Poslovni broj Gž-185/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić, predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. DZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i Ive Senjanina 3, zastupani po punomoćnici Jasminki Vukić Šimičević, odvjetnici iz Zadra i 4. Jasminke Vukić Šimičević, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Zadra, Mila Cipre 45, protiv tuženika Grada Zadra, OIB: 09933651854, zastupanog po gradonačelniku OZ, a ovaj po punomoćnici HZ, dipl. pravnici, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1444/2021 od 5. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1444/2021 od 5. prosinca 2022.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1444/2021 od 5. prosinca 2022. u točkama I i II izreke.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da su tužitelji vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio nekretnine je označen na Skici sudskog očevida od dana 17. ožujka 2022. žutom bojom u točkama A-B-C-D-E-F-G-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-A ukupne površine 427m2 u naravi maslinik, ograđen suhozidom i to svaki tužitelj u ¼ dijela što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji utvrde vlasnicima dijela nekretnine prema navedenoj skici koja čini sastavni dio presude i da se istovremeno briše pravo vlasništva sa imena tuženika nakon pravomoćnosti presude suda prvog stupnja.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja u toč. I izreke odlučeno je da se odbija kao neosnovan prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti suda prvog stupnja te je u toč. II izreke naloženo tuženiku da naknadi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.682,26 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude i rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda i rješenje ukinu i da se tužba odbaci, a podredno da se prvostupanjska presuda i rješenje preinače sukladno žalbenim navodima i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, te da se obveže tužitelje da tuženiku naknade troškove parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji u cijelosti osporavaju navode iz žalbe tuženika predlažući da se ista odbije kao neosnovana i traže naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde da su suvlasnici u ¼ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je dio nekretnine označen na skici sudskog očevida od 17. ožujka 2022. žutom bojom u točkama A-B-C-D-E-F-G-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-A ukupne površine 427m2 što je u naravi maslinik ograđen suhozidom te da je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji utvrde suvlasnicima predmetne nekretnine svaki u ¼ dijela uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

6. Sud prvog stupnja je odbio prigovor tuženika koji se odnosi na stvarnu nenadležnost suda prvog stupnja uz obrazloženje da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te da je sukladno odredbi čl. 34. st. 2. ZPP-a nadležan sud prvog stupnja.

7. Utvrđeno je da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju rješenja donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku pod poslovnim brojem Rz- 185/11 od 26. kolovoza 2011. te da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna nekretnina eksproprirana ranijim vlasnicima zbog čega je ispravljeno zemljišnoknjižno stanje na način da je izbrisano pravo vlasništva upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika ŠZ, JZ, CZ, ĆZ, UZ, ZZ, ČZ, TZ, AZ, IZ i [adresa].

8. Iz rješenja o eksproprijaciji sud utvrđuje da je Imovinsko pravni odsjek Sekretarijata za upravno-pravne poslove Općine Zadar od 9. srpnja 1973. za potrebe stambene i komunalne izgradnje na regulaciji "Put Bokanjca-2" ekspropriran dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 3762 m2.

9. Iz zemljišnoknjižnog izvatka, koji je priložen spisu posl. br. P-1464/21, utvrđeno je da je na temelju prijavnog lista Zavoda za katastar u Zadru, kč. čest. [katastarska čestica] neplodno, površine13499 m2 se podijeljena na nekoliko novonastalih čestica.

10.Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da se na predmetnoj nekretnini nalaze 16 starijih stabala maslina koje su visine 4 metra.

11. Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka RZ i MZ koji su rođeni 1941. i 1943. kao i iskaz 3. tužitelja EZ da je predmetna nekretnina bila maslinik i u cijelosti ograđena, da je pradjed bake IZ kupio cijeli taj dio kad se vratio iz Čilea, da je baka 3. tužitelja naslijedila tog pradjeda, da se u blizini nalazila kuća tužitelja u kojoj je rođen 1950. otac tužitelja, da obitelj tužitelja i njihovih prednika nikada nitko nije ometao u posjedu predmetne nekretnine. Stoga sud prvog stupnja smatra da su tužitelji stekli zajedno sa svojim prednicima pravo vlasništva dosjelošću i da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje ZV) da se utvrde suvlasnicima predmetne nekretnine.

12. Sud prvog stupnja nije prihvatio iskaz svjedoka VZ smatrajući ga pristranim i neuvjerljivim iz razloga što je u radnom odnosu kao komunalni redar kod tuženika, a tužitelji su mu prijatelji iz djetinjstva, da živi u blizini i da je zainteresiran da predmetna nekretnina bude zelena površina, da je taj svjedok potvrdio da jedna maslina koju je posadio otac tužitelja na predmetnoj nekretnini, te da je od 1990. ova nekretnina bila u posjedu tužitelja.

13. Uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka i rješenje o eksproprijaciji od 9. srpnja 1973. sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik tom eksproprijacijom i naknadnom pretvorbom društvenog vlasništva nije mogao steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini jer da ta nekretnina nije bila predmetom eksproprijacije i da u prilog tome govori činjenica da je tuženik prijedlog za uknjižbu prava vlasništva podnio 29. travnja 2011. u predmetu radi ispravka upisa u pojedinačnom ispravnom postupku, pa zaključuje da predmetna nekretnina nije bila predmetom otkupa i naknade u postupku eksproprijacije što utvrđuje uspoređujući skice vještaka Dražena Torbarine sa Katastarskim planom iz srpnja 2021. te nacrtom Zavoda za urbanizam i komunalne djelatnosti Općine Zadar od 24. listopada 1973. (list 8, 16-17).

14. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 159. st. 1. i čl. 160. ZV-a navodeći da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jednako kao i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima iz 1980. i Općeg građanskog zakonika iz 1811. su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno da posjed mora biti barem pošten i da je zakonom ispunjena duljina neprekidnog trajanja posjeda, ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu zakonitom, istinitom i poštenom posjedniku.

15. Ocjenom izvedenih dokaza sud zaključuje da su tužitelji predmetnu nekretninu stekli darovanjem od oca Ante Vulića 2020. koji je ovu nekretninu stekao darovanjem od majke ĐZ rođ. IZ početkom 70-tih godina prošlog stoljeća, da je ona ovu nekretninu stekla darovanjem 50-tih godina od oca pok. GZ, da je obitelj GZ bila u posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine dugi niz godina, svakako više od 40 godina.

16. Navedeno da proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka RZ i MZ koji su potvrdili iskaz 3. tužitelja, čije iskaze je sud prihvatio kao vjerodostojne i da su u skladu sa sadržajem rješenja o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-1267/20 i O-118/89 iz kojih je razvidno da su tužitelji nasljednici oca NZ koji je umro **.**.2020. te da je baka tužitelja ĐZ kćerka GZ umrla **.**.1988., da je kao nasljednica u ostavinskom postupku izjavila da se smatra namirenom i da odustaje od zahtjeva za nužnim dijelom, što je logično i životno kada se poveže sa navodima tužitelja o tome da je pok. GZ kćerci ĐZ 50-tih godina prošlog stoljeća darovao predmetnu nekretninu.

17. Zaključno sud prvog stupnja navodi da su tužitelji dokazali da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer da je predmetna nekretnina u samostalnom i poštenom posjedu tužitelja i njihovih prednika više od 40 godina.

18. Navodi da prema čl. 18. st. 5. ZV-a te čl. 72. st. 3. ZOVO-a i čl. 328. OGZ- a posjed se smatra poštenim ako se ne dokaže suprotno, da se prema odredbi ZOVO- a savjesnost pretpostavlja, dok da je prema pravnim pravilima paragrafa 328. OGZ-a u dvojbi se uzima da je posjed pošten. Stoga sud prvog stupnja smatra da su neosnovani navodi tuženika da su tužitelji i njihovi prednici bili nepošteni posjednici predmetne nekretnine jer da su znali da je nekretnina eksproprirana jer da je tijekom postupka utvrđeno da predmetna nekretnina nije bila eksproprirana.

19. Stoga sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 dalje – Tarifa).

20. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je ovdje riječ o tužbi za ispravak i da prema čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13; dalje ZZK/96) te da tužitelji nisu podnijeli tužbu u prekluzivnom zakonskom roku pa da je sukladno čl. 282. st. 1. ZPP-a tužbu trebalo odbaciti kao nepravovremenu.

21. Ovo iz razloga što tužitelji nisu sudjelovali u pojedinačnom ispravnom postupku niti ih je zemljišnoknjižni sud uputio povodom prijave ili prigovora da svoja prava ostvaruju u parnici tužbom za ispravak sukladno čl. 195. st. 5. ZZK-a/96.

22. Stoga tužitelji mogu u ovom parničnom postupku dokazivati da su stekli pravo vlasništva dosjelošću.

23. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno niti da tužitelji nemaju valjani pravni temelj posjedovanja jer da nemaju nikakav pisani dokument.

24. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja temeljem provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio da su tužitelji i njegovi prednici u posjedu više od 40 godina, da je njihov posjed pošten i da su stoga ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 4. ZV-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, sud prvog stupnja je prihvatio u cijelosti iskaz 3. tužitelja koji je sukladan iskazima saslušanih svjedoka RZ i MZ koji su rođeni 1941. i 1943. i kojima je poznato da je otac tužitelja 80-tih godina posadio masline, da je prije njega njegov otac imao vrt jer je sadio rajčice i krumpire i slično, te da obitelji tužitelja i njihovim prednicima nikada nitko nije osporavao pravo na posjed i vlasništvo predmetne nekretnine.

25. Žalbeni navodi tuženika da je u ostavinu iza smrti GZ ulazila i nekretnina iz k. o. [katastarska općina] i da je ostaviteljeva majka FZ kako to sama potvrđuje u ostavinskom postupku pod posl. brojem O-118/89 darovanjem od oca se smatrala namirenom te nije tražila ništa iz očeve ostavine ne dokazuje se činjenica da predmetna nekretnina se u tom ostavinskom postupku ne spominje niti je ĐZ istakla da je predmetnu nekretninu stekla darovanjem 50-tih godina od pok. GZ.

26. Naime, relevantne činjenice o posjedu tužitelja dokazane su iskazima saslušanih svjedoka i iskazom 3. tužitelja čiji iskazi su od strane prvostupanjskog suda ocijenjeni kao vjerodostojni i životni te je sud i očevidom na licu mjesta utvrdio da se na predmetnoj nekretnini nalaze zasađene masline i da se radi o ograđenom prostoru suhozidom te da uspoređujući skice geometra sa ostalom dokumentacijom u spisu je utvrđeno da predmetna nekretnina nije bila predmetom eksproprijacije, pa pravilno utvrđuje da su tužitelji stekli pravo vlasništva dosjelošću jer su u poštenom posjedu više od 40 godina.

27. U odnosu na žalbene navode tuženika da sud prvog stupnja ne navodi obrazloženje o podacima o katastru o posjedu na predmetnoj nekretnini, a pobijanu presudu ne čini nezakonitom, jer se činjenica posjeda dokazuje i drugim dokazima, a ne samo činjenicama koje proizlaze iz katastra o posjedu nekretnina, a u ovom postupku sud prvog stupnja ocjenom provedenih dokaza pravilno utvrdio da su tužitelji i njihovi prednici bili u nesmetanom posjedu više od 40 godina.

28. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika kao relevantni da su iskazi oba svjedoka bili pristrani jer su navedeni svjedoci detaljno obrazložili na koji način su prednici tužitelja i tužitelji vršili posjed na predmetnoj nekretnini, da je u blizini i kuća tužitelja i da je predmetna nekretnina bila ograđena suhozidom, te je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su iskazi svjedoka vjerodostojni.

29. U odnosu na žalbene navode 1. tuženika da je sud prvog stupnja trebao prihvatiti iskaz svjedoka VZ kao vjerodostojnog jer da taj svjedok živi u blizini, navodi se da je sud prvog stupnja cijenio iskaz navedenog svjedoka smatrajući ga nevjerodostojnim jer je zaposlen kod tuženika kao komunalni redar, te da je stoga štiteći svoje interese zainteresiran za ishod ovog postupka.

30. Iskazi svjedoka KZ i SZ koje navodi tuženik u žalbi i koji su saslušani u zemljišnoknjižnom predmetu pod poslovnim brojem RZ-85/11 nisu relevantni za donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, jer sud prvog stupnja nije izvršio uvid u navedeni zemljišnoknjižni spis o pojedinačnom ispravnom postupku pod poslovnim brojem RZ-185/11, niti su stranke predlagale da se izvrši uvid u taj predmet.

31. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je dokazao da je predmetno zemljište eksproprirano jer je sud prvog stupnja dao ocjenu svih provedenih dokaza te pravilno utvrdio da predmetna nekretnina nije eksproprirana.

32. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je trebalo usvojiti njegov prigovor stvarne nenadležnosti jer da su prijašnji vlasnici odnosno korisnici imali mogućnosti temeljem Zakona o naknadi za oduzetu imovinu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ostvariti prava propisana tim Zakonom i to pred nadležnim tijelima, ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je navedeni prigovor neosnovan jer se radi o utvrđenju prava vlasništva a o kojem tužbenom zahtjevu je sukladno čl. 34. st. 2. ZPP-a nadležan sud prvog stupnja, a iz sadržaja spisa ne proizlazi da je tužiteljima oduzeta nekretnina temeljem navedenog Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

33. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda i rješenje sadrže razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu nejasni niti proturječni a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava i samih isprava.

34. Isto tako ispitujući po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

35. Budući da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude u toč. I i izreci rješenja, jer je odluka o troškovima parničnog postupka donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, te sukladno navedenoj Tarifi.

36. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

37. Isto tako odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu jer ti troškovi nisu bili nužni radi vođenja ovog postupka, pa je stoga primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić