REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-165/2020-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužitelja PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Višnji Babić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 6. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice i zamjenice punomoćnika tuženika OZ, odvjetničke vježbenice i rasprave održane 16. travnja 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su dijelovi odredbe sadržane u dijelu 2 Kamatna stopa Ugovora o kreditu br. 918-50-2822057 koji su tužitelj PZ iz [adresa] P 14a, kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditor u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope po osnovi jednostrane odluke banke sklopili 9. svibnja 2005., ništetni pa stoga iste točke ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, tužitelju PZ iz [adresa], isplatiti s osnove promjenjive kamatne stope iznos od 255,77 € (slovima: dvjetopedesetpeteuraisedam- desetsedamcenti) sa zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- 4,52 € s kamatom od 1. 12. 2007. do isplate

- 4,47 € s kamatom od 1. 1. 2008. do isplate

- 4,51 € s kamatom od 1. 2. 2008. do isplate

- 4,53 € s kamatom od 1. 3. 2008. do isplate

- 4,56 € s kamatom od 1. 4. 2008. do isplate

- 4,42 € s kamatom od 1. 5. 2008. do isplate

- 4,34 € s kamatom od 1. 6. 2008. do isplate

- 8,67 € s kamatom od 1. 7. 2008. do isplate

- 8,44 € s kamatom od 1. 8. 2008. do isplate

- 8,38 € s kamatom od 1. 9. 2008. do isplate

- 8,41 € s kamatom od 1. 10. 2008. do isplate

- 9,02 € s kamatom od 1. 11. 2008. do isplate

- 8,49 € s kamatom od 1. 12. 2008. do isplate

- 8,99 € s kamatom od 1. 1. 2009. do isplate

- 8,99 € s kamatom od 1. 2. 2009. do isplate

- 8,95 € s kamatom od 1. 3. 2009. do isplate

- 8,77 € s kamatom od 1. 4. 2009. do isplate

- 8,70 € s kamatom od 1. 5. 2009. do isplate

- 8,46 € s kamatom od 1. 6. 2009. do isplate

- 8,26 € s kamatom od 1. 7. 2009. do isplate

- 8,21 € s kamatom od 1. 8. 2009. do isplate

- 8,19 € s kamatom od 1. 9. 2009. do isplate

- 8,10 € s kamatom od 1. 10. 2009. do isplate

- 7,95 € s kamatom od 1. 11. 2009. do isplate

- 7,98 € s kamatom od 1. 12. 2009. do isplate

- 7,98 € s kamatom od 1. 1. 2010. do isplate

- 8,01 € s kamatom od 1. 2. 2010. do isplate

- 7,90 € s kamatom od 1. 3. 2010. do isplate

- 7,97 € s kamatom od 1. 4. 2010. do isplate

- 7,85 € s kamatom od 1. 5. 2010. do isplate

- 7,80 € s kamatom od 1. 6. 2010. do isplate

- 8,21 € s kamatom od 1. 7. 2010. do isplate

- 8,01 € s kamatom od 1. 8. 2010. do isplate

- 0,81 € s kamatom od 1. 9. 2010. do isplate

- 0,79 € s kamatom od 1. 10. 2010. do isplate

- 0,76 € s kamatom od 1. 11. 2010. do isplate

- 0,78 € s kamatom od 1. 12. 2010. do isplate

- 0,81 € s kamatom od 1. 1. 2011. do isplate

- 0,77 € s kamatom od 1. 2. 2011. do isplate

- 0,77 € s kamatom od 1. 3. 2011. do isplate

- 0,74 € s kamatom od 1. 4. 2011. do isplate

- 0,73 € s kamatom od 1. 5. 2011. do isplate

- 0,77 € s kamatom od 1. 6. 2011. do isplate

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, tužitelju PZ iz [adresa] naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu1.265,59 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da je tužitelj 9. svibnja 2005. s tuženikom zaključio Ugovor o namjenskom kreditu broj 918-50-2822057, kojim je tužitelju odobren kredit u visini 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s kamatama od 4,95% godišnje, koja je promjenjiva. Rok otplate kredita je 120 mjeseci, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća. U dijelu 2 – kamatna stopa Ugovora navedeno je da kamatna stopa iznosi 4,95% godišnje, promjenjivo, u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. O sadržaju navedenih dijelova Ugovora nije se posebno pregovaralo nije za tužitelja postojala takva mogućnost te se nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Tuženik nije tužitelja prilikom zaključenja Ugovora upoznao s općim rizikom vezanim uz svaku valutnu klauzulu kao i s mogućnošću promjene visine kamatne stope te je time postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima. Dijelom 2. predmetnog Ugovora bilo je ugovoreno da bi tužitelj trebao prihvatiti se naknadne promjene kamatne stope iz Ugovora prema odlukama banke. Tužitelj je kao potrošač od strane djelatnika tuženika aktivno savjetovan da zaključi kredit u CHF kao povoljniji za njega uz usmeno obećanje da nikakva promjena anuiteta u iznosu većem od stotinjak kuna nije izgledna. Tužitelj smatra da odredba o promjeni kamatne stopa kao i odredba o valutnoj klauzuli su ključne ugovorne odredbe, a u ovom Ugovoru iste su ovisne isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, pa iste odredbe na taj način uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tuženik je jednostrano svojim odlukama mijenjao visinu kamatne stope tako da je tužitelj oštećen za razliku između ugovorene rate i kamatne stope. S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže sudu, nakon provedenog postupka, usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu. Navodi da je netočno da se u pogledu kamatne stope iz Ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope. Kriteriji o promjenama kamatne stope su utvrđeni u pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja i kao takvi obvezuju ugovorne strane na isti način kao i same ugovorne odredbe. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Nadalje, tuženik navodi da se presuda P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu, u pogledu dijela koji se odnosi na ništetnost valutne klauzule, samo po sebi ne može primijeniti na sve ugovore koji su sklapani od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. Tuženik navodi da je tužitelj u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute budući da se radi o u cijelosti jasnoj odredbi koja ne može biti preciznija. Tužitelj je mogao odabrati i druge valute pa i fiksnu kamatnu stopu, ali je odabrao predmetni kreditni aranžman upravo zato što je isti za njega bio najpovoljniji. Tuženik ističe kako je Ugovor o kreditu solemnizirana isprava koja je jasno istumačena tužitelju od strane javnog bilježnika, slijedom čega je nesporno kako je tužitelj bio upoznat s činjenicom da će se ta klauzula primjenjivati. Na kraju tuženik ističe prigovor zastare potraživanja u dijelu koji se odnosi na razdoblje prije 3. travnja 2016. Sukladno odredbi iz čl. 230. st. 1 ZOO-a tražbine s osnove naknade štete zastarijevaju u roku od tri godine od kada je oštećenih saznao za štetu i za osobu koja je tu štetu počinila. S obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. Ovaj sud je donio bio rješenje broj P-131/19-4 od 10.svibnja 2019. kojim se je oglasio mjesno nenadležnim (str. 77 spisa), a odluka ovog suda je preinačena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2453/19-3 od 17.veljače 2020. (str. 88 do 91 spisa).

4. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 7. lipnja 2024. u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka.

4.1. Tim podneskom tužitelj nije izvršio preinaku tužbe, nago samo usklađenje u skladu sa mišljenje vještaka.

4.2. Iako nije izvršena preinaka tužbe ovaj sud posebno napominje da u skladu sa zaključkom s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 9. svibnja 2005. iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora na iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa promjenjivom kamatom stopom i da je to bio stambeni kredit (str. 6 do 7 spisa). Iz otplatnih planova je vidljivo da je za cijelo vrijeme otplate kredita bila predviđena ista rata kredita, koja se mijenjala tijekom otplate kredita (str. 9 do 11 spisa). Uvidom u dopis tuženika od 9. listopada 2018. je vidljivo da je 31.svibnja 2015. kredit otplaćen u cijelosti (str. 12 spisa). Iz Informacija za klijente je vidljivo da je u istima navedeno Načelo za utvrđivanje promjene kamatnih stopa međutim za razumijevanje istog ipak je potrebno stručno znanje i nema dokaza da je tužitelja zaista i dobio navedeno i da mu je prema istom i objašnjeno na koji se način zaista i formira kamatna stopa i po kojim kriterijima na način da bi tužitelj to kao laik i mogao razumjeti (str. 23 do 24 spisa) kao i u Pravilniku o obračunu kamata i naknada (str. 30 do 74 spisa). Uvidom u Opće uvjete je vidljivo da je općenito navedeno koja su prava i obveze klijenata a koja banke (str. 25 do 29 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirni Tot Nužda.

5.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je zaključio Ugovor o kreditu s tuženikom 9. svibnja 2005. na iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. To je bio stambeni kredit, iskorišten je za adaptaciju kuće. Ta se kuća nalazi na adresi u [adresa]. Kuća nikada nije bila iznajmljivana, nikada nije korištena za obrt ili bilo kakve poslovne potrebe, to je kuća za obiteljsko stanovanje. Kada je došao u banku, tražio je kredit, morao je urediti stambeni prostor za život s obitelji, jedini kredit koji mu je ponuđen je taj u CHF, nije mu ponuđen nikakav drugi kredit i rečeno mu je da mu treba samo jedan jamac, prihvatio je to. Tijekom školovanja nije imao ekonomske predmete. Pročitao je Ugovor o kreditu prije potpisivanja. Prije nego što je potpisao ugovor, pitao je službenicu banke u vezi promjenjive kamatne stope, rekla mu je da se ne treba brinuti, razlika bi mogla u ratama najviše 100 kn. Kredit je otplaćen, nije bio u konverziji. Kada je došlo do povećanja rata kredita, bio je u banci, rekli su mu da ne oni mogu ništa u vezi toga učiniti. Bio je jedini zaposlen, imao je 4-članu obitelj, na kraju je zbog toga završio u bolnici. Nije mogao ništa pregovarati u vezi kredita, to je bio tipski obrazac ugovora. Početna rata mu je bila oko 1.100 kn, a na kraju se popela na 1.600 kn mjesečno. Kod javnog bilježnika mu nitko nije ništa objašnjavao. Dao je ugovor na ovjeru, potpisao i to je to. Nikada nije imao udjele u trgovačkom ili dioničkom društvu. Prije nego što je sklopio Ugovor nije bio u drugim bankama. On je otvorio račun kod tuženika i dan danas ima otvoren račun kod tuženika.

5.2. Vještak Mirna Tot Nužda u nalazu i mišljenju je navela da je između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen Ugovor o kreditu 9. svibnja 2005. u iznosu od 23.000,00 CHF s ugovorenom kamatnom stopom od 4,95%, godišnje, promjenjiva. Banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope tako da je kamatna stopa od 1. studenog 2007. do 31. svibnja 2008. bila 5,45%, od 1. lipnja 2008. do 31. srpnja 2010. je bila 5,95%, od 1. kolovoza 2010. do 31. svibnja 2011. je bila 5,00%, od 1. lipnja 2011. do 31. prosinca 2013. je bila 4,75% te od 1. siječnja 2014. do 31. svibnja 2015. je bila 3,23%. U razdoblju obračuna (ukupno razdoblje otplate kredita) za koje je provedeno vještačenje, utvrđeno je da se do 30. anuiteta na kredit obračunavala kamatna stopa 4,95% koja je i ugovorena. Od 30. anuiteta do 104. anuiteta na kredit se obračunavala kamatna stopa viša od ugovorene. Od 104. anuiteta do konačne otplate kredita obračunavala se kamatne stopa niža od ugovorene Temeljem izračuna utvrđena je razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu u iznosu od 188,57 EUR. Više je plaćeno zbog promjene kamatne stope 255,77 EUR, a manje je plaćeno zbog promjene kamatne stope 67,20 EUR.

5.3. Na nalaz i mišljenje stranke nisu istakle prigovor. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

7. Tijekom postupka je utvrđen kao nesporno da:

- je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu 9. svibnja 2005. na iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa promjenjivom kamatnom stopom radi adaptacije stambenog objekta, kuće za obiteljsko stanovanje,

- je kredit otplaćen i da nije bio u konverziji.

8. Tijekom postupka je bilo sporno u svezi istaknutih prigovora tuženika da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, sporno je da li se primjenjuju stavovi iz tzv. kolektivne tužbe.

9 . Po ocjeni ovog suda ti prigovori tuženika nisu osnovani.

10. Nesporno je da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P- 1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni. Tužitelj je po ocjeni ovog suda nesporno potrošač jer je iskoristio kredit za adaptaciju obiteljskog doma što je utvrđeno kao nesporno iz njegovog iskaza kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je iskaz istog logičan i uvjerljiv.

11. Na temelju čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača. U svezi navedenog primjenjuje i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošak osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika. U presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 kao pravni osnov navodi naknadu štete, a tu mogućnost predviđa i čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (odredbe koje se odnose na tzv. kolektivnu tužbu). Na temelju čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje – ZPP-a), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a U tom će slučaju sud je vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, se radi o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni. U svezi navedenog ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom da se tužitelj poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c ZPP-a vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naprijed navedenim presudama.

12. Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

13. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan.

14. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite." Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2014. za kamatne stope. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2014., pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela jer je tužba podnesena 3. travnja 2019. Na temelju čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

15. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti promjenjivosti stope ugovorene kamate i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene kamatnih što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza tužitelja kojem je sud u tom dijelu u cijelosti poklonio vjeru jer je iskaz tužitelja logičan i uvjerljiv.

16 . Nesporno je pravo stranka na ugovaranje promjenjive kamatne stope. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, već su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, zato što kod promjenjive kamatne stope kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Prema zaključcima Visokog trgovačkog suda, sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013 nije zabranjeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ali činjenica što obveza potrošača čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan). Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanog u odluci poslovni broj Revt-249/14-2, banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Banka kao kreditor je bila dužna svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

17. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju dospjele anuitete temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05.

18. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

19. U svezi tzv. negativne razlike sud nije posebno odlučivao o istoj jer tuženik nije postupio u skladu sa odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu, prigovor prijeboja ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka.

20. Na temelju čl. 154.st.1. ZPP-a tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka. Tužitelju je priznat trošak sasta tužbe u iznosu od 100,00 eura (tbr. 7.t. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; NN 138/23; dalje – OT) trošak sastava žalbe na rješenje o mjesnoj nenadležnosti u iznosu od 100,00 eura (tbr. 10.t.1.OT) jer je tužitelj uspio s istom, trošak sastava obrazloženog podneska od 12. siječnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 18. siječnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.1 OT), trošak sastava podneska od 7. lipnja 2024. u iznos od 100,00 eura (tbr. 8.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 6. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 16. travnja 2025. radi objave odluke u iznosu od 50,00 eura (tbr. 9t.5. OT). Pripadajući porez iznosi 162,50 eura. Predujam za vještačenje je uplaćen u iznosu od 400,00 eura, pristojba na tužbu je plaćana u iznosu od 53,09 eura, što ukupno iznosi 1.265,59 eura kako je to i navedenog u izreci presude pod točk. II.

21. Zatezna kamata na troškove postupka teče od 16. travnja 2025. kao dana presuđena na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

22. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika Mije Vukovića jer je isti umro **.**.2007., dakle 12 godina prije nego je pokrenut postupak.

Slavonski Brod, 16. travnja 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.