Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-997/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice PD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Mirjani Oredić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić u Karlovcu, protiv tuženika 1.UD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. FD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Zoranu Pilipoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pn-34/2021-48 od 8. veljače 2023., u sjednici održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pn-34/2021-48 od 8. veljače 2023..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da joj tuženici solidarno isplate iznos od 92.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troškova postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženicima troškove postupka u iznosu od iznosu 1.368,70 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode kao neosnovane te predlažu odbijanje žalbe, uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 92.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, a koji zahtjev temelji na tvrdnji da su raniji tužitelj, pok. SD i tuženici sklopili ugovor o najmu opreme za servisiranje vatrogasnih aparata, s time da najamninu nisu plaćali, a opremu su otuđili i time tužiteljici počinili imovinsku štetu u visini protuvrijednosti te opreme.

6. Tužiteljica se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka u skladu s čl. 8. ZPP-a .

7. Također, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna procesna povreda iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju presude nisu međusobno proturječni, niti su u suprotnosti sa sadržajem zapisnika o iskazima saslušanih svjedoka, a presuda nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8.Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Prvostupanjski sud nespornim utvrđuje da su raniji tužitelj SD i prvotuženik poslovno surađivali duži niz godina i bili u dobrim odnosima te da je SD nakon zatvaranja svoje tvrtke tuženicima na temelju usmenog ugovora iznajmio opremu za servis vatrogasnih aparata jer su otvorili poduzeće za servis vatrogasnih aparata, za mjesečnu najamninu u iznosu od 4.000,00 kuna.

10. Također, nespornim utvrđuje da je Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-561/2015 od 21. listopada 2015. odbačena kaznena prijava koju je podnio SD protiv tuženika, radi počinjenja kaznenog djela prijevare, a vezano za sporni pravni odnos glede opreme za servis vatrogasnih aparata.

11. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da SD nije tražio od tuženika predaju u posjed predmetne opreme, kao i da je opremu koja se prema rješenju o osiguranju poslovni broj R1-79/2016 nalazi u posjedu tuženika moguće vratiti, a što je prvotuženik tijekom ovog postupka i ponudio tužiteljici, što ista nije prihvatila. Također, utvrđuje da u odnosu na dio opreme koja u postupku osiguranja dokaza nije nađena u posjedu tuženika, tužiteljica nije dokazala niti svoje pravo vlasništva, niti da je tuženicima ista predana u posjed. Nadalje, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je SD predmetnu opremu prodao tuženicima.

12. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, prvostupanjski sud cijeneći da SD nije tražio povrat opreme, kao i da se dio opreme nalazi u posjedu tuženika pa da je istu moguće vratiti, a da za preostali dio opreme tužiteljica nije dokazala svoje vlasništvo niti posjed tuženika, pozivom na čl. 161.st.1. i čl. 162.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15. dalje:ZVDSP), zauzima pravno shvaćanje da tužiteljica nema pravo na isplatu novčane protuvrijednosti predmetne opreme, slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Također, cijeneći utvrđenje da su tuženici kupili od SD predmetnu opremu, prvostupanjski sud pozivom na čl. 163.st.1. ZV-a zauzima pravno shvaćanje da tuženici imaju pravo na posjed te opreme, pa da je tužbeni zahtjev i iz tog razloga neosnovan.

11. Stoga, prvostupanjski sud obija tužbeni zahtjev u cijelosti.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa dosuđuje tuženicima troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, 126/22., dalje: Tarifa).

13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice.

14. Tužiteljica žalbom neosnovano osporava utvrđenje prvostupanjskog suda kako SD nije tražio od tuženika povrat predmetne opreme za servis vatrogasnih aparata, jer izvedeni dokazi ne upućuje na takvo utvrđenje, s obzirom da o tome nema materijalnih dokaza, niti su o tome iskazivali saslušani svjedoci, osim ŽD, koji međutim o tome nema neposrednih saznanja, a niti je njegov iskaz potkrijepljen nijednim drugim dokazom.

14.1. Ostali žalbeni navodi kojima tužiteljica iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza nisu doveli u pitanje pravilnost utvrđenih činjenica, budući da je i prema ocijeni ovog suda prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka pravilno zaključio da su stranke najprije sklopile ugovor o najmu opreme, a potom ugovor o kupoprodaji te opreme. Pri tome, prvostupanjski sud je osnovano poklonio vjeru iskazima tuženika, a koji suprotno žalbenim navodima u bitnome nisu u suprotnosti sa njihovim iskazima danim povodom kaznene prijave podnesene od strane SD, jer su i tada iskazivali o najmu opreme te potom kupoprodaji iste. Pored toga, njihove iskaze potvrđuje svjedokinja ID, kćerka SD i direktorica tadašnje obiteljske tvrtke, koja je izričito iskazivala o prodaji opreme, što potvrđuje i svjedok MD, njezin otac, dakle osobe koje su bile obiteljski i poslovno povezane sa SD. Pri tome, iskazi svjedoka PD, HD i ŽD, suprotno žalbenim navodima, ne upućuju na nedvojbeni zaključak o sklopljenom ugovoru o najmu, a ne i potom ugovoru o kupoprodaji opreme, s obzirom da su njihovi iskazi u tom dijelu nedovoljno određeni i kao takvi neuvjerljivi. Osim toga, životne okolnosti SD i njegove obitelji u vrijeme sklapanja spornih ugovora (bolest, zatvaranje obiteljske tvrtke, gubitak licence za servisiranje opreme, teška financijska situacija,) o kojima je iskazivala svjedokinja PD, njegova supruga, životno i logično upućuju na zaključak da je isti nakon sklopljenog ugovora o najmu, prodao predmetnu opremu tuženicima budući da mu više nije bila potrebna. S obzirom na takve okolnosti, suprotno žalbenim navodima, nije neprihvatljiva niti tvrdnja tuženika o kupoprodajnoj cijeni od 30.000,00 kuna, neovisno o njezinoj naknadno procijenjenoj vrijednosti od strane vještaka u postupku osiguranja dokaza.

15. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Prema odredbi čl. 376. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje:ZOO) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

17. Prema odredbi čl. 114.st.1. ZVDSP-a vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

18. Prema odredbi čl. 116.st.1. ZVDSP-a vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

19. S obzirom na utvrđenje da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji za predmetnu opremu iz čl. 376. st.1. ZOO-a, to su tuženici na temelju čl. 114. st.1. i čl. 116. st.1. ZVDSP-a stekli vlasništvo na istoj, slijedom čega tužiteljica neosnovano traži da joj tuženici isplate novčanu protuvrijednost predmetne opreme. Naime, takav zahtjev nema uporišta u odredbi čl. 161 i čl. 162.st.1. ZVDSP-a u vezi s čl. 1045. ZOO-a budući da tužiteljica nije vlasnica opreme, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

20. Žalbeni navodi kojima se tužiteljica poziva na ugovornu odgovornost tuženika pozivom na odredbu čl. 360. u vezi s čl. 564. i 566. ZOO-a navodeći da je SD otkazao ugovor o najmu nakon čega su tuženici bili dužni vratiti opremu, a u suprotnom naknaditi mu štetu, nisu osnovani. To iz razloga jer su u konkretnom slučaju ugovorne strane nakon ugovora o najmu sklopile ugovor o kupoprodaji opreme na temelju kojeg su tuženici stekli vlasništvo iste. Stoga opremu nisu bili u obvezi vratiti na temelju čl. 566. ZOO-a, slijedom čega nema niti njihove odgovornosti za naknadu štete tužiteljici u smislu čl. 360. ZOO-a.

21. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154.st.1. i 155. ZPP-a.

22. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368.st.1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu primjenom čl. 155.st.1. ZPP-a nije osnovan., budući da nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić- Margan