Poslovni broj: Usž-186/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Igoru Radeliću, odvjetniku iz Zagreba, Dragutina Domjanića 3, OIB: 94192738867, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, Zagreb, Petrova 3, OIB: 61248075289, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2408/2024-10 od 11. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2408/2024-10 od 11. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/24-01/228, URBROJ: 338-01-06-05-24-03 od 30. travnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-02/2400, URBROJ: 338-21-02-02-23-8 od 1. prosinca 2023. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 30. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 1. prosinca 2023. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje ozljeda dijagnoze šifre prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB) S46.2 (ozljeda mišića i tetive), pretrpljene 14. travnja 2023., ozljedom na radu te mu se u vezi s navedenom dijagnozom ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga, ponavljajući navode iz tužbe. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio njegovo postupanje neodgovornim i nesavjesnim jer nije uzeo u obzir činjenicu da poslodavac nije osigurao adekvatne uvjete za rad. Navodi da mjesto za utovar nije bilo uređeno sukladno propisima, niti je isto bilo označeno te drugi djelatnici poslodavca nisu postupali sukladno pravilima zaštite na radu jer su palete odložili prije nego što je spustio rampu. Ističe da je stav prvostupanjskog suda da navedene okolnosti u konkretnom slučaju nisu relevantne, suprotan stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke, broj: U-III-1275/2023 od 10. travnja 2024. Navodi da je istom odlukom Ustavni sud zauzeo stav da sama činjenica da je radnik svojom krivnjom prouzročio prometnu nesreću i pretrpio ozljedu ne dovodi automatski do toga da se navedena ozljeda ne može smatrati ozljedom na radu. Stoga smatra da se pokušaj pomicanja palete rukom ne može smatrati izrazito neodgovornim i nesavjesnim postupanjem. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova prvostupanjskog spora i žalbenog postupka.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija. Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je prijavom poslodavca tužitelja za priznavanje ozljeda pretrpljenih 14. travnja 2023. pod šifrom dijagnoze S46.2 ozljedom na radu. U upravnom postupku saslušan je tužitelj, svjedoci LO, ŽO i IO i pribavljeno je očitovanje poslodavca tužitelja Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu o okolnostima nastanka ozljede.
7.1. Tužitelj je iskazao da je 14. travnja 2023. oko 11,00 sati parkirao kamion na mjestu utovara te je zatražio djelatnike koji rade na prijemu i predaji robe da sa svojim viličarem pomaknu palete s robom kako bi mogao spustiti kamionsku rampu. Nakon što su mu odgovorili da to nije moguće on je pokušao ručno pomaknuti paletu i tom je prilikom čuo zvuk i imao je osjećaj da mu je nešto puklo u desnoj ruci. Sljedeći dan je zbog bolova potražio liječničku pomoć i otvorio bolovanje.
7.2. Svjedoci LO i SO, u sadržajno identičnim izjavama, naveli su da su tog dana spremili palete za otpremu i postavili ih u prolazu za utovar, kako je uobičajeno. Tužitelj se kamionom previše približio paletama u prolazu pa kada je spustio rampu i vidio da mu smeta paleta zatražio ih je da istu pomaknu, što su i učinili. Procijenivši da to nije bilo dovoljno, tužitelj je ručno pomaknuo tu istu paletu te im je tokom utovara rekao da je ozlijedio desno rame.
7.3. Svjedokinja IO, voditeljica Odjela za skladištenje, je navela da ju je tužitelj istog dana obavijestio SMS-om o ozljedi koju je zadobio pri pomicanju paleta. Smatra da je tužitelj postupio protivno smjernicama zaštite na radu jer je ručno pomaknuo palete, koja radnja nije bila potrebna ni dopuštena.
7.4. Poslodavac tužitelja je u svojem očitovanju od 13. rujna 2023. naveo da je tužitelj prije nego što je započeo samostalno obavljati poslove vozača, završio potrebnu edukaciju i osposobljavanje o načinu i uvjetima sigurnog rada. Ističe da niti jednim pisanim radnim nalogom, odnosno usmenim naputkom voditeljice odjela nije predviđeno ili naloženo da ručno pomiče palete.
7.5. Stav je upravnih tijela da se ozljede tužitelja ne mogu smatrati ozljedama na radu jer su iste nastale kada je tužitelj, koji je osposobljen za rad na siguran način, pokušao ručno pomicati palete teške oko 120 kg umjesto da je za tu radnju koristio viličar te da se stoga radi o njegovom nesavjesnom i neodgovornom ponašanju.
8. U upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku i isprava dostavljenih u sudski spis te je primijenio članak 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev.
9. Člankom 67. stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano je da se ozljedom na radu ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).
10. Sukladno članku 68. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, 71/14., 118/14., 154/14., 95/18. i 96/18.; dalje: Zakon o zaštiti na radu) radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca i tako da pravilno koristi sredstva rada.
11. Ovaj sud smatra da je prvostupanjskom presudom pravilno odbijen tužbeni zahtjev jer iz utvrđenih činjenica proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo zbog njegovog nesavjesnog i neodgovornog ponašanja, što tužitelj žalbenim navodima nije uspio osporiti.
12. U ovom sporu je odlučna činjenica što tužitelj nije postupio u skladu s člankom 68. stavcima 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu jer nije poslove, rukovanje teretom, obavljao dužnom pažnjom vodeći pri tome računa o svojoj sigurnosti.
13. Nesporno je da tužitelj kada je kao vozač kamiona pokušao na tlu pomaknuti palete s robom, kako bi napravio mjesta za spuštanje rampe s kamiona radi utovara robe, nije koristio ručni viličar, koji mu je bio dostupan, već je iste pokušao pomaknuti ručno. Također je nesporan opis poslova tužiteljevog radnog mjesta, u kojem je isključivo naveden utovar i istovar robe pomoću viličara. Imajući u vidu navedeno, kao i okolnost da se ni inače palete s robom teške oko 120 kg na tlu ne pomiču ručno, opisano postupanje tužitelja u konkretnom slučaju predstavlja nesavjesno i neodgovorno ponašanje tužitelja na radnom mjestu, kako su to pravilno utvrdili tuženik i prvostupanjski sud.
14. Žalbene navode koji se odnose na to da poslodavac nije osigurao adekvatno mjesto za utovar robe, odnosno navodi koji se odnose na to da su drugi radnici nepropisno palete složili na tlo prije nego što je on spustio rampu s kamiona za utovar robe, tužitelj je istaknuo i u tužbi i tijekom upravnog spora te je iste otklonio prvostupanjsku sud valjanim obrazloženjem koje ovaj Sud prihvaća.
15. Odlukom Ustavnog suda, broj: U-III-1275/2023 na koju se tužitelj u žalbi poziva, ukinute su presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-3998/2022-2 od 4. siječnja 2023. i presuda Upravnog suda u Osijeku broj: Usl-366/2022-7 od 22. kolovoza 2022. iz razloga što je istima izostalo obrazloženje o tome na temelju kojih činjenica i okolnosti je ocijenjeno da se u konkretnom slučaju radilo o izuzetno neodgovornom, nesavjesnom ili skrivljenom ponašanju podnositelja zbog kojih bi izgubio prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno nisu analizirani ni provedeni dokazi podnositelja kojima bi se utvrdile odlučne činjenice, već je potvrđen stav upravnih tijela da iz izjava podnositelja i podnositeljevog poslodavca, ali i očitovanja državnog odvjetništva o nepokretanju kaznenog postupka protiv podnositelja za predmetni štetni događaj te pravomoćne prekršajne presude, proizlazi da je podnositelj svojim postupanjem prouzročio nastanak ozljede. U obrazloženjima istih nisu iznijeti razlozi za eventualnu promjenu i odstupanje od ranijih stajališta i tumačenje članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona sukladno kojem je prekršajna odgovornost osiguranika dostatna za zaključak da se radi o skrivljenom ponašanju. S obzirom na navedeno, stajališta Ustavnog suda ne mogu se primijeniti u konkretnom slučaju jer se ne radi o istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).
18. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 16. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
