Poslovni broj: Gž-17/2022-9

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković članice vijeće i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Rajič, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Sanja Porobija, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-4836/2019 od 26. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 16.travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-4836/2019 od 26. listopada 2021., u točkama I, II i III izreke, te u dijelu točke IV izreke za dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.182,55 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26. listopada 2021. pa do isplate.

II Djelomično se uvažava žalba tuženika te se preinačuje citirana presuda u preostalom dijelu točke IV izreke za dosuđeni parnični trošak u iznosu od 248,82 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 365,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26. listopada 2021. pa do isplate.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u toč. I izreke je utvrđeno da su ništetne odredbe čl. 2.st.1. Ugovora o kreditu br: [katastarska čestica], sklopljenog dana 11. siječnja 2006. između stranaka, solemniziranog po javnom bilježniku Branku Jakiću iz Zagreba, u dijelu odredbe koja glasi: „…, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d,….“ , te u točki II izreke je utvrđeno da je ništetna odredba čl. 7.st.1. navedenog ugovora u dijelu koji glasi: „…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“ U točki III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati preplaćeni iznos s osnova nepromjenjive kamatne stope i rasta anuiteta u CHF iznos od 11.969,83 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate. U točki IV izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.547,55 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 26. listopada od 2021. pa do isplate.

2.Protiv citirane presude u žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje-ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, i da se obveže tužiteljicu da tuženiku nadoknadi sve troškove parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a niti bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu glavne tražbine i može se ispitati. Sud prvog stupnja je naveo odlučne razloge na kojima temelji utvrđenje o ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu i obrazlažući to utvrđenje pravilno pozivom na utvrđenje iz presude povodom kolektivne tužbe. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da sud prvog stupnja nije obrazložio razloge ništetnosti pojedinih odredbi koje su predmetom ovog postupka iz ugovora o kreditu i da se ta utvrđenja odnose na apstraktne potrošače ali ne i na tužiteljicu.

6. Ovo iz razloga što sud prvog stupnja nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer postoji ustaljena praksa u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. obavezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a u čemu se radi u ovom slučaju.

7. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na koju je Vrhovni suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika u izreci koja je postala pravomoćna te je utvrdio da je tužena u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženik i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača“.

8.U točki IX. izreke navedene presude nalaženo je svim tuženima da prekinu sa navedenim postupanjem te im je naloženo da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak i kamatna stopa promjenljive, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda, dok im je u točki X. izreke zabranjeno takvo ili slično postupanje ubuduće.

9.Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10.Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke IV. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženu, prema shvaćanju suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

11.Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 109. i čl. 201. ZPP-a. Naime, založni dužnik nije stranka postupka i ne mora biti obuhvaćena tužbom kao jedinstveni nužni suparničar. Prema odredbi čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz predmetnog proizlazi da su stranke ugovora o kreditu tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita, a ne založni dužnik.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije dokazala da bi imala status potrošača kada se ima u vidu sadržaj predmetnog ugovora o kreditu prema kojem je namjena kredita kupnja stana u [adresa], a tuženik nije predložio niti jedan dokaz na okolnosti da bi tužiteljica sklopila ugovor u svrhe koje su namijenjene njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti već u svrhu rješavanja privatnog pitanja, slijedom čega tužiteljica ima status potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP-a, kojim je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su ništetne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu uz obvezujući učinak odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi čl. 138. a ZZP-a i čl. 118. ZZP i čl. 502. c ZPP-a.

14. Neosnovani su svi žalbeni navodi tuženika o zastari, jer prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

15. U konkretnom slučaju tužba je podnesena 7. lipnja 2019., pa stoga od dana pravomoćnosti navedenih odluka Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018. nije protekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi da je sud prvog stupnja protivno zakonskim odredbama i to čl. 190. ZPP-a dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 191. st. 2. ZPP-a kada je dopustio preinaku nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon izvršenog vještačenja slijedom čega su ispunjene pretpostavke iz čl. 190. st. 2. ZPP-a jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

17. Isto tako s obzirom na izloženo nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je nakon preinake tužbe tužbeni zahtjev tužiteljice u zastari jer u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguće je dopuštena prema čl. 190. i čl. 191. ZPP-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, a koje je identično pravno shvaćanje izneseno je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 429/2024 od 12. lipnja 2024.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je odredba čl. 22. ZOO-a dispozitivna norma Hrvatskog nacionalnog prava u kojem je dozvoljeno ugovaranje valutne klauzule pa da je kao takva izuzeta od primjene Direktive vijeća 99/13 EEZ u smislu čl. 1. st. 2. te Direktive, jer u ovom postupku nije utvrđeno da je ništetna valutna klauzula u pravcu da bi ona bila nedopuštena nego način ugovaranja valutne klauzule s time da je aninuitet nakon promjene CHF u vrijeme isplate koji je nepošten a s time i ništetan, a što je utvrđeno u postupku kolektivne zaštite potrošača u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

19. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo uzeti u obzir tzv. negativne tečajne razlike jer predmet spora je povrat uplata za koje su u smislu čl. 1111. ZOO-a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužiteljice prešlo u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe, koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obavezama stranaka na štetu tužiteljice utvrđena ništetnom. S obzirom na to da je zakonsko pravilo vraćanje stečnog bez osnova prema čl. 1112. do 1120. ZOO-a ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužiteljice, prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno sud prvog stupnja nije uzeo u obzir tzv. negativne tečajne razlike. Isto tako negativne razlike automatizmom se ne uzimaju u obzir već je tuženik trebao podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja što tijekom postupka nije učinio.

20. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio zakonske zatezne kamate na isplaćene iznose sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana izvršene uplate jer da tuženik nije nepošten stjecatelj. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženik nesavjestan stjecatelj u smislu čl. 1115. ZOO-a jer je identično pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2018. gdje se navodi da banke kao trgovci su bili svjesni rizika po korisnika kredita kao potrošača ugovarajući kredite u CHF a da o tome potrošače nisu upozorile o mogućnosti promjene vrijednosti te valute i promjene kamatne stope.

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir okolnost da je od 1. siječnja 2013. redovna kamata u konkretnom ugovornom odnosu definirana uz primjenu objektivnih parametara sukladno čl. 5. i 14. ZID ZPK/12 odnosno da je kamatna stopa vezana uz definirani fiksni variabilni elemenat pa da je time otklonjeno nezakonito postupanje u pogledu određivanja kamatne stope od strane tuženika. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja utvrdio sve relevantne činjenice i pravilno navodi da sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica djelomične ništetnosti predmetnog ugovora. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR izvršena je temeljem ZID ZPK-a a radi se o aktu koji se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa, iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže Sporazum iz čl. 19. c toč. 6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano u tom zakonu.

22. Po ocjeni ovog suda, a kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja potpisivanje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni zahtjev budući da niti odredbama ZID ZPK-a niti navedenim dodatkom izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način je trebalo riješiti i eventualno ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita, same, tj. nepošteno mijenjale kreditne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF.

23. Glavni motiv i svrha navedenog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje plaćenih kamata u kreditima CHF kroz utuženo razdoblje, a do koje pretplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banka koje je utvrđeno ništetnim.

24. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. u vezi čl. 324. ZPP-a kada je utvrdio temeljem vještačenja da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 11.969,83 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatam počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

25. Također nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 109. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a jer da tužbeni zahtjev kako je postavljen nije razumljiv. Ovo iz razloga što nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke da sud prvog stupnja pozove tužiteljicu da točno označi tužbeni zahtjev, jer je tužbeni zahtjev tužiteljice sadrži sve ono što je propisano ZPP-om. Stoga nije počinjena navedena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

26. U odnosu na žalbene navode tuženika da sud prvog stupnja pogrešno u toč. 8. i 9. obrazloženja presude navodi da je tuženik prigovorio nalazu vještaka na način kako se navodi u toj točki obrazloženja presude, ali da je tuženik prigovorio nalazu vještaka iz razloga što vještak nije uzeo u obzir tzv. tečajne razlike, navodi se da je sud prvog stupnja pravilno prihvatio nalaz sudskog vještaka a navedene negativne razlike nije razmatrao s obzirom da tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti prigovor radi prebijanja, a koji iznosi kako je izloženo tuženiku ne bi pripadali.

27. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja tužiteljici za sastav tri podneska od 10. lipnja 2019., 4.veljače 2021. i 9.ožujka 2021. sukladno tbr. 9. toč. 1. Tarife dosudio nagradu za svaki podnesak od 25 bodova, jer iz sadržaja tih podnesaka proizlazi da tužiteljica obavještava sud da je platila sudsku pristojbu (podnesak od 10. lipnja 2019.), da dostavlja dokaz o plaćenom predujmu i dokaz o plaćanju razlike predujma (podnescima od 4. veljače 2021. i 9. ožujka 2021.) slijedom čega se radi o podnescima koji nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka, slijedom čega tužiteljici ne pripada naknada za ta tri podneska.

28.Isto tako osnovani su žalbeni navodi tuženika da tužiteljici za sastav podneska od 25.svibnja 2021. ne pripada nagrada prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife jer se ne radi o obrazloženim podnesku jer je tim podneskom tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka, pa primjenom Tbr. 8. toč. 4. Tarife za navedeni podnesak pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7., Tarife dakle ne 100 bodova već 25 bodova , pa je stoga ukupan trošak trebalo umanjiti za 365,00 eura.

29.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljici za pristup na ročište 12. siječnja 2021. i 15. rujna 2021. ne pripada nagrada sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife jer da se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari, jer iz sadržaja navedenih zapisnika proizlazi da se je na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari, pa je stoga sud prvog stupnja pravilnom primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife tužiteljici dosudio za svako ročište po 100 bodova.

30. Ostali troškovi odmjereni su sukladno važećoj Tarifi.

31. S obzirom na izloženo od ukupno dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.547,55 eura trebalo je oduzeti iznos od 365,00 eura, pa je stoga odluka o troškovima parničnog postupka potvrđena za iznos od 1.182,50 eura dok je preinačena na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 365,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

32.Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I i II izreke presude.

33. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je uspio u neznatnom dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. III izreke ove presude.

U Rijeci, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić