Poslovni broj: 11-Pn-12/2022-15

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

             

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., A. M. 3, Z., P. ured u S., S., U. lipa 4, OIB …., protiv tuženika F. A., OIB…., S., M. obala 3, kojeg zastupa punomoćnik K. C., odvjetnik iz S., R. put bb, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 28. rujna 2023. u prisutnosti tuženika i punomoćnika stranaka, 10. studenog  2023.

 

p r e s u d i o   j e

             

              I. Tuženik F. A. dužan je tužitelju H. Z. Z. M. O., P. ured u S., na račun broj: HR1210010051863000160, poziv na broj: HR26, 5908-27-19-01146616718, isplatiti iznos od 12.615,64 eur / 95.052,56 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 16. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

              II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja H. Z. Z. M. O., P. ured u S. radi isplate zatezne kamate preko iznosa dosuđenog toč. I. izreke presude, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj H. Z. Z. M. O., P. ured u S. je podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika F. A., radi naknade štete.

              2. U tužbi tužitelj navodi da je osiguranik tužitelja J. L. iz N. S., I. desni odvojak 2, zadobio je teške tjelesne povrede u ozljedi na radu  koja se dogodila kod tuženika kao vlasnika građevinskog obrta A.-građevinski obrt, 16. studenog 2012. na privremenom gradilištu rekonstrukcije pastoralnog centra u K. na k.č.br. 1711, k.o. Krapina. Iz navedenog zapisnika je vidljivo da je od strane tuženika došlo do više propusta u primjeni mjera zaštite na radu, jer tipska H-skela nije bila izrađena u skladu s propisima zaštite na radu i Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu. Tuženik nije predočio kontrolni list skele kao ni dokaz da je izrađena od strane stručno osposobljene osobe. Na skeli nije bila postavljena zaštitna ograda radi sprečavanja pada radnika, pa je nadležni inspektorat protiv tuženika podnio optužni prijedlog nadležnom Prekršajnom sudu u Krapini koji mu je izrekao novčanu kaznu.  Nakon ove nesreće rješenjem tužitelja broj 31220 od 19. ožujka 2015. priznato je Josipu Loparu pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje zbog posljedice ozlijede na radu, a rješenjem broj isti od 7. svibnja 2015. pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a kao uzrok invalidnosti je također navedena ozljeda na radu. Prema čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete od poslodavca zbog nastale invalidnosti ako nisu poduzete mjere zaštite na radu. Presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku broj Pn-67/2016 od 13. lipnja 2016 u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev za naknadu štete na ima isplaćene invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 31. prosinca 2018. Na navedenu presudu je uložena žalba, o kojoj odluka još nije donesena.  Prema čl. 161. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stoga se tužitelj dopisom od 27. prosinca 2021. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete na ime daljnjih isplata mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje od 1. siječnja 2019. do 31. listopada 2021. u iznosu od 95.052,56 kn.

              3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Osiguranik tužitelja J. L., sam je skrivio i odgovoran je za štetni događaj. Tuženik je imenovanog radnika osposobio za siguran način rada, sve sukladno zakonskim propisima. Naime, 16.11.2012. imenovani radnik je u Krapini, sam, osobno, bez znanja tuženika i njegovog odobrenja, stavio u uporabu metalnu skelu, tipsku H-skelu i nije postavio zaštitnu ogradu. Okolnosti događaja je tuženik saznao naknadno, prilikom očevida od strane inspektora za zaštitu na radu. Dakle, radi se o propustu radnika J. L., koji posjeduje i radno iskustvo i obučen je za siguran rad, sukladno svim zakonskim propisima i svojom krivnjom, zbog svojeg propusta pao je s skele. Dakle, do ozljede na radu radnika tuženika, J. L., došlo je uslijed njegovog osobnog propusta. Radi se o samo-skrivljenoj ozljedi. Stoga je tužbeni zahtjev prema tuženiku neosnovan, obveza tuženika ne proizlazi iz Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, do povređivanja je došlo uslijed neprovođenja mjera zaštite na radu Josipa Lopar i jedino njegovom krivnjom. Posebno ističe da tuženik nije proglašen odgovornim u kaznenom postupku, a koja presuda bi obvezivala sud, već u prekršajnom, koja odluka nije relevantna za utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete. Tužitelj, pa ni sud nemaju pravo pozvati se na pravomoćnu odluku, prekršajnog suda kojom se tuženik proglašava krivim. Propusti nabrojeni u prekršajnom nalogu, predstavljaju prekršaj ali nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s nesretnim događajem i ne mogu i ne smiju biti osnova kako za utvrđenje postojanja odgovornosti tuženika te visine neimovinske štete. Iako kazneni i prekršajni postupak predstavljaju dva sudska postupka, njihova je temeljna zadaća različita. Ova se dva postupka razlikuju u dijelu procesnih načela, te u pogledu dužnosti i načina utvrđivanja istine. I kvalitativno i kvantitativno. Stoga se i u čl. 12. ZPP-a ne spominje prekršajni postupak, a niti je sud ovlašten utvrditi odgovornost za štetni događaj na temelju prekršajnog suda i prekršajnog naloga u konkretnom slučaju. Nasuprot prekršajnog postupka koji završava kaznom i ne utvrđuje okolnosti događaja do kvalitete koja se zahtjeva u parničnom postupku, parničnom je postupku svrha da u njemu sud riješi građanskopravni spor o pravnom odnosu koji je nastao između pravnih subjekata. U parničnom postupku sud utvrđuje postojanje onih činjenica koje su značajne za sudsku odluku, a to čini putem dokaznih sredstava kao postupovnih radnji. Slijedom iznijetog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i napomenu da je tužitelj dužan dokazati sve činjenice na kojima zasniva tužbu i tužbeni zahtjev.

4 Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u prijava o ozljedi na radu (stranica 3-5 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (stranica 6-13 spisa), prekršajni nalog (stranica 14 i 15 spisa), rješenja tužitelja od 7. 5. 2015. i od 19. 3. 2015. (stranica 16-21 spisa), presude (stranica 22-32 spisa), dopis (stranica 33 i 34 spisa), potvrde (stranica 35-37 spisa), u predmete Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-366/21 i Općinskog suda u Sisku br. Pn-67/16, saslušani su svjedoci J. L., D. P., M. D. i D. L. te je izveden dokaz saslušanjem tuženika.

5. Svjedok J. L. iskazao je da je 2012. prilikom obavljanja poslova kao građevinski radnik i to na radovima oko zabatnog zida župnog dvora u K., prilikom dodavanja kante u kojoj su se nalazile dvije lopate betona drugom radniku koji je bio iznad njega i to na skeli izgubio ravnotežu i pao sa visine od 4 m. Ističe da je to bio drugi nivo na skeli, a skelu su postavljali svi koji su tada obavljali te građevinske poslove i to za tuženika. Ta skela je bila postavljena na čvrstom betonskom postolju i to radilo se o H skeli, željeznoj konstrukciji po kojoj su postavljene drvene oplate namijenjene za hodanje za vrijeme rada na skeli. Na skeli je bila postavljena ograda, no međutim, unatoč istoj, pao je sa skele jer na skelu nije moguće postaviti ogradu tako da se u potpunosti može zaštiti od pada i to iz razloga što mora biti ostavljen prostor da se kante mogu dodavati. Ističe da je svake godine za vrijeme svoga rada kod tuženika išao na obuku vezano za zaštitu na radu koju je položio. Navodi da, što se njega tiče skela je bila postavljena u skladu sa propisima zaštite na radu. On je u vrijeme štetnog događaja imao radne cipele, zaštitne rukavice, radno odijelo i zaštitnu kacigu. Ističe da nije bilo dijela skele na kojem ograda nije bila postavljena. Navodi da na mjestu zaštitne ograde bila je i šipka otprilike na polovici dijela te zaštitne ograde koja je bila maknuta, odnosno spuštena na 20 cm visine zbog toga što je smetala prilikom rada, odnosno dodavanja kante drugom radniku. Inače je ta šipka služila za učvršćivanje stabilnosti skele, no to što je bila maknuta nije ugrožavalo njezinu stabilnost. Ističe da tuženik nije znao da je on tu šipku skinuo, a tuženik nije ni znao da je svjedok pao. Ističe da nema njemu šta poslodavac kontrolirati šta on radi i kako postavlja skelu, on zna šta treba raditi. Tuženik je dolazio jednom ili dva puta na dan u obilazak.

6. Svjedok D. P. iskazao je da je on kao građevinski radnik radio 2012. za tuženika na radovima oko serklaža na župnom dvoru u K. te su tako J. L., M. D. i on radili na skeli u obavljanju tih radova. O. je J. L. dodao kantu sa betonom, a on potom radniku M. D. i prilikom dodavanja te kante J. L. je izgubio ravnotežu i pao sa skele. Na skeli nije bilo zaštitne ograde jer ju zbog kosine nije bilo moguće postaviti. Svi zajedno su postavljali skelu. Ističe da je tuženik kontrolirao kako su oni postavljali skelu i što su oni radili, no u trenutku pada J. L. nije bio prisutan. U to vrijeme su radili poslove više od mjesec dana i to krenuli su od deke, a  u vrijeme pada došli su do betoniranja ispod krova. J. L. je pao sa visine od oko 4 ili 4.5 m. Ističe da se skela postavila taj dan kada se betonirao serklaž ili nadvoj, a to je bilo iznad vrata građevine. Tuženik nije bio na gradilištu kada su postavili skelu, a skela je postavljena taj dan kada je J. L. pao. Skela je uvijek postavljena na isti način bez ograde jer istu nije bilo moguće niti postaviti. Ističe da je tuženik vidio što oni rade. Ističe da je Josip Lopar na dan pada imao rukavice, radno odijelo, dok zaštitnu kacigu nije imao, a imao je i radne cipele. Tuženik je na gradilište dolazio svaka dva do tri dana.

              7. Svjedok D. L. iskazao je da je točno da je on obavljao građevinske radove 2012. na građevini, odnosno na župnom dvoru u K. i to za tuženika. On je radio na miješanju betona i to njegovo mjesto rada je bilo oko 20 m udaljeno o skele te je potom taj beton tačkama vozio do dizalice koja je udaljena desetak metara od skele. On se zbog proteka vremena ne može sjetiti koliko dugo su se obavljali poslovi uz pomoć skele, nije sudjelovao u postavljanju skele i zapravo ne zna kako je postavljena. Nije vidio kako je Josip  Lopar pao, a niti gdje je on točno bio na skeli u vrijeme pada jer je to zapravo bilo dosta daleko od njega. Ne zna da li se ta skela pomicala na gradilištu od mjesta do mjesta. Ističe da je tuženik svaki dan bio na gradilištu, a ponekad možda i dva puta na dan. Ističe da se ne sjeća da li je tuženik bio na gradilištu toga dana kada je Josip Lopar pao sa skele. Misli da je Josip Lopar toga dana kada je pao imao radno odijelo, rukavice i radne cipele, a misli da nije imao zaštitnu kacigu.

8. Svjedok M. D. u svom je iskazu naveo da je 2012. za tuženika obavljao građevinske radove na građevini u K. i to radio je radove betoniranja na krovu te zgrade. J. L. je u vrijeme pada bio na skeli, no on taj njegov pad nije vidio jer on nije bio na skeli. Skela je bila dobro postavljena, odnosno bila je čvrsta, a postavljao ju je D. P.. On nije radio nikakve poslove na toj skeli. Na skeli je bila normalna željezna ograda koja ide na skelu. Pod time smatra da je na skeli bila postavljena jedna cijev i to na visini od oko pola metra iznad podesta na kojem se stoji, a koja je služila za dodavanje kante. On nije bio na skeli i ne može reći da li je to zaštitna ograda ili ne. Nije vidio na kojem dijelu skele je J. L. bio kada je pao. Ističe da je ta skela uvijek tako bila postavljena te se uz pomoć iste radilo jedan ili dva dana. Tuženik, koliko on zna, nije na gradilištu vidio kako je skela postavljena. Tuženik je na gradilište dolazio par puta dnevno svaki dan. Ne zna da li je tuženik bio na gradilištu kada je skela postavljena. Ne zna što je J. L. od zaštitne opreme imao na sebi prilikom pada.

9. Tuženik F. A. iskazao je da je u vrijeme štetnog događaja bio vlasnik obrta A. G. O. te nije bio angažiran za građevinske radove, odnosno na pastoralnom centru u K. 2012., a radilo se o radovima na zidovima u potkrovlju građevine. Tada su za njega radili radnici prethodno saslušani u ovom postupku i to su bili njegovi dugogodišnji radnici. On pretpostavlja da su za potrebe tih građevinskih radova skelu postavili radnici P. i Lopar te on nije bio na gradilištu kada je skela postavljena i zapravo se ne može sjetiti da li je vidio kako je ona izgledala niti nakon pada radnika J. L.. Skelu je kupio od M. S. koji je bio proizvođač skela, ista je imala atest koji je bio još od kupnje, a kupljena je nekoliko godina prije tog događaja. On nije na dan pada J. L. niti znao što se dogodilo već su mu radnici javili tek slijedećeg dana. On je slijedećeg dana otišao na gradilište, no ne sjeća se da li je tada razgovarao sa inspektorom rada već se samo sjeća da je sa njim obavio razgovor, no ne sjeća se kada, no bilo je blizu te nesreće. On je predočio inspektoru rada liječničke svjedodžbe i svu dokumentaciju vezano za zaštitu na radu u odnosu na radnike, koju je držao u automobilu, a inspektor rada ga nije tražio nikakvi kontrolni list za skelu, odnosno nije ga tražio da mu naknadno isti dostavi već je samo konstatirao da mu ga nije dao. Ne sjeća se točno kojeg je dana radnik Josip Lopar pao. Nadalje ističe da se ne sjeća da li je vidio kako je u vrijeme štetnog događaja skela bila postavljena. Nije ulagao nikakvu žalbu na prekršajni nalog broj Pp G-24/13 od 26.02.2013 jer mu je bilo logično ukoliko se nešto dogodilo i ako je došlo do pada radnika da on izrečenu novčanu kaznu i plati, a kod njega su utvrđene nepravilnost i to da nije predočio kontrolni list za skelu i da nije bila montirana ograda. Ističe da je pažljivo slušao svjedoke i logično mu je što je rekao svjedok Josip Lopar, odnosno da je zaštitna ograda bila djelomično postavljena. Ističe da radnici znaju zašto ograda nije postavljena u cijelosti, a on to nije niti znao jer skelu nije vidio kada je postavljena. Ta konkretna skela je imala dovoljno elemenata da se montira zaštitna ograda. Na gradilište dolazi relativno često i to svaki dan ili svaki treći dan. Ističe da je navedena skela prethodnih dana bila montirana na drugim mjestima i bila je složena kako treba što znači da su iznad poda postavljeni ramovi, zatim na ramove su postavljeni horizontale i kose dijagonalne cijevi koje povezuju skelu i tada je imala zaštitnu ogradu.  Navodi da nije bilo situacije na gradilištu da se radilo sa skele, a da nije bila postavljen zaštitna ograda jer da je on to vidio on to ne bi dozvolio. Ističe da su svi njegovi radnici pa tako i Josip Lopar imali zadužene zaštitne kacige, radno odijelo, radne cipele i zaštitne rukavice. Ukoliko je radnik na gradilištu zatečen bez zaštitne kacige, radnik plaća kaznu, a ne tuženik.

10. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao

i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

11. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja J. L. bio radnik tuženika, da je u vrijeme nastanka štetnog događaja 16. 11. 2012. isti bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu zidara, te da je u vrijeme štetnog događaja radio poslove prihvata i prosljeđivanja kanti napunjenih betonom radniku iznad sebe stojeći na metalnoj tipskoj H-skeli, na radnom podu visine 1,80 m mjereno od poda, pri obavljanju radnog procesa betoniranja serklažnog vijenca, što ujedno proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 22. 1. 2013., a nije sporno niti da je radnik tuženika J. L. 16. 11. 2012. pretrpio ozljedu na radu u okviru redovitog rada, što ujedno proizlazi i iz iskaza svjedoka J. L., D. P., M. D. i D. L., iskaza tuženika kao i iz prijave o ozljedi na radu od 20. 11. 2012., u dijelu u kojem su podaci popunjeni od strane poslodavca odnosno tuženika.

12. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 22. 1. 2013. (dalje: zapisnik od 22. 1. 2013.), sastavljenog od strane inspektora rada D. H. proizlazi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da poslodavac ne posjeduje kontrolni list skele s koje je radnik J. L. pao niti dokaz da je izrađena od strane stručne osposobljene osobe te kako na skeli sastavljenoj za potrebe izrade serklažnog vijenca s koje je radnik J. L. pao nije bilo postavljene zaštitne ograda radi sprečavanja pada radnika. U vrijeme ozljeđivanja radnik J. L. koristio je radno odijelo, zaštitne radne cipele s ojačanjem na prstima, zaštitne rukavice te zaštitnu kacigu. Nadalje, iz navedenog zapisnika proizlazi da je radnik Josip Lopar, stojeći na radnom podu metalne tipske H-skele, prilikom prihvaćanja kante punjene betonom, istu prihvatio od strane D. P. te u namjeri prosljeđivanja iste do radnika iznad sebe, digao kantu i u tom trenutku izgubio ravnotežu i pao licem na tlo – betonsku deku u potkrovlju građevinskog objekta. Konačno, od utvrđenih propusta u zapisniku od 22. 1. 2013. je navedeno  da je poslodavac stavio u uporabu metalnu tipsku H-skelu u prostoru potkrovlja građevine na privremenom radilištu premda u vrijeme događaja koji je prouzročio težu ozljedu radnika J. L. nije bila izrađena u skladu s propisima zaštite na radu te sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu, te također vezano za navedenu skelu, prisutni nadzoru nije mogao predočiti kontrolni list skele kao niti dokaz da je izrađena o strane stručno osposobljene osobe, a prisutni nadzoru, ovdje tuženik, nije imao primjedbi na sadržaj zapisnika.

13. Pravomoćnim prekršajnim nalogom Prekršajnog suda u Krapini br. Pp 1.G-24/13 od 26. 2. 2013. okrivljenik F. A. je proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 109. st. 1. podstavak 7. Zakona o zaštiti na radu, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna, a iz činjeničnog opisa navedenog prekršaja proizlazi da je inspekcijskim nadzorom inspektora rada za zaštitu na radu 30. 11. 2012., povodom teže ozljede na radu radnika J. L., koja se dogodila 16. 11. 2012., na privremenom radilištu Rekonstrukcije postojeće gospodarske zgrade radi uređenja Pastoralnog centra, izvršenim nad obrtom A. – G. obrt, vl. F. A., te inspekcijskim nadzorom povodom teže ozljede radnika J. L., o čemu su sastavljeni zapisnici,  utvrđeno da je poslodavac stavio u uporabu metalnu tipsku H-skelu u prostoru potkrovlja građevine na privremenom radilištu iako ista nije bila izrađena u skladu s propisima zaštite na radu te sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu, a na skeli nije bila postavljena zaštitna ograda radi sprečavanja pada radnika, a upravo je radnik Josip Lopar stojeći na radnom podu spomenute metalne tipske skele zbog nedostatka ograde pao na tlo – betonsku deku u potkrovlju građevinskog objekta s visine 1,80 m, a za skelu s koje je pao ozlijeđeni radnik Josip Lopar poslodavac u vrijeme inspekcijskog nadzora nije mogao predočiti kontrolni list skele kao ni dokaz da je ista izrađena od strane stručno osposobljene osobe.  

14. Odredbom čl. 13. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 59/96, 94/96, 114(03, 86/08 i 75/09, dalje: ZZR), propisano je da je poslodavac  odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima.

15. Nadalje, prema odredbi čl. 42. st. 1. ZZR poslodavac je dužan objekte namijenjene za rad održavati u stanju koje ne ugrožava sigurnost i zdravlje zaposlenika i ispitivati pojedine vrste instalacija u rokovima utvrđenim tehničkim propisima, zatim, sukladno odredbi čl. 43. st. 1., 2. i 3. ZZR kada nije moguće pravilima zaštite na sredstvima rada ili organizacijskim mjerama otkloniti ili u dovoljnoj mjeri ograničiti opasnosti po sigurnost i zdravlje zaposlenika, poslodavac mora osigurati odgovarajuća zaštitna sredstva i skrbiti da ih zaposlenici koriste pri obavljanju poslova, zatim, poslodavac je dužan osigurati da strojevi i uređaji i osobna zaštitna sredstva u svakom trenutku budu u ispravnom stanju te poslodavac ne smije staviti u uporabu strojeve i uređaje i osobna zaštitna sredstva ako nisu izrađena u skladu s propisima zaštite na radu i ako nisu ispravna.

16. Prema odredbi čl. 44. st. 1. ZZR poslodavac je dužan provesti potrebne mjere za zaštitu zdravlja i sigurnost radnika, uključujući planiranje, pripremu i provedbu radnog procesa, uvažavajući najvišu moguću razinu zaštite radnika i okoliša i uključujući zaštitu od profesionalnih opasnosti, osiguravajući potrebnu zaštitu i tehnološke uvjete, te prema odredbi čl. 55. st. 1. ZZR poslodavci koji obavljaju građevinske ili montažne radove dužni su prije početka radova na privremenom radilištu urediti radilište i osigurati da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu.

17. Dakle, temeljem zapisnika  o inspekcijskom nadzoru od 22. 1. 2013., prekršajnog naloga Prekršajnog suda u Krapini br. Pp 1.G-24/13 od 26. 2. 2013. te iskaza svjedoka J. L. i D. P. proizlazi da na mjestu pada radnika J. L. sa skele nije bila postavljena zaštitna ograda (radi sprečavanja pada radnika sa skele), zatim, iz iskaza tuženika F. A. proizlazi da isti nije niti bio na gradilištu kada je skela postavljena, a iz zapisnika  o inspekcijskom nadzoru od 22. 1. 2013. i prekršajnog naloga Prekršajnog suda u Krapini br. Pp 1.G-24/13 od 26. 2. 2013. i da je poslodavac odnosno ovdje tuženik odgovoran što je stavio u uporabu metalnu tipsku H-skelu iako ista nije bila izrađena u skladu s propisima zaštite na radu odnosno odredbama Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu, niti je predočio kontrolni list skele kao ni dokaz da je ista izrađena od strane stručno osposobljene osobe, a za koje propuste u konkretnom slučaju, temeljem odredaba čl.  13. st. 1., čl. 42. st. 1., čl. 43. st. 1., 2. i 3. te čl. 44. st. 1. ZZR, nedvojbeno proizlazi odgovornost tuženika kao poslodavca

18. Dakle, odgovornost tuženika se  u konkretnom slučaju ne temelji isključivo na  prekršajnom nalogu Prekršajnog suda u Krapini br. Pp 1.G-24/13 od 26. 2. 2013. pa stoga, iako je točno da je sukladno odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, nisu od utjecaja navodi tuženika kojima se poziva na navedenu zakonsku odredbu.  

19. Iskaz svjedoka D. L. nije relevantan jer isti ne zna kako je sporna skela postavljena te nije vidio kako je radnik J. L. pao, a niti iskaz svjedoka M. D. jer navedeni svjedok također nije vidio pad J. L. niti zna da li je na skeli bila postavljena zaštitna ograda.

20. Nadalje, odredbama čl. 162. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 93/15, 120/16, 18(17, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) propisano je da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, a ako je štetu iz stavka 1. navedenog članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno.

21. Prema odredbi čl. 162. st. 3. ZOMO, za štetu iz stavka čl. 162. st. 1. ZOMO odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

22. Uvidom u rješenje H. Z. Z. M. O., P. ured u S. od 7. 5. 2015. utvrđeno je da se osiguraniku L. J., kod kojega je zbog ozljede na radu 100 % nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, određuje, počev od 9. 12. 2014. invalidska mirovina na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja, a iz rješenje H. Z. Z. M. O., P. ured u S. od 19. 3. 2015. proizlazi da se L. J., kod kojega je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 30 %, utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od 30 % i pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

              23. Iz potvrde H. Z. Z. M. O., P. ured u S. od 24. 11. 2021. proizlazi da je L. J. isplaćena mirovina i to u periodu od 1. 1. do 31. 12. 2019. 30.548.22 kn, od 1. 1. do 31. 12. 2020 31.355,58 kn te od 1. 1. do 31. 10. 2021. 26.722,10 kn  dok je iz potvrde istog tijela od 24. 1. 2021. utvrđeno i da je L. J. isplaćena naknada za tjelesno oštećenje i to u periodu od 1. 1. do 31. 12. 2019. 2.215,38 kn, od 1. 1. do 31. 12. 2020 2.273,70 kn te od 1. 1. do 31. 10. 2021. 1.937,58 kn, a sve navedeno vidljivo je i iz ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja. 

              24. Dakle, tuženik je temeljem odredbe čl. 163. st. 3. ZOMO, a obzirom na odgovornost tuženika zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu utvrđenu odredbama čl. 13. st. 1., čl. 42. st. 1., čl. 43. st. 1., 2. i 3. te čl. 44. st. 1. ZZR, dužan tužitelju nadoknaditi štetu u vidu isplaćene invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje, prouzročene upravo zbog utvrđene ozljede na radu, i to u iznosu od ukupno 12.615,64 eur / 95.052,56 kn (toč. I. izreke presude).

25. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos temelji se na odredbama čl. 29. ZOO, vezi s odredbom čl. 165. st. 3. ZOMO, odnosno obzirom da je tuženik poziv na naknadu štete koja je predmet ovog spora primio 3. siječnja 2022., što je vidljivo iz preslike priložene povratnice, tužitelju je dužan isplatiti i zateznu kamatu od 19. siječnja 2022. do isplate (toč. I. izreke presude), a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate zatezne kamate odbijen je kao neosnovan (toč. II. izreke presude).

26. Tuženik nema pravo na parnični trošak jer je u cijelosti izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP), a o troškovima tužitelja sud nije odlučivao jer nije bilo istaknutog određenog zahtjeva tužitelja (čl. 164. st. 1. ZPP).

 

U Sisku, 10. studenog 2023.                                                                                             

 

                                                                                              SUTKINJA

Sanda Navara Sladović

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

 

Dostavna naredba:

1. tužitelju
2. tuženiku po pun.