REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-558/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Mirna Maržić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja KTL-PROMET d.o.o., OIB: 46825721842, Zagreb, Resnički put 65b, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Anić i partneri u Zagrebu, protiv ovršenika SLAVEKS d.o.o. u stečaju, OIB: 73808101740, Sesvete, Varaždinska 48a, kojeg zastupa stečajni upravitelj Ivan Hudoletnjak, radi prisilnog ostvarenja tražbine, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-34/2021 od 5. prosinca 2024., 16. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-34/2021 od 5. prosinca 2024., te se predmet vraća prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-34/2021 u vlasništvu jedinog kupca i ovrhovoditelja predana nekretnina ovršenika predmet ovog ovršnog postupka te da je postignuta kupovnina u iznosu od 60.000,00 EUR te da je ovrhovoditelj kao jedini vjerovnik oslobođen plaćanja iste. U točki II. izreke pobijenog rješenje je određeno da kupac stavlja u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom ovršenika po osnovi cijene u visini utvrđene vrijednosti nekretnine odnosno u iznosu od ukupno 60.000,00 EUR te da je oslobođen i za iznos od 1.018,75 EUR na ime plaćenog predujma za troškove kombiniranog geodetsko- građevinskog vještačenja. U točki III. izreke je određeno da je kupac i ovrhovoditelj dužan položiti iznos kupovnine koji odgovara iznosu troškova postupka.

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud donio takvu odluku na temelju odredbe čl. 125. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje u tekstu: OZ) u vezi s čl. 107. OZ-a i čl. 164.a Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96., 161/98., 29/99., 129/00., 123/03., 197/03., 187/04., 82/06., 116/10., 25/12., 133/12., 45/13. i 71/15.; dalje u tekstu: SZ96) jer je ovrhovoditelja u skladu s čl. 107. OZ-a se oslobodio polaganja kupovnine jer je svoju tražbinu namirio prebijanjem s tražbinom ovršenika za isplatu kupovnine, a kako je nad ovršenikom 17. lipnja 2020. otvoren stečajni postupak prvostupanjski sud je odlučio u skladu s čl. 164.a SZ96 da će o konačnim troškovima postupka i iznosa koji kupac treba položiti odlučiti stečajni sud.

3. Protiv pobijanoga rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj i kupac zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrede procesnih odredbi te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome žalitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka opisanu u čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP), a koji se podredno primjenjuje u ovršnom postupka na temelju čl. 21. OZ-a, jer obrazloženje pobijanog rješenja ima nedostatke zbog kojih se samo rješenje ne može ispitati, odnosno nisu navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koje je sud naveo su proturječni i nejasni. Žalitelj navodi da iz samog rješenja nije jasno o čemu sud zapravo odlučuje te radi li se uopće o namirenju ovrhovoditelja. Žalitelj ukazuje da prvostupanjski sud nije ispravno odlučio u točki III. izreke pobijenog rješenja u kojoj je odlučio da bi ovrhovoditelj bio dužan položiti iznos kupovnine koji odgovara iznosu troškova postupka jer jedino su ovrhovoditelju nastali troškovi postupka koji bi se trebali namiriti iz iznosa kupovnine pa nije jasno kakve troškove i kome bi ovrhovoditelj trebao položiti i temeljem koje zakonske odredbe. Također, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe stečajnog zakona SZ96 koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovršnog postupka te da je prvostupanjski pravilno trebao primijeniti odredbe stečajnog zakona koji je bio na snazi u trenutku otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom. Prigovara da je prvostupanjski sud propustio primijeniti čl. 113. i 114. OZ-a i da pobijano rješenje uopće ne predstavlja rješenje o namirenju koje je prvostupanjski sud bio dužan donijeti u ovoj fazi postupka. Predlaže drugostupanjskome sudu pobijano rješenje ukinuti i vratiti predmet natrag prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, preinačiti pobijanu odluku na način da drugostupanjski sud donese pravilnu i zakonitu odluku.

4. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

5. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

6. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. te članka 381. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitno povredu odredaba parničnoga postupka opisanu u čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te je zato prvostupanjsko rješenje nepravilno i nezakonito jer je nejasno i ne može se ispitati te da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke primjenjuje i pogrešno materijalno pravo koje nije bilo na snazi u trenutku otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom.

7. Osnovan je žalbeni navod ovrhovoditelja da je prvostupanjski sud primijenio pogrešno materijalno pravo kada je odlučio kao u točki III. izreke pobijanog rješenja na temelju čl. 164.a SZ96 da je ovrhovoditelj dužan položiti iznos kupovnine koji odgovara iznosu troškova postupka te da će se predmet dostaviti stečajnome sucu radi donošenja rješenja o namirenju u pogledu drugih tražbina. Ispravno žalitelj ukazuje da su za odlučivanja u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe Stečajnog zakona koji je bio na snazi u trenutku otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom 17. lipnja 2020., a ne odredbe Stečajnog zakona koji je bio na snazi u trenutku pokretanja ovršnog postupka. Dakle u ovome predmetu su mjerodavne odredbe Stečajnog zakona („Narodne novine" broj: 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.: dalje u tekstu: SZ) te u odredbama toga zakona ne postoji odredba koja bi bila identična odredbi čl. 164.a SZ96. U čl. 169. st. 6. SZ-a je propisano da se ovršni postupci koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka i koje vode razlučni vjerovnici se prekidaju bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, osim ako u ovršnom postupku već nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika te da će se prekinuti postupci nastaviti pred sudom koji vodi stečajni postupak primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku.

8. Iz spisa proizlazi da je ovršni postupak povodom otvaranja stečaja nad ovršenikom 17. lipnja 2020. bio prekinut rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-172/19 od 26. siječnja te je u skladu s čl. 169. st. 6. SZ-a predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno nadležnom sudu pred kojim se vodi stečajni postupak nad ovršenikom. Prvostupanjski sud je dakle dužan unovčiti predmetne nekretnine primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku (čl. 247. – 256. SZ-a) i sukladno čl. 247. st. 1. SZ-a uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnog postupka o ovrsi na nekretninama. Dakle, prvostupanjski sud treba u cijelosti provesti postupak prodaje predmetne nekretnine što uključuje i odluku o troškovima postupka te ne može prepustiti odluku stečajnome sucu već nakon što provede postupak prodaje i poslije unovčenja nekretnine i nakon namirenja troškova i tražbina razlučnih vjerovnika postupiti sukladno čl. 248. SZ-a i preostali iznos kupovnine samo predati stečajnom upravitelju za namirenje stečajnih vjerovnika. Kako je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o točki III. izreke pobijanog rješenja primijenio odredbe Stečajnog zakona koji nije bio na snazi tako je osnovan žalbeni razlog ovrhovoditelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Također je osnovan žalbeni razlog ovrhovoditelja da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka opisanu u čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je izreka rješenja nerazumljiva i nejasna. Izreka je opterećena sadržajima koji su nepotrebni kao dio izreke i koji čine izreku nejasnom i nerazumljivom. Ispravno žalitelj navodi da nije jasno o čemu je sud odlučivao i da pobijano rješenje nema sve potrebne elemente rješenja o namirenju koji je u ovoj fazi postupka sud bio dužan donijeti. Naime, prvostupanjski sud je 15. ožujka 2024. donio rješenje o dosudi predmetnih nekretnina u kojem je i prihvatio zahtjev kupca da ga se oslobodi plaćanja kupovnine sukladno čl. 107. OZ-a, nadalje, prvostupanjski sud je održao i 26. studenog 2024. ročište za diobu kupovnine na kojem je ovršenik priznao obračun potraživanja ovrhovoditelja. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je bio dužan donijeti rješenje o namirenju u smislu čl. 125. st. 4. OZ-a jer je oslobodio ovrhovoditelja plaćanja kupovnine na temelju čl. 107. OZ-a. U odnosu na troškove postupka opravdan bi bio i zahtjev ovrhovoditelja da ga se oslobodi i plaćanja troškova ovršnog postupka ako ne postoje druge osobe u postupku koje imaju prvenstveno pravo na naknadu troškova iz kupovnine ispred ovrhovoditelja, sve sukladno čl. 107. st. 3. OZ-a u vezi s čl. 113. OZ-a i čl. 248. SZ-a. Iz pobijanog rješenje nije jasno da je odlučeno u smislu čl. 125. st. 4. OZ-a te između ostalog u točki II. izreke prvostupanjski sud navodi da ovrhovoditelj stavlja svoju tražbinu u prijeboj s protutražbinom po osnovi cijene u visini utvrđene vrijednosti nekretnine od 60.000,00 EUR, što čini izreku nerazumljivom jer iznos kupovine iznosi 60.000,00 EUR, a vrijednost predmetne nekretnine je procijenjena na 76.000,00 EUR od strane sudskog vještaka u postupku.

10. Kako je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i jer je prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud primjenjivao novelu stečajnog zakona koji nije bio na snazi potrebno je ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje.

11. Stoga, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti pravilno rješenje o namirenju primjenjujući odredbe Stečajnog zakona uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnoga postupka o ovrsi na nekretnini (čl. 247. st. 1. SZ-a).

Zagreb, 16. travnja 2025.

Sutkinja

Mirna Maržić