REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-740/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Plavšić, odvjetnik iz Vinkovaca, Vladimira Nazora 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića, Zagreb, OIB: 84397956623, kojega zastupa opunomoćenica IČ, službena osoba, radi određivanja invalidske mirovine, 16. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141- 02/24-01/03412868136, URBROJ: 341-99-05/3-24-1292 od 13. ožujka 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru KLASA: UP/I 141-02/24-01/03412868136, URBROJ: 341-22-05/3-24-326 od 1. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24- 01/03412868136, URBROJ: 341-99-05/3-24-1292 od 13. ožujka 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru KLASA: UP/I 141-02/24-01/03412868136, URBROJ: 341-22-05/3-24-326 od 1. veljače 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju kao osiguraniku, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kod kojega je zbog bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, određena invalidska mirovina od 6. srpnja 2023. u svoti od 300,02 eura mjesečno. Umjesto te mirovine određuje se najniža mirovina u svoti od 499,09 eura mjesečno. Isplata mirovine pripada od 18. siječnja 2024. od prvog idućeg radnog dana od dana prestanka radnog odnosa i isplaćivati će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unazad. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je činjenično stanje u postupku pogrešno utvrđeno te da osporavana rješenja ne sadrže valjane razloge. Ističe kako se navodi da tužitelj ima radni vijek/staž od 33 godine, te prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata isti ima 31 godinu, 9 mjeseci i 12 dana, koji staž je uzet i i za izračun mirovine te je stoga pogrešno utvrđen ukupni mirovinski staž, a time i polazni faktor za određivanje invalidske mirovine, umjesto prijevremene starosne mirovine. Nadalje, navodi da tužitelj iako je radno nesposoban, te se nalazi na bolovanju, ne znači ujedno da ne želi raditi ili biti u radnom odnosu, te ostvariti pravo na punu starosnu mirovinu jer je kao osiguranik u trenutku ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu napunio 63 godina i 11 mjeseci starosti života.

2.1. Osporava i izračun osobnog boda, navodeći da je tužitelj hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, pripadnik borbenog sektora kojem kada ostvari pravo na invalidsku mirovinu se taj bod povećava ovisno o vremenu sudjelovanja u Domovinskom ratu do najviše 30%, za 141 i više dana, te da je i njegov staž trebalo računati u dvostrukom trajanju.

2.2. Zaključno, tužitelj tvrdi da je u postupku pogrešno utvrđen mirovinski staž, polazni faktor, kao i vrsta mirovine, radi čega je u konačnici i sam izračun prijevremene starosne mirovine pogrešan. Navodi i da tužitelj nije inicirao postupak niti podnio zahtjev za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. Predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela uz naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, te ističe kako navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno pravno odlučni. Ističe kako tužitelj u tužbi ponavlja žalbene navode, a na koje je detaljno i potpuno odgovoreno u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS) održana je javna rasprava 19. ožujka 2025., na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužitelja ostao pri navodima tužbe i tužbenom zahtjevu te je zatražio naknadu troška prema dostavljenom troškovniku (str. 91 spisa). Opunomoćenica tuženika je ostala pri svim do tada iznesenim navodima, te je predložila Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka i u sve isprave priložene istima te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Vukovaru od 22. studenoga 2023. priznato, počevši od 6. srpnja 2023., pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastalog zbog bolesti 100% prema članku 56. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/26., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO). Tim rješenjem određeno je da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja posebnim rješenjem odlučiti o iznosu i početku isplate mirovine, u skladu sa odredbom članka 59. stavka 2. ZOMO-a, a koje rješenje je predmet ovog upravnog spora.

6.1. Dakle, osporavano prvostupanjsko rješenje je doneseno na temelju odredbe članka 59. stavka 2. ZOMO-a, kojom je propisano da osiguraniku kod kojega je na temelju nalaza i mišljenja mjesno nadležne područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, odnosno nalaza i mišljenja središnjeg ureda Zavoda za vještačenje utvrđen djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. ili 4. ovoga Zakona na temelju koje ima pravo na invalidsku mirovinu prema članku 56. ovoga Zakona, a koji je u radnom odnosu ili obavlja djelatnost na temelju koje je obvezno osiguran, Zavod donosi rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu na osnovi utvrđenog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Nakon pravomoćnosti tog rješenja donijet će se rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate.

6.2. Stoga, tužitelj u ovom postupku ne može osporavati vrstu mirovine koja mu je priznata jer to nije predmet ovog postupka, već samo izračun pravomoćno priznate invalidske mirovine. Slijedom toga, prigovori tužitelja u vezi ovlasti za pokretanje postupka, a koji je u konkretnom slučaju pokrenut u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite (8. svibnja 2023.), u skladu s člankom 123. ZOMO-a, nisu od utjecaja u postupku izračuna mirovine.

7. Nadalje, tužitelj ne razlikuje pojmove radni vijek (članak 54. stavak 3. ZOMO-a) i mirovinski staž, koje postovjećuje, a ne radi se o istim razdobljima. Pri tome mirovinski staž u skladu sa odredbom članka 8. točkom 4. ZOMO-a, je skupni naziv za razdoblja provedena u obveznom mirovinskom osiguranju i produženom osiguranju (staž osiguranja) i razdoblja provedenih izvan osiguranja koja se pod određenim uvjetima priznaju u mirovinski staž (posebni staž), a što je sve tuženik detaljno obrazložio u osporavanom rješenju i otklonio žalbene prigovore.

7.1. U vezi prigovora na izračun mirovinskog staža, tužitelju je uračunato razdoblje staža osiguranja od 1. srpnja 1992. do 5. srpnja 2023., kao datuma nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, te od 28. lipnja 1991. do 15. studenoga 1991. kao razdoblje sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i koje se priznaje kao poseban staž osiguranja u dvostrukom trajanju, pa ukupni mirovinski staž za izračun mirovine iznosi 31 godinu, 9 mjeseci i 11 dana (decimalno: 31,7807).

7.2. Izračun mirovine je detaljno prikazan i obrazložen u osporavanim rješenjima te je isti pravilan. Polazni faktor za izračun invalidske mirovine, kojeg tužitelj neosnovano osporava, je 1,0, a u skladu sa odredbom članka 85. stavka 1. točke 1. ZOMO-a. To je polazni faktor za invalidsku mirovinu, koja je tužitelju pravomoćno priznata te je je nejasno zašto tužitelj tvrdi da je trebalo primijeniti drugi faktor. Pri tome su osobni bodovi za određivanje invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti izračunati prema članku 86. ZOMO-a na način da su prosječni vrijednosni bodovi (0,7098) pomnoženi sa ukupnim mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja (31,7807) i polazni faktorom koji za invalidsku mirovinu prema odredbi članka 85. stavka 1. ZOMO-a iznosi 1,0 te osobni bodovi mirovine iznose 22,5579.

7.3. U vezi prigovora na primjenu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR), tužitelju kao hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata sa provedenim 141 danom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru, invalidska mirovina određena je upravo primjenom ZOHBDR-a. Osobni bod je određen prema odredbama ZOMO-a 22,5579 povećan prema članku 35. ZOMO-a za 13% (s obzirom na 141 dan proveden u borbenom sektoru i status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata) i iznosi 25,4904, a svota ZOHBDR mirovine određene od povećanog osobnog boda iznosi 300,02 eura mjesečno (25,4904*1,0*11,77 = 300,02 eura). Umjesto tako određene mirovine tužitelju je pravilno određena najniža mirovina prema odredbama članka 49., 50. i 51. ZOHBDR-a u svoti od 499,09 EUR mjesečno, a kao povoljnija.

8. Navodi tužbe u vezi priznavanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu su nejasni, budući da takvu mirovinu tužitelj nije zatražio niti to tvrdi, a uvijek ima mogućnost zatražiti priznavanje te mirovine, o kojoj tuženik ne odlučuje po službenoj dužnosti već po zahtjevu stranke.

9. Slijedom iznesenoga, prigovori tužitelja su u cijelosti neosnovani te je Sud iz prethodno iznesenih razloga osporavana rješenja ocijenio zakonitima i odbio tužbeni zahtjev te u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

10. U vezi zahtjeva opunomoćenika tužitelja za naknadu troška upravnog spora, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 16. travnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku