Posl.br.P-321/2025

Posl.br.P-321/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužiteljice UJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]., zastupane po punomoćniku Davoru Radiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 61., OIB:52508873833, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, Lovretska 14., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 25. veljače 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tomislava Vujčića, odvjetnika u Splitu, dana 16. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se ništetnom odredba članka 1. i članka 10. a) Ugovora o kreditu broj 96436/05 zaključen dana 30. studenoga 2005. godine u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF (švicarskih franaka) te povrat kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja.

II.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 4.275,54 EUR zajedno s zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.07.2015.g. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. pa nadalje određenoj prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koja kamata teče:

- na iznos od 3,75 EUR od 19.1.2010.g

- na iznos od 34,14 EUR od 17.2.2010.g.

- na iznos od 34,14 EUR od 18.3.2010.g.

- na iznos od 34,14 EUR od 16.4.2010.g.

- na iznos od 60,69 EUR od 18.1.2011.g.

- na iznos od 87,23 EUR od 17.2.2011.g.

- na iznos od 19,54 EUR od 18.4.2011.g.

- na iznos od 227,26 EUR od 17.5.2011.g.

- na iznos od 164,08 EUR od 17.6.2011.g.

- na iznos od 302,37 EUR od 17.7.2011.g.

- na iznos od 186,69 EUR od 17.8.2011.g.

- na iznos od 365,95 EUR od 16.9.2011.g.

- na iznos od 127,05 EUR od 17.10.2011.g.

- na iznos od 113,28 EUR od 18.11.2011.g.

- na iznos od 206,68 EUR od 19.12.2011.g.

- na iznos od 206,68 EUR od 17.1.2012.g.

- na iznos od 180,14 EUR od 17.2.2012.g.

- na iznos od 127,05 EUR od 19.3.2012.g.

- na iznos od 474,41 EUR od 16.4.2012.g.

- na iznos od 379,22 EUR od 18.5.2012.g.

- na iznos od 379,26,EUR od 18.6.2012.g.

- na iznos od 140,32 EUR od 17.7.2012.g.

- na iznos od 140,32 EUR od 20.8.2012.g.

- na iznos od 140,32 EUR od 17.9.2012.g.

- na iznos od 140,32 EUR od 16.10.2012.g., pa sve do konačne isplate.

III.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove ovoga postupka u visini od 2.690,16 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. travnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi koju je podnijela protiv Splitske banke d.d. Split navodi da je sa tuženom zaključila Ugovor o kreditu broj 96436/05 u iznosu od 30.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kojim ugovorom je vraćanje kredita ugovoreno u 84 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od po 458,92 CHF.

2. Budući je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostrano odlukom tuženika, te budući je tuženik prilikom ugovaranja kredita nije informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja navedene valutne klauzule, te obzirom je odredba kojom isključivo jedna ugovorna strana jednostrano određuje visinu kamatne stope ništetna, kako je to presuđeno od strane Visokog trgovačkog suda RH, te kako je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tuženika, stoga postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu, odnosno sljedeći tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu i za povrat više preplaćenih iznosa.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je Splitska banka d.d. prestala postojati i da je njen pravni slijednik OTP Banka d.d. Split, te se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti i istakao prigovor zastare, navodeći da se ne radi o tipskom ugovoru i da je tužiteljica bila upoznata sa ugovornim odredbama i suglasila se sa istima.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 96436/05, otplatnog plana i prometa po tom kreditu, te nalaza i mišljenja vještakinje Matije Trogrlić.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 96436/05 utvrđeno je da je zaključen između prednika tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita na iznos od 30.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate u 84 mjesečnih anuiteta. U članku 4. predmetnog Ugovora navodi se da je kamatna stopa promjenjiva i da na dan zaključenja Ugovora iznosi 6,88 %.

6. Vještakinja Matija Trogrlić u pisanom nalazu i mišljenju navodi da je po Ugovoru o kreditu tužiteljica platila 71.690,30 kuna više od isplaćenog joj kredita, odnosno 32.213,94 kuna zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u cijelom razdoblju otplate kredita od 10. siječnja 2006. godine do 17. prosinca 2012. godine.

7. U predmetnom postupku donesena je presuda broj P-5244/2018 od 23. ožujka 2022. godine, koja je po uloženoj žalbi tuženika, presudom i rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-398/2022-2 od 8. siječnja 2025. godine potvrđena u točki I. 2., i ukinuta u točkama II. 1., II. 3. i točki III. i u tom dijelu vraćena na ponovno suđenje.

8. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u cijelosti.

9. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP 96/03 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP 96/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Identične odredbe sadržane su i u odredbi čl. 96. st. 1. i 2. te čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP 79/07), kao i u odredbama čl. 49. st. 1. i 2. te čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP 41/14) te u odredbama čl. 53. st. 1. i 2. te čl. 59. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23, dalje ZZP 19/22) koji je trenutačno na snazi.

10. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, stoga su predmetne ugovorne odredbe ništetne i na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

11. Nadalje, ugovaranje valutne klauzule samo po sebi je dopušteno sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim donosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 158/22) dalje ZOO).

12. Međutim, u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. se navodi da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

13. Među strankama nije sporno da u Ugovoru o kreditu koji sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužiteljica kao prosječni korisnik kredita mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz te ugovorne klauzule, dok je tuženik to u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati.

14. Naime, ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće.

15. Prosječni korisnik kredita pa tako i tužiteljica u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znala da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znala niti da je, trebala biti o tome obaviještena. Zbog toga se ima smatrati da prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, nisu razumljive.

16. Slijedom navedenog, imajući u vidu pravna utvrđenja iz kolektivne parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, sadržaj Ugovora o kreditu i podatke o otplati kredita iz kojih je razvidno značajno uvećanje pojedinih anuiteta otplate kredita, ovaj sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je u konkretnom slučaju ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nepoštene, a time i ništetne jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a odredbe su se nalazile u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji je unaprijed formulirao prednik tuženika kao trgovac, zbog čega tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja na njihov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača.

17. Na temelju odredbe čl. 323. st. 1., 324. i 1111. st. 1. ZOO-a tužiteljica ima pravo od tuženika tražiti isplatu svih iznosa koje je preplatila temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, time da sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos kredita od dana stjecanja do isplate budući da je tuženik, odnosno prednik tuženika, nepošteni stjecatelj tih novčanih iznosa.

18. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi preplatila tuženiku iznos od 32.213,94 kuna/4.275,54 eura, primjenom navedenog materijalnog prava obvezana je tužena isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u točci II. izreke presude od izvršenih uplata do isplate.

19.Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje sa dopunom vještakinje Matije Trogrlić obzirom da je izrađen stručno i na temelju dokumentacije priložene spisu, te obzirom da je vještakinja odgovorila na primjedbe stranaka.

20. Nadalje, istaknuti prigovor zastare nije osnovan, obzirom da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

21. Slijedom navedenog, budući je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke pravomoćno utvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom tog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te budući je visina potraživanja utvrđena provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, to je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) time da je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava tužbe 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 27. veljače 2019.g., 3. ožujka 2020.g. i 24. veljače 2022.g. i 25. veljače 2025.g. po 100 bodova, plus sastav tri obrazložena podneska po 100 bodova, dakle ukupno 800 bodova, odnosno 1.600,00 eura, plus PDV 400,00 eura, trošak vještačenja 398,16 eura i trošak sudskih pristojbi 292,00 eura, pa parnični trošak tužiteljice iznosi 2.690,16 eura.

U Sinju, dana 16. travnja 2025. godine

SUDAC

Jagoda Matić

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste preko ovog suda za Županijski sud u Splitu. Podnosi se pisano u tri primjerka.

DN-a:

1. Davor Radić odvjetnik u Splitu, Paraćeva 102

2. Odvjetničko društvo Anić&Anić d.o.o. Split, Lovretska 14