REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1112/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednika vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja, i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MEZOMORF d.o.o., OIB: 22395902333, Zagreb, Božidara Adžije 19, zastupanom po punomoćniku Goranu Jujnović Lučić, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika Stečajna masa iza FORMA-M d.o.o., OIB 13720663500, [adresa], zastupanom po stečajnom upravitelju Martinu Lukinu iz Zagreba, 2. tuženika JHH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 3. tuženika JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nasljednika iza pokojnog AH, zastupanima po punomoćniku Nevenu Gečiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gečić i Liška j.t.d. u Zagrebu, Garićgradska 10, radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika AH (sada nasljednika JHH i JH) protiv presude i presude na temelju priznanja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1806/2022 od 5. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1806/2022 od 5. prosinca 2023. u točkama I., II., III. i V. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se presuda na temelju priznanja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1806/2022 od 5. prosinca 2023.

III. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1806/2022 od 5. prosinca 2023. suđeno je:

„I Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema Stečajnoj masi iza FORMA-M d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 31331117289, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18. 3. 2014. godine, sklopljen između pravnog prednika tuženika FORMA-M d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 13720663500, kao prodavatelja i tuženika AH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao kupca, ovjeren od javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba, Lastovska 12, pod brojem: OV-1860/14, kojim je prodana nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, označena kao 12.98/100 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 333, u naravi stambeno-poslovni objekt u Zagrebu, Medvedgradska 5 izgrađen na pravu građenja na zk.č.br. 333, neodvojivo povezan s posebnim dijelom nekretnine označenim kao ZK tijelo II - 2. Suvlasnički dio: 12,98/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E 2), u naravi lokal u prizemlju, obojeno zeleno, ukupne neto površine 83,64 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini označenoj kao 12.98/100 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 333, u naravi stambeno poslovni objekt u Zagrebu, Medvedgradska 5 izgrađen na pravu građenja na zk.č.br. 333, neodvojivo povezan s posebnim dijelom nekretnine označenim kao ZK tijelo II - 2. Suvlasnički dio: 12,98/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), u naravi lokal u prizemlju, obojeno zeleno, ukupne neto površine 83,64 m2, upisano u zk.ul.br. k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije provedbe Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18.03.2014. godine, sklopljen između pravnog prednika tuženika FORMA-M d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 13720663500, kao prodavatelja i tuženika AH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao kupca, ovjeren od javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba, Lastovska 12, pod brojem: OV-1860/14, pod brojem Z-12457/14.

III Nalaže se tuženiku AH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.934,33 € / 67.315,71 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 28. studenog 2023. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.692,48 € / 27.820,99 kn kao neosnovan.

V Odbija se II tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6.656,88 € / 50.156,25 kn kao neosnovan.“

2. Presudom na temelju priznanja odlučeno je jednako kao i u točkama I. i II. izreke presude.

3. Iz obrazloženja proizlazi kako je tužitelj s prvotuženikom sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora u Zagrebu, Medvedgradska 5, 31. listopada 2011. , te je temeljem čl. 7. st. 1. Ugovora i troškovnika prihvaćenog i potpisanog od prvotuženika u poslovni prostor izvršio ulaganja u iznosu od 154.270,60 kn. Tužitelj Ističe kako je temeljem čl. 7. st. 2. Ugovora prvotuženiku predao i iznos od 2.400,00 Eur u kunskoj protuvrijednost na ime troškova dovođenja poslovnog prostora u prvobitno stanje i vraćanja ulaganja. Ugovor o zakupu raskinut je 28. listopada 2013. Tužitelj navodi da je prvotuženik kako bi izbjegao plaćanje svjesno i namjerno otuđio poslovni prostor i cjelokupnu svoju imovinu, i to na način da je AH, zastupniku po zakonu prvotuženika (bliskoj osobi), prodao prijeporni poslovni prostor znajući da na taj način oštećuje vjerovnike. Tužitelj je najprije pokrenuo postupak za pobijanje pravnih radnji dužnika, da bi na ročištu 31. listopada 2022. specificirao tužbeni zahtjev sukladno odredbama Stečajnog zakona na način da tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje da je bez pravnog učinka prema Stečajnoj masi iza Forma-M d.o.o. ugovor o kupoprodaji nekretnine i na način da sud naloži zemljišno knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja. Imajući u vidu predmetni Ugovor prvostupanjski sud je zaključio da se radi o pravnoj radnji iz odredbe čl. 202. SZ-a (namjerno oštećenje), odnosno da su pobojnu radnju izvele bliske osobe te da je vrijeme sklapanja ugovora stečajni dužnik bio nesposoban za plaćanje, zbog čega su ispunjene pretpostavke za pobijanje pravnih radnji. Drugotuženik je osporio u cijelosti tužbeni zahtjev. Na ročištu 31. listopada 2022. prvotuženik je priznao specificirani tužbeni zahtjev pa je sud temeljem odredbe čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP.) u odnosu na njega donio presudu na temelju priznanja. Odluka o trošku postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a.

4. Protiv presude žalbu je podnio drugotuženik AH (sada njegovi nasljednici) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali na točke I., II., III. i V. izreke presude i na presudu na temelju priznanja. U žalbi navodi kako sud izvodi zaključak (točka 29. obrazloženja) da je drugotuženik AH svjesno i u trenutku kada je račun drugotuženika bio blokiran, sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina, i to 18. ožujka 2014., koji je jedina imovina drugotuženika iz koje bi se mogli naplatiti stečajni vjerovnici. Ovakav zaključak u suprotnosti je s činjenicama utvrđenim tijekom postupka, s obzirom na to da se nikada nije problematizirao račun drugotuženika niti je bio blokiran te je netočna konstatacija prvostupanjskog suda da je predmetna nekretnina jedina imovina drugotuženika (isto nije niti utvrđivano u prvostupanjskom postupku). Sud je propuštanjem obrazlaganja navedene činjenice počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude, nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Sud smatra da je radnja AH takve prirode kojom se stečajni vjerovnici izravno oštećuju (točka 31. obrazloženja), a da to sud ne obrazlaže niti potkrepljuje dokazima izvedenima u postupku. Sud se u obrazloženju presude uopće ne osvrće na postupak koji je prethodio donošenju pobijane presude. Tužitelj je započeo postupak tužbom radi isplate i pobijanja pravnih radnji temeljem odredaba Zakona o obveznim odnosima. Kupoprodajni ugovor sklopljen je 18. ožujka 2014., u kojem trenutku prvotuženik nije imao nikakvih dugovanja prema tužitelju što je jasno vidljivo jer je tužba na isplatu i pobijanje podnesena 23. rujna 2014. Dakle, potpuno je pogrešan i proizvoljan zaključak suda da je drugotuženik predmetni ugovor zaključio s namjerom oštećenja vjerovnika. Na ročištu 31. listopada 2022. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev te zahtijevao provođenje postupka sukladno odredbama Stečajnog zakona. Sud je prihvatio takvu preinaku tužbenog zahtjeva, čemu se drugotuženik usprotivio. Dopustivši takvu preinaku, u kojoj je prvotuženik stečajna masa koja u postupku radi pobijanja pravnih radnji u stečaju ne može biti tuženik, povrijeđene su odredbe Stečajnog zakona i to prvenstveno opća odredba iz čl. 198. SZ-a koji govori o ovlaštenicima na podnošenje tužbe. Navodi da je za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika potrebno ispunjenje općih i posebnih pretpostavki. Stečajnim zakonom propisane su opće i posebne pretpostavke pobijanja, pri čemu, da bi zahtjev za pobijanje bio osnovan, opće pretpostavke moraju uvijek postojati. Odredbom čl. 198. Stečajnog zakona utvrđene su opće materijalnopravne pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Riječ je o okolnostima koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi pobijanje bilo uspješno, bez obzira na razlog (osnovu ili posebne pretpostavke) pobijanja. Opće pretpostavke pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika koje moraju biti ispunjene su: a) da je otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom, b) da je prije otvaranja stečajnog postupka (uz određene izuzetke) poduzeta pravna radnja koja može biti predmetom pobijanja, c) da je pobijana radnja dovela do oštećenja ili pogodovanja vjerovnika te d) da se krajnji rezultat pobijanja mora očitovati u povećanju mogućnosti namirenja svih vjerovnika. Između pobijane pravne radnje i umanjenja imovine dužnika iz koje se mogu namiriti vjerovnici mora postojati uzročna veza, koja bi postojala ukoliko bi namirenje ukupnosti stečajnih vjerovnika bilo uspješnije da pobijana pravna radnja nije poduzeta. Sud u točki 17. obrazloženja presude utvrđuje da je Rješenjem poslovni broj St-636/2019 od 8. studenog 2019. otvoren i ujedno zaključen stečajni postupak nad Stečajna masa iza Forma-M d.o.o. Iz svih dokaza koji sud provodi u prvostupanjskom postupku nije jasno koji bi to stečajni vjerovnici postojali, a da bi se moglo utvrditi da postoji uzročna veza pobijane pravne radnje i umanjenja imovine dužnika iz koje se mogu namiriti vjerovnici. S obzirom na to da sud u prvostupanjskom postupku ne utvrđuje je li ispunjena i ova navedena opća pretpostavka za pobijanje, pogrešno je primijenio materijalno pravo. Da bi bila ispunjena zadnja opća pretpostavka, iz podatka o stanju stečajne mase i priznatim tražbinama stečajnih vjerovnika, troškovima stečajnog postupka i obvezama stečajne mase, treba proizlaziti da bi se stečajni vjerovnici više namirili da pobijana pravna radnja nije počinjena. Stoga je u svakom pojedinačnom slučaju potrebno utvrditi koliko bi se stečajni vjerovnici više namirili da pobojna radnja nije poduzeta. Teret dokazivanja postojanja općih pretpostavki je na tužitelju. Tužitelj nikada nije dostavljao bilo kakve dokaze o stanju stečajne mase i priznatim tražbinama stečajnih vjerovnika, troškovima stečajnog postupka i obvezama stečajne mase. U konkretnom slučaju sud je paušalno zaključio kako su ispunjene sve opće pretpostavke pobijanja pa je, osim pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja. Za osnovano pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika potrebno je ispunjenje i posebnih pretpostavki za pobijanje, postojanje kojih sud ni ne navodi niti obrazlaže. Naime, kao posebna pretpostavka za namjerno oštećenje vjerovnika mora postojati okolnost da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici. U trenutku kada je pravna radnja poduzeta prvotuženik još ništa nije bio dužan tužitelju. Tužiteljeva tražbina utvrđena je 30. studenog 2020. što je 6 godina i skoro 6 mjeseci nakon što je prvotuženik raspolagao nekretninom. Tuženici nikada nisu imali namjeru oštetiti tužitelja, već su smatrali da nisu dužni platiti. Nejasno je kako je prvostupanjski sud i na temelju čega zaključio o postojanju namjere da se postupanjem ošteti vjerovnika kada u trenutku poduzimanja radnje ni dug niti vjerovnik nisu postojali, jer tužitelj, na kojem je teret dokaza nije dokazao postojanje namjere oštećenja vjerovnika u vrijeme poduzimanja pravne radnje, kao i da je druga strana tuženik znao za namjeru dužnika (čl. 202. st. 1. i 2. Stečajnog zakona). Tvrdi da je nezakonita i presuda na temelju priznanja i odluka o parničnim troškovima. Predlaže ukinuti pobijane odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 781,25 Eur.

6. Žalba je osnovana.

7. Pobijane presude su ispitane na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava i ovaj sud je utvrdio da nisu pravilne i zakonite.

8. Ovaj je postupak pokrenut tužbom radi pobijanja pravnih radnji dužnika primjenom odredbi čl. 66. - 71. ZOO-a, pri čemu je tužitelj svojom tužbom pravilno obuhvatio društvo Forma-M d.o.o. kao dužnika i tuženika AH, s kojima je dužnik sklopio sporni Ugovor o kupoprodaji (čl. 69. st. 2. ZOO-a).

9. U konkretnom slučaju radi se o jedinstvenim suparničarima iz čl. 201. ZPP-a, prema kojem ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), oni se smatraju kao jedna parnična stranka.

10. Tužitelj prvotno traži da sud presudom utvrdi kako Ugovor o kupoprodaji koji je društvo Forma-m d.o.o. sklopilo s tuženikom AH na nekretnini označenoj kao 12.98/100 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 333, u naravi stambeno poslovni objekt u Zagrebu, Medvedgradska 5, izgrađen na pravu građenja na zk.č.br. 333, neodvojivo povezan s posebnim dijelom nekretnine označenim kao ZK tijelo II 2. Suvlasnički dio: 12,98/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 2), u naravi lokal u prizemlju, obojeno zeleno, ukupne neto površine 83,64 m2, upisano u zk.ul.br. k. o. [katastarska općina], gube učinak prema tužitelju u iznosu koji je potreban za namirenje njegove tražbine (iznos od 131.654, 28 kn i 2.400,00 Eur). Dakle, postavljenom tužbom tužitelj je obuhvatio jedinstvene suparničare društvo Forma-m d.o.o i ŠH.

11. Nakon što je rješenjem suda poslovni broj St-636/2019 8. studenog 2019. nad prvotuženikom Forma-M d.o.o. otvoren i istovremeno i zaključen stečajni postupak, prvostupanjski je sud prekinuo postupak na temelju odredbe čl. 212. st. 4. ZPP-a, rješenjem od 8. travnja 2021. Postupak je nastavljen rješenjem od 13. siječnja 2022. na temelju odredbe čl. 215. st. 1. ZPP-a u odnosu na stečajnu masu iza Forma-M d.o.o. i AH. U međuvremenu je umro i AH pa je prekinut postupak rješenjem suda 17. listopada 2024. i nastavljen je rješenjem suda 30. siječnja 2025. u odnosu na nasljednike iza pokojnog AH (pravomoćno 3. ožujka 2025).

12. Naime, otvaranjem stečajnog postupka nad tuženikom FORMA-M d.o.o. tužitelj prestaje biti običan vjerovnik, i postaje stečajni vjerovnik, sukladno odredbi čl. 137. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ), koji, kao takav, može pokretati postupak radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika (čl. 198. st. 1. SZ-a). Međutim, prema odredbi čl. 212. st. 4. SZ-a, pravni učinak pobijanja se bitno mijenja, ako sud usvoji tužbu radi pobijanja pravne radnje, pravna radnja gubi učinak prema stečajnoj masi i protivna je strana dužna vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi koje je stekla pobijanom radnjom.

13. Prema tome, nakon otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom raniji vjerovnici više ne mogu pobijati pravne radnje u svoje ime i za svoj račun radi namirenja svojih tražbina, već je svrha pobijanja ta da se imovinske koristi vrate u stečajnu masu, a postupak se vodi u ime stečajnog dužnika (čl. 212. st. 1. i 4. SZ-a).

14. Odredbom čl. 198. SZ-a propisane su opće pretpostavke za pobijanje, da je pravna radnja poduzeta prije otvaranja stečajnog postupka kojima se remeti ujednačeno namirenje vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika i stečajni vjerovnici, mogu pobijati u skladu s odredbama Stečajnog zakona, s time da je s pravnom radnjom izjednačeno i propuštanje.

15. S obzirom na to da je tužitelj kao stečajni vjerovnik specificirao svoj zahtjev i nastavio voditi postupak u ime i za račun stečajnog dužnika, odnosno stečajne mase iza stečajnog dužnika u smislu odredbe čl. 212. st. 1. i 4. SZ-a (str. 339. - 341. spisa ) ne radi se o preinaci tužbe, kako to pogrešno smatra žalitelj.

16. Međutim, sud je o istom zahtjevu za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika donio dvije odluke, najprije presudu, a zatim presudu na temelju priznanja. Kako je prethodno navedeno prema odredbi čl. 201. ZPP-a, ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), oni se smatraju kao jedna parnična stranka. Stranke (tuženici) u ovom postupku su jedinstveni suparničari i spor u odnosu na njih može riješiti samo na jednak način, neovisno o priznanju stečajnog upravitelja prvotuženika. Drugom riječima nedopustivo je, kada jedan od suparničara prizna tužbeni zahtjev, a drugi ospori donijeti presudu na temelju priznanja u odnosu na jednog od njih. Osim toga, sud presudom na temelju priznanja odlučuje ponovno o zahtjevu o kojem je već odlučeno i gdje je donesena nepravomoćna odluka (presuda) na koji način je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. t. 2. t. 9. ZPP-a. Stoga je valjalo ukinuti presudu na temelju priznanja bez potrebe vraćanja na ponovan postupak.

17. Nadalje, u odnosu na pobijanu presudu vezano za žalbene navode drugotuženika (sada njegovih nasljednika) potrebno je ispitati jesu li ispunjene opće i posebne pretpostavke za pobijanje pravnih radnji, odnosno je li bez pravnog učinka prema Stečajnoj masi iza FORMA-M d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 31331117289, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18. ožujka 2014. godine, sklopljen između pravnog prednika tuženika FORMA-M d.o.o. kao prodavatelja i tuženika AH.

18. Žalitelj s prvom ukazuje na ostvarenu bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koja se sastoji u nedostatku razloga o odlučnim činjenicama, ali i u proturječnosti razloga s ispravama u spisu i sadržajem izvedenih dokaza. Sud samo navodi kako su ispunjene sve opće pretpostavke pobijanja, a iz stanja spisa za sada se može utvrditi da su ispunjene samo dvije opće pretpostavke, odnosno da je otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom i da je prije otvaranja stečajnog postupka poduzeta pravna radnja koja može biti predmetom pobijanja, dok posebne pretpostavke sud nije ni ispitivao.

19. Da bi tužitelj osnovano mogao pobijati pravne radnje između FORMA-M d.o.o. (sada Stečajna masi iza FORMA-M d.o.o.) i AH (sada njegovih nasljednika) koji su u slučaju kada vjerovnik pobija pravnu radnju jedinstveni suparničari na strani tuženika, potrebno je bilo dokazati pretpostavke pobijanja iz čl. 202. SZ-a kojom je propisana pobojnost pravne radnje u slučaju namjernog oštećenja vjerovnika na što se tužitelj poziva i sud obrazlaže u svojoj odluci.

20. Odredbom čl. 202. st. 1. SZ-a je propisano da se pravna radnja koju je dužnik poduzeo u posljednjih deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike može pobijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika. Znanje za namjeru pretpostavlja se ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici. Odredbom stavka 2. tog članka je propisano da će se smatrati da je vjerovnik znao da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici ako je znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da je dužnik nesposoban za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici. Odredbom stavka 3. tog članka je propisano da se naplatni ugovor sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe može pobijati ako se stečajni vjerovnici njime izravno oštećuju. Taj se ugovor ne može pobijati ako je sklopljen ranije od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili ako druga strana dokaže da joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila poznata niti joj je morala biti poznata namjera dužnika da ošteti vjerovnike.

21. Naime, cilj stečajnog postupka je skupno i razmjerno namirenje vjerovnika. Budući da je ugovor sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe (kupac AH) koji je bio jedini član društva stečajnog dužnika FORMA-M d.o.o.) znanje za namjeru pretpostavlja se ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici, odnosno da je drugotuženik AH znao o blokadi ili prijetećoj blokadi prvotuženika u vrijeme poduzimanja pobojne pravne radnje 18. ožujka 2014.

22. Je li drugotuženik AH svjesno i u trenutku kada je račun prvotuženika bio blokiran, sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina 18. ožujka 2014., odnosno je li to tada bila jedina imovina prvotuženika iz koje bi se mogli naplatiti stečajni vjerovnici, presuda nema razloga i ne može se za sada ispitati.

Naime, sud samo paušalno navodi kako se radi o bliskoj osobi iz čl. 207. st. 2. t. 1. SZ-a i da je drugotuženik s prvotuženikom svjesno i u trenutku kada je račun prvotuženika bio blokiran sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine. Suprotno izraženom stavu prvostupanjskog suda takav zaključak se ne može izvesti iz iskaza drugotuženika AH. Stoga su osnovani žalbeni navodi da je nejasno kako je prvostupanjski sud i na temelju kojih dokaza zaključio o postojanju namjere da se postupanjem tuženika oštete vjerovnici.

23. Ujedno se skreće pozornost sudu na odredbu stavka 3. čl. 202. SZ-a kojom je propisano da se naplatni ugovor (o čemu je u konkretnom slučaju riječ) sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe može pobijati ako se stečajni vjerovnici njime izravno oštećuju. Taj se ugovor ne može pobijati ako je sklopljen ranije od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, o čemu presuda nema razloga.

24. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a ukinuti i presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako odluka o troškovima parničnog postupka ovisi o konačnoj odluci o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku.

25. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem. S obzirom na to da je riječ o bliskoj osobi najprije će ispitati je li Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen ranije od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka nad dužnikom Forma-M d.o.o., ukoliko nije, ispitat će je li drugotuženik znao da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje, odnosno je li mu račun bi blokiran u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji, odnosno da se tom radnjom oštećuju vjerovnici, te će pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve bitne činjenice potrebne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. O troškovima postupka odlučit će uz, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

26. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka III. izreke).

Zagreb, 16. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nevenka Marković