Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-755/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice CA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jasni Preložnjak-Bedić odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika Erste&steiermarkische Bank d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3/a, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-139/18-49 od 10. siječnja 2022., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-139/18-49 od 10. siječnja 2022. u točki I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ništetan Ugovor o kreditu broj 5105097335 (2402006- 1031262160/51404607-5105097335) koji su 11. kolovoza 2010. sklopili tužiteljica i tuženik, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 82.977,09 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

1.1. Točkom II. izreke prvostupanjske presude odbijen je „alternativni tužbeni zahtjev“ tužiteljice za utvrđenje da je ništetan Ugovor o kreditu broj [broj kredita]) koji su dana 11. kolovoza 2010. sklopili tužiteljica i tuženik, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 226.977,09 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

1.2. Točkom III. izreke prvostupanjske presude odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 144.400,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

1.3. Točkom IV. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 12.883,00 kuna sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv točke I., II. i IV. izreke navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

3. Tuženik u odgovor na žalbu osporava žalbene navode i predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude, uz naknadu troškova žalbenog postupka tuženiku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu i zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnog ugovora u iznosu od 82.977,09 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (kao razlike između isplaćenog iznosa kredita i ukupno izvršenih uplata na ime vraćanja kredita) odnosno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu i isplatu iznosa od 226.977,09 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (kao ukupno uplaćenog iznosa tuženiku na ime vraćanja kredita). Ništetnost ugovora tužiteljica činjenično temelji na tvrdnji da je ništetna ugovorna odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika kao bitan element ugovora, zbog čega da je ništetan cijeli ugovor.

6. Tužiteljica žalbom ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, sklopljen 11. kolovoza 2010. predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u valuti euro, kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 20.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, sa rokom vraćanja od 84 mjeseci i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom prema važećoj odluci banke, a koja je u vrijeme sklapanja kredita iznosila 9,35% godišnje, te da je tužiteljica otplatila kredit sukladno ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika.

7.1. Sporna je ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika te posljedično tome ništetnost cijelog ugovora o kreditu.

8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, i to nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da je tužiteljica plaćala kamatu po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 9,35% godišnje u razdoblju otplate kredita od 10. kolovoza 2010. do 31.srpnja 2014., da je u razdoblju od 1. kolovoza 2014. do 31.prosinca 2014. (pet mjeseci) plaćala kamatu po stopi od 9,418 % odnosno većoj od početno ugovorene, dok je u preostalom razdoblju od 1. siječnja 2015. do 1. rujna 2017. plaćala kamatu po manjoj stopi od početno ugovorene.

9. Prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da u konkretnom slučaju nije vezan za pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., ali imajući u u vidu da je tužiteljica tijekom otplate kredita samo pet mjeseci plaćala kamatu po stopi višoj od početno ugovorene, prvostupanjski sud zaključuje da to nije imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa da odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u smislu čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.,46/07., dalje: ZZP/03) nije nepoštena odnosno ništetna.

11. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na čl. 105. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., dalje: ZOO) odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu i posljedično tome zahtjev za isplatu novčanih iznosa (glavni i eventualno kumulirani zahtjev) kao neosnovane.

12. S obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, prvostupanjski sud odbija protutužbeni zahtjev tuženika za povrat isplaćenog na temelju ništetnog ugovora kao neosnovan.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tuženiku dosuđuje troškove postupka u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa)

14. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je odbio tužbene zahtjeve tužiteljice.

15. Naime, suprotno žalbenim navodima, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u kolektivnom sporu nema direktan učinak u ovom sporu, budući da se obvezujući učinak te presude sukladno čl. 502.c ZPP-a odnosi samo na ugovore o kreditu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), dok se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu sa valutnom klauzulom u eurima. Stoga, sud u ovom postupku u kojem je predmet spora ništetnost ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u euru nije vezan za ništetnost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF koja je utvrđena presudom donesenom u kolektivnom sporu, već je potrebno primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09.,dalje:ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ocijeniti da li je sporna ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna.

16. Međutim, neovisno o tome da li je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika iz predmetnog ugovora o kreditu nepoštena odnosno ništetna, tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

17. Naime, tužiteljica činjenično temelji tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu na tvrdnji da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika bitan sastojak ugovora bez kojeg ugovor ne može opstati, a na kojoj tvrdnji ustraje i u žalbi.

18. Prema odredbi čl. 322. st.1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

19. Prema odredbi čl. 324. st.1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. istoga članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

20. Odredbom čl. 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

21. Odredbom čl. 1022. st.1. ZOO-a propisano je da ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

22. Sukladno navedenim zakonskim odredbama bitni elementi ugovora o kreditu su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, slijedom čega se eventualna ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st.2. u vezi s čl. 1021. ZOO-a. Sporna odredba vezana je uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu, međutim ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, a eventualna ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bila bi ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen takve odredbe. Stoga predmetni ugovor o kreditu, sve i kada bi bila ništetna sporna ugovorna odredba može opstati, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 322. i čl. 324. st.2. ZOO-a tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu valjalo odbiti kao neosnovan, kako je to i odlučeno pobijanom presudom.

23. Takvo pravno shvaćanje nije suprotno sadržaju, značenju niti pravnom domašaju odredbe čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu C-118/17 (NA protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207), predmetu broj C-932/19 (JZ protiv OTP Jelzálogbank Zrt., OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt.,ECLI:EU:C:2021:673), predmetu C-19/20 (I.W., R.W. protiv Bank BPH S.A., ECLI:EU:C:2021:341,) i predmetu C-453/10 ( C i N, EU:C2012:144). Naime, sukladno pravnom shvaćanju Suda Europske unije izraženom u odlukama donesenim u navedenim predmetima,u skladu su s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena ugovorna odredba nije postojala.

23.1. Pri tome, prema praksi Suda Europske unije (presuda broj C-19/20), što se tiče kriterija koji omogućuju da se ocijeni može li se ugovor stvarno održati na snazi bez nepoštenih odredaba, tekst čl. 6. st. 1. Direktive 93/19 i zahtjevi u pogledu pravne sigurnosti gospodarskih aktivnosti idu u korist objektivnog pristupa prilikom tumačenja te odredbe, tako da se situacija jedne od ugovornih strana ne može smatrati odlučujućim kriterijem kojim se uređuje buduća sudbina ugovora, dok se prilikom ocjene može li ugovor koji sadržava jednu ili više nepoštenih odredaba nastaviti važiti bez tih odredaba, sud pred kojim se vodi postupak svoju ocjenu ne može temeljiti samo na tome je li ništetnost navedenog ugovora u cijelosti eventualno povoljno za potrošača (tako i u presudi od **.**.2012., C i N, C-453/10, EU:C2012:144). Slično pravno shvaćanje Sud Europske unije ponavlja i u presudi u predmetu C-932/19 od 24. travnja 2020. u kojoj, u skladu s objektivnim pristupom Suda u njegovoj sudskoj praksi u tom području, nije dopušteno da se u nacionalnom pravu situacija jedne od stranaka ugovora smatra odlučujućim kriterijem koji određuje sudbinu ugovora jer volja koju je izrazio dotični potrošač ne može prevladati nad ocjenom nacionalnog suda o pitanju omogućava li nacionalno zakonodavstvo ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio.

24. Dakle, sukladno mjerodavnim odredbama ZOO-a tumačenih u duhu prava Europske unije, prema pravnom shvaćanju ovog suda u situaciji utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, takav ugovor nije ništetan u cijelosti ako je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odnosno ništetna ugovorna odredba nije postojala, osobito kada postoji pravo potrošača na povrat koristi koju je banka stekla na temelju nepoštene ugovorne odredbe te da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između prava o obveza potrošača i banke kao trgovca.

25. Takvo pravno shvaćanje u skladu je sa pravnim shvaćanjem koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. i Rev- 274/2023-2 od 22. siječnja 2025.

26. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je tuženik jednostrano povećao početno ugovorenu kamatnu stopu tijekom otplate kredita u razdoblju od 1. kolovoza 2014. do 31. prosinca 2014. (pet mjeseci) u kojem je tužiteljica po toj osnovi preplatila iznos od ukupno 3,36 eura kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, dok je u preostalom razdoblju otplate kredita kamatna stopa bila jednaka ili niža od početno ugovorene, tako da je tužiteljica ukupno platila 68,78 eura manji iznos kamata od iznosa koji bi platila po početno ugovorenoj kamatnoj stopi (Tablica 7. stupac 15.) (list 167-174 spisa). Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja, sve i kada bi bila ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, tužiteljica bi povratom preplaćenog iznosa od 3,36, eura na koji bi imala pravo sukladno čl. 323.st.1. u vezi s čl. 324.st.1. ZOO-a bila dovedena u pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se nalazila da takve odredbe nije bilo, odnosno bila bi postignuta primjerena ravnoteža između obveza i prava tužiteljice kao potrošača i tuženika, kao trgovca, slijedom čega bi predmetni ugovor mogao opstati i ne bi bio u cijelosti ništetan sve i da je sporna ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna.

27. Iz navedenih razloga, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 324. st.2. ZOO-a valjalo je odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, kako je to i odlučeno pobijanom presudom.

28. U odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev, valja reći da imajući u vidu činjeničnu osnovu tužbe za koju je sud vezan sukladno čl. 2.st.1. ZPP-a, tužiteljica traži isplatu uplaćenog novčanog iznosa tuženiku odnosno razliku između uplaćenog iznosa i isplaćenog iznosa kredita kao posljedicu ništetnosti cijelog ugovora, dakle iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnog ugovora u cijelosti, a ne na temelju ništetne pojedine ugovorne odredbe. Stoga, a kako predmetni ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 323. ZOO-a za isplatu utuženog iznosa tužiteljici pa je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

29. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP-a.

30. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368.st.2. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci.

31. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan