Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-3152/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Majdi Felker, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Batarelo Peh, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42 OIB: 40237608715, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Klinički bolnički centar Rijeka, Krešimirova 42, 51 000 Rijeka, OIB: 40237608715, da isplati tužitelju, FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 857,67 EUR bruto na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima i to od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni mjesečni iznos osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave, i to kako slijedi:

na iznos od 73,86 EUR od dana 16.04.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 80,89 EUR od dana 16.05.2016. godine pa do isplate

na iznos od 79,37 EUR od dana 16.06.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 78,52 EUR od dana 16.07.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 91,12 EUR od dana 16.08.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 83,55 EUR od dana 16.09.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 77,89 EUR od dana 16.10.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 81,65 EUR od dana 16.11.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 78,85 EUR od dana 16.12.2016. godine pa do isplate,

na iznos od 72,92 EUR od dana 16.01.2017. godine pa do isplate,

na iznos od 59,06 EUR od dana 16.02.2017. godine pa do isplate,

a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 937,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana 16. travnja 2025., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u razdoblju od 01.03.2016. do 26.01.2017. godine bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu VŠS, viša medicinska sestra, glavna sestra Zavoda za pulmologiju. U spornom razdoblju tužiteljeva plaća definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09) u članku 4. „…Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža…“. U spornom razdoblju, osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09, 124/09; dalje u tekstu: Zakon o osnovici), i to člankom 2. „…Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnim službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom…“. U spornom razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 150/13 i 153/13, dalje u tekstu: TKU) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama: • Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine – kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kuna

• Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine – kojim je ( u članku II.) određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini s 5.415,37 kuna na 5.108, 84 kune i (u članku III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a

• Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine – kojim je (u članku III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razbolje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

1.1. Dana 27.11.2015. godine Državni zavod za statistiku RH (dalje u tekstu: DZS) objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2% a u trećem tromjesečju 2015. realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8%. Iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja zaredom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Nakon objave službenih podataka DZS, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za prosinac 2015. godine i cijelu 2016. godinu ili za cijelu 2016. godine pa do studenog 2017., jer je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaća u razdoblju od prosinca 2015. godine do prosinca 2016. godinu bila određena na 5.415,37 kuna (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici). Unatoč tome, tuženik je tužitelju sve plaće u razdoblju od ožujka 2016. do prosinca 2016. godine obračunao s osnovicom od 5.108,84 kune, odnosno za siječanj 2017. s osnovicom od 5.211,02 kune. Na obračun tužiteljeve plaće u spornom razdoblju primjenjuje se Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 149/13 i 96/15) prema kojem je osnovica za obračun plaće temelj za obračun svakog elementa tužiteljeve plaće (plaćanja redovnog rada, obračuna svakog dodatka i uvećanja plaće, obračuna naknade plaće itd.) pa je s obračunom plaće s nižom osnovicom tuženik pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u razdoblju od ožujka 2016. godine do siječnja 2017. godine. Sukladno svemu navedenom, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP- a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). Tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01.03.2016. do 26.01.2017. godine, i to na način da je sve plaće u navedenom razdoblju pogrešno obračunao s osnovicom od 5.108,84 kune, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kune, odnosno s osnovicom od 5.211,02 kune, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kune, odnosno umanjio osnovicu za 6%, odnosno za 3,9%.

1.2.Tužitelj nije u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev (iznose) jer ne raspolaže točnim iznosima plaća koje je trebao primiti, a niti podacima o stvarno odrađenim satima, uslijed čega tužbeni zahtjev postavlja paušalno, a isti će urediti nakon pribave podataka od strane tuženika te nakon provođenja vještačenja po vještaku knjigovodstveno-financijske struke, sve sukladno odredbi članka 186. b. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14).

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je pred ovim sudom već u tijeku postupak u pogledu istog zahtjeva, među istim strankama, pod poslovnim brojem: Pr- 2717/2021. Sukladno čl. 194. Zakona o parničnom postupku, tuženik predlaže da sud odbaci ovaj zahtjev kao nedopušten.

2.1.Opreza radi, tuženik podredno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare obzirom na datum podnošenja tužbe i utuženo razdoblje te u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva uz sljedeće obrazloženje:

Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na primjeni navodno pogrešne visine osnovice za obračun plaće u utuženom razdoblju. Međutim, tužitelj pogrešno navodi da je visina osnovice za obračun plaće u utuženom razdoblju bila određena na 5.415,37 kuna, a sve prema Temeljenom kolektivnom ugovoru i Sporazumu Vlade i sindikata o osnovici plaće. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama 141/12 (u daljnjem tekstu TKU) propisano je: „Ovim ugovorom utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama službenika u javnim službama. „ Zakonom o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09) određeno je da se osnovica za izračun plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom, a ako se osnovica za izračun plaće ne utvrdi do donošenja državnog proračuna, osnovicu utvrđuje Vlada.

2.2. Nadalje, TKU u čl. 51. propisuje:

„1. Plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

2. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

3. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

4. Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Tuženik pojašnjava da je Vlada Republike Hrvatske dana 23. studenog 2006. godine sa sindikatima javnih službi sklopila Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je uređeno da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća od prošle godine, početno s 2007. godinom. Nadalje, Dodatkom Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009.g. određeno je smanjenje osnovice s 5.415,37 kn na 5.108,84 kune. Konačno, na osnovu članka 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora dana 26. listopada 2011. godine Vlada i sindikati javnih službi zaključili su Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sukladno kojima su potpisnici suglasni da se primjenjuje osnovica za izračun plaća u visini od 5.108,84 kune. Navedenim Izmjenama se isto tako utvrđuje da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Tuženik napominje da je Sporazum iz 2006. g. de facto stavljen izvan snage Zakonom o osnovici plaće u javnim službama kojim stupanjem na snagu su prestale važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Dakle, dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009.g. kojim se utvrđuje da je dana 23.11.2006.g. zaključen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama je nevažeći. Bez obzira na gore navedeno iz odredbi TKU i potpisanog Sporazuma i dodatka Sporazumu evidentno je da Vlada određuje visinu osnovice Odlukom odnosno Sporazumom sa sindikatima, ukoliko ista nije utvrđena kolektivnim ugovorom. Tako je Vlada RH sukladno Zakonu o osnovici plaće u javnim službama donijela dana 29.12.2016.g. Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 123/16) koja je stupila na snagu 1.1.2017.g. Početkom primjene nove Odluke prestaje vrijediti Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) koja se primjenjivala od 1.04.2009.g. i kojom je osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđena u visini od 5.108,84 kune u bruto iznosu počevši s plaćom za mjesec travanj 2009.g. koja je bila isplaćena u svibnju 2009.g. Odluka iz 2009.g. primjenjuje se i u siječnju 2017. g. budući da će se na temelju nje plaća u javnim službama isplatiti još i za prosinac 2016. godine. Prema novoj Odluci (NN 123/16) osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje se u visini od 5.211,02 kune bruto i primjenjuje se od 01.01.2017.g. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.g. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017. Dakle, Republika Hrvatska donosi odluku o visini osnovice plaće zaposlenicima u javnim službama, a time tuženik ne može niti ima ovlasti ni na koji način utjecati na izračun osnovice. Slijedom svega prethodno iznesenoga razvidno je da tuženik primjenjuje sve pozitivne pravne propise što dokazuje i primjenom Centralnog obračuna plaće (COP-a) koji je Odlukom Vlade obvezan u primjeni svih javnih službi. Tužitelj samo paušalno navodi visinu zahtjeva slijedom čega tuženik osporava i tijek zateznih kamata. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu odnosno ukoliko smatra da ne postoje razlozi za odbacivanje tužbe da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, a tužitelja obveže da tuženiku naknadi trošak nastao vođenjem ovog postupka.

3. Tuženik je podneskom od 13. prosinca 2024. dostavio je izračun razlike plaće sa osnovicom od 6% za razdoblje od ožujka 2016. do siječnja 2017., isti izračun tužitelj je prihvatio i na isti nema primjedbi, te je precizirao tužbeni zahtjev kao u podnesku od 15. siječnja 2025.

4. Neosnovano ističe tuženik prigovor zastare, jer je tužitelj utužio isplatu razlike plaće od ožujka 2016., s dospijećem 16. travnja 2016., pa zaključno sa siječnjem 2017. i dospijećem 16. veljače 2017., a tužba je podnesena 15. travnja 2021., pa s obzirom s obzirom na zastarni rok od 5 godina na potraživanje iz radnog odnosa iz odredbe čl. 139 Zakona o radu (ZR) smatra se da bilo koje tužiteljevo potraživanje nije u zastari, jer je potraživanje utuženo u okviru zastarnog roka od 5 godina. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije, jer između stranaka nije sporno, da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, pa je jedino mogao od svojeg poslodavca tražiti isplatu plaće i ovlašten je potraživati isplatu razlike manje isplaćene plaće.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., uvid u priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku, uvid u Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., uvid u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, izvršen je uvid u obračun iznosa razlike plaće sa osnovicom od 5.415,37 kn, kako je izračunao tuženik , koji izračun je u cijelosti prihvatio tužitelj, te sud utvrđuje, da je tužitelj dokazao osnovanost navoda činjeničnih u tužbi i tužbenom zahtjevu.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatom razlike plaće temeljem odredbe čl. III izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključen 26.10.2011 i Arbitražne odluke od 7.12.2011.Prema odredbi čl. 90 st. 1 Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu, odnosno Ugovorom o radu, prema čl. 92 st. 3 Zakona o radu, ako Kolektivnim ugovorom ili Ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do 15. - og dana u idućem mjesecu, st. 4 cit. čl. 92 Zakona o radu, propisano je, da plaća i naknada plaće u smislu ovog Zakona isplaćuje se u bruto iznosu. Uvidom u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. sud utvrđuje, da su u čl. 1 ugovorne strane suglasne da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007. u odnosu na 2006. godinu za 6%, za 2008. u odnosu na 2007. za 6%, za 2009. u odnosu na 2008. godinu 6%, i da se obračunska osnovica primjenjuje od 1. siječnja svake godine. 13. svibnja 2009. sindikati javnih službi i Vlada RH zaključili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te su u čl. 2 regulirali, da se s danom potpisa primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, čl. 3 regulirali su, da u trenutku kada pokazatelji Državnog zavoda za statistiku pokažu na poboljšanje stanja tj. rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno 2 ili više %, osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn, te su čl. 4 Dodatka Sporazuma, odredili način usklađivanja pariteta u javnim službama u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u RH. Prema priloženoj dokumentaciji u spisu, sud utvrđuje, da je Državni zavod za statistiku 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za 2. tromjesečje 2015. u kojoj se navodi, da je BDP realno veći za 1,2%, u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., da je 27. studeni 2015. Državni zavod za statistiku objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za 3. tromjesečje 2015. u kojoj se navodi, da je BDP realno veći za 2,8% u 3. tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa aritmetička sredina navedene dvije stope realnog rasta BDP-a, iznosi 2%, stoga je prema stavu ovog suda, kroz primjenu odredbe čl. 3 Izmjena Dodatka Sporazumu, krajem studenog 2015. ispunjen uvjet, da se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn za izračun plaća za javne službenike i namještenike u odnosu na 2008., kada je utvrđena osnovica od 5.108,84 kn bruto, pa s obzirom na cit. statističke pokazatelje, sud je stava, da je tužiteljica dokazala osnov potraživanja ove tužbe i tužbenog zahtjeva. Neosnovano navodi tuženik, da je otpala pravna osnova za uskladbu plaća, jer, da se nisu ispunili uvjeti propisani u čl. 7 Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, a da Sporazum ima vremensko važenje od pet godina, od 26. listopada 2011. do 25. listopada 2016., jer prema odredbi čl. 7 st. 1 Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, propisano je, da odgoda uskladbe osnovice nastupa, ako bi u nekom od razdoblja opisanom u čl. 3-5, bio zabilježen negativan rast BDP-a, prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu iz 2011. predviđena su 4 razdoblja odgode uskladbe osnovice i to razdoblje iz čl. 2 i čl. 4 st. 5 koje teče od sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. i traje do ispunjenja pretpostavki za povećanje osnovice temeljem čl. 3 st. 2, razdoblje iz čl. 3 koje teče od povećanja osnovice na iznos od 5.415,37 kn i traje do slijedeće promjene prema čl. 4 st. 1 t.3., razdoblje iz čl. 4 st. 1-3 koje teče od daljnjeg povećanja osnovice po čl. 5 i 4, razdoblje iz čl. 5 koje teče do kraja 2016., a kako je naprijed navedeno negativan rast BDP-a zabilježen je u razdoblju od stupanja na snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. do kraja 2014. (1. faza), jer prema Vjerodostojnom tumačenju Vlade i sindikata javnih službi od 28. prosinca 2012., odgoda iz čl. 7 st. 1 primjenjuje se u slučaju iz čl. 4 st. 5 Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma (čl. 1 st. 1), a čl. 2 Vjerodostojnog tumačenja utvrđeno je, da je BDP prethodno ostvario negativan rast od 4 tromjesečja, a da se odgoda povećanja osnovice sukladno čl. 4 st. 5 ne može primijeniti za razdoblje iz čl. 3 Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, jer da u tom razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP-a, a da je čl. 7 st. 1 relevantan samo za primjenu čl. 4 st. 5, tj. za odgodu uskladbe pariteta plaće u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za vraćanje osnovice prema čl. 3 Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, stoga je sud stava da tuženik samo paušalno osporava navode tužitelja, da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 3 Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama. Osim toga, tuženik je i precizirao visine iznosa koje prema izračunu razlike plaće s uvećanom osnovicom od 6% u utuženom periodu tužitelju nisu isplaćene, koji izračun je tužitelj u cijelosti prihvatio, pa s obzirom, da ova činjenica nije sporna glede visine utuženog iznosa, sud utvrđuje osnovanost činjenica u preciziranom tužbenom zahtjevu, a prema odredbi čl. 221 st. 1 Zakona o parničnom postupku (ZPP), ne treba dokazivati činjenice koje nisu sporne.

7. Sud je tužitelju na tako dosuđeni iznos dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svake isplate plaće, sve prema priloženim rekapitulacijama troška plaće za utuženi period, sve kroz primjenu odredbe čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a.

8. Na temelju svega iznesenog sud je odlučio kao u izreci.

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1 ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, te je sud odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa. Sud je priznao tužitelju zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 150,00 Eura, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, za sastav podneska od 11.5.2023.,15.1.2025. u iznosu od 2x150,00 Eura, sukladno tbr. 8.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50, za zastupanje na održanom ročištu od 15.5.2023.,4.3.2025. u iznosu od 2x150,00 Eura, sukladno tbr. 9.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50., zajedno s 25 % PDV-a u ukupnom iznosu od 937,50 Eura. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana.

9.1.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

9.2.Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

Rijeka, 16. travnja 2025.

S U D A C :

Majda Felker

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku

Po pravomoćnosti: Ministarstvo financija, Porezna uprava