Poslovni broj: Usž-1522/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EŠ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-304/2024- 13 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-304/2024-13 od 17. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-304/2024-13 od 17. ožujka 2025. odbijen je prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja istoga suda poslovni broj: Us I-304/2024-13 od 4. ožujka 2025.
2. Rješenjem od 4. ožujka 2025. naloženo je tužitelju da u roku od 8 dana po primitku rješenja plati sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 53,09 eura, rješenje u upravnom sporu u iznosu od 66,36 eura i žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u iznosu od 66,36 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 185,81 eura, u skladu s člankom 28. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine", 118/18. i 51/23), a prema Tbr. 29. stavku 1. i stavku 5. te Tbr. 30. stavku 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine", 37/23.) te su pobliže navedena postupanja ako tužitelj ne postupi po rješenju.
3. Protiv osporenog rješenja tužitelj podnosi žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome navodi da se u predmetnom slučaju, osim o socijalnim pravima, radi i o pravima iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Upućuje na članak 11. stavak 1. točku 16. Zakona o sudskim pristojbama prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanu i pravima s područja socijalne skrbi. Smatra da je odluka prvostupanjskog suda protivna Ustavu Republike Hrvatske i Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Europskoj socijalnoj povelji koju je Hrvatski sabor ratificirao 20. studenoga 2022. donijevši Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje. Posebno ističe da je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-815/2013 od 8. svibnja 2024., u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta, navedeno da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Ističe i da je Ustavni sud u odluci, poslovni broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava. Ističe da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž, a koje pravo je ostvarila i tužitelj. Poziva se na članak 11. stavak 1. točki 17. Zakona o sudskim pristojbama prema kojem smatra da treba biti oslobođen od plaćanja sudske pristojbe jer je pokrenula upravni spor radi zaštite ustavnih prava. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti odnosno preinačiti rješenje o prigovoru tako što će ovaj Sud usvojiti prigovor i poništiti rješenje o pristojbi i osloboditi ga plaćanja sudske pristojbe.
Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24) ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Prema podacima spisa predmeta rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-304/2024-5 od 12. travnja 2024. odbačena je tužba tužitelja koju je podnio zbog nedonošenja rješenja o prigovoru izjavljenom na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/3083, URBROJ: 251-09-22- 1/004-23-03 od 31. listopada 2023. Tužitelj je protiv tog rješenja izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usž-2347/2024-2 od 9. listopada 2024. i potvrđeno je rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-304/2024-5 od 12. travnja 2024.
7. S obzirom na navedeno, što tužitelj svojim žalbenim navodima ni ne dovodi u sumnju, isti je i prema ocjeni ovog Suda, pravilno obvezan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, rješenje i žalbu jer je pravomoćno potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda od 4. listopada 2024. kojim je odbačena njegova tužba. Naime, člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.
8. Neosnovano se tužitelj poziva na članak 11. stavak 1. točku 16. Zakona o sudskim pristojbama, prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji je pokrenut i u kojem je odlučivano o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, kao ni o nekom pravu iz područja socijalne skrbi u smislu Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22., 119/22., 71/23. i 156/23.).
9. S obzirom na izričit i jasan članak 11. stavak 1. točku 16. Zakona o sudskim pristojbama, činjenica što se radi o mjeri socijalne politike Grada Zagreba nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke o obvezi plaćanja sudske pristojbe.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja ne postoji osnova za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u smislu članka 11. stavka 1. točke 17. Zakona o sudskim pristojbama obzirom da se u predmetnom slučaju ne radi o postupku pokrenutom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske radi zaštite ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata.
11. Ostali žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda kojim je osnovano odbijen njegov prigovor protiv rješenja kojim mu je određeno plaćanje sudske pristojbe.
12. Trebalo je stoga, na temelju članka 29. stavka 4. Zakona o sudskim pristojbama, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 16. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković
