REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1828/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja ŽČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ljubica Spajić, odvjetnik, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 16. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 216982 od dana 2. kolovoza 2005. koji su zaključili tužitelj ŽČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 ranije Volksbank d.d. kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 isplatit tužitelju ŽČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.015,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:
- 1,85 eura od 2.7.2008. do isplate,
- 2,42 eura od 2.10.2008. do isplate,
- 20,05 eura od 4.11.2008. do isplate,
- 7,11 eura od 2.12.2008. do isplate,
- 21,47 eura od 3.1.2009. do isplate,
- 23,42 eura od 3.2.2009. do isplate,
- 24,41 eura od 3.3.2009. do isplate,
- 22,07 eura od 2.4.2009. do isplate,
- 21,73 eura od 3.5.2009. do isplate,
- 18,08 eura od 2.6.2009. do isplate,
- 14,86 eura od 2.7.2009. do isplate,
- 15,98 eura od 2.8.2009. do isplate,
- 18,37 eura od 2.9.2009. do isplate,
- 17,28 eura od 2.10.2009. do isplate,
- 15,92 eura od 3.11.2009. do isplate,
- 19,03 eura od 2.12.2009. do isplate,
- 21,96 eura od 3.1.2010. do isplate,
- 25,04 eura od 2.2.2010. do isplate,
- 24,22 eura od 2.3.2010. do isplate,
- 29,43 eura od 2.4.2010. do isplate,
- 28,09 eura od 4.5.2010. do isplate,
- 30,70 eura od 2.6.2010. do isplate,
- 45,42 eura od 2.7.2010. do isplate,
- 42,07 eura od 3.8.2010. do isplate,
- 54,63 eura od 2.9.2010. do isplate,
- 48,00 eura od 2.10.2010. do isplate,
- 43,02 eura od 3.11.2010. do isplate,
- 58,18 eura od 2.12.2010. do isplate,
- 67,55 eura od 4.1.2011. do isplate,
- 60,75 eura od 2.2.2011. do isplate,
- 61,75 eura od 2.3.2011. do isplate,
- 56,86 eura od 2.4.2011. do isplate,
- 58,38 eura od 3.5.2011. do isplate,
- 74,96 eura od 2.6.2011. do isplate,
- 77,30 eura od 2.7.2011. do isplate,
- 95,66 eura od 2.8.2011. do isplate,
- 88,99 eura od 2.9.2011. do isplate,
- 78,61 eura od 2.10.2011. do isplate,
- 78,33 eura od 3.11.2011. do isplate,
- 77,20 eura od 2.12.2011. do isplate,
- 80,96 eura od 3.1.2012. do isplate,
- 85,12 eura od 2.2.2012. do isplate,
- 85,25 eura od 2.3.2012. do isplate,
- 82,64 eura od 3.4.2012. do isplate,
- 83,70 eura od 3.5.2012. do isplate,
- 85,25 eura od 2.6.2012. do isplate,
- 83,57 eura od 3.7.2012. do isplate,
- 83,72 eura od 2.8.2012. do isplate,
- 82,17 eura od 2.9.2012. do isplate,
- 79,31 eura od 2.10.2012. do isplate,
- 82,80 eura od 3.11.2012. do isplate,
- 84,06 eura od 2.12.2012. do isplate,
- 83,56 eura od 3.1.2013. do isplate,
- 78,46 eura od 2.2.2013. do isplate,
- 81,99 eura od 2.3.2013. do isplate,
- 82,80 eura od 3.4.2013. do isplate,
- 81,22 eura od 3.5.2013. do isplate,
- 76,52 eura od 2.6.2013. do isplate,
- 73,60 eura od 2.7.2013. do isplate,
- 76,18 eura od 2.8.2013. do isplate,
- 77,97 eura od 3.9.2013. do isplate,
- 82,52 eura od 2.10.2013. do isplate,
- 80,01 eura od 3.11.2013. do isplate,
- 81,13 eura od 3.12.2013. do isplate,
- 82,05 eura od 3.1.2014. do isplate,
- 83,80 eura od 2.2.2014. do isplate,
- 85,64 eura od 2.3.2014. do isplate,
- 84,69 eura od 2.4.2014. do isplate,
- 82,86 eura od 3.5.2014. do isplate,
- 82,04 eura od 3.6.2014. do isplate,
- 82,40 eura od 2.7.2014. do isplate,
- 84,71 eura od 2.8.2014. do isplate,
- 87,06 eura od 2.9.2014. do isplate,
- 86,85 eura od 2.10.2014. do isplate,
- 88,03 eura od 4.11.2014. do isplate,
- 89,73 eura od 2.12.2014. do isplate,
- 89,04 eura od 3.1.2015. do isplate,
- 90,00 eura od 3.2.2015. do isplate,
- 90,00 eura od 3.3.2015. do isplate,
- 90,00 eura od 2.4.2015. do isplate,
- 90,44 eura od 2.5.2015. do isplate,
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju ŽČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.703,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 26. svibnja 2023. navodi da je s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom, sklopio dana 2. svibnja 2008. Ugovor o kreditu broj 216982 na iznos od 23.406,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, na rok otplate od 84 mjeseca, a kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 343,06 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća. Tužitelj tvrdi da su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli u tom ugovoru nepošteni i posljedično ništetni, u kojem pravcu upućuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17 te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. broj:Rev-2221/18, te presudu Vrhovnog suda br. Rev 2246/2017 od 20. ožujka 2018. Navodi da je tuženik u obvezi da vrati tužitelju sve iznose koje je primio temeljem djelomično ništetnih odredaba ugovora o kreditu u smislu čl.323.st.1., čl.1111-1117. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), predlaže da sud u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 13. kolovoza 2024. donese presudu u kojoj će utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka dio odredaba spornog ugovora o kreditu kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezanih uz valutu švicarski franak, te da naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.015,00 eura temeljem preplate po osnovu ništetne valutne klauzule u CHF sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog iznosa od dospijeća do isplate, pobliže opisano u točki II izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva jer je u toj parnici pružena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u tom ugovornom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da sve i da se uzme da su utvrđenja iz spomenute parnice primjenjiva, niti u tom slučaju nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz te presude, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, uz napomenu da ugovorne odredbe ugovora o kreditu obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", a da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže odnosa među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik predlaže da vještak financijske struke izračuna i tzv. negativnu razliku. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu s potvrdom javnog bilježnik (list 9 do 15 spisa), prometna kartica (list 16 do 25 spisa), otplatna tablica (list 26 do 28 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 259 do 265 spisa).
4. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.
5. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen u podnesku od 13. kolovoza 2024. osnovan.
6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i Volksbank d.d., kao kreditora zaključen 2. svibnja 2008. Ugovor o kreditu broj 216982 s namjenom kupnje osobnog vozila, u iznosu CHF 23.406,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz kamatnu stopu od 6,10 %, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te valutnu klauzulu, koji kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima u iznosu CHF 343,06 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća,
- da je javni bilježnik Obrenija Ribarić iz Zagreb dana 14. svibnja 2008. pod brojem OV-6811/2008 potvrdio da su tužitelj i punomoćnik kreditora gore navedeni ugovor podnijeli na potvrdu te da im je isprava pročitana i upozoreni su da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,
- da su u otplatnoj tablici i prometnoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća pojedinih obroka uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.
7. U odnosu na prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženice, pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
8. Bez obzira na činjenicu da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, sud nije provodio dokaz saslušanjem tužitelja iz razloga što osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz naprijed navedenih presuda sudova Republike Hrvatske.
9. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan te je odlučeno kao u stavku I izreke presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. čl. i 323.ZOO-a te čl.502. a i c ZPP-a, pri čemu se upućuje i na stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2019. broj:Rev-3142/18.
10. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da je ukupna razlika s osnova valutne klauzule za razdoblje otplate kredita 5.016,79 eura, pri čemu su pojedini iznosi i datumi pobliže navedeni u tablicama u nalazu i mišljenju vještaka. Vještak je utvrdio da je tužitelj u otplatnom razdoblju platio po istom osnovu manje 1,79 eura. Punomoćnik tužitelja je u podnesku od 30. srpnja 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtjeva isplatu iznosa umanjenog za tzv. "negativnu razliku" od 1,79 eura te zahtjeva isplatu iznosa od 5.015,00 eura.
11. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja dospijeva 2. srpnja 2008. a da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 14. lipnja 2018. (u odnosu na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17), pa kako je tužitelj podnio tužbu 26. svibnja 2023. prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
12. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužitelju da vrati sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se smatra nepoštenim stjecateljem. Kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos s obzirom na utuženo razdoblje, sve prema pojedinim mjesečnim iznosima i datumima dospijeća pobliže navedenim tablici nalaza i mišljenja vještaka, tužbeni zahtjev tužitelja je usvojen te je odlučeno kao pod II izreke presude temeljem odredbe čl. 323 st. 1, čl. 1111 st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a.
13.Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 323 ZOO-a koja propisuje da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvog Ugovora. Tuženik je kao pravna osoba određivao kamatne stope i kretanje valute CHF na tržištu te tužitelj na te faktore nije mogao utjecati pa slijedom toga nije u obvezi vratiti tužitelju novčane iznose po osnovu tzv. negativne razlike. Bez obzira na tu činjenicu tužitelj je umanjio tužbeni zahtjev po osnovu tzv. negativne razlike za iznos od 1,79 eura.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.
15. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, sastav podneska 31.1.2024., 13.8.2024. prema tbr. 8 točka 1 – po 200,00 eura, za sastav podneska 13.6.2024. prema tbr. 8 točka 3 – 50,00 eura, zastupanje na ročištu 20.5.2024. i 5.3.2025. prema tbr. 9 točka 1 – po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu za objavu presude prema tbr. 9 točka 3 – 100,00 eura što ukupno iznosi 1.150,00 eura, koje treba uvećati za 25% PDV ili 287,50 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 266,00 eura i pa je sud priznao tužitelju trošak u ukupnom iznosu od 1.703,50 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod III.
U Zagrebu, 16. travnja 2025. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
