Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž Ob-76/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari mlt. tužitelja RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a ona po punomoćnici Anamariji Udiljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Arleni Čop, odvjetnici u Rijeci, radi izmjene odluke o uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1195/2022-66 od 6. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1195/2022-66 od 6. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen točkom III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: P2-1242/2014 od 10. travnja 2015. te se nalaže tuženiku AĆ da za uzdržavanje mlt. RĆ umjesto iznosa od 1.000,00 kn, doprinosi mjesečno iznos od 265,45 EUR počevši od 09. studenoga 2022. pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, time da dospjele, a neplaćene obroke povišenog uzdržavanja plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice DĆ, IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod Raiffeisebank Austria d.d.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev mlt. tužitelja za izmjenu prijašnje presude o uzdržavanju odnosno povećanje doprinosa za uzdržavanje mlt. tužitelja od strane njegovog oca, tuženika.

6. Među parničnim stranka nije sporno da je tuženik otac mlt. tužitelja rođenog **.**.2012. Nadalje, nije sporno da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu P2-1242/14 od 10. travnja 2015., kojom je razveden brak zz mlt. tužitelja i tuženika, u točki III. izreke naloženo tuženiku da za uzdržavanje mlt. tužitelja doprinosi mjesečni iznos od po 1.000,00 kuna do svakog 15-tog u mjesecu. Uvidom u navedenu presudu utvrđeno je da iznos uzdržavanja od 1.000,00 kuna određen kada je mlt. tužitelj bio u dobi od 2 godine. Majka je u to vrijeme s mlt. djetetom stanovala u vlastitom stanu i plaćala režije koje su iznosile 1.500,00 kuna, vraćala je kredit podignut za kupnju stana na rok od 25 godina i s mjesečnom ratom od 2.700,00 kn te dva kredita s mjesečnim ratama od po 270,00 kuna koji su bili podignuti za podmirenje troškova života i dugova. Mlt. RĆ je u to vrijeme pohađao dječji vrtić koji se plaćao 200,00 kn mjesečno. Iz odluke slijedi da je cijenjeno da je dijete rođeno visoko neurorizično i da ide na Goljak na vježbe, da ima razne kontrole srca i očiju koje je operiralo, kao i da ima neurodermatitis te da je jedna krema košta 200,00 kn. Cijenjeno je da trošak djetetove prehrane iznosi 1000,00 kn mjesečno, da se na odjeću i obuću potroši oko 200,00 kn mjesečno, a za pelene i druge potrepštine oko 500,00 kuna mjesečno. Nadalje, u odnosu na tuženika je sud utvrdio da prema presudi P2-999/06 od 23. svibnja 2007. tuženik ima obvezu uzdržavanja za mlt. SĆ u iznosu od 20% mjesečne plaće odnosno 1.020,00 kn; da je tuženik zaposlen u Hrvatskim šumama s prosječnom netom plaćom od 5.645,22 kn u na koju ima obustavu za kredit od 2.500,00 kn. Iz iskaza tuženika je utvrđeno da živi u vlastitom stanu i plaća režije od oko 800,00 kn; na prehranu troši oko 800,00 kn, za higijenu, odjeću i obuću oko 500,00 kn; vlasnik je auta starog 15 godina; nema dugih prihoda niti imovine.

7. Međutim, sporno je jesu li na strani mlt. tužitelja i tuženika nastupile promijenjene okolnosti u odnosu na razdoblje donošenja presude broj P2-1242/2014 od 10. travnja 2015. koje bi opravdavale povećanje doprinosa za uzdržavanje s iznosa od 1.000,00 kuna odnosno 140,00 eura, na iznos od 265,45 koliko se traži tužbenim zahtjevom od podnošenja tužbe ubuduće dok za to budu postojane zakonske pretpostavke.

8. Prema odredbi članka 285. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, u daljnjem tekstu: ObZ), osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Odredbom čl. 307. st. 1 ObZ-a propisno je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, st. 2 propisno je da će pri procjenjivanju potreba uzdržavanje osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a dok je st. 3 propisno da će pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Nadalje, prema odredbi čl. 311. st. 1 ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a dok je st. 2 propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Odredbom čl. 313. st. 1 ObZ-a propisno je da sud u parničnom postupku utvrđuje ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje se odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje.

9. Čuvanje, njega i skrb koju za mlt. dijete ulaže majka kao roditelj s kojom dijete živi su vrijednosno izjednačeni s novčanim iznosom kojeg daje za uzdržavanje roditelj s kojim dijete ne živi, sukladno odredbi čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a. Radi toga, prihodi i imovina majke mlt. djeteta nisu odlučni na utvrđivanje obveze tuženika koja se odnosi na redovne životne troškove mlt. tužitelja.

10. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio iskaz majke i zakonske zastupnice mlt. tužitelja u dijelu iskazivanja o statusu djeteta i njegovim mjesečnim potrebama kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan te je primjenom odredbe čl. 307. st. 1. i. 2., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. ObZ-a temeljem istog iskaza utvrdio ukupne materijalne potrebe mlt. djeteta koji se odnose na troškove stanovanja, hrane, higijene, odjeće i obuće, školovanja, izvanškolskih aktivnosti, troškove logopeda i psihološke podrške (pri čemu kod troškova logopeda i psihologa na način kako su ranije iskazani) kao realno iskazane troškove života i materijalnih potreba djeteta koji u takvom izračunu iznose oko 450,00 EUR, što je znatno više od iznosa koji mlt. tužitelj potražuje u ovom postupku (265,45 EUR). U odnosu na upiranje z.z. mlt. tužitelja u primjenu odredbe čl. 312. ObZ-a za navesti je da se navedena odredba odnosi prije svega na djecu s teškoćama u razvoju te u tom smislu pojačanu skrb vezanu uz zdravstveno stanje. U ovome postupku nije prijeporan status mlt. djeteta koji je dodatno sveobuhvatno opisan u nalazu multidisciplinarnog tima Poliklinike. Iz dostavljenih isprava slijedi kako se majčina svakodnevna skrb ispunjava ne samo kroz redovnu brigu za osnovne životne potrebe djeteta već i kroz kontinuirane odlaske kod psihologa i psihijatra. Mlt. djetetu je naime od strane Poliklinike i zbog podnesene kaznene prijave indicirana podrška psihologa, dok je zbog promjena u ponašanju u vidu nemira i nemogućnosti koncentracije u obradi logopeda i psihijatra. Z.z. mlt. tužitelja navedenu zaštitu za dijete ostvaruje unutar sustava zdravstvene zaštite s terminima u odmaku od mjesec dana, pri čemu je dostavila jedan račun koji se odnosi na plaćanje cijene privatne usluge psihologa i logopeda (u 2023.) te dalje, premda su punomoćnici stranaka iznosili da se uslijed vremenskog odmaka od saslušanja stranaka potrebe i mogućnosti stranaka nisu promijenile, nije u spis dostavila račune o dalje izvršenim privatnim uslugama psihologa i psihijatra. Zz mlt. tužitelja kao primarni skrbnik djeteta je zasigurno ta koja može procijeniti učinak tretmana u Poliklinici i ovaj sud prihvaća dostavljene račune nastale u 2023., no kraj činjenice da na spis nisu dostavljeni nalazi o nužnosti dodatnih tretmana te kraj činjenice da je izostala dostava računa na tu okolnost, sud je cijenio da se iste usluge dalje privatno ne pružaju.

11. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio da su se okolnosti na strani mlt. djeteta promijenile već samom činjenicom njegova odrastanja te je riječ o takvim okolnostima koje svakako opravdavaju izmjenu ranije odluke o visini uzdržavanja. Naime, u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju, mlt. RĆ je bilo u dobi od dvije godine, išao je u vrtić, pohađao terapiju u Specijalnoj bolnici za rehabilitaciju zbog ranijeg rođenja i primjernog razvoja. Mlt. RĆ je u vrijeme podnošenja tužbe u ovome postupku bio u dobi od 10 godina i pohađao je treći razred osnovne škole, dok je u vrijeme presuđenja i dvije godine stariji. Njegove potrebe za prehranom, odijevanjem, higijenom sada su veće, nastali su troškovi vezani uz školovanje u vidu kupnje školskog pribora, izleta, a dodatno i pohađa izvannastavne aktivnosti. Majka kao primarni skrbnik ulaže izniman trud u brizi za zdravlje djeteta te dijete odvodi na potrebne preglede i kontrole kod stručnjaka za mentalno zdravlje i oftalmologa. Tuženik u dijelu vremena od podnošenja tužbe nije viđao mlt. tužitelja zbog podnesene kaznene prijave vezane uz povredu djetetovih prava i sumnju u seksualnu zloporabu, a u iskazu pred ovim sudom tijekom 2023. je naveo kako dijete viđa pod nadzorom, čime najveći dio skrbi o djetetu preuzima upravo majka. Premda je tuženik prigovarao da teškoće djeteta nisu ništa novo, sud je iz dostavljenih isprava utvrdio da mlt. tužitelj doista jest zbog statusa pri rođenju kontinuirano uključen u razne tretmane, međutim, nedvojbeno je da je dijete kroz trajanje ovoga postupka bilo uključeno u kontinuirane tretmane u Poliklinici i Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež. Činjenica jest da su navedene usluge ostvarene unutar sustava primarne zdravstvene zaštite, izuzev tretmana logopeda i psihologa u 2023., no nedvojbeno je da majka na sve te preglede vozi dijete i pratnja mu je, čime sud ne prihvaća stranačke navode tuženika da bi se u ovome postupku više pozornosti trebalo posvetiti majci djeteta u smislu podmirivanja troška. I sama odredba čl. 310. st. 1. ObZ-a propisuje kako roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb, a roditelj s kojim dijete ne stanuje kroz zadovoljavanje materijalnih potreba djeteta u vidu novčanog uzdržavanja. Time je sud uslijed promijenjenih okolnosti potrebe mlt. djeteta utvrdio iznosom od oko 450,00 eura. Nadalje, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su se i na strani tuženika okolnosti promijenile. Isti sada ostvaruje veća mjesečna primanja nego ranije, pri čemu je uvidom u promet po računu utvrđeno da kroz neke mjesece ostvaruje plaću oko 600,00 eura veću od one redovne. Za razliku od ranijeg vremena, tuženik je na dan pokretanja ovog postupka imao na tekućem računu stanje od 56.722,91 kn, uz iznos u devizi od oko 1.300,00 CAD, a protekom dvije godine trajanja ovoga postupka se taj iznos povećao na 22.957,94 EUR, a dodatno je u 2024. ostvario i prihod od oko 6.000,00 eura s osnova sudjelovanja u fondovima, čime sud nije prihvatio iskaz tuženika da drugih primanja osim plaće nema. Navedene podatke tuženik u iskazu naime nije iznosio, a nedvojbeno je da je na tekućem računu u vrijeme iskazivanja ima 56.722,91 kn. Tuženik također ima ugovorenu policu životnog osiguranja, koji je i dalje aktivna te je do 1. svibnja 2024. uplaćena premija od 7.310,94 eura, koja je polica postojala i u vrijeme ranije odluke, međutim, nije bila ocijenjena jer tuženik o njoj nije iskazivao. Tuženik je također vlasnik vozila marke Volkswagen Golf 1.6.TDI, god. proizvodnje 2017., iz čega slijedi da je kupljeno nakon donošenja ranije odluke. Sve navedeno ukazuje da je financijsko stanje tuženika znatno povoljnije nego 2015., pri čemu njegovi rashodi nisu ničim drugačiji u odnosu na ranije vrijeme. Da je njegovo financijsko stanje bolje slijedi i iz iskaza sina tuženika i u postupku saslušanog svjedoka SĆ koji je iskazao da mu je otac kupio laptop koji vrijedi sigurno 6.000,00 kn, da je sudjelovao u plaćanju ½ cijene zubnog aparatića, ali i iz iskaza samog tuženika u dijelu kojim je naveo da uzdržava svoju majku i da joj je primjerice platio zube u iznosu od 6.000,00 kn. Sud cijeni i prihvaća tuženikov iskaz u dijelu njegovih troškova, no ne i u dijelu iskazivanja o primicima i imovini jer uslijed ranije iznesenog slijedi da isti nije sudu dao točne podatke o svojem imovnom stanju. Pritom je za navesti, a u odnosu na upiranja obiju stranaka glede dostavljanja isprava u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, da je ovaj stava kako je u postupcima uzdržavanja mlt. djeteta primarno ostvarivanje najboljeg interesa djeteta, što se ovdje ostvaruje kroz potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja. Jednako tako sud nije vezan rješenjem o zaključenju prethodnog postupka i upravo radi spomenutog interesa od toga rješenja i odstupa. Nadalje, u odnosu na obvezu uzdržavanja punoljetnog djeteta, iz stanja spisa slijedi da je i dalje na snazi odluka kojom je za SĆ određena obveza uzdržavanja. Punoljetno dijete, međutim, uzdržavaju oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima. Iz prometa po računu tuženika ne proizlazi da bi za uzdržavanje SĆ uplaćivao novčani iznos. Svjedok je u iskazu naveo da mu iznos od 200,00 do 300,00 EUR otac uplaćuje, a potom da mu daje na ruke. Kraj činjenice da je odluka o uzdržavanju i dalje na snazi, jer niti jedna od stranaka niti ne tvrdi da bi sudskom odlukom bio utvrđen prestanak obveze, sud cijeni da obveza uzdržavanja i dalje postoji u iznosu od 20 % od plaće. Vezano pak uz iznajmljivanje nekretnine u vlasništvu majke tuženika i prodaju iste, za navesti je da sud ove navode nije posebno cijenio jer je riječ o nekretnini majke tuženika, za koju je dodatno dostavljen dokaz o prestanku iznajmljivanja iste tijekom 2021. Točno je, kako to proizlazi iz dostavljenog rješenja o nasljeđivanju, da se tuženik iste nekretnine 2015. odrekao, što je valjana raspoložba prema Zakonu o nasljeđivanju. Međutim, i sve navedene okolnosti na stani tuženika, kraj utvrđenih prihoda, prema stavu ovoga suda ukazuju kako tuženik može za uzdržavanje mlt. djeteta RĆ doprinositi traženi mjesečni iznos od 265,45 eura. Tuženik je upirao kako traži da se uzdržavanje odredi u minimalnom novčanom iznosu. Minimalni novčani iznos uzdržavanja je za dijete dobi mlt. RĆ prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta u 2022. iznosio 1.425,80 kn („Narodne Novine“ broj 37/22), u 2023. je iznosio 203,00 EUR („Narodne Novine broj 48/23), a u 2024. iznosi 229,60 eura („Narodne Novine“ broj 49/24). Sud je ovdje uzdržavanje odredio u traženom iznosu od 265,45 eura, prema postavljenom tužbenom zahtjevu, upravo stoga što tuženik osim redovnih primanja ima dostatno imovine iz koje, i povrh svojih rashoda, uzdržavanje u tom iznosu može platiti.

12. Radi toga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obvezao da od podnošenja tužbe pa nadalje plaća doprinos za uzdržavanje u mjesečnim iznosima od po 265,45 eura s dospijećem do svakog 15.-tog u mjesecu. Između stranaka nema nije sporno da je tuženik do kraja 2022. plaćao 1.000,00 kn, za mjesec siječanj 2023. je uplatio iznos od 135,00 eura, a od 20. veljače 2023. pa nadalje plaća iznos od 140,00 eura. Kamate za iznos doprinosa za uzdržavane su dosuđene od dospijeća do isplate.

13. Žalbeni navodi i razlozi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge, a nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Što se tiče odluke o parničnom trošku prvostupanjski sud je istu pravilno donio temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, prema tbr. 52. točki 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23), za zastupanje mlt. tužitelja od strane odvjetnika uzimajući u obzir radnje poduzete u postupku i to da pravo na naknadu parničnog troška dospijeva u trenutku zaključenja glavne rasprave. U konkretnom slučaju se ne može primijeniti odredba tbr. 52. točke 4. Tarife jer je predmet spora u ovom postupku izmjena prijašnje presude o uzdržavanju, a ne utvrđivanje obveze uzdržavanja odnosno njen prestanak.

14. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

Split, 16. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić