteretilo tužitelja i onemogućilo pristup sudu. Činjenica što sud nije odmah, po primitku tužbe, pristupio odlučivanju o manifestacijom zahtjevu, doveo bi do istih posljedica pa se to ne može uzeti na štetu tužitelja.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz isprava koje prileže spisu i to ugovora o kreditu broj 9010477600, Opće uvjete poslovanja tuženika, knjigovodstvenu karticu broj 9010903061, plan otplate 9010903061, pregled uplata po kreditu, saslušana je tužiteljica te je izveden dokaz financijskim vještačenjem.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 231,62 eura s osnova izvršene pretplate uslijed promjene kamatne stope u otplati stambenog kredita broj 9010477600 sklopljenog dana 7. travnja 2005., a koja pretplata je posljedica ništetene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Među strankama nije sporno da su zaključile ugovor o kreditu broj 9010477600 od 7. travnja 2005. za kupnju stambenog objekta, prema kojemu je tužiteljici kao korisniku kredita isplaćen iznos od 36.646,06 CHF. Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamata u iznosu od 5,25% godišnje koja se trebala mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora, te da je ugovoren otplatni rok od 120 mjeseci.

8. U postupku je kao sporno trebalo raspraviti, je li odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, je li osnovan tuženikov prigovor zastare, te je li tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 231,62 eura s osnova razlike uplaćenog uslijed promjenjive kamatne stope.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 7. travnja 2005.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03), dok su za razdoblje od 6. kolovoza 2007. mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07.).

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je predmetni kredit podignula 2005.godine, a razlog zašto se odlučila za kredit u valuti CHF je taj što su joj ga u banci predložili kao najpovoljni. Kredit da je bio podignut na rok otplate na 10 godina. Prilikom podizanja kredita početni iznos mjesečnog obroka da je bio nekih 1.700,00 Kn, da bi kasnije mjesečni obrok došao do iznosa od nekih 2.800,00 Kn. Odmah prilikom podizanja kredita nakon što se utvrdila glavnica i kamata da joj je bilo rečeno da će mjesečna rata biti tih početnih 1.700,00 Kn. Zna da je početna kamata bila nekih 4 %, da bi kasnije došla do čak 6 %. Prilikom dolaska u banku, a u svrhu podizanja kredita da nije bilo apsolutno nikakve mogućnosti sa pregovaranjem u pogledu uvjeta kredita sa bankom nego da je rečeno: "to je tako, ili će te prihvatiti ili ne." sredstva koja je primila s osnove ugovora o kreditu da je koristila za kupnju stana u kojem i danas stanuje.

10.1. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li utužene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom ništetne ili ne.

11. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

12. Ove odredbe ZZP se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

13. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, da je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

14. Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Dakle, ovaj sud obvezuje presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., odnosno ovaj sud je vezan za utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

16. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).

17. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

18. Osim toga, treba reći da je na temelju odredbe članka 81.stavka 4. ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81.stavak 1. i članak 82. alineja11. u vezi s člankom 87.stavkom 1. ZZP/07), a jednako tako tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.

19. Slijedom navedenog tužiteljica se ispravno pozvala na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

20. Slijedom iznijetog, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržane u članku 4. predmetnog ugovora o kreditu imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja kao korisnika kredita, odnosno potrošača, stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim. Napominje se kako tužiteljica ne postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje navedenih odredbi ništetnim, ali je sud o njihovoj ništetnosti odlučio kao o prethodnom pitanju.

21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je, glede kamate, pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019. to je jasno kako nije nastupila zastara tužiteljičinog restitucijskog zahtjeva.

22. Na okolnost utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi ugovora o kreditu i dospjelim mjesečnim obvezama, u skladu s gore označenim ugovornim ništetnim odredbama, u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po prvotno ugovorenim odredbama o valutnoj klauzuli, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstveno i financijsko vještačenje OG, koji je imao na raspolaganju predmetni spis i u njemu priloženu dokaznu građu.

23. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka od 4. travnja 2024. proizlazi kako je vještak utvrdio kako je zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita, a u odnosnu na početno ugovorenu kamatnu stopu, tužitelj više platio iznos od 231,62 eura. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud u potpunosti prihvaća jer stručan i objektivan.

24. Nakon iskazanog nalaza iz očitovanja vještakinje, tužiteljica nije imala primjedbi, dok tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu, ali je isticao određene prigovore pravne naravi, konkretno zastaru i prekluziju prema člnaku 326. st. 2. ZOO-a.

27. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, stoga predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, radi čega je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem, odnosno isplatom gore utvrđenog pretplaćenog novčanog iznosa od 231,62 eura.

28. S obzirom da se, u konkretnom predmetu radi o nepoštenom stjecatelju koji je suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe, zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04), kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

21. Vezano za tuženikov prigovor prekluzije u smislu odredbe članka 326. ZOO-a, valja kazati kako tuženik pogrešno smatra da bi se u konkretnom predmetu radilo o zabrani manjeg značaja, zbog čega se, s obzirom da je ugovor u potpunosti ispunjen, ništetnost ne može isticati. Naime, zaštita potrošača javni je interes zaštićen Zakonom o zaštiti potrošača, ali i drugim zakonima, zbog čega se povreda interesa i prava potrošača zaštićena tim zakonima ne mogu smatrati povredom manjeg značaja.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP.

30. Prilikom određivanja visine troškova uzeta u obzir konačna vrijednost predmeta spora te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

31. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 19. listopada 2023., 11. listopada 2024., 18. listopada 2024., 27. veljače 2025. u iznosu od po 50,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1)

- zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 9/3)

- sastav obrazloženih podnesaka od 15. veljače 2021. 12. ožujka 2024. i 17. svibnja 2024. u iznosu od po 50,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife).

32. Ovako dosuđeni ukupan iznos od 425,00 eura valjalo je uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost (106,25 eura) što ukupno daje iznos od 531,25 eura.

33. Nadalje, tužitelju je priznat trošak predujma financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura.

34. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 831,25 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a kako je i zatraženo u tužbenom zahtjevu.

35. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe tužbe i presude s obzirom na to da je člankom 6. st. 1. toč. 3. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 51/23,; dalje: ZOIZSP), izmijenjen članak 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18., 51/23.; dalje: ZSP), na način da je propisano da su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Također, provjerom u jedinstvenom sustavu eSpis utvrđeno je kako tužiteljica uopće nije ni zadužena za plaćanje sudske pristojbe tužbe.

36. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Split, 16. travnja 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

-u spis