Poslovni broj Gž-1396/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa Davor Bubalo, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 10095/21-11 od 18. srpnja 2024., 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10095/21-11 od 18. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da plati tužitelju 10.218,26 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).

3. Tužitelj u žalbi u bitnome tvrdi da je sud prvog stupnja kod donošenja pobijane odluke trebao primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete (isplate mirovine) i stupio je na snagu nakon Zakona o obveznom osiguranju u prometu, što da u konkretnom slučaju nije učinio. U smislu odredbe članak 164. tog Zakona pravo je Zavoda da izravno od društva za osiguranje potražuje naknadu štete.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da tužitelj potražuje naknadu iznosa isplaćenih svojem osiguraniku PZ koji je stradao u prometnoj nesreći 12. studenog 1996., na ime invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje po odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju,

- da je rješenjima tužitelja osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu u omjeru od 60% zbog ozljede na radu i pravo na naknadu za tjelesno oštećenje,

- da se na konkretan predmet primjenjuje odredba Zakona o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju, kako to smatra tuženik te da tužitelj nije dokazao da bi stvarna šteta bila veća od isplaćenog iznosa.

8. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da za odluku u sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv štetnikovog osiguravatelja, a radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine nije mjerodavan ZOMO-a kako pogrešno tvrdi žalitelj već Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (" Narodne novine broj 151/05,36/09,75/09,76/13 i 152/14: dalje-ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Zavodu, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate te isplaćene mirovine. Naime, Zakon o mirovinskom osiguranju predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja dok se tuženik bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti pa isti može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle, po odredbama ZOOP-a.

9. Pri tom treba kazati da se tuženik, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač štetnik jer on nije štetnik nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) ima obvezu (dakako, kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretno vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranje.

10. U smislu odredbe članka 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu.

11. Naime, odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, stavak 2. propisuje da se stvarnom štetom, u smislu stavka 1. ovog članka, smatraju troškovi liječenja i drugih nužni troškovi učinjeni prema propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3 tog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine, koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu dok odredba stavka 4 propisuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Dakle, kako prema odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu, dok tužitelj nije dokazao da bi postojala razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koju bi (stvarnu) štetu u skladu s člankom 27. ZOOP- a tuženik mogao osnovano potraživati. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. u vezi sa člankom 7. ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

13. Sud prvog stupnja opravdano je tuženiku koji je uspio u sporu dosudio troškove postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i pravilno je utvrdio koji su troškovi postupka opravdani (članak 155. ZPP-a) i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.

14. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.

U Rijeci 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tajan Polić