Poslovni broj: Usž-1383/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1477/2023-19 od 24. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1477/2023-19 od 24. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1477/2023- 19 od 24. veljače 2025., odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja o sudskoj pristojbi istoga suda, poslovni broj: Us I-1477/2023-17 od 3. veljače 2025.
2. Rješenjem od 3. veljače 2025. naloženo je tužiteljici da u roku od 8 dana po primitku rješenja plati sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 53,09 eura, presudu u upravnom sporu u iznosu od 66,36 eura i žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 66,36 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 185,81 eura, u skladu s člankom 28. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine", 118/18. i 51/23. - dalje: ZSP), a prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine", 37/23. - dalje: Uredba) te su pobliže navedena postupanja ako tužiteljica ne postupi po rješenju.
3. Tužiteljica žalbom osporava rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). U bitnome navodi da se ovdje, osim o socijalnim pravima, radi i o pravima iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Upućuje na članak 11. stavak 1. točku 16. ZSP-a prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanu i pravima s područja socijalne skrbi. Smatra da je odluka prvostupanjskog suda protivna Ustavu Republike Hrvatske („Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav), Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine", 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15., 123/17., 98/19. i 144/20.), Statutu Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba", 23/16.) i Europskoj socijalnoj povelji koju je Hrvatski sabor ratificirao 20. studenoga 2022. donijevši Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje. Posebno ističe da je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III- 815/2013 od 8. svibnja 2024., u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta, navedeno da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Ističe i da je Ustavni sud u odluci, poslovni broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava. Ističe da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž, a koje pravo je ostvarila i tužiteljica. Navodi i da su u skladu s člankom 11. stavkom 1. točkom 17. ZSP-a od plaćanja sudskih pristojbi oslobođene i stranke koje pokreću postupke za zaštitu Ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnim pojedinačnih akata. Smatra da iz pitanja koja je Europski sud za ljudska prava u predmetu Zorica Golomejić protiv Hrvatske (zahtjev broj: 9461/24), a koji se odnosi na predmet ovog upravnog spora, dostavio Republici Hrvatskoj na odgovor nedvojbeno proizlazi da predmetna mjera roditelj odgojitelj predstavlja pravo na poštivanje obiteljskog života zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, 18/97., 06/99., 08/99., 14/02., 01/06. i 13/17. – dalje: Konvencija) i pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti odnosno preinačiti rješenje o prigovoru tako što će ovaj Sud usvojiti prigovor i poništiti rješenje o pristojbi i osloboditi je plaćanja sudske pristojbe. Potražuje i trošak za sastav žalbe sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema podacima spisa predmeta, presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1477/2023-10 od 20. lipnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Gradonačelnika Grada Zagreba od 9. ožujka 2023. u dijelu izreke kojim se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje., a presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-3328/2024-2 od 16. siječnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda prvostupanjskog suda od 20. lipnja 2024.
6. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovog Suda, tužiteljica je pravilno obvezana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, presudu i žalbu. Naime, člankom 22. stavkom 1. ZSP-a propisano je da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.
7. Neosnovano se tužiteljica poziva na članak 11. stavak 1. točku 16. ZSP-a prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanu i pravima s područja socijalne skrbi. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji je pokrenut i u kojem je odlučivano o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, kao ni o nekom pravu iz područja socijalne skrbi u smislu Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22., 119/22., 71/23. i 156/23.).
8. S obzirom na izričit i jasan članak 11. stavak 1. točku 16. ZSP-a, činjenica što se radi o mjeri socijalne politike Grada Zagreba nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke o obvezi plaćanja sudske pristojbe.
9. Također je neosnovano pozivanje tužiteljice i na članak 11. stavak 1. točku 17. ZSP-a jer se sadržaj pitanja koja je Europski sud za ljudska prava dostavio na očitovanje Republici Hrvatskoj, u predmetu Golomejić protiv Hrvatske, broj: 9461/24, ne može tumačiti na način da je utvrđeno da mjera roditelj odgojitelj predstavlja zajamčeno ljudsko pravo (na poštivanje obiteljskog života i mirno uživanje vlasništva), a niti je u tom predmetu donesena konačna odluka koja bi obvezivala Republiku Hrvatsku u skladu s člankom 46. Konvencije.
10. Ostali žalbeni prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda kojim je osnovano odbijen njezin prigovor protiv rješenja kojim joj je određeno plaćanje sudske pristojbe.
11. Trebalo je stoga, na temelju članka 29. stavka 4. ZSP-a, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje te odbiti zahtjev za trošak sastava žalbe jer je tužiteljičina žalba odbijena (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
U Zagrebu 16. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
