Poslovni broj: Us I-1347/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku NK (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi ponovnog određivanja invalidske mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140- 02/24-01/03131820249, URBROJ: 341-99-05/3-24-51 od 15. travnja 2024. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/24-01/03131820249, URBROJ: 341-99-05/3-24-51 od 15. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-02/23-01/03131820249, Urbroj: 341-18-05/3-23-44165 od 28. studenog 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja da mu se ponovno odredbi invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR).

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da je u obrazloženju pobijanog rješenja, između ostalog, navedeno da je tužitelju već ranije mirovina određena prema odredbama ZOMO-a uz primjenu odredaba ZHBDR-a, te da tužitelj nije priložio nove dokaze koji bi ukazivali na nove činjenice, a koje da bi dovele do drugačijeg rješenja, te da nisu ispunjeni uvjeti za ponovno određivanje mirovine prema odredbi članka 52. c ZOHBDR-a. Tužitelj citira i poziva se na odredbe članka 26., 27. i 52. c ZHBDR-a te navodi da je tužitelj hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao 330 dana u borbenom sektoru. Niti prvostupanjsko niti tuženo tijelo nisu obrazložili, odnosno nije prilikom utvrđivanja visine mirovine korisnika, primijenilo citirane odredbe ZHBDR-a, a posebno u smislu primjene odredbe članka 27. ZOHBDR-a (povećanje osobnog boda sukladno vremenu sudjelovanja u Domovinskom ratu, u konkretnom slučaju za 9%, pa nakon toga utvrditi visinu starosne mirovine određene prema citiranim odredbama ZHBDR). U konkretnom slučaju tužitelj da nije postavio zahtjev za priznavanje najniže starosne mirovine određene sukladno odredbi članka 49. ZHBDR-a nego za izračun mirovine sukladno odredbi članka 52.c. ZHBDR-a, odnosno povećanje osobnog boda za izračun mirovine za ukupno 9%. Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje tuženika i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe uložene na prvostupanjsko rješenje, te da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što je u skladu s odredbom članka 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009 i 110/2021), a osporavano rješenje obrazloženo je i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. citiranog Zakona. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik da se u obrazloženju osporavanog rješenja očitovao o svim žalbenim navodima tužitelja izjavljenim u okviru žalbe protiv prvostupanjskog rješenja. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održavanjem rasprave 20. ožujka 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 21. ožujka 2023. za ponovno određivanje mirovine sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZOMO) i odredbama ZHBDR-a, te da je uz predmetni zahtjev tužitelj priložio Potvrdu Ministarstva hrvatskih branitelja od 21. ožujka 2023. prema kojem je sudjelovao u Domovinskom ratu ukupno 330 dana u borbenom sektoru.

11. Nadalje, iz podataka spisa predmeta je razvidno je kako slijedi:

- da je tužitelju rješenjem Područne službe u Splitu broj 134396 počevši od 01.01.1999. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad;

- da je tužitelju rješenjem Područne službe u Splitu, KLASA: 141-02/16- 01/03131820249 URBROJ: 341-18-05/3-16-001446 od 12. rujna 2016., kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, određena invalidska mirovina, počevši od 1. veljače 2016. primjenom odredbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/2004, 92/2005, 2/2007, 107/2007, 65/2009, 137/2009, 146/2010, 55/2011, 140/2012, 19/2013- pročišćeni tekst, 33/2013, 148/2013 i 92/2014-u daljnjem tekstu: ZOPHBDR); da su navedenim rješenjem osobni bodovi invalidske mirovine koji, prema odredbama ZOMO-a, iznose 37,0601. povećani, prema članku 21. ZOPHBDR-a, ovisno o vremenu provedenom u Domovinskom ratu, za 10%, te tako povećani osobni bodovi iznose 40,7661. Na temelju tako povećanih osobnih bodova (za 10%) određena je svota invalidske mirovine koja je na dan 1. veljače 2016. iznosila 2.001,78 kn mjesečno;

- da je rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I 140-02/19- 04/03131820249, URBROJ: 341-18-05/3-19-0037016 od 31. srpnja 2019., tužitelju, kao korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti/profesionalne nesposobnosti za rad, prevedeno to pravo s danom 1. kolovoza 2019. na starosnu mirovinu u svoti od 2.170.94 kn mjesečno, temeljem članka 202. ZHBDR-a umjesto kojeg iznosa je, prema članku 49. stavku 5. ZHBDR-a, određena najniža mirovina u iznosu od 2.914,39 kn mjesečno, kao povoljnija.

12. Prema ocjeni ovog suda, a polazeći od podatka spisa predmeta, pravilno i zakonito je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja odnosno pravilno i zakonito je prvostupanjskim rješenjem odbijen predmetni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je tužitelju mirovina već određena prema odredbama ZOMO-u uz primjenu odredbi ZHBDR-a, a tužitelj nije priložio nove dokaze niti ukazao na nove činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješenja.

13. Tužitelj u tužbi ističe da je on u predmetnoj upravnoj stvari podnio zahtjev za ponovni izračun mirovine na temelju odredbe članka članka 52.c. ZHBDR-a, a da nije postavio zahtjev za priznavanje najniže starosne mirovine određene sukladno odredbi članka 49. ZHBDR-a.

14. Odredbom članka 52.c stavka 1. ZHBDR-a propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, pripadnici borbenog sektora, i članovi obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika borbenog sektora, koji su korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu, imaju pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. ili 48. ovoga Zakona.

15. Dakle, navedenom odredbom omogućuje se hrvatskim braniteljima koji su ostvarili pravo na mirovinu prema ZOMO-u ili prijašnjim propisima, s više od 40 godina mirovinskog staža, te im mirovina nije povećana za 10 do 30% prema broju mjeseci sudjelovanja u Domovinskom ratu prema članku 14., 21. i 30. ZOPHBOR-a (jer tako određena mirovina nije mogla iznositi više od 40 godina mirovinskog staža), da im se mirovina ponovno odredi primjenom članka 27., 35. ili 48. ZHBDR-a budući da više nema ograničenja visine mirovine na razinu mirovine za 40 godina mirovinskog staža, a kako to pravilno obrazlaže tuženik u osporenom rješenju.

16. Stoga, kako je prema podacima spisa predmeta tužitelj ostvario pravo na mirovinu na temelju ukupnog mirovinskog staža od 22 godine, 11 mjeseci i 13 dana, te mu je svota invalidske mirovine gore navedenim provstupanjskim rješenjem od 12. rujna 2016. određena na temelju osobnih bodova uvećanih za 10% ovisno o vremenu provedenom u Domovinskom ratu a prema odredbi članka 21. tada važećeg ZOPHBDR-a, dakle da je tužitelju mirovina određena prema odredbama ZOMO-a uz primjenu odredbi ZOPHBDR-a odnosno odredbi ZHBDR-a te da tužitelj uz predmetni zahtjev nije priložio nikakve nove dokaze koji bi ukazivali na nove činjenice, to su pravilno upravna tijela zaključila kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ponovno određivanje mirovine prema odredbi članka 52.c ZHBDR-a.

17. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

18. Stoga, a budući je osporeno rješenje zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 16. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis